REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Avenija Dubrovnik 6, Zagreb

Poslovni broj: Us I-2612/2026-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sutkinji tog suda Jeleni Maltar Benjak, uz sudjelovanje Nikoline Kruk, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja CI, državljanina Republike Gane, koji trenutno boravi u Prihvatnom centru za strance, Dugo Selo, Obedišće Ježevsko, Slavka Kolara 82, zastupanog po opunomoćenici Ivani Sedlar, odvjetnici u Zagrebu, Tratinska ulica 62, protiv tuženog Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektora za međunarodnu zaštitu, Službu za prihvat i smještaj tražitelja međunarodne zaštite, radi produljenja ograničenja kretanja, 2. srpnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektora za strance i međunarodnu zaštitu, Službe za prihvat i smještaj tražitelja međunarodne zaštite, KLASA: UP/I-216-03/26-06/806, URBROJ: 511-01-213-26-13 od 30. travnja 2026.

II. Odobrava se besplatna pravna pomoć tužitelju u predmetnom upravnom sporu.

III. Nalaže se tuženiku da isplati pružatelju pravne pomoći, odvjetnici Ivana Sedlar iz Zagreba, trošak upravnog spora u iznosu od 1.250,00 EUR-a u roku od 15 dana od dostave računa za pruženu pravnu pomoć.

Obrazloženje

1. Osporenim rješenjem tuženika, KLASA: UP/I-216-03/26-06/806, URBROJ: 511- 01-213-26-13 od 30. travnja 2026., tužitelju, tražitelju međunarodne zaštite, produljuje se ograničenje slobode kretanja smještajem u Prihvatni centar za strance za razdoblje do tri mjeseca od dana uručenja rješenja.

