Republika Hrvatska
Županijski sud u Varaždinu
Varaždin, Međimurska 26D
Poslovni broj: Gž-745/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Varaždinu u vijeću sastavljenom od suca Milka Samboleka, predsjednika vijeća, Sanje Bađun sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i sutkinje Tatjane Ledinšćak-Babić, članice vijeća, u jednostavnom postupku stečaja nad imovinom potrošača BC, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], povodom prijedloga Financijske agencije za provedbu jednostavnog postupka stečaja potrošača, odlučujući o žalbi vjerovnika CROATIA osiguranje d.d., OIB: 26187994862, Zagreb, Ulica Vatroslava Jagića 33, kojeg zastupaju punomoćnici (odvjetnici) u Odvjetničkom društvu Hanžeković & Partneri d.o.o. u Zagrebu, izjavljene protiv rješenja Općinskog suda u Šibeniku od 10. travnja 2026. poslovni broj Sp-49/2026, na sjednici vijeća 2. srpnja 2026.
r i j e š i o j e
Odbija se žalba vjerovnika CROATIA osiguranje d.d. i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Šibeniku od 10. travnja 2026. poslovni broj Sp-49/2026.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem pod toč. 1. izreke otvoren je jednostavni postupak stečaja nad imovinom potrošača BC, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], pod toč. 2. izreke zaključen je jednostavni postupak stečaja nad imovinom potrošača BC, pod toč. 3. izreke oslobođen je potrošač BC od obveza u odnosu na vjerovnike iz određenih osnova za plaćanje vjerovnika navedenih pod brojevima 1. do 4. pod toč. 3. izreke rješenja.
2. Navedeno rješenje pravodobno izjavljenom žalbom pobija vjerovnik CROATIA osiguranje d.d. zbog bitne povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 11. i čl. 354. st. 1. u vezi čl. 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22, 155/23., u daljnjem tekstu: ZPP), pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, predlažući drugostupanjskom sudu ukinuti rješenje i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
3. Žalba vjerovnika CROATIA osiguranje d.d. (u daljnjem tekstu: žalitelj) nije osnovana.
4. U obrazloženju rješenja prvostupanjski sud navodi da je Financijska agencija (u daljnjem tekstu: FINA) podnijela prijedlog za provedbu jednostavnog postupka stečaja nad imovinom potrošača i da je uz prijedlog dostavila isprave i dokaze da je potrošač pozvan očitovati se o prijedlogu FINA-e i dostaviti popis imovine u smislu čl. 79.b Zakona o stečaju potrošača („Narodne novine“ broj 100/15., 67/18., 36/22., u daljnjem tekstu: ZSP), da se potrošač nije očitovao po pozivu FINA-e je li suglasan da se provede jednostavni postupak stečaja potrošača nad njegovom imovinom, niti je dostavio popis imovine pa se smatra da je suglasan s provedbom postupka temeljem čl. 79.c st. 2. ZSP (ispravno st. 4.), da je sud postupio po čl. 79.f st. 1. ZSP i objavio oglas kojim je pozvao sve vjerovnike da ospore popis imovine koji je potrošač dostavio i/ili da obavijeste sud o imovini potrošača koja bi se mogla unovčiti kao stečajna masa i da se nitko od vjerovnika nije javio. Postupajući po službenoj dužnosti sukladno čl. 79.d st. 5. i 79.f st. 2. ZSP sud je putem FINA-e pribavio podatke iz Očevidnika redoslijeda osnove za plaćanje i podatke o imovini potrošača na temelju kojih utvrđuje da se potrošač nalazi 2489 dana u neprekidnoj blokadi, da ima neizvršene osnove za plaćanje u visini glavnice od 1.681,95 EUR čime nalazi ispunjenim pretpostavku iz čl. 79.a st. 2. ZSP, dok brisane osnove prelaze iznos od 2.654,46 EUR po osnovi glavnice pa u odnosu na njih potrošač ne može biti oslobođen obveza, a da vrijednost potrošačeve imovine koju je dužan utvrditi sukladno čl. 79.f st. 2. i 3. ZSP uključujući i raspolaganja imovinom koje je potrošač poduzeo u posljednje tri godine prije otvaranja jednostavnog postupak stečaja potrošača ne prelazi iznos od 10.000,00 kn (1.327,23 EUR) jer prema podacima (koje sud opisuje pod toč. 14. do 17. obrazloženja) potrošač osim plaće koju je u razdoblju od 1. veljače do 31. prosinca 2023. primao u prosječnom mjesečnom iznosu od 527,80 EUR, za razdoblje 2024. u prosječnom mjesečnom iznosu od 781,70 EUR, za razdoblje 2025. u prosječnom mjesečnom iznosu od 891,30 EUR i za siječanj 2026. u iznosu od 908,99 EUR, uključujući i osobni automobil marke Peugeot 406 1.8., proizveden 2000. koji je stečen 2012. i odjavljen 29. siječnja 2015. u ukupnosti ne daju vrijednost imovine koja bi se mogla unovčiti kao stečajna masa koja prelazi iznos od 10.000,00 kn (1.327,23 EUR). Pritom sud visinu primanja dovodi u vezu s osobnim potrebama potrošača, s činjenicom dugotrajnosti blokade i da potrošač nema druge imovine. Na temelju svega navedenog zaključuje da potrošač nema primanja niti druge imovine koja bi mogla biti predmetom unovčavanja čime je ispunjen uvjet iz čl. 79.g st. 1. ZSP za donošenje rješenja o otvaranju i zaključenju jednostavnog postupka stečaja potrošača o čemu je odlučeno pod toč. 1. i 2. izreke rješenja, a kako je vrijednost imovine koja bi se mogla unovčiti manja od 1.327,23 EUR i da potrošač ima evidentirane neizvršene osnove za plaćanje u iznosu glavnice od 1.681,95 EUR u smislu čl. 79.a st. 2. ZSP, to je pod toč. 3. izreke oslobodio potrošača od obveza u odnosu na vjerovnike navedene pod brojevima 1. do 4. primjenom čl. 79.g st. 4. ZSP.
