REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Ppž-5477/2024

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Karmen Novak-Hrgović kao predsjednice vijeća, te Nediljka Bobana i Davorka Kučana, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Mirne Prišlin u svojstvu sudske savjetnice kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika KŽ, zbog prekršaja iz članka 53. stavka 4. i dr. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (Narodne novine, broj: 67/2008, 48/2010, 74/2011, 80/2013, 158/2013, 92/2014, 64/2015, 89/2015, 108/2017, 70/2019, 42/2020, 85/2022, 114/22, 133/2023, 145/24) i dr., rješavajući o žalbi okrivljenika, podnesenoj po branitelju Zoranu Ivišu, odvjetniku u Splitu, protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu od 27. ožujka 2024., broj: Pp-11142/2023-5, na sjednici vijeća održanoj 2. srpnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I U povodu žalbe okrivljenika, a po službenoj dužnosti, preinačuje se prvostupanjska presuda na način da se optužba protiv okrivljenika KŽ, zbog prekršaja iz članka 242. stavka 5. i članka 238. stavak 8., članka 223. stavak 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“, broj: 67/08, 48/10 , 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 89/15, 108/17, 70/19 i 42/20), te prekršaja iz čl. 16. st.1. Zakona o osobnoj iskaznici („Narodne novine“ broj 62/2015, 42/2020, 144/2020, 114/2022) činjenično opisanih pod točkama 2) , 3), 4) i 6) izreke pobijane presude na temelju odredbe članka 181. točke 5. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22),optužba odbija.

II Uslijed odluke pod točkom I. žalba okrivljenika je u tom dijelu postala bespredmetna.

III. Uslijed odluke iz točki I. preinačuje se odluka o ukupno izrečenoj novčanoj kazni na način da se okrivljeniku KŽ za prekršaj iz članka 53. stavak 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, činjenično opisanog u izreci pobijane presude pod točkom 1. uzima kao utvrđena novčana kazna u iznosu od 300,00 (tristo) eura, te za prekršaj iz čl. 289. st.4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, činjenično opisanog u izreci pobijane presude pod točkom 5) uzima kao utvrđena novčana kazna u iznosu od 500,00 (petsto) eura , a temeljem čl. 39. Prekršajnog zakona okrivljeniku se izriče ukupna novčana kazna u iznosu od 800,00 (osamsto)eura koju je okrivljenik dužan platiti u roku od 30 dana od pravomoćnosti presude, a ukoliko plati u tom roku dvije trećine izrečene novčane kazne, ista će se smatrati plaćenom u cijelosti.

IV. Temeljem članka 138. stavka 2. točke 3 c. Prekršajnog zakona (Narodne novine, broj: 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22) okrivljenik KŽ je obvezan naknaditi trošak žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 50,00 (pedeset) kuna u roku od 30 dana od primitka ove presude.

V. U preostalom dijelu žalba okrivljenika odbija se kao neosnovana te se prvostupanjska presuda potvrđuje.

Obrazloženje

1. Uvodno citiranom prvostupanjskom presudom Općinskog prekršajnog suda u Splitu okrivljenik KŽ proglašen je krivim da je, na način činjenično opisan u izreci počinio prekršaje iz članka 53.st.4., čl. 242. st.5., čl. 238. st.8.,čl.289. stavka 4.i čl.223. st.3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama te čl. 29. st.1.t.1. Zakona o osobnoj iskaznici, pa je na temelju citiranog propisa, uz primjenu instituta ublažavanja kazne, kažnjen novčanom kaznom u iznosu od 1.120,00 eura, koju je dužan platiti u roku od 30 dana od pravomoćnosti presude, a ako u navedenom roku plati dvije trećine izrečene novčane kazne ista će se smatrati plaćenom u cijelosti.

1.1. Okrivljenik je istom presudom dužan naknaditi troškove prekršajnog postupka u iznosu od 30,00 eura te mu je izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom A2 kategorije u trajanju od 1 mjesec.

2. Protiv prvostupanjske presude okrivljenik je pravodobno, po branitelju podnio žalbu iz svih žalbenih razloga.

2.1. Žalitelj predlaže da se žalba prihvati.

3. Rješavajući predmet te ispitujući prvostupanjsku presudu sukladno odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona (NN 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.) po službenoj dužnosti, vijeće Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske je utvrdilo da pobijanom presudom nisu počinjene bitne povrede odredba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. tog Zakona, da nisu povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava na štetu okrivljenika no da je u odnosu na djelo iz točke 2), 3) , 4) i 6) izreke pobijane presude nastupila zastara prekršajnog progona.