2. Tužitelj osporava zakonitost tuženikove odluke, zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i bitnih povreda pravila postupka. Ističe da je državljanin Republike Gane, da dulje vrijeme boravi u [adresa] na temelju odobrenog privremenog boravka i dozvole za boravak i rad te je ovdje radio, ostvarivao prihode, poštovao pravni poredak i integrirao se u društvenu sredinu. Tijekom cijelog boravka nije počinio niti jedno kazneno djelo niti prekršaj, protiv njega se ne vodi nikakav kazneni postupak niti predstavlja prijetnju javnom poretku, nacionalnoj sigurnosti ili javnom zdravlju te ne postoje okolnosti koje bi upućivale na opasnost od bijega. Navodi da mu je ograničeno pravo na kretanje smještajem u Prihvatni centar za strance iz razloga što je zahtjev za međunarodnu zaštitu podnio nakon donošenja rješenja na temelju Zakona o strancima. Osporeno rješenje kojim se produljuje mjera ograničenja kretanja doneseno je bez posebno novih okolnosti i sa obrazloženjem na str 2. da se mora osigurati njegova prisutnost osobito dok se ne utvrdi kaznena odgovornost. Smatra da se takav navod ne može se prihvatiti kao valjano obrazloženje rješenja jer mjera ograničenja kretanja u postupku međunarodne zaštite nije i ne bi trebala biti zamjena za istražni zatvor. Ističe da osporenim rješenjem nije obrazloženo zašto se nijednom drugom mjerom koju predviđa zakon ne može postići isti cilj. Predlaže da ga sud sasluša na okolnost da ne predstavlja opasnost za poredak Republike Hrvatske, da nije bježao te da ima namjeru ostati u Republici Hrvatskoj do okončanja postupka azila kao i dokazati da nije izvršio krivotvorenje isprave. Dodatno predlaže da se priklopi i izvrši uvid u spis tuženika, osobito u isprave o autentifikaciji isprava vozačke dozvole koje je dostavilo Veleposlanstvo Gane te zatražiti službenim putem od PU osječko baranjska priklop spisa, KLASA: 211-03/25-01/1745, URBROJ: 511-07-18-25-13 i/ ili Centra za vještačenje Vučetić da dostavi presliku originala sporne vozačke dozvole kako bi se moglo zatražiti i očitovanje Veleposlanstva Gane o upravo toj ispravi koju je vještačio i Centar Vučetić. Smatra da je osporeno rješenje doneseno protivno članku 54. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti jer je prvostupanjsko tijelo propustilo u tvrditi sve činjenice i okolnost konkretnog slučaja te iznijeti relevantne i dostatne razloge i dokaze za odluku. Obrazloženje osporenog rješenja svedeno je na kronologiju događaja i prepisivanje zakonskih članaka, bez navođenja odlučnih činjenica iz kojih bi bilo razvidno zašto je tužitelju ograničena sloboda kretanja te nije konkretizirana i obrazložena individualna procjena. Ograničenje slobode kretanja tražitelja azila je posljednje sredstvo te je prvostupanjsko tijelo bilo u obvezi primijeniti blaže mjere, odnosno posegnuti za ograničavanjem kretanja smještajem u prihvatilište tek u slučaju da svrhu nije moguće postići blažom mjerom. Poziva se na praksu Europskog suda za ljudska prava za koju smatra da je relevantna u konkretnom postupku. Navodi da tuženik nije uzeo u obzir načelo zabrane prisilnog udaljenja ili vraćanja (»non refoulement«). Predlaže sudu da poništi osporavano rješenje i da mu odobri besplatnu pravnu pomoć u predmetnom upravnom sporu te da sud usvoji prijedlog za odgodnim učinkom tužbe.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da tužbu smatra neosnovanom iz razloga navedenih u obrazloženju osporenog rješenja. Ističe da su prilikom donošenja odluke o produljenju ograničenja kretanja uzete su u obzir osobito činjenice da je imenovani prethodno zakonito boravio u [adresa], bio zaposlen te da je prilikom produljenja dozvole za boravak i rad priložio krivotvorenu vozačku dozvolu kako bi na temelju toga ostvario pravo na daljnji zakoniti boravak i rad. Uzeto je u obzir da je protiv tužitelja podnesena kaznena prijava radi krivotvorene vozačke dozvole Republike Gane, da je pokrenut postupak protjerivanja te da je namjeru za podnošenje zahtjeva za međunarodnu zaštitu izrazio tek nakon smještaja u Prihvatni centar za strance, odnosno nakon započinjanja postupka prisilnog udaljenja, te je od iste odustao izjavivši da se predomislio i da ne želi međunarodnu zaštitu, a zatim je sedam dana kasnije ipak ponovno izrazio namjeru za međunarodnu zaštitu. Ističe da je uzeta u obzir i okolnost da je njegov zahtjev za međunarodnu zaštitu rješenjem Službe za međunarodnu zaštitu ovog Ministarstva odbijen kao neosnovan. Uzimajući u obzir sve prethodno navedene činjenice pojedinačno i u njihovoj međusobnoj povezanosti, smatra da ako se imenovanom omogući slobodno kretanje, on najvjerojatnije neće čekati okončanje postupka međunarodne zaštite, odnosno okončanje upravnog spora kojeg je pokrenuo protiv rješenja o međunarodnoj zaštiti u meritumu. Okončanjem postupka međunarodne zaštite rješenje će postati izvršno i nakon izvršnosti rješenja trebalo bi omogućiti izvršenje mjere protjerivanja koja je već izrečena od strane l. Policijske postaje Osijek s ispostavom Čepin. Ističe da se prilikom donošenja osporenog rješenja vodilo računa o načelu nužnosti i razmjernosti te je na temelju svih činjenica i okolnosti odlučeno da se svrha osiguranja njegove prisutnosti do okončanja postupka međunarodne zaštite može osigurati jedino najstrožom mjerom smještajem u Prihvatni centar za strance jer ocjenjujući cjelokupno ponašanje i izjave imenovanog zaključeno je da on ne bi poštivao druge izrečene mjere. Produljenje na rok od tri mjeseca određeno je procjenjujući da imenovani ima pravo na pokretanje upravnog spora protiv rješenja kojima je odlučeno o njegovom zahtjevu za međunarodnu zaštitu kao neosnovanom te pretpostavkom da bi se u tom roku mogao okončati upravni spor čime bi rješenje u meritumu postalo izvršno i čime bi se okončao postupak međunarodne zaštite te posljedično trebala izvršiti i mjera protjerivanja iz EGP-a, odnosno Republike Hrvatske jer je ta mjera prethodno izrečena sukladno članku 189. stavku 1. točki 3. Zakona o strancima. Protivi se prijedlogu tužitelja za određivanje odgodnog učinka tužbe, budući da tužitelj nije učinio vjerojatnim nastanak teško popravljive štete niti je dokazao da bi izvršenje osporenog akta imalo posljedice koje se ne bi mogle otkloniti u slučaju uspjeha tužbe. Smještaj u Prihvatni centar za strance temelji se na zakonom propisanoj mjeri, ograničene kretanja je privremena mjera, podložna sudskoj kontroli, a osim toga i u Prihvatnom centru za strance tužitelju su osigurani odgovarajući prihvatni životni uvjeti, zdravstvena i pravna zaštita. Ističe da bi odgodni učinak ovog rješenja doveo u pitanje osiguranje dostupnosti tužitelja za postupak međunarodne zaštite i učinkovitost migracijskog sustava. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev.

