REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Avenija Dubrovnik 6, Zagreb

Poslovni broj: UsI-3495/2024-11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Jeleni Maltar Benjak, uz sudjelovanje Nikoline Kruk, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice ČJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po opunomoćeniku Tomislavu Mučnjaku, odvjetniku u [adresa], protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Katančićeva 5, OIB: 18683136487, radi utvrđivanja statusa poreznog obveznika – upisa u registar obveznika PDV-a, 2. srpnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II- 410-19/23-01/69, URBROJ: 513-04-24-2 od 17. srpnja 2024.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova upravnog spora.

Obrazloženje

1. Rješenjem tuženika, KLASA: UP/II-410-19/23-01/69, URBROJ: 513-04-24-2 od 17. srpnja 2024. odbijena je žalba tužiteljice protiv rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Zagreb, Ispostava Maksimir, KLASA: UP/I-410- 19/23-02/45, URBROJ: 513-07-01-04/23-02 od 23. svibnja 2023.

2. Rješenjem prvostupanjskog javnopravnog tijela od 23. svibnja 2023. utvrđuje se da je tužiteljica po sili zakona postala obveznik poreza na dodanu vrijednost od 1. kolovoza 2019. te se s danom donošenja rješenja upisuje u registar obveznika poreza na dodanu vrijednost (točka I. izreke). Točkom II. nalaže se poreznom obvezniku da za razdoblje od 1. kolovoza 2019. do dana donošenja tog rješenja utvrdi obvezu poreza na dodanu vrijednost te istu iskaže u prijavi poreza na dodanu vrijednost koju podnosi za prvo razdoblje oporezivanja od dana upisa u registar obveznika poreza na dodanu vrijednost (točka II. izreke). Točkom III. izreke utvrđuje se da porezni obveznik obvezu poreza na dodanu vrijednost utvrđuje za razdoblja oporezivanja od prvog do posljednjeg dana u tromjesečju.

3. Tužiteljica u tužbi osporava zakonitost drugostupanjskog rješenja zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i bitne povrede pravila postupka. U bitnom ističe da nije razvidno na osnovi koje dokumentacije je porezno tijelo utvrdilo da bi tužiteljica u razdoblju od 1. siječnja 2019. do 31. srpnja 2019. obavila isporuku dobara i usluga u iznosu od 44.594,86 eura/ 336.000,00 kuna s osnove ostvarivanja dohotka od zakupa nekretnine budući da je od siječnja do srpnja 2019. obavila isporuku dobara i usluga u iznosu od 168.000,00 kuna / 22.297,43 eura. Ističe da je Aneks ugovora o zakupu stupio na snagu sa danom potpisivanja, odnosno sa 1. listopada 2018. te da je između ugovornih strana utvrđena zakupnina u iznosu od 48.000,00 kuna mjesečno od 1. listopada 2018. pa za buduće razdoblje, a sukladno kojem iznosu naznačenome u Aneksu je tužiteljica i obavila isporuku dobara i usluga, a ne u iznosu utvrđenom pobijanim rješenjima. Navodi da je iz Kontno kartice trgovačkog društva Elicom d.o.o. evidentno da je isto izvršavalo uplate u skladu s Ugovorom o zakupu i Aneksom ugovora na račun tužiteljice, a koje uplate ima evidentirano i Porezno tijelo te iz kojih uplata evidentno prolazi da tužiteljica nije obavila isporuku dobara i usluga u iznosu od sveukupno 44.594,86 eura, a kako je to neosnovano utvrdio tuženik. Smatra da iz dokaza koje dostavlja uz tužbu proizlazi da tuženik nije mogao utvrditi da bi obavi la isporuku dobara i usluga u iznosu od 44.594,86 eura. Navodi da je prilikom donošenja pobijanog rješenja povrijeđeno načelo „vladavine prava“ jer se radi o proizvoljnim, bez materijalnih dokaza i na zakonu neutemeljenim konstrukcijama kojima se ozbiljno narušava pravo tužiteljice na pravično suđenje iz članka 29. Ustava Republike Hrvatske. Predlaže poništiti rješenje tuženika te traži naknadu troškova upravnog spora.

