Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
Broj: Ppž-5821/2026
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinje Kristine Gašparac Orlić, predsjednice vijeća, te suca Roberta Završkog i sutkinje Eufemije Nanković, članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Kristine Sesar kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog IE, zbog prekršaja iz članka 282. stavka 1. i stavka 9. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/2008., 48/2010., 74/2011., 80/2013., 158/2013., 92/2014., 64/2015., 89/2015., 108/2017., 70/2019., 42/2020., 85/2022., 114/2022., 133/2023. i 145/24.), odlučujući o prigovoru okrivljenika podnesenom protiv prekršajnog naloga Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave splitsko- dalmatinske, Policijske postaje Trogir od 11. travnja 2026., broj: 211-07/26-1/6181, u sjednici vijeća održanoj 2. srpnja 2026.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se prigovor okrivljenog IE kao neosnovan te se prekršajni nalog potvrđuje.
II. Na temelju članka 138. stavka 2. točke 3.c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.) okrivljeni UE obvezan je naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka 30,00 eura (trideset eura) u roku 15 dana od dana primitka ove presude.
Obrazloženje
1. Pobijanim prekršajnim nalogom Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave splitsko-dalmatinske, Policijske postaje Trogir od 11. travnja 2026., broj: 211-07/26- 1/6181, okrivljeni UE proglašen je krivim da je, na način činjenično opisan u izreci, počinio prekršaj iz članka 282. stavka 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, kažnjiv po članku 282. stavku 9. tog Zakona, za koji mu je izrečena novčana kazna 1.320,00 eura koju je dužan platiti u roku osam dana od pravomoćnosti prekršajnog naloga, uz pogodnost plaćanja dvije trećine izrečene kazne. Uz kaznu, okrivljenik je na ime troškova prekršajnog postupka dužan naknaditi 66,36 eura.
1.1. Istim prekršajnim nalogom, na temelju članka 58. Prekršajnog zakona, okrivljeniku je izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom „B“ kategorije 3 (tri) mjeseca.
2. Okrivljeni UE je protiv navedenog prekršajnog naloga pravodobno podnio prigovor zbog izrečene mu novčane kazne i zaštitne mjere, slijedom čega je ovaj sud, temeljem članka 238. stavka 11. Prekršajnog zakona, o prigovoru odlučivao odgovarajućom primjenom odredaba Prekršajnog zakona o žalbenom postupku.
3. Prigovor nije osnovan.
4. Ispitujući pobijani prekršajni nalog u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, uz ocjenu navoda iz prigovora, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je utvrdio da nisu povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava na štetu okrivljenika niti su počinjene bitne povrede postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, kao i da nije nastupila zastara prekršajnog progona.
5. Okrivljenik u prigovoru priznaje počinjenje prekršaja, izražava žaljenje zbog učinjenog, te ističe svoju raniju nekažnjavanost. Navodi kako je zaposlen kao terenski radnik u inozemstvu te mu je vozačka dozvola osnovni alat za rad. Nadalje, navodi kako izrečena novčana kazna, uz potencijalni gubitak prihoda zbog zabrane vožnje predstavlja nerazmjeran teret na njegovo financijsko stanje. Iz navedenih razloga predlaže da sud novčanu kaznu ublaži, te ukine ili značajno skrati trajanje zaštitne mjere.
6. Razmatrajući odluku prvostupanjskog tijela o izrečenoj novčanoj kazni, ovaj sud smatra da je navedena odluka pravilna i zakonita te da izrečena novčana kazna nije prestroga. Naime, za predmetni je prekršaj zakonom propisana novčana kazna od 1.320,00 do 2.650,00 eura ili kazna zatvora u trajanju do 60 dana pa novčana kazna u iznosu od 1.320,00 eura izrečena okrivljeniku predstavlja najblažu zakonom propisanu vrstu i mjeru kazne za predmetni prekršaj.
6.1. Cijeneći težinu počinjenog prekršaja, koja se ogleda i u tome što je sam zakonodavac predvidio da se za taj prekršaj, osim novčane, može izreći i kazna zatvora te imajući na umu da u konkretnom slučaju nisu utvrđene naročito olakotne okolnosti, ovaj sud smatra da nema osnove za primjenu instituta ublažavanja kazne i da se opća svrha prekršajnopravnih sankcija iz članka 6. Prekršajnog zakona te svrha kažnjavanja iz članka 32. Prekršajnog zakona ne bi mogle postići blažim kažnjavanjem, kako se to sugerira u prigovoru. Iz tog razloga su irelevantni navodi prigovora o teškom materijalnom stanju okrivljenika.
7. Ispitujući odluku o izrečenoj zaštitnoj mjeri, ovaj drugostupanjski sud smatra da je odluka prvostupanjskog tijela o zaštitnoj mjeri zakonita i pravilna. Naime, inkriminirano ponašanje okrivljenika teži je oblik kršenja prometnih propisa te takvo ugrožavanje ostalih sudionika u prometu upućuje na opasnost od budućeg ugrožavanja sigurnosti prometa, zbog čega je prvostupanjsko tijelo osnovano i u skladu sa zakonom okrivljeniku izreklo zaštitnu mjeru zabrane upravljanja motornim vozilom „B“ kategorije. Primjena ove zaštitne mjere u konkretnom slučaju nužna je zbog otklanjanja okolnosti koje poticajno djeluju na počinjenje prekršaja koji je predmet ovog postupka i dodatno će preventivno djelovati na buduće ponašanje okrivljenika.
7.1. Duljina trajanja izrečene mjere od tri mjeseca, u okviru zakonom propisanog raspona od jednog mjeseca do dvije godine, dakle u gotovo zakonom propisanom minimalnom trajanju, po ocjeni ovog suda i više je nego primjerena težini počinjenog prekršaja.
7.2. Po ocjeni ovog suda, a imajući na umu prethodno navedeno, okolnost koja se ističe u prigovoru o neophodnosti posjedovanja vozačke dozvole u obavljanju posla, a koja nije ničim potkrijepljena (dostavom potvrde poslodavca s opisom obavljanja poslova i dr.), nije od utjecaja na osnovanost i pravilnost odluke prvostupanjskog tijela o zaštitnoj mjeri. Dapače, ovaj sud smatra da su navedene okolnosti bile razlog više da se okrivljenik u prometu ponaša sukladno zakonskim propisima.
7.3. Stoga prigovor okrivljenika nije osnovan niti u tom dijelu.
8. Odluka o paušalnom iznosu troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 138. stavka 2. točke 3.c) Prekršajnog zakona koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena krivnja okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika ili samo o žalbi okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s člankom 138. stavkom 3. Prekršajnog zakona, određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“ broj 18/13.), a s obzirom na složenost i trajanje postupka, držeći da plaćanje troška postupka u visini 30,00 eura, dakle vrlo blizu donje granice iznosa troška postupka, neće ugroziti egzistenciju okrivljenika niti osoba koje je okrivljenik eventualno dužan uzdržavat i.
9. Slijedom svega navedenog, temeljem članka 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.
Zagreb, 2. srpnja 2026.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Kristina Sesar, v.r.
Kristina Gašparac Orlić, v.r.
Presuda se dostavlja Ministarstvu unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijskoj upravi splitsko-dalmatinskoj, Policijskoj postaji Trogir u 2 otpravka: za spis i okrivljenika.
