Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
Broj: Ppž-4648/2025
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca: Sanje Gospočić kao predsjednice vijeća, te Mladena Genca i Tomislava Tomašića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Dubravke Besednik Horak, kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika CORAX d.o.o., kao pravne osobe i ŽĆ, kao odgovorne osobe, zbog prekršaja iz članka 192. stavka 5. u svezi 1. točke 2. Općeg poreznog zakona („Narodne novine“ broj: 115/16., 106/18., 121/19., 32/20., 42/20. i 114/22.), odlučujući o prigovoru okrivljenika CORAX d.o.o., kao pravne osobe podnesenom protiv prekršajnog naloga Ministarstva financija Republike Hrvatske, Carinske uprave, Središnjeg ureda, Sektora za mobilne jedinice, Područne jedinice - Službe za mobilne jedinice Dubrovnik od 14. studenog 2024., broj: 193/2024, Klasa: 471-01/24-04/2498, Ur.broj: 513-02-1977/21-24-5 na sjednici vijeća održanoj 2. srpnja 2026.,
p r e s u d i o j e
I Prihvaća se prigovor okrivljenika CORAX d.o.o., kao pravne osobe te se preinačuje pobijani prekršajni nalog u odluci o kazni na način, da je uz primjenu odredbe članka 33. stavka 11. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.), okrivljena pravna osoba novčanu kaznu u iznosu od 3.980,00 (tritisućedevetstoosamdeset) eura, koja joj je izrečena tim prekršajnim nalogom dužna platiti u 5 jednakih mjesečnih obroka, s time da je prvi obrok dužna platiti u roku od 15 dana od dana primitka ove presude, dok je ostale obroke dužna platiti u roku od 30 dana od dana uplate prethodnog obroka.
Sukladno odredbi članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona, ako okrivljena pravna osoba plati dvije trećine izrečene novčane kazne u navedenom roku, novčana kazna smatrat će se plaćenom u cijelosti.
II Na temelju odredbe članka 138. stavka 2. točke 3.c u svezi odredbe članka 139. stavka 3. Prekršajnog zakona, okrivljena pravna osoba CORAX d.o.o. dužna je platiti paušalne troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske u iznosu od 25,00 (dvadesetpet) eura, u roku od 15 dana od dana primitka ove presude.
Obrazloženje
1. Pobijanim prekršajnim nalogom okrivljenici CORAX d.o.o., kao pravna osoba i ŽĆ, kao odgovorna osoba proglašeni su krivima zbog prekršaja iz članka 192. stavka 5. u svezi 1. točke 2. Općeg poreznog zakona, činjenično i pravno opisanog izrekom tog prekršajnog naloga te je temeljem citirane zakonske odredbe, okrivljenoj pravnoj osobi izrečena novčana kazna u iznosu od 3.980,00 (tritisućedevetstoosamdeset) eura, dok je okrivljenoj odgovornoj osobi izrečena novčana kazna u iznosu od 1.060,00 (tisućušezdeset) eura, koju je prema podacima dostupnim u spisu predmeta platila te je u odnosu na ovog okrivljenika predmetni prekršajni nalog postao pravomoćan 24. siječnja 2025.
1.1. Na temelju odredbe članka 76. stavka 1. Prekršajnog zakona uz primjenu odredbe članka 192. stavka 6. Općeg poreznog zakona od okrivljene pravne osobe također je oduzeta imovinska korist navedena u točki II izreke pobijanog prekršajnog naloga.
2. Istim prekršajnim nalogom, svaki okrivljenik je obvezan na naknadu troškova izdavanja prekršajnog naloga u iznosu od 15,00 (petnaest) eura.
3. Protiv citiranog prekršajnog naloga, okrivljena pravna osoba sukladno odredbi članka 237. stavka 1. točke 2. Prekršajnog zakona podnijela je prigovor isključivo zbog izrečene novčane kazne.
4. U podnijetom prigovoru okrivljena pravna osoba u bitnom navodi kako se poslovanje njihove poslovnice odvija isključivo tijekom ljetne sezone, pa je samim time i prihod usko vezan za taj period. Apostrofiraju kako ne osporavaju odgovornost, predlažući zbog ograničenog poslovanja da se odmjerena novčana kazna ublaži te odobri njezina obročna otplata.
5. Prigovor je osnovan.
6. Rješavajući predmet i ispitujući pobijani prekršajni nalog u smislu odredbe članka 202. stavka 1. u svezi odredbe članka 238. stavka 11. Prekršajnog zakona, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu - ovaj Sud), nalazi da istim nisu počinjene bitne povrede odredbi prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, povrede odredbi materijalnog prekršajnog prava na štetu okrivljenika, niti je u postupku nastupila zastara prekršajnog progona, na što ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti.
7. Ispitujući nadalje, pobijani prekršajni nalog uz ocjenu navoda prigovora kojim okrivljenici ukazuju kako su odmjerene novčane kazne prestroge, a uzimajući u obzir sve subjektivne i objektivne okolnosti koje u smislu odredbe članka 36. stavka 1. i stavka 2. Prekršajnog zakona utječu na odmjeravanje kazne, kao što su stupanj krivnje, opasnost djela i svrha kažnjavanja, ovaj Sud je našao da se u konkretnom slučaju, svrha kažnjavanja, može postići upravo odmjerenim novčanim kaznama.