4. Tuženik u odgovoru na tužbu u cijelosti ostaje kod navoda iznesenih u obrazloženju osporenog rješenja, predlaže da Sud riješi predmetni spor bez rasprave i tužbu odbije kao neosnovanu.

5. Tužiteljica se u podnesku od 13. ožujka 2025. očituje na navode tuženika iz odgovora na tužbu te u bitnome ponavlja navode iz tužbe. Dodatno ističe da kada bi za tuženika bilo dvojbeno tumačenje odredbi Aneksa ugovora o zakupu, evidentno je da su se obje ugovorne strane izričito pridržavale ugovorenih odredbi te da je sukladno Aneksu zakupnik redovito izvršavao uplate zakupnina ovdje tužiteljici, a iz čega je evidentno da je tužiteljica u navedenom razdoblju obavila isporuku dobara i usluga u iznosu od sveukupno 168.000,00 kuna / 22.297,43 eura.

6. Strankama je dana mogućnost izjasniti se o svim zahtjevima i navodima drugih stranka, odnosno o činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora u skladu s člankom 6. stavkom 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, 36/24., 39/26.; dalje: ZUS), te je sud održao usmenu i javnu raspravu 10. lipnja 2026. Na temelju ovlaštenja iz članka 91. stavka 3. ZUS-a rasprava je provedena u odsutnosti tuženika, koji iako uredno pozvan, raspravi nije pristupio, niti je svoj izostanak opravdao.

7. Opunomoćenik tužiteljice je ostao kod tužbe i postavljenog tužbenog zahtjeva. Predložio je usvojiti tužbeni zahtjev i poništiti osporeno rješenje tuženika uz naknadu troškova upravnog spora.

8. Ocjenjujući zakonitost osporenog rješenja sud je izveo dokaze uvidom u sudski spis te isprave priložene spisu tuženika.

9. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

10. Predmet ovoga spora je ocjena zakonitosti odluka, koje su donijete u postupku utvrđivanja statusa obveznika PDV-a tužiteljice od 1. kolovoza 2019. i kojim se ona po službenoj dužnosti i na temelju podataka iz službenih evidencija, po sili zakona, upisuje u registar obveznika PDV-a, primjenom članka 6. stavka 1. i 2., članka 77. stavka 1. i članka 90. stavka 1., 5. i 6. Zakona o porezu na dodanu vrijednost („Narodne novine“, 73/13., 99/13., 148/13., 153/13.., 143/14, 115/16., 106/18., 121/19., 138/20., 39/22., 113/22., 33/23.; dalje: ZoPDV) i članka 186. stavka 3. i 5. Pravilnika o porezu na dodanu vrijednost („Narodne novine“, 79/13., 85/13., 160/13., 35/14., 157/14., 130/15., 1/17., 41/17., 128/17., 106/18., 1/19., 1/20., 138/20., 1/21., 73/21., 41/22., 133/22., 43/23., dalje: Pravilnik).

11. Nije sporno da je tužiteljica ostvarila prihode od zakupa nekretnine, odnosno da je kao zakupodavac, sa trgovačkim društvom ELICOM d.o.o., kao zakupnikom, 1. srpnja 2015. sklopila Ugovor o zakupu zemljišta, ukupne površine 559 čhv kojim je ugovorena zakupnina u iznosu od 10.000,00 kuna mjesečno te da su ugovorne stranke 1. listopada 2018. sklopile Aneks govora o zakupu zemljišta, ukupne površine 559 čhv te da je ugovorena zakupnina u iznosu od 24.000,00 kuna mjesečno.

12. Sporno je da bi tužiteljica u razdoblju od 1. siječnja do 31. srpnja 2019. obavila isporuke dobara ili usluga iznosu od 44.594,86 eura/ 336.000,00 kuna s osnove ostvarivanja dohotka od zakupa nekretnine.

