Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Europska avenija 7

31000 Osijek

Stalna služba u Valpovu

Kralja P. Krešimira IV br. 3

31550 Valpovo

Poslovni broj: Povrv-201/2022-13

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

B E Z  O D R Ž A V A NJ A R A S P R A V E

Općinski sud u Osijeku, Stalna služba u Valpovu, po sucu toga suda Goranu Jokiću, u pravnoj stvari tužitelja A1 Hrvatska d.o.o., OIB: 29524210204, sa sjedištem u [adresa], zastupan po punomoćniku Tihomiru Zec, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Zec i partneri d.o.o. sa sjedištem u [adresa] protiv tuženika KH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Marijanu Belčiću, odvjetniku iz Osijeka, radi isplate, izvan ročišta, 2. srpnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Ukida se u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, koje je donio javni bilježnik Dragica Dumančić iz Osijeka pod poslovnim brojem: Ovrv-7669/2022 od 30. lipnja 2022. te se odbija kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

„Nalaže se tuženiku KH, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], da tužitelju A1 Hrvatska d.o.o., OIB: 29524210204, [adresa], 10000 Zagreb, na temelju vjerodostojne isprave i to: izvadak iz poslovnih knjiga, 18010071-2022, namiri tražbinu u iznosu od 13.74 eura uvećanu za zakonske zatezne kamate koje teku:

- na iznos od 13.38 eura od 16.10.2021.,

- na iznos od 0,36 eura od 16. 11. 2021.,

pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, na račun ovrhovoditelja IBAN [broj bankovnog računa], model HR00, s pozivom na broj 18010071-2022, u roku od osam dana.“.

II. Nalaže se da tuženik KH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] naknadi tužitelju A1 Hrvatska d.o.o., OIB: 29524210204, sa sjedištem u [adresa], troškove postupka u iznosu od 37,32 eura, s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku od 2. srpnja 2026. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

III. Odbijaju se kao neosnovani, zahtjev tuženika za naknadu troškova u cijelosti, kao i zahtjev tužitelja u preostalom djelu, iznad iznosa priznatog u točki II. Izreke ove presude.

Obrazloženje

1. Tužitelj, ranije ovrhovoditelj podnio je dana 2. lipnja 2022. ovršni prijedlog protiv tuženika, ranije ovršenika na temelju vjerodostojne isprave. Temeljem navedenog prijedloga javni bilježnik Dragica Dumančić iz Osijeka dana 8. lipnja 2022. sačinila je pisanu obavijest u kojoj je upozorila ovršenika da može u roku 15 dana ispuniti svoju obvezu naznačenu u prijedlogu za ovrhu prema ovrhovoditelju, a ako isti to ne učini tad će javni bilježnik protekom roka od 15 dana od dana slanja obavijesti ovršeniku donijeti rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave. Protekom naznačenog roka, dana 30. lipnja 2022. javni bilježnik donio je rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave pod poslovnim brojem: Ovrv-7669/2022, kojim je naloženo ovršeniku, sada tuženiku, isplatiti ovrhovoditelju, sada tužitelju, iznos od 103,51 kuna, a što danas prema fiksnom tečaju konverzije valute kuna u valutu euro od 1 EUR = 7,53450 kuna iznosi 13,74 eura s pripadajućim zateznim kamatama i nastalim troškovima postupka u iznosu od 281,25 kuna, odnosno 37.32 eura prema navedenom fiksnom tečaju konverzije, sve u roku od 8 dana.

2. Tuženik je na predmetno rješenje o ovrsi izjavio prigovor 20. rujna 2022. (str. 32 spisa), koji se sad smatra odgovorom na tužbu, a u kojem je u bitnom naveo da je podmirio glavni dug uvećan za pripadajuće kamate po obavijesti javnog bilježnika. S obzirom da je glavni dug podmiren prije donošenja predmetnog rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave predlaže da se predmet proslijedi nadležnom sudu te da sud u nastavku stavi izvan snage rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave u djelu u kojem je određena ovrha i da postupak nastavi kao u povodu prigovora protiv platnog naloga. Uz prigovor isti je dostavio potvrdu o provedenom nalogu za plaćanje, str. 34 spisa iz koje je potvrde razvidno da je na račun tužitelja uplatio iznos od 115,00 kuna dana 24. lipnja 2022..

