REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

Tome Skalice 2, Slavonski Brod

Poslovni broj: Gž R-58/2026-3

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Slavonskom Brodu u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Draženke Ilak predsjednice vijeća, Irene Dikanović-Terzić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Lidije Klašnja-Petrović članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja KM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćnici KMZ, dipl. iur., predstavnik Hrvatskog sindikata pošte, protiv tuženika HP- Hrvatska pošta d.d., Velika Gorica, Poštanska ulica 9, OIB: 87311810356, radi nedopuštenosti otkaza, rješavajući žalbu tužitelja protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu od 17. ožujka 2026., poslovni broj: Pr-7181/2020-28, u sjednici vijeća održanoj 2. srpnja 2026.,

r i j e š i o  j e

Žalba tužitelja KM iz [adresa] se prihvaća, te se ukida presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu od 17. ožujka 2026. poslovni broj: Pr-7181/2020-28 i predmet se vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

"Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"I Utvrđuje se da Odluka o osobno uvjetovanom otkazu ugovora o radu tužitelja KM iz [adresa], broj DP-04/1-035088/20 od 30.06.2020., koju je donio tuženik HP-Hrvatska pošta d.d., Jurišićeva 13, Zagreb, nije dopuštena, i da nije dopuštena Odluka o zahtjevu za zaštitu prava od broj HP-02/4-037370/20 od 20.07.2020. te da radni odnos tužitelja nije prestao.

II Raskida se s danom donošenja prvostupanjske presude Ugovor o radu broj: HP 02/2- 023895/19 od 31.01.2020. sklopljen između tužitelja i tuženika.

III Nalaže se tuženiku HP-Hrvatska pošta d.d., Poštanska ulica 9, Velika Gorica, da tužitelju HM, [adresa], naknadi štetu u visini od 2.760,00 eur neto zajedno sa zateznim kamatama tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate, po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je Europska središnje banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranje ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje stopa koja je na snazi 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana."

2. Protiv prvostupanjske presude tužitelj je pravodobno izjavio žalbu zbog svih žalbenih razloga propisanih člankom 353. stavkom 1. točkama 1., 2. i 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP).

2.1. U žalbi navodi da prvostupanjski sud nije ocijenio izvedene dokaze u skladu s odredbom članka 8. ZPP-a, čime je počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. ZPP-a. Nadalje, ističe da je prvostupanjski sud počinio i bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a jer pobijana presuda ima nedostatke zbog kojih se ne može ispitati, budući da ne sadrži razloge o svim odlučnim činjenicama.

2.2. Tužitelj ističe da prvostupanjski sud nije uzeo u obzir činjenicu da ga je upravo tuženik uputio na liječnički pregled, nakon kojeg je liječnica, isključivo na temelju obavljenog pregleda i izjave tužitelja da je pretrpio ozljedu na radu, te da je liječenje još u tijeku, bez uvida u cjelokupnu medicinsku dokumentaciju, izdala uvjerenje kojim je utvrdila da je zdravstveno nesposoban za predmetne poslove.

2.3. Međutim, navedeno uvjerenje ne predstavlja dokaz trajne zdravstvene nesposobnosti tužitelja za obavljanje poslova radnog mjesta peronskog manipulatora koje je do tada obavljao, niti je tijelo koje je izdalo predmetno uvjerenje ovlašteno donositi odluku o trajnoj radnoj sposobnosti radnika. Slijedom toga, tuženik se neosnovano poziva na navedeno uvjerenje kao dokaz trajne radne nesposobnosti tužitelja te je, pozivajući se upravo na njega, tužitelju ponudio sklapanje ugovora o radu za radno mjesto pomoćnog radnika, a nakon što je tužitelj takvu ponudu odbio, otkazao mu ugovor o radu.

2.4. Tužitelj nadalje ističe da je prvostupanjski sud u cijelosti zanemario činjenicu da iz isprava i svih provedenih dokaza proizlazi kako je 2. srpnja 2018. pretrpio ozljedu na radu tijekom obavljanja poslova radnog mjesta peronskog manipulatora. Nakon zadobivene ozljede lijeve potkoljenice bio je na kontinuiranom liječenju, koje u trenutku donošenja odluke o otkazu još nije bilo završeno. U vrijeme donošenja odluke o otkazu još uvijek se provodila medicinska terapija i rehabilitacija vezana uz posljedice ozljede na radu, zbog čega nije bilo moguće dati konačnu ocjenu njegove zdravstvene niti radne sposobnosti.