13. Člankom 6. stavkom 1. ZoPDV-a propisano je porezni obveznik u smislu toga zakona svaka osoba koja samostalno obavlja bilo koju gospodarsku djelatnost bez obzira na svrhu i rezultat obavljanja te djelatnost, dok je prema stavku 2. toga članka gospodarska djelatnost u smislu stavka 1. toga svaka djelatnost proizvođača, trgovaca ili osoba koje obavljaju usluge, uključujući rudarske i poljoprivredne djelatnosti te djelatnosti slobodnih zanimanja, s time da se tom djelatnošću smatra i iskorištavanje materijalne ili nematerijalne imovine u svrhu trajnog ostvarivanja prihoda 14. Člankom 90. stavkom 1. ZoPDV-a propisano je da se malim poreznim obveznikom u smislu toga Zakona smatra pravna osoba sa sjedištem, stalnom poslovnom jedinicom, odnosno fizička osoba s prebivalištem ili uobičajenim boravištem u tuzemstvu, čija vrijednost isporuka dobara ili obavljenih usluga u prethodnoj ili tekućoj godini nije bila veća od 39.816,84 eura / 300.000,00 kuna.

15. U skladu s člankom 90. ZoPDV-a vrijednost isporuka dobara i usluga, u smislu stavka 1. toga članka, bez PDV-a, obuhvaća: a) vrijednost isporuka dobara ili usluga koje su oporezive, b) vrijednost isporuka oslobođenih PDV-a iz članaka 45., 46., 47., 48. i 49. toga zakona, b) vrijednost isporuka oslobođenih PDV-a iz članaka 45., 46., 47., 48. i 49. toga zakona, c) vrijednost isporuka nekretnina i transakcija iz članka 40. stavka 1. točaka a) do g) toga zakona osim ako su te transakcije pomoćne (stavak 5.), s time da se isporuka materijalnih i nematerijalnih gospodarskih dobara poreznog obveznika ne uzima u obzir pri obračunavanju vrijednosti isporuka iz stavka 1. toga članka (stavak 6.).

16. U skladu s člankom 186. stavkom 1. Pravilnika, porezni obveznik iz članka 6. stavka 1. ZoPDV-a koji ima sjedište, stalnu poslovnu jedinicu, prebivalište ili uobičajeno boravište u tuzemstvu i u prethodnoj ili tekućoj kalendarskoj godini je obavio isporuke dobara i usluga iznad propisanog iznosa iz članka 90. stavka 1. zakona, upisuje se u registar obveznika PDV-a od 1. siječnja tekuće godine, odnosno od 1. dana u mjesecu koji slijedi nakon mjeseca u kojem je obavio isporuke dobara i usluga iznad propisanog iznosa iz članka 90. stavka 1. ZoPDV-a. Prema stavku 3. toga članka o činjenici da je u prethodnoj ili tekućoj kalendarskoj godini obavio isporuke iz članka 90. stavka 5. ZoPDV-a u iznosu većem od 300.000,00 kuna i time postao obvezan upisati se u registar obveznika PDV-a, porezni obveznik iz stavka 1. toga obavještava nadležnu ispostavu Porezne uprave prema svome sjedištu odnosno prebivalištu ili uobičajenom boravištu podnošenjem Zahtjeva za registriranje za potrebe PDV-a radi upisa u registar obveznika PDV-a najkasnije do 15. siječnja tekuće godine odnosno do 15-og dana u mjesecu koji slijedi nakon mjeseca u kojem je obavio isporuke iz članka 90. stavka 5. ZoPDV-a u iznosu većem od 300.000,00 kuna.

17. U upravnom postupku je izvršen uvid u podatke službenih evidencija kojima porezno tijelo raspolaže, Ugovor o zakupu zemljišta od 1. srpnja 2015. i Aneks govora o zakupu zemljišta od 1. listopada 2018.

