Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca: Sanje Gospočić kao predsjednice vijeća, te Mladena Genca i Tomislava Tomašića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Dubravke Besednik Horak, kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika NN, zbog prekršaja iz članka 192. stavka 5. u svezi stavka 1. točke 1. i 2. Općeg poreznog zakona („Narodne novine“ broj: 115/16., 106/18., 121/19., 32/20., 42/20., 114/22. i 152/24.), odlučujući o prigovoru okrivljenika NN, podnesenom protiv prekršajnog naloga Ministarstva financija Republike Hrvatske, Carinske uprave, Središnjeg ureda, Sektora za mobilne jedinice, Područne jedinice - Službe za mobilne jedinice Rijeka od 22. listopada 2025., broj: 215/2025, Klasa: 471-01/25-04/2170, Ur.broj: 513-02-1974/61-25-6 na sjednici vijeća održanoj 2. srpnja 2026.,
p r e s u d i o j e
I Prihvaća se prigovor okrivljenika NN te se preinačuje pobijani prekršajni nalog u odluci o kazni na način, da je uz primjenu odredbe članka 33. stavka 11. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.), okrivljenik ukupnu novčanu kaznu u iznosu 5.300,00 (pettisućatristo) eura, koja mu je izrečena tim prekršajnim nalogom dužan platiti u 5 jednakih mjesečnih obroka, s time da je prvi obrok dužan platiti u roku od 30 dana od dana primitka ove presude, dok je ostale obroke dužan platiti u roku od 30 dana od dana uplate prethodnog obroka.
Sukladno odredbi članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona, ako okrivljenik plati dvije trećine izrečene novčane kazne u navedenom roku, novčana kazna smatrat će se plaćenom u cijelosti.
II Na temelju odredbe članka 138. stavka 2. točke 3.c u svezi odredbe članka 139. stavka 5. Prekršajnog zakona, okrivljenik NN dužan je platiti paušalne troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske u iznosu od 40,00 (četrdeset) eura, u roku od 30 dana od dana primitka ove presude.
Obrazloženje
1. Pobijanim prekršajnim nalogom okrivljenik NN proglašen je krivim zbog prekršaja iz članka 192. stavka 5. u svezi stavka 1. točke 1. i 2. Općeg poreznog zakona, činjenično i pravno opisanih izrekom tog prekršajnog naloga te mu je temeljem citirane zakonske odredbe, uz primjenu odredbe članka 39. stavka 1. točke 2. Prekršajnog zakona, izrečena ukupna novčana kazna u iznosu od 5.300,00 (pettisućatristo) eura.
1.1. Za svaki pojedini prekršaj, okrivljeniku su utvrđene novčane kazne u iznosu od 2.650,00 (dvijetisućešestopedeset) eura.
1.2. Temeljem odredbe članka 76. stavka 1. Prekršajnog zakona u svezi odredbe članka 192. stavka 6. Općeg poreznog zakona od okrivljenika je oduzeta imovinska korist, navedena u točki II izreke tog prekršajnog naloga.
2. Istim prekršajnim nalogom, okrivljenik je obvezan na naknadu troškova izdavanja prekršajnog naloga u iznosu od 30,00 (trideset) eura.
3. Protiv citiranog prekršajnog naloga, okrivljenik je sukladno odredbi članka 237. stavka 1. točke 2. Prekršajnog zakona podnio prigovor, isključivo zbog izrečene novčane kazne.
4. U podnijetom prigovoru okrivljenik u bitnom navodi kako ne osporava činjenično stanje utvrđeno prekršajnim nalogom, apostrofirajući međutim, da se radilo o nenamjernom i jednokratnom propustu, koji je odmah po saznanju ispravljen. Napominje također, kako njegov obrt uredno posluje te ispunjava sve porezne i fiskalne obaveze, smatrajući da odmjerena novčana kazna predstavlja neprimjereno strogu sankciju u odnosu na počinjeni propust i svrhu kažnjavanja, budući da posluje sezonski te mu je limitirano poslovanje, predlažući stoga da se odmjerena novčana kazna ublaži, odnosno podredno da se primijeni mjera upozorenja - opomena.
5. Prigovor je osnovan.
6. Rješavajući predmet i ispitujući pobijani prekršajni nalog u smislu odredbe članka 202. stavka 1. u svezi odredbe članka 238. stavka 11. Prekršajnog zakona, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu - ovaj Sud), nalazi da istim nisu počinjene bitne povrede odredbi prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, povrede odredbi materijalnog prekršajnog prava na štetu okrivljenika, niti je u postupku nastupila zastara prekršajnog progona, na što ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti.
7. Ispitujući nadalje, pobijani prekršajni nalog uz ocjenu navoda prigovora kojima okrivljenik ukazuje kako je novčana kazna odmjerena za svaki prekršaj prestroga, a uzimajući u obzir sve subjektivne i objektivne okolnosti koje u smislu odredbe članka 36. stavka 1. i stavka 2. Prekršajnog zakona utječu na odmjeravanje kazne, kao što su stupanj krivnje, opasnost djela i svrha kažnjavanja, ovaj Sud je našao da se u konkretnom slučaju, svrha kažnjavanja, može postići upravo ukupno odmjerenom novčanom kaznom.