2.5. Prema tome, u konkretnom slučaju nije riječ o trajnom gubitku sposobnosti za uredno izvršavanje obveza iz radnog odnosa zbog trajnih osobina ili sposobnosti radnika, već isključivo o privremenoj nesposobnosti za obavljanje određenih poslova tijekom trajanja liječenja. Tek nakon dovršetka liječenja nadležno tijelo može provesti postupak utvrđivanja zdravstvene, odnosno radne sposobnosti radnika, a jedino odluka tako nadležnog tijela može predstavljati vjerodostojnu osnovu za eventualni osobno uvjetovani otkaz ugovora o radu.

2.6. Budući da je, sukladno članku 135. stavku 3. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 93/14, 127/17, 98/19 i 151/22; dalje: ZR), teret dokazivanja postojanja opravdanog razloga za otkaz ugovora o radu na poslodavcu, tuženik je bio dužan dokazati postojanje trajne nesposobnosti tužitelja za obavljanje ugovorenih poslova. Međutim, tijekom postupka nije dostavio odluku nadležnog tijela kojom bi bila utvrđena trajna zdravstvena ili radna nesposobnost tužitelja, niti je u vrijeme donošenja odluke o otkazu takvu trajnu nesposobnost uopće bilo moguće utvrditi, budući da liječenje još nije bilo završeno.

2.7. Stoga je prvostupanjski sud pogrešno zaključio da je tuženik dokazao postojanje opravdanog razloga za osobno uvjetovani otkaz ugovora o radu.

2.8. Osim toga, prvostupanjski sud bez ikakvih izvedenih dokaza prihvaća tvrdnju tuženika da se radno mjesto peronskog manipulatora smatra radnim mjestom s posebnim uvjetima rada, te na toj pretpostavci temelji zaključak da je predmetno liječničko uvjerenje dostatna osnova za utvrđenje trajnih osobina ili sposobnosti radnika koje opravdavaju osobno uvjetovani otkaz ugovora o radu.

2.9. Takav zaključak nije potkrijepljen dokazima. Naime, tijekom postupka nije dokazano da je predmetno radno mjesto u smislu posebnih propisa doista radno mjesto s posebnim uvjetima rada, niti je utvrđeno da predmetno liječničko uvjerenje predstavlja odgovarajući akt nadležnog tijela kojim se utvrđuje trajna zdravstvena ili radna nesposobnost radnika za obavljanje ugovorenih poslova. Posljedično, prvostupanjski sud svoju odluku temelji na nedokazanim činjenicama i pogrešnoj primjeni materijalnog prava.

3. Slijedom svega navedenog, tužitelj predlaže da drugostupanjski sud uvaži žalbu, ukine pobijanu presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, odnosno podredno da pobijanu presudu preinači i usvoji tužbeni zahtjev u cijelosti.

Trošak sastava žalbe ne traži.

4. Odgovor na žalbu nije podnesen.

5. Žalba tužitelja je osnovana.

6. Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih navoda, a pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka i pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud nalazi da se pobijana presuda za sada ne može ispitati, jer ne sadrži dostatne i jasne razloge o odlučnim činjenicama, a osobito o činjenicama odlučnima za ocjenu je li u konkretnom slučaju postojao opravdani razlog za osobno uvjetovani otkaz ugovora o radu.

7. Prvostupanjski sud pravilno utvrđuje da je tužitelju Ugovor o radu otkazan odlukom tuženika od 30. lipnja 2020. zbog osobno uvjetovanih razloga, pozivom na uvjerenje o zdravstvenoj sposobnosti Ustanove za zdravstvenu skrb Sveti Rok M.D. za medicinu rada od 15. svibnja 2020., kojim je utvrđeno da je tužitelj zdravstveno nesposoban za poslove peronskog manipulanta. Međutim, prvostupanjski sud je na temelju tog uvjerenja zaključio da je tuženik dokazao postojanje opravdanog razloga za osobno uvjetovani otkaz, a da pritom nije dao dostatne razloge o tome predstavlja li tako utvrđena zdravstvena nesposobnost trajnu osobinu ili sposobnost radnika u smislu članka 115. stavka 1. točke 2. Zakona o radu ("Narodne novine" poslovni broj: 93/14, 127/17, 98/19 dalje: ZR).