3. Postupajući po prigovoru, sud je utvrdio da je isti pravovremen, te je temeljem čl. 282. i 287. u vezi sa čl. 57. i 58. Ovršnog zakona (Narodne novine broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22; dalje OZ) donio rješenje kojim je stavio izvan snage rješenje o ovrsi te je postupak nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnoga naloga (str. 37-39 spisa). U navedenom rješenju, koje je dostavljeno strankama, sud je upozorio stranke da je u povodu prigovora protiv platnog naloga tužitelj dužan najkasnije u podnesku predanom sudu u roku od 15 dana od dana primitka predmetnog rješenja iznijeti sve činjenice na kojima temelji svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđenje iznesenih činjenica. Tuženik je upozoren da je dužan najkasnije u roku od 15 dana, koji teče od dana kad mu je sud dostavio prethodno naveden tužiteljev podnesak, iznijeti sve činjenice na kojima temelji svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđenje iznesenih činjenica, a koja su upozorenja u skladu s čl. 461.a. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 155/23; dalje ZPP). Tužitelj i tuženik postupili su u skladu sa upozorenjima iz čl. 461.a ZPP-a te su dostavili svoja pisana očitovanja.

4. Iz očitovanja koja je dostavio tužitelj 21. studenog 2022. (str. 40-42 spisa), u bitnom proizlazi da tužitelj utuženi iznos temelji na ugovornom odnosu proizašlom iz zahtjeva za zasnivanje pretplatničkog odnosa od 23. siječnja 2018. za pretplatnički broj [broj telefona]. Glavno potraživanje odnosi se na neplaćene račune po tom pretplatničkom broju za mjesec rujan i listopad 2021.. Priznao je da je tuženik u cijelosti platio glavno potraživanje s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama u iznosu od 115,00 kuna dana 24. lipnja 2022. te da nije povukao prijedlog za ovrhu jer tuženik nije platio troškove postupka nastale pred javnim bilježnikom. Naglasio je da sad povlači tužbeni zahtjev za iznos glavnice zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama na glavnicu. Predlaže da sud održi na snazi platni nalog u djelu u kojem je tuženiku naloženo da tužitelju naknadi nastale ovršne troškove u iznosu od 281,25 kuna jer tuženik te troškove nije podmirio. Također predlaže da sud nakon provedenog postupka obveže tuženika da tužitelju naknadi i troškove ovog parničnog postupka te da postupak provede u pisanom obliku bez održavanja ročišta temeljem čl. 461. st. 3. i 4. ZPP-a, a ako sud smatra svrhovitim zakazivati ročište tad je predložio da se isto temeljem čl. 115. ZPP-a održi na daljinu korištenjem audiovizualnih uređaja.

5. Iz očitovanja koje je dostavio tuženik 24. studenog 2022. (str. 83 spisa), u bitnom proizlazi da se isti protivi povlačenju tužbe. Smatra da je tužitelj trebao odmah povući prijedlog za ovrhu čim je tuženik platio glavno potraživanje te da u tom slučaju ne bi niti nastali troškovi postupka. Budući tužitelj to nije učinio traži da sud odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan te da obveže tužitelja da tuženiku naknadi troškove postupka.

6. Predmet spora, nakon što je podmireno glavno potraživanje sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, ustvari je pravno pitanje je li tužitelj trebao u cijelosti ili djelomično povući prijedlog za ovrhu odmah čim je saznao da je plaćeno glavno potraživanje. S tim u vezi predmet spora je i pitanje koja stranka ima pravo na troškove postupka i u kojem dijelu.