17.1. Člankom 4. Ugovora o zakupu zemljišta od 1. srpnja 2015. ugovorne stranke ugovorile su zakupninu u iznosu od 10.000,00 kuna mjesečno. Člankom 3. Aneksa govora o zakupu nekretnine od 1. listopada 2018. izmijenjen je članak 4. Ugovora o zakupu zemljišta na način da se zakupnik obvezuje u razdoblju od 1. srpnja 2015. do 30. rujna 2018. plaćati zakupodavcu zakupninu u visini od 10.000,00 kuna mjesečno te se zakupnina iz Ugovora o zakupu mijenja i tim Aneksom utvrđuje u iznosu od 24.000,00 kuna mjesečno (stavci 1. i 2.). Stavkom 3. članka 3. Aneksa ugovora o zakupu zakupnik se obvezuje da će u razdoblju od dvije godine i to od 1. listopada 2018. do 30. rujna 2020. plaćati zakupodavcu zakupninu u visini od 48.000,00 kuna mjesečno.

17.2. Iz navedene dokumentacije u spisu proizlazi da su Aneksom ugovora o zakupu ugovorne strane izmijenile iznos zakupnine i dinamiku izvršenja obveze. Tako je od mjeseca siječnja do i uključujući mjesec rujan 2018. bila ugovorena zakupnina u iznosu od 10.000,00 kuna, dok je od listopada 2018. pa nadalje ugovorena zakupnina u iznosu od 24.000,00 kune. No, stavkom 3. člankom 3. Aneksa ugovora o zakupu ugovoreno je da će zakupnik od listopada 2018. do 30. rujna 2020. plaćati zakupninu u iznosu od 48.000,00 kuna. Dakle za razdoblje 2019. godine zakupnik je obvezao plaćati zakupninu u iznosu od 48.000,00 kuna mjesečno. Umnoškom tako ugovorenih iznosa zakupnine za razdoblje od 1. siječnja 2019. do 31. srpnja 2019., odnosno sedam mjeseci u 2019. godini (7 x 48.000,00), dobije se iznos zakupnine u iznosu od 44.594,86 eura / 336.000,00 kuna.

17.3. Imajući u vidu citirane odredbe ZoPDV-a i Pravilnika, kao i utvrđeno činjenično stanje, pravilno su porezna tijela utvrdila da je tužiteljica u razdoblju od 1. siječnja 2017. do 31. srpnja 2017. obavila isporuke dobara ili usluga iz članka 90. stavka 5. ZoPDV- a u iznosu od 44.594,86 eura / 336.000,00 kuna te je pravilno utvrđeno da je tužiteljica po sili zakona postala obveznik poreza na dodanu vrijednost od 1. kolovoza 2019. te da se s danom donošenja rješenja upisuje u registar obveznika poreza na dodanu vrijednost.

18. Odlučne činjenice utvrđene su na temelju dokumentaciju čiju valjanost tužiteljica nije osporila, već je istu dostavila uz tužbu te je navodima iz podneska od 13. ožujka 2025. potvrdila da su se obje ugovorne strane izričito pridržavale ugovorenih odredbi te da je sukladno Aneksu zakupnik redovito izvršavao uplate zakupnina ovdje tužiteljici. Stoga se ne može prihvatiti stajalište tužiteljice da se radi o proizvoljnim i na zakonu i dokazima neutemeljenim konstrukcijama koje imaju za posljedicu povredu ustavnih prava na štetu tužiteljice.

19.

20. Imajući u vidu navedeno, ocjena je ovoga suda da su osporavane odluke javnopravnih tijela utemeljene na pravilno i potpuno utvrđenom činjeničnom stanju te da je u potpunosti odgovoreno na sve žalbene razloge tužiteljice.

21. Slijedom svega gore izloženog, Sud utvrđuje da odlukama tuženika i prvostupanjskog tijela nije povrijeđen zakon na štetu tužiteljice pa je stoga, na temelju članka 116. stavak 1. ZUS-a, odlučeno kao u točki I. izreke presude.

22. Tužiteljica je izgubio ovaj upravni spor pa je na temelju članka 147. stavka 1. ZUS-a odbijen i njegov zahtjev za naknadu troška (točka II. izreke).

U Zagrebu 2. srpnja 2026.

Sutkinja:

Jelena Maltar Benjak

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.

Dna:

1. Tužiteljica po opunomoćeniku odvjetniku Tomislavu Mučnjaku, [adresa]

2. Ministarstvo financija Republike Hrvatske, Samostalni sektor za drugostupanjski upravni postupak, Katančićeva 5, [adresa] Zagreb

3. U spis