5. U žalbi žalitelj navodi da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP jer rješenje sadrži nedostatke radi kojih se ne može ispitati, osobito iz razloga što je sud propustio utvrditi raspolaganja imovinom koja je potrošač poduzeo u posljednje tri godine prije otvaranja jednostavnog postupka stečaja, a što je bio dužan sukladno čl. 79.f. st. 2. ZSP, sve kako bi se spriječilo da nesavjesni potrošač bude oslobođen od obveza, ukazujući na izraženo stajalište drugostupanjskih sudova u odnosu na tu činjenicu. Zaključno smatra da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio i čl. 8. ZPP koji propisuje da sud odlučne činjenice utvrđuje na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a u vezi svega navedenog smatra da je nepotpuno utvrđeno činjenično stanje i pogrešno primijenjeno materijalno pravo.
6. Nisu osnovani žalbeni navodi kojima žalitelj pobija rješenje zbog bitne povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP jer rješenje sadrži razloge o odlučnim činjenicama koje je prvostupanjski sud pravilno utvrdio u skladu sa cjelokupnim stanjem u spisu i nema nedostataka na koje ukazuje žalitelj, a ispitivanjem rješenja po službenoj dužnosti primjenom čl. 365. st. 2. ZPP te čl. 23. ZSP u vezi čl. 10. Stečajnog zakona („Narodne novine“ br. 71/15., 104/17. i 36/22., u daljnjem tekstu: SZ) ovaj sud utvrđuje da nije počinjena niti ijedna od drugih bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti u žalbenom postupku.
7. Nije počinjena niti bitna povreda iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 8. ZPP jer je prvostupanjski sud analizirao i ocijenio sve provedene dokaze kako to nalaže citirana zakonska odredba i utvrđene činjenice obrazložio jasnim i valjanim razlozima koji imaju uporišta u sadržaju provedenih dokaza.
8. Žalbenim navodima žalitelja nije dovedeno u sumnju utvrđeno činjenično stanje i primjena materijalnog prava.
9. U žalbenom postupku je sporno je li prvostupanjski sud postupio sukladno čl. 79.f st. 2. ZSP, odnosno je li utvrdio činjenice vezane uz raspolaganja imovinom koja je potrošač poduzeo u posljednje tri godine prije otvaranja jednostavnog postupka stečaja potrošača, a koja činjenica je od utjecaja na poštenje potrošača.
10. Odredba čl. 2. st. 1. ZSP propisuje da je cilj ZSP poštenog potrošača osloboditi od obveza koje preostanu nakon unovčenja njegove imovine i raspodjele prikupljenih sredstava vjerovnicima (oslobođenje od preostalih obveza), dok st. 2. propisuje da poštenje potrošača sud utvrđuje uzimajući u obzir ponašanje potrošača prije podnošenja prijedloga za otvaranje postupka stečaja potrošača te njegovo ponašanje tijekom sudskog postupka i razdoblja provjere ponašanja, u skladu s tim Zakonom.
11. Nadalje, čl. 24. st. 3. ZSP propisuje da sud po službenoj dužnosti utvrđuje činjenice koje su važne za postupak i radi toga može izvoditi sve potrebne dokaze, prikupljati obavijesti, obavljati uvid u odgovarajuće javne knjige, registre, upisnike i očevidnike, dok čl. 79.f st. 2. ZSP propisuje da je sud dužan utvrditi vrijednost potrošačeve imovine, kao i raspolaganja imovinom koja je potrošač poduzeo u posljednje tri godine prije otvaranja jednostavnog postupka stečaja potrošača putem Financijske agenci je, koja je ovlaštena podatke o potrošačevoj imovini pribavljati od Ministarstva financija, Porezne uprave i drugih tijela i osoba koje vode evidencije o imovini potrošača. (…)
12. Iz obrazloženja prvostupanjskog rješenja (pod toč. 13.) jasno proizlazi da je prvostupanjski sud postupio sukladno čl. 79.f st. 2. i 3. ZSP, a iz stanja u spisu je evidentno da je pribavio podatke kako putem FINA-e tako i neposredno putem Zajedničkog informacijskog sustava zemljišnih knjiga i katastra da bi utvrdio je li potrošač u posljednje tri godine prije otvaranja jednostavnog postupka stečaja poduzeo radnje raspolaganja imovinom, te je utvrdio primjenjujući parametre pretrage po imenu osobe, po podatku o OIB- u: [osobni identifikacijski broj] i prema povijesnim podacima - da takvih raspolaganja nije bilo. Stoga žalbeni navodi kojima žalitelj ističe da prvostupanjski sud nije poduzeo radnje provjere u tom smislu, odnosno da nije utvrdio tu činjenicu niti je uzeo u obzir, a što je od utjecaja na utvrđenje poštenja potrošača, nemaju uporišta u stanju u spisu.
13. Kako žalbeni navodi žalitelja nisu osnovani i da je prvostupanjski sud rješenje donio na temelju pravilno utvrđenog činjeničnog stanja i pravilnom primjenom materijalnog prava na koje se poziva u obrazloženju, to je ovaj sud odbio žalbu i primjenom čl. 380. toč. 2. ZPP i čl. 23. ZSP u vezi čl. 10. SZ potvrdio prvostupanjsko rješenje.
U Varaždinu 2. srpnja 2026.
Predsjednik vijeća
Milko Sambolek