8. Naime, za zakonitost osobno uvjetovanog otkaza nije dovoljno samo utvrditi da radnik u određenom trenutku nije zdravstveno sposoban za obavljanje poslova određenog radnog mjesta, već je potrebno utvrditi da radnik zbog određenih trajnih osobina ili sposobnosti nije u mogućnosti uredno izvršavati svoje obveze iz radnog odnosa. Upravo je pitanje trajnosti nesposobnosti u ovom postupku bilo odlučno, budući da je tužitelj tijekom postupka tvrdio da je 2. srpnja 2018. pretrpio ozljedu na radu, da je liječenje zbog navedene ozljede u vrijeme donošenja odluke o otkazu još uvijek bilo u tijeku te da stoga nije bilo moguće donijeti konačnu ocjenu njegove zdravstvene i radne sposobnosti.

9. Prvostupanjski sud se tim odlučnim prigovorom nije dostatno bavio. U obrazloženju pobijane presude nije utvrđeno je li liječenje tužitelja u vrijeme donošenja odluke o otkazu bilo završeno, kakvo je bilo njegovo tadašnje zdravstveno stanje, je li se radilo o privremenoj ili trajnoj nesposobnosti za obavljanje poslova peronskog manipulanta, niti je obrazloženo zašto sud smatra da uvjerenje medicine rada od 15. svibnja 2020. predstavlja dostatnu osnovu za zaključak o postojanju trajnih osobina ili sposobnosti zbog kojih tužitelj više nije mogao uredno izvršavati svoje radne obveze.

10. Pritom nije odlučno samo to što je radno mjesto peronskog manipulanta eventualno radno mjesto s posebnim uvjetima rada. Činjenica da poslodavac, sukladno propisima zaštite na radu, ne smije dopustiti radniku obavljanje poslova s posebnim uvjetima rada ako radnik za te poslove ne ispunjava propisane zdravstvene uvjete, sama po sebi još ne znači da su automatski ispunjene pretpostavke za osobno uvjetovani otkaz ugovora o radu. Propisi zaštite na radu uređuju pitanje dopuštenosti obavljanja određenih poslova s aspekta sigurnosti i zaštite zdravlja radnika, dok ZR propisuje pretpostavke pod kojima poslodavac može zakonito otkazati ugovor o radu. Stoga je prvostupanjski sud bio dužan razgraničiti pitanje privremene zdravstvene nesposobnosti za obavljanje poslova s posebnim uvjetima rada od pitanja postojanja trajnih osobina ili sposobnosti koje opravdavaju osobno uvjetovani otkaz.

11. Osnovano tužitelj u žalbi ukazuje i na to da prvostupanjski sud nije dao razloge o njegovoj medicinskoj dokumentaciji. Iz obrazloženja presude proizlazi da je sud izvršio uvid u opsežnu medicinsku dokumentaciju, zdravstveni karton tužitelja, rješenja HZZO- a te presude upravnih sudova, ali u razlozima presude nije ocijenio sadržaj te dokumentacije niti je naveo koje činjenice iz nje proizlaze. Samo formalno navođenje da je sud izvršio uvid u određene isprave ne predstavlja ocjenu dokaza u smislu članka 8. ZPP-a. Sud je bio dužan obrazložiti koje je činjenice iz tih dokaza utvrdio, koje dokaze prihvaća, koje ne prihvaća i zbog čega.

12. Taj je propust osobito značajan jer se upravo iz medicinske dokumentacije moglo utvrđivati je li tužiteljeva nesposobnost za rad bila privremena posljedica liječenja zbog ozljede na radu ili trajno stanje koje bi moglo predstavljati opravdan razlog za osobno uvjetovani otkaz. Budući da prvostupanjski sud nije ocijenio navedene dokaze, činjenično stanje ostalo je nepotpuno i pogrešno utvrđeno.