7. Među strankama nije sporno da je tuženik 24. lipnja 2022. izvršio uplatu glavnice i pripadajućih zakonskih zateznih kamata u iznosu od 115,00 kuna. S obzirom da je prijedlog za ovrhu podnesen 2. lipnja 2022. te da je tuženik prema vlastitim navodima iz odgovora na tužbu platio navedeni iznos po obavijesti javnog bilježnika, proizlazi da nije sporno niti da je taj iznos plaćen nakon pokretanja ovrhe, a prije donošenja rješenja o ovrsi jer je isto doneseno 30. lipnja 2022.. Plaćanjem glavnog duga tuženik je priznao postojanje predmetnog potraživanja, a budući se nije protivio navodima tužitelja iz podneska od 21. studenog 2022. (str. 40-42 spisa), u kojima je tužitelj naveo da se potraživanje odnosi na pretplatnički odnos, proizlazi da je nesporno da su stranke bile u to vrijeme u ugovornom odnosu i da dug nije plaćen na vrijeme pa je zbog toga tuženik platio i zakonske zatezne kamate na glavno potraživanje. Nije sporno da tuženik nije izvršio uplatu troškova postupka koji su nastali pred javnim bilježnikom.

8. Sporno je među strankama je li tužitelj nakon izvršene uplate glavnog potraživanja trebao u cijelosti ili djelomično povući prijedlog za ovrhu, odnosno je li isti trebao postupiti, kako je i postupio u konkretnom slučaju, ne poduzimajući ništa sve do zaprimanja prigovora na rješenje o ovrsi. Samim tim sporno je jesu li nastali prije podmirenja glavnog duga i u kojem iznosu troškovi postupka pred javnim bilježnikom. Sporno je jesu li nastali i tko treba podmiriti i ostale troškove koji su nastali pred ovim Sudom.

9. Iz čl. 451. st. 3. ZPP-a proizlazi da će sud u odluci o glavnoj stvari odlučiti da li se platni nalog u cijelosti ili djelomično održava na snazi ili se ukida te će u slučaju ukidanja odbiti tužbeni zahtjev. Tužitelj može povući tužbu bez pristanka tuženika samo do podnošenja prigovora, čl. 456. st. 1. ZPP-a. Iz čl. 281. st. 1. OZ-a proizlazi da ako javni bilježnik ocijeni da je prijedlog za ovrhu dopušten i uredan, poslat će prijedlog za ovrhu ovršeniku te ga obavijestiti da može u roku od 15 dana ispuniti svoju obvezu prema ovrhovoditelju. Nadalje, iz čl. 281. st. 4. OZ-a proizlazi da ako nakon otpreme naprijed navedene obavijesti ovrhovoditelj u roku od 15 dana ne povuče prijedlog za ovrhu, javni bilježnik će donijeti rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave i dostaviti ga strankama. Ako nakon donošenja rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave ovrhovoditelj u cijelosti ili djelomično povuče prijedlog za ovrhu, javni bilježnik će rješenjem obustaviti ovrhu, čl. 281. st. 8. OZ-a. Troškove postupka u svezi s određivanjem i provedbom ovrhe i osiguranja prethodno snosi ovrhovoditelj, odnosno predlagatelj osiguranja, čl. 14. st. 1. OZ-a, s tim da iz čl. 14. st. 4. OZ-a proizlazi da je ovršenik, odnosno protivnik osiguranja dužan ovrhovoditelju, odnosno predlagatelju osiguranja naknaditi troškove koji su bili potrebni za ovrhu ili osiguranje.

10. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći svaki dokaz zasebno i sve dokaze u njihovoj ukupnosti, sukladno čl. 8. ZPP-a, te postupajući prema ovlastima iz čl. 461. a st. 3. ZPP-a, sud je odlučio kao u izreci ove presude u smislu čl. 451. st. 3. ZPP-a, odnosno u cijelosti je ukinuo platni nalog te je odbio kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja kako je to navedeno u točki I. izreke, te je o troškovima postupka odlučio kako je to pobliže opisano u točki II. I III. izreke.