4. Naime, za prekršaj počinitelja činjenično i pravno opisan u točki 2), 3) , 4) i 6) izreke pobijane presude iz242. stavka 5. i članka 238. stavak 8., članka 223. stavak 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“, broj: 67/08, 48/10 , 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 89/15, 108/17, 70/19 i 42/20), te prekršaja iz čl. 16. st.1. Zakona o osobnoj iskaznici („Narodne novine“ broj 62/2015, 42/2020, 144/2020, 114/2022) propisana je novčana kazna u iznosu do 660,00 eura, pa kako je od dana 8. srpnja 2022. godine, kada su prema okrivljenju prekršaji počinjeni, do dana donošenja ove presude, proteklo više od tri godine, to je u smislu članka 13. stavka 2. Prekršajnog zakona nastupila zastara prekršajnog progona, budući da je za inkriminirane prekršaje propisana novčana kazna do iznosa prema kojem ulazi u režim obaveznog prekršajnog naloga (članak 239. stavak 1. točke 1. i 2. Prekršajnog zakona), sa rokom zastare od 3 godine, trebalo u smislu odredbe članka 181. točke 5. Prekršajnog zakona, po službenoj dužnosti donijeti presudu kojom se optužba protiv okrivljenika odbija, kao što je navedeno u točki I ove presude.

5. Stoga je ovaj Sud, po službenoj dužnosti preinačio pobijanu presudu i primjenom članka 181. točke 5. Prekršajnog zakona protiv okrivljenika, optužbu odbio.

6. Žalba je djelomično neosnovana.

7. Žaleći se zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka žalitelj ističe povredu iz čl. 195. st. 1. t. 11. Prekršajnog zakona, no po ocjeni ovog suda, prvostupanjski sud je, nakon vjernog iznošenja dokaznog materijala, naveo odlučne činjenice na temelju kojih je došao do zaključka o počinjenju prekršaja i prekršajnoj odgovornosti okrivljene, kao i kojim se razlozima rukovodio kod donošenja odluke o kazni, pa kako, dakle, pobijana presuda sadrži sve potrebne razloge o odlučnim činjenicama, a isti su jasni i nisu proturječni, to je ocijenjeno da žalba okrivljene zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka nije osnovana.

8. Nije prihvaćen žalbeni navod žalitelja u kojem sadržajno osporava pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja budući da je prvostupanjski sud u smislu odredbe članka 171a. Prekršajnog zakona prije uzimanja obrane okrivljenika zatražio da se očituje o optužnom prijedlogu i krivnji za prekršaje za koji se tereti te je žalitelj iskazao da se smatra krivim te je okolnosno priznao činjenično optuženje iz optužnog prijedloga.

9. Slijedom navedenog, kako je sud prvog stupnja odluku o krivnji utemeljio na priznanju okrivljenika, cijeneći ga potpunim, jasnim i okolnosnim, zbog čega su ti razlozi dovoljna i razložna osnova za utemeljenje odluke o krivnji okrivljenika za inkriminirana djela prekršaja.

10. U odnosu na izrečenu novčanu kaznu, vidljivo je da je prvostupanjski sud istu izrekao u zakonom predviđenom minimumu za djelo prekršaja za koje je okrivljena proglašena krivom i ista nije prestroga te je sud vodio brigu o svim okolnostima konkretnog slučaja pa je ovaj sud mišljenja da će se upravo izrečenom novčanom kaznom u potpunosti postići svrha kažnjavanja te da će se okrivljena ubuduće kloniti činjenja prekršaja ovakve vrste.

11. Razmotrivši odluku o izrečenoj zaštitnoj mjeri, ovaj sud smatra da je pobijanom presudom osnovano i zakonito prema okrivljeniku primijenjena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom A2 kategorije u trajanju od 1 mjesec, pri čemu je sud dao jasne razloge za izricanje ove mjere u navedenom trajanju.

12. Troškovi žalbenog postupka temelje se na odredbi čl. 138. st. 2. toč. 3.c Prekršajnog zakona, koji propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika ili samo o žalbi okrivljenika. Stoga je paušalni iznos tog postupka odmjeren u okvirima određenim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka (NN 18/13.), s obzirom na složenost i trajanje tog postupka.

13. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 2. srpnja 2026.

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Mirna Prišlin, v. r.

Karmen Novak-Hrgović, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Splitu u 4 (četiri) otpravka: za spis, okrivljeniku, ovlaštenom tužitelju, branitelju okr.