U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Davorka Kučana, kao predsjednika vijeća, te Renate Popović i Drage Klasnića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Sanje Klauda, kao zapisničara, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika JK, kojeg brani Nenad Beloša, odvjetnik u Novom Marofu, zbog prekršaja iz članka 282. stavak 4. i 9. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 92/14, 64/15, 108/17, 70/19 i 42/20), rješavajući o žalbi okrivljenika JK podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Varaždinu, broj: Pp-1583/2023-21 od 2. svibnja 2025., na sjednici vijeća održanoj dana 2. srpnja 2026.,
p r e s u d i o j e
I.Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenika JK i potvrđuje pobijana presuda.
II.Na temelju odredbe članka 139. stavak 3. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22), okrivljenik MK je obvezan naknaditi trošak žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 50,00 (pedeset) eura, u roku od 30 dana od dana primitka ove presude, pod prijetnjom ovrhe.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom okrivljenik MK proglašen je krivim i kažnjen novčanom kaznom u iznosu od 1.000,00 (tisuću) eura, zbog djela prekršaja članka 282. stavak 4. i 9. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, činjenično opisanog u izreci.
2. Pobijanom presudom okrivljenik je upozoren na pravo propisano odredbom članka 152. stavak 3. Prekršajnog zakona.
3. Okrivljeniku je izrečena i zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilima „B“ kategorije u trajanju od 2 (dva) mjeseca.
4. Istom presudom okrivljenik je obvezan platiti troškove prekršajnog postupka u iznosu od 30,00 (trideset) eura.
5. Protiv te presude okrivljenik je pravodobno podnio žalbu zbog svih zakonom propisanih žalbenih navoda. Pobijanu presudu smatra proturječnom utvrđenim činjenicama, a činjenično stanje pogrešno i nepotpuno utvrđeno te je na isto pogrešno primijenjeno materijalno pravo. Smatra da su iskazi ispitanih svjedoka, koja je on predložio, u bitno podudarni, ali iste sud nije prihvatio smatrajući ih pristranim, već je prihvatio iskaze ispitanih policijskih službenika. Također ističe da je zbog istog događaja osuđen presudom Pp-2238/2023, te da se radi o ne bis in idem.
6. Predlaže da se iz navedenih razloga žalba prihvati te pobijana presuda preinači na način da ga se oslobodi od optužbe.
Žalba je neosnovana.
7. Na temelju odredbe članka 202. stavak 1. Prekršajnog zakona Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske ispitao je pobijanu presudu iz osnova i razloga iz kojih se ista pobija žalbom, dok je po službenoj dužnosti ispitao da li su pobijanom presudom počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka propisane odredbama članka 195. stavka 1. točke 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, te da li su na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i da li je u postupku nastupila zastara prekršajnog progona Prilikom ispitivanja pobijane presude ovaj Sud nije utvrdio povrede na koje pazi po službenoj dužnosti.
8. Okrivljenik u svojoj žalbi neosnovano ističe da pobijana presuda proturječna utvrđenim činjenicama jer iz sadržaja iste proizlazi da je prvostupanjska presuda razumljiva, jasna te valjano obrazložena te u istoj ovaj sud nije našao proturječnosti na koje okrivljenik neosnovano ukazuje.
9. Ispitujući pobijanu presudu ovaj Sud je utvrdio da je činjenično stanje u potpunosti i pravilno utvrđeno, za što je prvostupanjski sud dao valjane razloge, koje u potpunosti prihvaća i ovaj Sud. Okrivljenik u svojoj žalbi ponavlja navode obrane da vozilom nije sudjelovao u prometu te da njega policija nije zaustavila. Ovakvu njegovu obranu sud nije prihvatio jer je iskaze ispitanih svjedoka GK i ŽK, policijskih službenika koji su prekršaj utvrdili osobnim i neposrednim zapažanjem prihvatio kao vjerodostojne i uvjerljive, s obzirom da su iskazivali o svim relevantnim okolnostima (mjesto, razlog zaustavljanja, poduzete radnje), iskazi su potvrđeni i na suočenju s okrivljenikom, te nije utvrđen nijedan razlog zbog kojeg bi policajci u obavljanju službene dužnosti neosnovano teretili okrivljenika. Iskaze ostalih ispitanih svjedoka prvostupanjski sud je cijenio kao neuvjerljive, s obzirom da se radi o osobama koje su u prijateljskim odnosima sa okrivljenikom i čije iskaze je sud cijenio sa povećanom kritičnošću. Naime, iskazi navedenih svjedoka se ne podudaraju sa ostalim provedenim dokazima i međusobno nisu suglasni. Iz iskaza ispitanih policijskih službenika jasno proizlazi da je identitet vozača, odnosno okrivljenika, utvrđen uvidom u osobnu iskazni koju je dao na uvid, dok vozačku dozvolu kod sebe nije imao.