8. Iz obrazloženja odluke o kazni vidljivo je kako je izdavatelj prekršajnog naloga cijenio sve okolnosti koje utječu na visinu kazne, a naročito težinu učinjenog prekršaja i njegove posljedice, olakotno cijeneći na strani okrivljenika sudjelovanje i korektnost u postupku, dok je otegotno cijenjena njegova ranija pravomoćna kažnjavanost zbog počinjenja prekršaja iz članka 192. stavka 2. u svezi stavka 1. točke 1. Općeg poreznog zakona.
9. Budući je za inkriminirane prekršaje, za počinitelja fizičku osobu obrtnika propisana novčana kazna u iznosu od 2.650,00 do 53.080,00 eura, a iste su utvrđene za svaki od prekršaja u njihovom posebnom minimumu, ovaj Sud smatra da takve novčane kazne nisu prestroge i odgovaraju okolnostima konkretnog slučaja, unatoč činjenici da je na strani okrivljenika, suprotno načelu zabrane dvostrukog vrednovanja, otegotno cijenjena njegova ranija pravomoćna kažnjavanost zbog počinjenja prekršaja iz članka 192. stavka 1. Općeg poreznog zakona, koja nije mogla biti cijenjena prilikom odmjeravanja kazne, s obzirom da ista predstavlja bitno zakonsko obilježje predmetnih prekršaja. Konačno, kako niti okrivljenik navode prigovora kojima ukazuje na otežane uvjete poslovanja uslijed sezonskog rada, nije potkrijepio niti jednim relevantnim dokazom, bez osnove je njegov prijedlog da se primijeni institut ublažavanja kazne, posebice stoga što se radi o kvalificiranom obliku inkriminiranih prekršaja.
10. Ujedno, imajući u vidu da iznos za koji nije izdan račun (17,00 eura) nije zanemariv, dok je iznos za koji za isporučena dobra i usluge u konkretnom slučaju, nije iskazan preko naplatnog uređaja ili na drugi odgovarajući način, a naplaćen je gotovinom visok (606,12 eura), te posebice vodeći računa o načelu kako izrečena novčana kazna mora predstavljati primjerenu društvenu osudu za počinjeno djelo, ovaj Sud je mišljenja kako je tako ukupno odmjerena novčana kazna primjerena težini i društvenoj opasnosti počinjenih prekršaja te je opravdano očekivati da će se istom postići kako opća tako i posebna svrha kažnjavanja, te utjecati na okrivljenika, ali i na sve druge da ubuduće ne čine takva ili slična protupravna djela.
11. Također, kako se mjera upozorenja – opomena, kao prekršajnopravna sankcija sukladno odredbi članka 43. stavka 1. Prekršajnog zakona može primijeniti samo prema počinitelju prekršaja za koji je propisana kao jedina kazna novčana kazna do 663,61 euro, imajući u vidu ranije navedeni raspon novčanih kazni koje su propisane za djela koje se okrivljeniku stavljaju na teret, nisu ispunjene zakonske pretpostavke za primjenu te mjere upozorenja, kao što se to predlaže u podnijetom prigovoru.
12. Međutim, iako slijedom svega navedenog nije bilo osnovanih razloga da ovaj Sud preinači osporavani prekršajni nalog u odluci o kazni, ublažavanjem istih, prilikom određivanja roka za njihovo plaćanje u smislu odredbe članka 33. stavka 11. Prekršajnog zakona, vodio je računa o visini ukupno odmjerene novčane kazne koja životno predstavlja veliko opterećenje za svakog prosječnog građanina, te je odobrena obročna otplata iste, na način naveden u točki I izreke ove drugostupanjske odluke, pri čemu se ističe kako će se u smislu odredbe članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona, novčana kazna smatrati plaćenom u cjelini, ako okrivljenik plati dvije trećine izrečene novčane kazne u za to određenom roku.
13. Budući je odredbom članka 192. stavka 6. Općeg poreznog zakona propisano da će se povodom inkriminiranog prekršaja, utvrđeni višak gotovine koji nije iskazan preko naplatnog uređaja oduzeti kao imovinska korist, a u svezi odredbe članka 76. stavka 1. Prekršajnog zakona, odluka o oduzimanju imovinske koristi, također je valjana i utemeljena na zakonu.
14. Kako se odluka o troškovima izdavanja prekršajnog naloga, temelji na odredbi članka 138. stavka 2. točke 3.a u svezi odredbe članka 139. stavka 5. Prekršajnog zakona, ista je zakonita i valjana.
15. Odluka o paušalnom iznosu troškova prekršajnog postupka određenih u točki II izreke ove drugostupanjske presude, temelji se na odredbi članka 138. stavka 2. točke 3.c u svezi odredbe članka 139. stavka 5. Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Stoga je paušalna svota za svakog okrivljenika, određena u okviru raspona od 13,27 do 663,61 euro (u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna, kao ranije važećoj službenoj valuti u Republici Hrvatskoj) koji je propisan Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“ broj: 18/13.), s obzirom na složenost i trajanje postupka.
16. Slijedom navedenog, a sukladno odredbi članka 207. Prekršajnog zakona, presuđeno je kao u izreci.
U Zagrebu, 2. srpnja 2026.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Dubravka Besednik Horak, v. r.
Sanja Gospočić, v.r.
Presuda se dostavlja Ministarstvu financija Republike Hrvatske, Carinskoj upravi, Središnjem uredu, Sektoru za mobilne jedinice, Područnoj jedinici - Službi za mobilne jedinice Rijeka u 4 otpravka: za spis, okrivljenika i ovlaštenog tužitelja.