11. Prije svega treba naglasiti da je u konkretnom slučaju sud bio ovlašten provesti pisani postupak sukladno ovlastima iz čl. 461. a. st. 3. ZPP-a jer je u konkretnom slučaju riječ o sporu male vrijednosti te je i sam tužitelj predlagao u svom podnesku, u kojem se je očitovao o tuženikovom odgovoru na tužbu, da predlaže provedbu pisanog postupka. Tužiteljevo kasnije požurivanje prethodnog rješavatelja zaduženog za rad na ovom predmetu da zakaže ročište ne može se smatrati obrazloženim prijedlogom iz čl. 461. a st. 4. ZPP-a već procesnom dispozicijom tužitelja usmjerenom na poticanje Suda da okonča ovaj postupak, jer su zahtjevi za zakazivanje ročišta uslijedili nakon proteka roka propisanog čl. 461. ZPP-a za rješavanje ovakve vrste postupaka pred prvostupanjskim sudom.

12. Među strankama nije sporno da je tuženik u cijelosti platio glavno potraživanje zajedno sa zakonskim zateznim kamatom nakon zaprimanja obavijesti javnog bilježnika iz čl. 281. st. 1. OZ-a. Iako u spisu koji je javni bilježnik dostavio ovom sudu ne preleži dostavnica iz koje je vidljivo kad je točno tu obavijest tuženik zaprimio, Sud izvodi zaključak da je glavno potraživanje s kamatama tuženik platio u roku od 15 dana od zaprimanja obavijesti jer je sam tuženik u odgovoru na tužbu naglasio da je plaćanje izvršio po zaprimljenoj obavijesti 24. lipnja 2022., s tim da je obavijest datirana sa 8. lipnja 2022. pa je u tih 16 dana razlike tužitelj morao primiti obavijest te od primitka do kojeg je došlo sigurno najmanje dva dana nakon slanja poštom 8. lipnja 2022. do plaćanja nije moglo proći više od 15 dana. U cijelosti su životni i navodi tužitelja, da iako je znao da je glavno potraživanje plaćeno nije povlačio prijedlog za ovrhu kod javnog bilježnika jer tuženik nije podmirio do tad nastale troškove. Da je tužitelj povukao prijedlog za ovrhu prije donošenja rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave od strane javnog bilježnika tad ne bi bilo odlučeno o troškovima postupka koji su nedvojbeno do tad nastali jer je glavno potraživanje plaćeno nakon pokretanja ovršnog postupka pred javnim bilježnikom. Međutim, tužitelj je trebao djelomično povući prijedlog za ovrhu zbog plaćenog glavnog potraživanja odmah nakon što je zaprimio rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave od strane javnog bilježnika jer je nedvojbeno znao da je glavnica plaćena. U tom slučaju javni bilježnik postupio bi temeljem ovlasti iz čl. 281. st. 8. OZ-a te bi djelomično obustavio ovrhu u odnosu na glavno potraživanje dok bi rješenje o ovrsi i dalje ostalo na snazi u odnosu na neplaćene troškove postupka pa bi po pravomoćnosti takvog rješenja tužitelj raspolagao ovršnom ispravom temeljem koje bi mogao prisilno naplatiti takve troškove ukoliko tuženik iste ne bi dobrovoljno podmirio. Samim tim ne bi bilo osnove da tuženik podnosi prigovor protiv rješenja javnog bilježnika pa ne bi niti došlo do ovog parničnog postupka.

13. Slijedom navedenoga, budući je glavno potraživanje s pripadajućim kamatama plaćeno nakon pokretanja ovršnog postupka, a prije donošenja rješenja o ovrsi te da se tuženik upustio u raspravljanje o predmetu spora podnošenjem prigovora koji se sad smatra odgovorom na tužbu i da se usprotivio povlačenju tužbe bilo je potrebno u cijelosti ukinuti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika donesen na temelju vjerodostojne isprave. Zbog tog je odlučeno kao u izreci pod točkom I. temeljem čl. 451. st. 3. ZPP-a te je ujedno u citiranoj odredbi odbijen tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu koji se odnosi na nalog tuženiku da mu podmiri glavno potraživanje s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, a sve iz razloga što je to potraživanje namireno na naprijed opisani način.