10. Tokom dokaznog postupka prvostupanjski sud je proveo sve dokaze koje je smatrao nužnim, te nakon ocijene istih donio valjanu i zakonitu odluku. Provedene dokaze prvostupanjski sud cijenio svakog pojedinačno i u njihovoj ovisnosti i međusobnoj povezanosti, te je pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje i odgovornost okrivljenika, i isto svojom žalbom okrivljenik nije doveo u pitanje.
11. Okrivljenik u žalbi neosnovano ističe da je za istovrsno djelo prekršaja već ranije osuđen jer iz presude broj Pp-2238/2023-9 od 29. ožujka 2024. proizlazi da je isti, između ostalog, odbio se podvrgnuti ispitivanju prisutnosti alkohola u organizmu, dok se u ovom postupku okrivljeniku stavlja na teret odbijanje podvrgnuti se ispitivanju prisutnosti opojnih droga u organizmu. Iako su oba prekršaj propisana istom zakonskom odredbom u konkretnom slučaju se radi o dva različita činjenična opisa i dva različita prekršaja, a kako je to i pravilno kvalificirano.
12. Ispitujući dalje pobijanu presudu povodom žalbe okrivljenika u odluci o izrečenoj novčanoj kazni, ovaj sud smatra da je okrivljeniku za počinjeni prekršaj pravilno i zakonito izrečena novčana kazna u iznosu zakonom propisanom iznosu s obzirom da je za počinjeni prekršaj propisana novčana kazna u rasponu od 1.320,00 do 2.650,00 eura ili kazna zatvora u trajanju do 60 dana. Izrečena novčana kazna primjerena je težini počinjenog djela, stupnju krivnje okrivljenika, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja, pa ovaj Sud smatra da okrivljenik navodima svoje žalbe nije doveo u pitanje pravilnost i zakonitost ove odluke, te da ne postoje uvjeti za dodatno ublažavanje novčane kazne jer nisu utvrđene naročito olakotne okolnosti u smislu članka 37. Prekršajnog zakona.
13. Ispitujući odluku o izrečenoj zaštitnoj mjeri, ovaj Sud smatra da je prvostupanjski sud osnovano i u skladu sa zakonskim odredbama, okrivljeniku izrekao zaštitnu mjeru zabrane upravljanja motornim vozilima „B“ kategorije u trajanju od jednog mjeseca. Ponašanje okrivljenika predstavlja težak oblik kršenja prometnih propisa i takvo ugrožavanje drugih sudionika u prometu koje upućuje na opasnost da će okrivljenik upravljajući motornim vozilom ugroziti sigurnost prometa. Stoga je u konkretnom slučaju primjena izrečene mjere nužna i ista će preventivno djelovati da ubuduće okrivljenik ne čini ovakva ili slična djela prekršaj. Primijenjenom zaštitnom mjerom u određenom trajanju postići će se svrha primjene zaštitnih mjera propisana odredbom članka 51. Prekršajnog zakona, i ista je razmjerna težini počinjenog djela prekršaja.
14. S obzirom da je ovaj Sud, odlučujući o žalbi okrivljenika, donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, isti je obvezan platiti trošak paušala žalbenog postupka, u iznosu koji je primjeren složenosti i trajanju postupka.
15. Slijedom naprijed navedenog, odlučeno je kao u izreci ove presude.
U Zagrebu 2. srpnja 2026.
ZAPISNIČAR:
PREDSJEDNIK VIJEĆA:
Sanja Klauda v.r.
Davorko Kučan v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Varaždinu, u 4 otpravka: za spis, okrivljenika, branitelja i ovlaštenog tužitelja.