8. Iz obrazloženja odluke o kazni vidljivo je kako izdavatelj prekršajnog naloga navodi da je cijenio sve okolnosti koje utječu na visinu kazne, a naročito težinu učinjenog prekršaja i njegove posljedice, otegotno cijeneći činjenicu njihove ranije pravomoćne kažnjavanosti, budući su pravomoćno kažnjeni prekršajnim nalogom broj: PN 83/2024/80985 koji je postao pravomoćan 24. svibnja 2024., dok olakotne okolnosti nisu utvrđene. Međutim, kako iz činjeničnog opisa prekršaja zbog koje su okrivljenici proglašeni krivima proizlazi da je okrivljena pravna osoba proglašena krivom upravo citiranim pravomoćnim prekršajnim nalogom, koja okolnost predstavlja bitno zakonsko obilježje prekršaja iz članka 192. stavka 5. u svezi stavka 1. točke 2. Općeg poreznog zakona, okolnost ranije pravomoćne kažnjavanosti okrivljenika, imajući u vidu načelo zabrane dvostrukog vrednovanja, nije mogla biti ujedno cijenjena otegotno prilikom odmjeravanja kazne za taj prekršaj.
9. Budući je za prekršaj iz članka 192. stavka 5. u svezi stavka 1. točke 2. Općeg poreznog zakona, za počinitelja pravnu osobu novčana kazna propisana u iznosu od 3.980,00 do 92.900,00 eura, a kako je novčana kazna odmjerena upravo u posebnom minimumu novčane kazne propisane za taj prekršaj, ovaj Sud smatra da ista i nadalje nije prestroga i odgovara okolnostima konkretnog slučaja. Također treba istaknuti, da ni okrivljena pravna osoba navode svog prigovora kojima ukazuju da novčanu kaznu treba ublažiti, nije potkrijepila niti jednim dokazom koji bi ukazivao na njezino otežano poslovanje, koja okolnost bi eventualno mogla biti cijenjena kao naročito olakotna, slijedom čega nije bilo osnove za primjenu instituta ublažavanja kazne. Konačno, imajući u vidu veliki iznos za koji za isporučena dobra i usluge u konkretnom slučaju, nije iskazan preko naplatnog uređaja ili na drugi odgovarajući način, a naplaćen je gotovinom (205,00 eura), te posebice vodeći računa o načelu kako izrečena novčana kazna mora predstavljati primjerenu društvenu osudu za počinjeno djelo, ovaj Sud je mišljenja kako je tako odmjerena novčana kazna primjerena težini i društvenoj opasnosti počinjenog prekršaja te je opravdano očekivati da će se istom postići kako opća tako i posebna svrha kažnjavanja, te utjecati na okrivljenika, ali i na sve druge da ubuduće ne čine takva ili slična protupravna djela.
10. Međutim, iako slijedom svega navedenog nije bilo osnovanih razloga da ovaj Sud preinači osporavani prekršajni nalog u odluci o kazni ublažavanjem iste, prilikom određivanja roka za njezino plaćanje u smislu odredbe članka 33. stavka 11. Prekršajnog zakona, vodio je računa o visini novčane kazne koja je odmjerena okrivljenoj pravnoj osobi, a čiji iznos životno i realno u današnjim otežanim uvjetima poslovanja predstavlja opterećenje za svaki poslovni subjekt te je odobrena obročna otplata iste, na način naveden u točki I izreke ove drugostupanjske odluke, pri čemu se ističe kako će se u smislu odredbe članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona, novčana kazna smatrati plaćenom u cjelini, ako okrivljenik plati dvije trećine izrečene novčane kazne u za to određenom roku.
11. Kako se odluka o troškovima izdavanja prekršajnog naloga, temelji na odredbi članka 138. stavka 2. točke 3.a u svezi odredbe članka 139. stavka 5. Prekršajnog zakona, ista je zakonita i valjana.
12. Odluka o paušalnom iznosu troškova prekršajnog postupka određenih u točki II izreke ove drugostupanjske presude, temelji se na odredbi članka 138. stavka 2. točke 3.c u svezi odredbe članka 139. stavka 5. Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Stoga je paušalna svota za okrivljenu pravnu osobu određena u okviru raspona od 13,27 do 663,61 euro (u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna, kao ranije važećoj službenoj valuti u Republici Hrvatskoj) koji je propisan Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“ broj: 18/13.), s obzirom na složenost i trajanje postupka.
13. Slijedom navedenog, a sukladno odredbi članka 207. Prekršajnog zakona, presuđeno je kao u izreci.
U Zagrebu, 2. srpnja 2026.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Dubravka Besednik Horak, v. r.
Sanja Gospočić, v.r.
Presuda se dostavlja Ministarstvu financija Republike Hrvatske, Carinskoj upravi, Ministarstvu financija Republike Hrvatske, Carinskoj upravi, Središnjem uredu, Sektoru za mobilne jedinice, Područnoj jedinici - Službi za mobilne jedinice Dubrovnik u 4 otpravka: za spis, okrivljenu pravnu osobu i ovlaštenog tužitelja.