4. Strankama je dana mogućnost izjasniti se o svim zahtjevima i navodima drugih stranka, odnosno o činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora u skladu s člankom 6. stavkom 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, 36/24., 39/26.; dalje: ZUS) te je sud održao usmenu i javnu raspravu 1. srpnja 2026.

5. Opunomoćenica tužitelja je na raspravi ostala kod tužbe i tužbenog zahtjeva i dokaznih prijedloga. Predložila je usvojiti tužbeni zahtjev i poništiti osporeno rješenje tuženika.

6. Službena osoba tuženika je na raspravi ostala kod obrazloženja osporenog rješenja. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev.

7. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

8. Ocjenjujući zakonitost osporavanog rješenja, sud je pročitao dokumentaciju koja se nalazi u spisu predmeta upravnog postupka u kojem je doneseno osporeno rješenje i u spisu ovoga upravnog spora. Također je izvršio uvid u ovosudne spiseve i to poslovni broj: Us I-652/2026 i poslovni broj: Us I-2503/2026.

9. U predmetu poslovni broj: Us I-652/2026 odlučivano je o zakonitosti rješenja tuženika, KLASA: UP/I-216-03/26-06/806, URBROJ: 511-01-213-26-2 od 30. siječnja 2026. kojim je tužitelju određen smještaj u Prihvatni centar za strance . U istom je donesena presuda ovog suda, poslovni broj: Us I-652/2026-8 od 3. ožujka 2026. kojom je rješenje tuženika od 30. siječnja 2026. potvrđeno kao zakonito. Presuda je postala pravomoćna 22. ožujka 2026.

9.1. Također je provedeno saslušanje tužitelja uz prisutnost sudskog tumača za engleski jezik. Iz iskaza tužitelja proizlazi da je 2024. došao u Republiku Hrvatsku iz Gane, da je međunarodnu zaštitu zatražio prvi puta 29. siječnja 2026. i da od tog zahtjeva nije odustao, da je izgubio vozačku dozvolu Gane i potom zatražio i dobio novu dozvolu Gane te je zatražio vozačku dozvolu Republike Hrvatske, da bi mu bilo javljeno da je i vozačka dozvola iz Gane krivotvorena te da je kasnije zatražio i dobio od Veleposlanstva Republike Gane potvrdu da se ne radi o krivotvorenoj ispravi.

10. Uvidom u predmet poslovni broj: Us I-2503/2026 utvrđeno je da je isti formiran povodom tužbe ovdje tužitelja protiv rješenja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, KLASA: UP/I-216- 03/26-06/806, URBROJ: 511-01-213-26-12 od 23. ožujka 2026. kojim se odbija zahtjev tužitelja za odobrenje međunarodne zaštite. Odluka u tom predmetu nije donesena .

11. S obzirom na to da je u ovosudnom predmetu, poslovni broj: Us I-652/2026 provedeno saslušanje tužitelja te je iskazivao o okolnostima na koje je predloženo njegove saslušanje u ovom sporu, sud je odbio dokazni prijedlog tužitelja da ga se sasluša. Također su odbijeni dokazni prijedlozi tužitelja da se izvrši uvid u isprave o autentifikaciji isprava vozačke dozvole koje je dostavilo Veleposlanstvo Gane i da se pribavi spis PU osječko-baranjske, KLASA: 211-03/25-01/1745, URBROJ: 511-07-18- 25-13 i/ ili Centra za vještačenje Vučetić da dostavi presliku originala sporne vozačke dozvole kao nesvrsishodni za rješavanje ove uprave stvari.

12. Člankom 54. stavkom 1. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti („Narodne novine“, 70/15., 127/17., 33/23. i 17/25.; dalje: Zakon) propisano je da tražitelj i stranac u transferu ima slobodu kretanja u Republici Hrvatskoj.

12.1. Stavkom 2. istog članka Zakona propisano je da se tražitelju se može ograničiti sloboda kretanja ako se na temelju svih činjenica i okolnosti konkretnog slučaja procijeni da je to potrebno, između ostaloga radi utvrđivanja činjenica i okolnosti na kojima temelji zahtjev za međunarodnu zaštitu, a koje se ne mogu utvrditi bez ograničenja kretanja, osobito ako se ocijeni da postoji rizik od bijega, radi zaštite nacionalne sigurnosti ili javnog poretka Republike Hrvatske i zbog provedbe postupka prisilnog udaljenja, ako se na temelju objektivnih okolnosti, uzimajući u obzir da je tražitelj već imao mogućnost započeti postupak odobrenja međunarodne zaštite, opravdano pretpostavlja da traženjem međunarodne zaštite želi odgoditi ili otežati izvršenje odluke o protjerivanju i/ili vraćanju donesene sukladno odredbama Zakona o strancima (stavak 2. točke 1., 3. i 7.).

