Republika Hrvatska

Općinski sud u Vukovaru

Vukovar, Županijska 31

Pr-7/2026-7

U  I M E R E P U B L I K E H R V A TS K E

P R E S U D A

Općinski sud u Vukovaru po sucu Ivici Grubišiću u pravnoj stvari tužitelja Hrvatski zavod za socijalni rad, OIB 52966791065, Ulica Ivana Dežmana 6, 10000 Zagreb, protiv tuženika OS, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] nakon javno održane i zaključene glavne rasprave 25. lipnja 2026. u prisustvu parničnih stranaka, 2. srpnja 2026.

p r e s u d i o  j e

Nadomješta se suglasnost sindikalnog povjerenika koji obnaša dužnost radničkog vijeća na namjeravanu odluku o otkazu ugovora o radu zbog skrivljenog ponašanja radnika radnici FS, zaposlenoj na radnom mjestu referenta u Područnom uredu Vukovar Hrvatskog zavoda za socijalni rad.

Obrazloženje

1. Tužitelj je dana 12. veljače 2026. godine podnio tužbu radi nadomještaja suglasnosti sindikalnog povjerenika koji obnaša dužnost radničkog vijeća na namjeravanu odluku o redovitom otkazu ugovora o radu uvjetovanom skrivljenim ponašanjem radnice FS. Tužitelj u tužbi i tijekom postupka navodi da je radnica zaposlena na radnom mjestu referenta u Područnom uredu Vukovar Hrvatskog zavoda za socijalni rad temeljem Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 11. ožujka 2024. godine.

1.2. Tužitelj obrazlaže da je dana 24. prosinca 2025. godine zaprimio potvrdu Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije od 18. prosinca 2025. godine (KLASA: 740-03/25-02/30469, URBROJ: 514-05-02-01-02/09-25-02), iz koje proizlazi da radnica ima evidentiranu pravomoćnu odluku Općinskog suda u Vinkovcima, poslovni broj Pp-705/2024 od 7. studenoga 2024. godine za prekršaj iz članka 22. stavka 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji. Navedena odluka postala je pravomoćna dana 21. prosinca 2024. godine. S obzirom na to da je radnici pravomoćno izrečena prekršajnopravna sankcija za nasilje u obitelji, tužitelj ističe da postoji apsolutna zakonska zapreka za rad u djelatnosti socijalne skrbi sukladno članku 261. stavku 1. točki 3. Zakona o socijalnoj skrbi, što predstavlja trajnu nemogućnost obavljanja poslova radnog mjesta.

1.3. Nadalje, tužitelj navodi da je sukladno članku 29. Kolektivnog ugovora za djelatnost socijalne skrbi zatražio suglasnost tuženika jer radnica ima više od 50 godina života i više od 25 godina staža kod tužitelja. Zahtjev za suglasnost podnesen je 21. siječnja 2026. godine, a tuženik ga je zaprimio 23. siječnja 2026. godine. Tuženik je uskratio suglasnost očitovanjem od 29. siječnja 2026. godine, koje je tužitelj zaprimio 30. siječnja 2026. godine, pa je tužba podnesena unutar zakonskog roka od 15 dana.

1.4. Tužitelj smatra uskratu suglasnosti potpuno neosnovanom jer se radi o objektivnoj zakonskoj zapreci gdje poslodavac nema diskrecijsko pravo zadržati radnicu na radu.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu i na pripremnom ročištu ističe da je kao sindikalna povjerenica zatražila pravno mišljenje Sindikata zaposlenika u djelatnosti socijalne skrbi Hrvatske, ali ga nije zaprimila. Navodi da radnica FS nije član sindikata, da odbija razgovarati o ovom slučaju te da je tuženik nije uspio niti upoznati s vođenjem ovog postupka. Posebno naglašava da radnica u naravi obavlja poslove administratora te da ne radi izravno sa strankama (korisnicima), smatrajući da zbog toga ne postoji ugroza za korisnike sustava socijalne skrbi.

3. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u Ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 11. ožujka 2024. godine, potvrdu Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije od 18. prosinca 2025. godine, zahtjev tužitelja za davanje suglasnosti od 21. siječnja 2026. godine s dokazom o dostavi, odluku tuženika o uskrati suglasnosti od 29. siječnja 2026. godine s dokazom o dostavi, te je uzeo u obzir nesporne navode stranaka iznijete na pripremnom ročištu.

4. Na temelju izvedenih dokaza, sud je utvrdio sljedeće pravno odlučne činjenice:

- Radnica FS zaposlena je kod tužitelja na radnom mjestu referenta u Područnom uredu Vukovar.

- Radnica je pravomoćnom odlukom Općinskog suda u Vinkovcima, poslovni broj Pp-705/2024 od 7. studenoga 2024. godine (pravomoćna 21. prosinca 2024. godine), proglašena krivom za prekršaj nasilja u obitelji iz članka 22. stavka 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji.

- Tužitelj je o navedenoj pravomoćnoj presudi službeno saznao zaprimanjem potvrde iz prekršajne evidencije dana 24. prosinca 2025. godine.

- Radnica ispunjava uvjete starosti i staža iz članka 29. Kolektivnog ugovora za djelatnost socijalne skrbi zbog čega je za njezin otkaz bila potrebna suglasnost radničkog vijeća (odnosno sindikalnog povjerenika koji ga zamjenjuje).

