Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Ppž-4657/2026

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinje Kristine Gašparac Orlić, predsjednice vijeća, te suca Roberta Završkog i sutkinje Eufemije Nanković, članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Kristine Sesar, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog SA, zbog prekršaja iz članka 282. stavka 1. i stavka 9. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19., 42/20., 85/22., 114/22., 133/23. i 145/24.), odlučujući o prigovoru okrivljenika podnesenom protiv prekršajnog naloga Općinskog suda u Zlataru, Stalne službe u Klanjcu, od 16. ožujka 2026. poslovni broj: Pp-125/2026-3, u sjednici vijeća održanoj 2. srpnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se prigovor okrivljenog SA kao neosnovan te se prekršajni nalog potvrđuje.

II. Na temelju članka 138. stavka 2. točke 3.c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.) okrivljeni SA obvezan je naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka 30,00 eura (trideset eura) u roku 15 dana od dana primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Pobijanim prekršajnim nalogom Općinskog suda u Zlataru, Stalne službe u Klanjcu, od 16. ožujka 2026. poslovni broj: Pp-125/2026-3, okrivljeni SA proglašen je krivim da je, na način činjenično opisan u izreci, počinio prekršaj iz članka 282. stavka 9. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, za koji mu je izrečena novčana kazna 1320,00 eura koju je dužan platiti u roku tri mjeseca od pravomoćnosti prekršajnog naloga, uz pogodnost plaćanja dvije trećine izrečene kazne. Uz kaznu, okrivljenik je na ime troškova prekršajnog postupka dužan naknaditi 40,00 eura.

1.1. Istim prekršajnim nalogom, na temelju članka 58. Prekršajnog zakona, okrivljeniku je izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom „B“ kategorije 3 (tri) mjeseca.

2. Okrivljeni SA je protiv navedenog prekršajnog naloga pravodobno podnio prigovor zbog izrečene mu novčane kazne i zaštitne mjere, slijedom čega je ovaj sud, temeljem članka 238. stavka 11. Prekršajnog zakona, o prigovoru odlučivao odgovarajućom primjenom odredaba Prekršajnog zakona o žalbenom postupku.

3. Prigovor nije osnovan.

4. Ispitujući pobijani prekršajni nalog u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, uz ocjenu navoda iz prigovora, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je utvrdio da nisu povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava na štetu okrivljenika niti su počinjene bitne povrede postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, kao i da nije nastupila zastara prekršajnog progona.

5. Okrivljenik u prigovoru priznaje počinjenje prekršaja, te uz kajanje pojašnjava okolnosti samog počinjenja. Ističe kako je osoba s invaliditetom, zbog čega mu je vozačka dozvola nužna za svakodnevno funkcioniranje i obavljanje radnih obveza, te bi mu oduzimanje iste otežalo kretanje i obavljanje osnovnih životnih aktivnosti. Nadalje, ističe kako mu je vozačka dozvola nužna i za posao, te bi u slučaju zabrane upravljanja motornim vozilom izgubio posao, čime bi bio doveden u tešku financijsku situaciju i u nemogućnost plaćanja novčane kazne. Iz navedenih razloga predlaže da sud novčanu kaznu ublaži, a da se zaštitna mjera ukine.

6. Razmatrajući odluku prvostupanjskog tijela o izrečenoj novčanoj kazni, ovaj sud smatra da je navedena odluka pravilna i zakonita te da izrečena novčana kazna nije prestroga. Naime, za predmetni je prekršaj zakonom propisana novčana kazna od 1.320,00 do 2.650,00 eura ili kazna zatvora u trajanju do 60 dana pa novčana kazna u iznosu od 1.320,00 eura izrečena okrivljeniku predstavlja najblažu zakonom propisanu vrstu i mjeru kazne za predmetni prekršaj.

6.1. Stoga je ovaj sud, cijeneći jačinu ugrožavanja zaštićenog dobra i stupanj pogibeljnosti, kao i to da su vrlo izraženi zahtjevi generalno preventivnog djelovanja, otklonio mogućnost primjene instituta ublažavanja kazne jer se opća svrha prekršajnopravnih sankcija iz članka 6. Prekršajnog zakona te svrha kažnjavanja iz članka 32. Prekršajnog zakona ne bi mogle postići blažim kažnjavanjem. Iz tog razloga nisu relevantni navodi prigovora o teškoj materijalnoj situaciji okrivljenika.

7. Ispitujući odluku o izrečenoj zaštitnoj mjeri, ovaj drugostupanjski sud smatra da je odluka prvostupanjskog tijela o zaštitnoj mjeri zakonita i pravilna. Naime, inkriminirano ponašanje okrivljenika teži je oblik kršenja prometnih propisa te takvo ugrožavanje ostalih sudionika u prometu upućuje na opasnost od budućeg ugrožavanja sigurnosti prometa, zbog čega je prvostupanjsko tijelo osnovano i u skladu sa zakonom okrivljeniku izreklo zaštitnu mjeru zabrane upravljanja motornim vozilom „B“ kategorije. Primjena ove zaštitne mjere u konkretnom slučaju nužna je zbog otklanjanja okolnosti koje poticajno djeluju na počinjenje prekršaja koji je predmet ovog postupka i dodatno će preventivno djelovati na buduće ponašanje okrivljenika.

7.1. Duljina trajanja izrečene mjere od tri mjeseca dana, u okviru zakonom propisanog raspona od jednog mjeseca do dvije godine, dakle u minimalnom trajanju, po ocjeni ovog suda i više je nego primjerena težini počinjenog prekršaja.

7.2. Imajući u vidu prethodno navedeno te s obzirom da okrivljenik nije u smislu članka 237. stavka 2. Prekršajnog zakona dokumentirao vlastite navode vezane za neophodnost vozačke dozvole za obavljanje posla (dostavom ugovora o radu, potvrdu poslodavca s opisom obavljanja poslova i sl.), već je dostavio samo potvrdu Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje iz koje je razvidno da je u radnom odnosu kod poslodavca Pevex maloprodaja neprehrambene robe d.d., to navedena okolnost nije od utjecaja na osnovanost i pravilnost odluke prvostupanjskog tijela o zaštitnoj mjeri. Posebno za naglasiti je to da, iako je okrivljenik priložio potvrdu da je evidentirana osoba s invaliditetom u Hrvatskom registru osoba s invaliditetom, te ima status osobe s invaliditetom, oštećenja navedena u potvrdi nisu takvog karaktera da bi doveli u sumnju opravdanost izricanja zaštitne mjere.

8. Iz navedenih razloga, nije bilo osnove za prihvaćanje prigovora.

9. Odluka o paušalnom iznosu troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 138. stavka 2. točke 3.c) Prekršajnog zakona koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena krivnja okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika ili samo o žalbi okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s člankom 138. stavkom 3. Prekršajnog zakona, određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“ broj 18/13.), a s obzirom na složenost i trajanje postupka, držeći da plaćanje troška postupka u visini 30,00 eura, dakle vrlo blizu donje granice iznosa troška postupka, neće ugroziti egzistenciju okrivljenika.

10. Slijedom svega navedenog, temeljem članka 238. stavka 11. u vezi s člankom 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.

Zagreb, 2. srpnja 2026.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Kristina Sesar, v.r.

Kristina Gašparac Orlić, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Zlataru, u 2 otpravka : za spis, okrivljenika i tužitelja.