12.2. Stavkom 4. istog članka Zakona propisano je da se rizik od bijega procjenjuje na temelju svih činjenica i okolnosti konkretnog slučaja osobito s obzirom na ranije pokušaje samovoljnog napuštanja Republike Hrvatske, odbijanja podvrgnuti se provjeri i utvrđivanju identiteta, prikrivanja ili pružanja lažnih podataka o identitetu i/ili državljanstvu, kršenja odredbi Kućnog reda Prihvatilišta, rezultate Eurodac sustava te protivljenje transferu.

12.3. Stavkom 5. istog članka Zakona je propisano da se sloboda kretanja tražitelja ili stranca u transferu može se ograničiti zabranom kretanja izvan Prihvatilišta, zabranom kretanja izvan određenog područja, osobnim pristupanjem u Prihvatilište u određeno vrijeme, davanjem u polog Prihvatilištu putnih isprava i karata, smještajem u prihvatni centar za strance.

12.4. Stavkom 6. istog članka Zakona je propisano da se mjera smještaja u prihvatni centar za strance može se izreći ako se individualnom procjenom utvrdi da se drugim mjerama iz stavka 5. ovoga članka ne može ostvariti svrha ograničavanja slobode kretanja.

12.5. Stavkom 9. istog članka Zakona je propisano da se mjere ograničavanja slobode kretanja izriču dok za to postoje razlozi iz stavka 2. ovoga članka, najduže do tri mjeseca. Iznimno, iz opravdanih razloga primjena mjera ograničavanja slobode kretanja može se produžiti za još najduže tri mjeseca.

13. U postupku je utvrđeno da je tužitelj zakonito boravio u [adresa] na temelju dozvole za boravak i rad te da je prilikom ishođenja posljednje dozvole za boravak i rad priložio krivotvorenu vozačku dozvolu Republike Gane, a što je utvrđeno vještačenjem krivotvorene vozačke dozvole od strane Centra za forenzička ispitivanja, istraživanja i vještačenja „lvan C utvrđeno da se radi o krivotvorini te da je protiv tužitelja podnesena kaznena prijava radi krivotvorene vozačke dozvole Republike Gane. Također je utvrđeno da je rješenjem l. Policijske postaje Osijek, Ispostave Čepin od 15. siječnja 2026. tužitelj protjeran iz Republike Hrvatske te da je namjeru za podnošenje zahtjeva za međunarodnu zaštitu izrazio tek nakon smještaja u Prihvatni centar za strance, odnosno nakon započinjanja postupka prisilnog udaljenja . Ujedno je zahtjev tužitelja za međunarodnu zaštitu rješenjem Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, KLASA: UP/I-216-03/26-06/806, URBROJ: 511-01-213-26-12 od 23. ožujka 2026. odbijen.

14. Stav je tuženika da postoji opravdana sumnja da bi tužitelj, u slučaju ukidanja mjere ograničenja kretanja, mogao izbjeći završetak postupka međunarodne zaštite, odnosno izvršenje odluke o protjerivanju s obzirom na to da je koristio krivotvorenu vozačku dozvolu kako bi na temelju iste ostvario pravo na daljnji zakoniti boravak i rad, da je namjeru za međunarodnu zaštitu izrazio tek nakon pokretanja postupka prisilnog udaljenja te je od iste odustao izjavivši da se predomislio, a zatim je sedam dana kasnije ipak ponovno izrazio namjeru za međunarodnu zaštitu te da je zahtjev za međunarodnu zaštitu odbijen kao neosnovan. Iste okolnosti, uz to što je protiv tužitelja pokrenut postupak prisilnog udaljenja, tuženik je razmatrao prilikom određivanja mjera ograničenja slobode kretanja te je zaključio da blaže mjere ne bi bile dostatne za osiguranje prisutnosti tužitelja u postupku.

15. Uzimajući u obzir sve činjenice i okolnosti konkretnog slučaja, kao i činjenicu da je protiv rješenja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, KLASA: UP/I-216-03/26-06/806, URBROJ: 511-01-213-26-12 od 23. ožujka 2026. kojim je odbijen zahtjev tužitelja za odobrenje međunarodne zaštite pokrenut upravni spor koji se vodi pri ovom sudu pod poslovnim brojem: Us I-2503/2026, u kojem nije donesena odluka o tužbenom zahtjevu, sud smatra da je pravilan zaključak tuženika da je produljenje ograničenje slobode kretanja potrebno jer i dalje postoje okolnosti koje upućuju na zloupotrebu postupka. Na temelju objektivnih kriterija, koji uključuju i mogućnost pristupa postupku odobrenja međunarodne zaštite, osnovano se sumnja da je namjera za podnošenje zahtjeva za odobrenje međunarodne zaštite, izražena tijekom postupka prisilnog udaljenja radi onemogućavanja daljnjeg postupanja u tom postupku.