-Tužitelj je pravodobno i uredno proveo postupak savjetovanja i traženja suglasnosti. Tuženik je suglasnost uskratio 29. siječnja 2026. godine, a tužitelj je tužbu podnio unutar zakonskog roka od 15 dana od primitka uskrati (30. siječnja 2026. – 12. veljače 2026.) sukladno članku 151. stavku 3. Zakona o radu.

4. Među strankama nije sporna kronologija provođenja postupka, kao ni činjenica da je radnica pravomoćno osuđena za prekršaj nasilja u obitelji. Sporno je pitanje je li utemeljena i opravdana uskrata suglasnosti tuženika na namjeravanu odluku o otkazu ugovora o radu, s obzirom na narav poslova koje radnica stvarno obavlja (poslovi administratora bez rada sa strankama).

5. Predmetni pravni odnos primarno se ravna prema odredbama Zakona o socijalnoj skrbi ("Narodne novine", br. 18/22, 46/22, 119/22, 71/23, 156/23 i 141/24) te Zakona o radu ("Narodne novine", br. 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, 46/23, 64/23). Odredbom članka 261. stavka 1. točke 3. Zakona o socijalnoj skrbi izričito je propisano da u djelatnosti socijalne skrbi ne može raditi osoba kojoj je pravomoćno izrečena prekršajnopravna sankcija za nasilje u obitelji. Stavkom 4. istog članka propisano je da ako poslodavac u djelatnosti socijalne skrbi sazna da je protiv osobe zaposlene u djelatnosti socijalne skrbi izrečena pravomoćna prekršajnopravna sankcija za nasilje u obitelji, dužan je otkazati ugovor o radu.

6. Ova zakonska odredba predstavlja imperativni propis koji postavlja apsolutnu i objektivnu zakonsku zapreku za rad bilo koje osobe u sustavu socijalne skrbi, bez obzira na njezino konkretno radno mjesto. Zakon ne razlikuje stručne radnike koji izravno rade s korisnicima od administrativno-tehničkog osoblja. Samim time, navod tuženika da radnica radi na poslovima administratora i ne dolazi u doticaj s korisnicima nema nikakav pravni učinak na postojanje ove zakonske zapreke.

7. Budući da je zakonska zapreka nastala u trenutku pravomoćnosti sudske odluke (21. prosinca 2024. godine), a tužitelj je za nju saznao 24. prosinca 2025. godine iz službene evidencije Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, tužitelj ne samo da ima opravdan razlog za otkaz, već je zakonski obvezan postupiti na taj način kako bi osigurao zakonitost rada javne ustanove. Nastupom ove zapreke nastala je trajna nemogućnost ispunjenja obveza iz ugovora o radu s obzirom na to da radnica više zakonski ne smije obavljati nikakve poslove kod poslodavca u toj djelatnosti. To opravdava otkaz ugovora o radu uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnika (jer je zapreka rezultat njezinog protupravnog ponašanja utvrđenog pravomoćnom presudom).

8. Sukladno članku 150. stavku 7. Zakona o radu, radničko vijeće (odnosno sindikalni povjerenik koji ga zamjenjuje) može se protiviti otkazu ako poslodavac nema opravdan razlog za otkaz ili ako nije predviđen postupak otkazivanja predviđen Zakonom o radu.

9. U konkretnom slučaju, tužitelj ima ne samo opravdani razlog, već izravnu zakonsku obvezu otkazivanja ugovora o radu. Autonomija sindikalne zaštite i zaštita zajamčena Kolektivnim ugovorom ne mogu derogirati niti suspendirati primjenu prisilnih (imperativnih) normi posebnog zakona (Zakona o socijalnoj skrbi). Takvo pravno stajalište u potpunosti je usklađeno s ustaljenom sudskom praksom Županijskih sudova na koju se tužitelj opravdano poziva (npr. odluke poslovni broj Gž R 90/2024 -2 i Gž R 270/2024-2).

10. Navodi tuženika da radnica nije član sindikata, da odbija komunikaciju te da sindikat nije dostavio pravno mišljenje, okolnosti su od internog značaja za rad tuženika i nemaju utjecaja na zakonitost postupanja tužitelja niti na meritum ovog spora. Tužite lj je u potpunosti ispunio sve formalne i materijalne pretpostavke za otkaz. Zbog toga je uskrata suglasnosti tuženika pravno neutemeljena, pa je sud istu nadomjestio ovom presudom kako je navedeno u izreci pod točkom I.

11. Sud je savjesno i brižljivo ocijenio svaki dokaz zasebno i sve dokaze zajedno u smislu čl. 8. ZPP-a.

11. Stranke nisu zahtijevale naknadu troška pa sud nije niti odlučivao o trošku ( čl. 164. ZPP-a).

U Vukovaru, 2. srpnja 2026.

Sudac

Ivica Grubišić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude može se izjaviti žalba na Županijski sud. Žalba se podnosi u tri primjerka u roku 15 dana od dana objave presude putem ovog suda.

Dostaviti:

1. Tužitelju Hrvatski zavod za socijalni rad

2. Tuženiku OS [adresa]