14. Odluka o trošku parničnog postupka temelji se na čl. 154. st. 3. u vezi sa čl. 156. ZPP-a kojim je propisano da sud može odrediti da jedna stranka nadoknadi drugoj stranci pojedine troškove neovisno o ishodu parnice ako je te troškove protivna strana uzrokovala svojom krivnjom. U konkretnom slučaju plaćanjem glavnog potraživanja i pripadajućih zakonskih zateznih kamata nakon podnošenja prijedloga za ovrhu sam je tuženik priznao da nije prema tužitelju pravovremeno podmirio svoje potraživanje pa je stoga opravdano tužitelj pokrenuo ovršni postupak jer da isti nije pokrenuo tuženik ne bi niti platio glavno potraživanje. Pokretanjem ovršnog postupka i radnjama koje je u okviru istoga poduzeo javni bilježnik nastali su troškovi koje je po stavu ovog suda svojom krivnjom prouzročio tuženik jer nije platio predmetno potraživanje u roku. Stoga je sud u cijelosti priznao tužitelju troškove koji su nastali kod javnog bilježnika, a koji se sastoje od troška sastava prijedloga za ovrhu po punomoćniku odvjetniku u iznosu od 93,75 kuna PDV 25% uključen / 12,44 eura, a što je u skladu s Tbr. 11.2. u vezi s Tbr. 7.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj: 142/12, 103/14, 107/15, 37/22 i 126/22). Također tužitelju je priznat i trošak javnog bilježnika u iznosu od ukupno 187,50 kuna / 24,89 eura (predujam naknade javnog bilježnika 93,75 kuna / 12,44 eura, u koji je uključen PDV 25% i ostatak naknade bilježnika u iznosu od 93,75 kuna / 12,44 eura u koji je uključen PDV 25 %), sukladno čl. 5. te čl. 7. i čl. 9. Pravilnika o naknadi i nagradi javnih bilježnika u ovršnom postupku (Narodne novine 9/2021). Dakle, opravdani troškovi tužitelja koji su nastali u ovršnom postupku iznose ukupno 281,25 kuna / 37,32 eura. Da tužitelj nije predujmio javnom bilježniku trošak naknade i ostatka naknade javni bilježnik ne bi ni postupao po prijedlogu za ovrhu pa je taj trošak potreban za provedbu ovrhe u smislu čl. 14. st. 4. OZ-a. Također je bio potreban i trošak sastava prijedloga za ovrhu po punomoćniku jer bez podnošenja prijedloga ne bi bio niti pokrenut ovršni postupak.

15. Tužitelj je odbijen s preostalim zahtjevom za naknadu troškova koji se odnose na troškove nastale pred ovim sudom iz razloga što predmetni troškovi nisu ni trebali nastati da je tužitelj postupio sukladno citiranoj odredbi čl. 281. st. 8. OZ-a odnosno da je odmah nakon što je javni bilježnik donio rješenje o ovrsi djelomično povukao prijedlog za ovrhu u odnosu na plaćenu glavnicu. Isti nije postupio tako već je povukao tužbu u odnosu na glavno potraživanje tek kada je postupak nastavljen kod ovog suda po pravilima parničnog postupka pa mu stoga tako nastali troškovi niti ne pripadaju. Tuženik je u cijelosti odbijen sa zahtjevom za naknadu troškova jer isti nije u cijelosti podmirio tužiteljevo potraživanje. Nakon što je zaprimio obavijest javnog bilježnika podmirio je samo glavno potraživanje s kamatama te nije podmirio troškove postupka koji su do tad nastali pred javnim bilježnikom pa je samim tim jednako kao i tužitelj odgovoran za sve ostale troškove koji su kasnije nastali.

16. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci.

Valpovo, 2. srpnja 2026.

Sudac

Goran Jokić

Uputa o pravu na žalbu:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo izjaviti žalbu u roku od 15 dana, računajući od dana primitka presude. Žalba se podnosi ovom sudu, a o istoj odlučuje nadležni županijski sud.

Presuda kojom se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti, može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 3. ZPP-a.

Dostaviti:

1.Punomoćniku tužitelja

2.Punomoćniku tuženika