16. Tuženik je također na temelju individualne procjene, u skladu s pravilom razmjernosti, pravilno zaključio da se s obzirom na prethodno navedene okolnosti svrha osiguranja njegove prisutnosti do okončanja postupka međunarodne zaštite može osigurati jedino najstrožom mjerom smještajem u Prihvatni centar za strance te se svrha ograničenja kretanja ne bi mogla postići drugim mjerama iz članka 54. stavka 5. Zakona.

17. Nakon provedenog postupka sud je stava da tuženikova procjena nije prestroga, da je tuženik tijekom postupka koristio svoje diskrecijsko pravo izreći mjeru koju u konkretnom slučaju smatra primjerenom, a svoju je odluku valjano obrazložio te su prigovori tužitelja ocjenjeni neosnovanima. S obzirom na ponašanje tužitelja, tj. nezakonit boravak, izricanje mjere protjerivanja iz Republike Hrvatske i tek potom podnošenja zahtjeva za međunarodnom zaštitom, odustajanje, ponovno podnošenje zahtjeva te vještačenjem utvrđeno krivotvorenje vozačke dozvole zbog kojeg je tužitelju i ograničena sloboda kretanja smještanjem u Prihvatni centar za strance, kao i činjenicu da je protiv rješenja kojim je odbijen zahtjev tužitelja za odobrenje međunarodne zaštite pokrenut upravni spor, i dalje postoji opravdani razlog za primjenu mjere ograničenja slobode kretanja radi osiguranja tužiteljeve prisutnosti do okončanja postupka međunarodne zaštite.

18. Napominje se da sama činjenica da je protiv tužitelja podnesena kaznena prijava nije odlučujući razlog za donošenje osporenog rješenja, već je isto doneseno uzimajući u obzir ponašanje tužitelja i činjenicu da je u protiv rješenja kojim je odbijen zahtjev tužitelja za odobrenje međunarodne zaštite pokrenut upravni spor.

19. Također se ističe da određivanje trajanja mjere ograničenja slobode kretanja određeno unutar raspona propisanog citiranim člankom 54,. stavkom 9. Zakona te imajući u vidu okolnosti konkretnog slučaja, Sud ne nalazi da je ista očito nerazmjerna.

20. Slijedom navedenog, na temelju članka 116. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima ovaj je sud odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan i odlučio u točki I. izreke.

21. Kako sud do zaključenja rasprave nije posebnim rješenjem dopustio odgodni učinak tužbe, to nije smatrao svrsishodnim donositi rješenje o odbijanju takvog prijedloga, nakon zaključenja rasprave, obzirom da je sada ova upravna stvar riješena presudom.

22. Sud je tužitelju u točki II. izreke odobrio besplatnu pravnu pomoć jer je pri davanju zahtjeva za međunarodnu zaštitu izjavio da nema nikakve imovine, a sukladno članku 60. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti i članku 9. stavku 2. Pravilnika o besplatnoj pravnoj pomoći u postupku odobrenja međunarodne zaštite („Narodne novine“, 140/15. i 155/22.).

20. Stoga je opunomoćeniku tužitelja, a koji se nalazi na listi pružatelja pravne pomoći tuženika, na temelju naprijed navedenog članka Pravilnika o besplatnoj pravnoj pomoći u postupku odobrenja međunarodne zaštite i odredbi Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 138/23), priznat trošak sastava tužbe u neprocjenjivim predmetima od 1.000,00 EUR-a (Tbr. 27. t. 1. i 46.) i zastupanja na ročištu od 1.000,00 EUR-a (Tbr. 27. t. 2.), umanjenog za 50% sukladno navedenom članku Pravilnika, dakle u zatraženom iznosu od 500,00 eura po radnji. Navedeni trošak uvećan je za pripadajući PDV od 25% te sukladno stavku 2. glave I. Tarife priznat je trošak u ukupnom iznosu od 1.250,00 EUR-a, kako je odlučeno u točki III. izreke.

U Zagrebu 2. srpnja 2026.

Sutkinja

Jelena Maltar Benjak

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.

DNA:

1. Tužitelju po opunomoćenici, putem e-komunikacije

2. Tuženiku,

3. u spis