13. Osnovano tužitelj ističe i da prvostupanjski sud nije obrazložio zbog čega nije prihvatio njegov prigovor da je liječničko uvjerenje izdano bez uvida u cjelokupnu medicinsku dokumentaciju i samo na temelju pregleda te izjave tužitelja. Ako je tužitelj takav prigovor isticao, sud je bio dužan o njemu dati jasne razloge, osobito zato što je upravo to uvjerenje prvostupanjski sud prihvatio kao ključni dokaz postojanja opravdanog razloga za otkaz.

14. Nadalje, prvostupanjski sud zaključuje da je radno mjesto peronskog manipulanta radno mjesto s posebnim uvjetima rada, pozivajući se na Pravilnik o poslovima s posebnim uvjetima rada i opis poslova radnog mjesta. Međutim, ni u tom dijelu presuda ne sadrži dostatnu analizu. Sud nije jasno naveo iz kojih konkretnih poslova tužiteljevog radnog mjesta proizlazi da se radi o poslovima iz članka 3. točaka 2. i 16. navedenog Pravilnika, niti je obrazložio jesu li ti poslovi činili redoviti i pretežiti sadržaj tužiteljeva radnog mjesta. Takvo obrazloženje bilo je potrebno jer se zaključak o posebnim uvjetima rada ne može temeljiti samo na paušalnom pozivanju na naziv radnog mjesta ili na tvrdnju poslodavca.

15. Osobito je važno naglasiti da je teret dokazivanja postojanja opravdanog razloga za otkaz na poslodavcu. Tuženik je, dakle, bio dužan dokazati ne samo da je tužitelj u određenom trenutku bio ocijenjen zdravstveno nesposobnim za poslove peronskog manipulanta, nego i da ta nesposobnost ima narav trajne osobine ili sposobnosti koja onemogućava uredno izvršavanje ugovornih obveza iz radnog odnosa. Za sada iz utvrđenja prvostupanjskog suda ne proizlazi da je tuženik to dokazao.

16. Slijedom navedenog, pobijana presuda ima nedostatke zbog kojih se ne može ispitati, jer nema jasnih i dostatnih razloga o odlučnim činjenicama, osobito o trajnosti tužiteljeve nesposobnosti za rad, o značaju i sadržaju medicinske dokumentacije, o pravnoj naravi liječničkog uvjerenja od 15. svibnja 2020., te o tome može li se na temelju tog uvjerenja zaključiti da su ispunjene pretpostavke za osobno uvjetovani otkaz iz članka 115. stavka 1. točke 2. ZR.

17. Time su počinjene bitne povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a i članka 354. stavka 1. točka 8. ZPP-a. Istodobno je zbog izostanka ocjene odlučnih dokaza i nepotpunog utvrđenja činjenica dovedena u pitanje i pravilna primjena materijalnog prava.

18. Stoga je žalbu tužitelja valjalo prihvatiti, ukinuti prvostupanjsku presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, sukladno članku 369. stavku 1. ZPP- a.

19. U ponovnom postupku prvostupanjski sud će ponovno ocijeniti sve provedene dokaze, a osobito medicinsku dokumentaciju tužitelja, uvjerenje medicine rada od 15. svibnja 2020., dokumentaciju o ozljedi na radu, rješenja HZZO-a i odluke upravnih sudova. Pri tome će utvrditi je li liječenje tužitelja u vrijeme donošenja odluke o otkazu bilo završeno, je li njegova nesposobnost za obavljanje poslova peronskog manipulanta bila privremene ili trajne naravi, te je li tuženik dokazao postojanje opravdanog razloga za osobno uvjetovani otkaz ugovora o radu u smislu članka 115. stavak 1. točka 2. ZR.

20. Budući je prvostupanjska presuda ukinuta, ukinuta je i odluka o troškovima parničnog postupka, te će prvostupanjski sud o cjelokupnim troškovima parničnog postupka odlučiti u novoj odluci o glavnoj stvari, sukladno članku 166. stavku 3. ZPP-a.

Slavonski Brod, 2. srpnja 2026.

Predsjednica vijeća

Draženka Ilak