REPUBLIKA HRVATSKA

Pn-17/2024-16

OPĆINSKI SUD U ŠIBENIKU

Šibenik, Stjepana Radića 81

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Šibeniku, po sucu Toniju Grgurinu, na prijedlog sudske savjetnice DĐ, u pravnoj stvari tužitelja KĐ OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zast. po pun. Igoru Laburi, odvj. u Šibeniku protiv tuženika: UĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zast. po pun. Marku Fuštinu, odvjetniku iz Šibenika, radi naknade štete, nakon javne glavne rasprave zaključene 19. svibnja 2026. u nazočnosti punomoćnika tužitelja Igora Labure, odvj. u Šibeniku i tuženika osobno uz punomoćnika Marka Fuština, odvjetnika u Šibeniku, na ročištu za objavu presude održanom 2. srpnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

'' Nalaže se tuženiku UĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], platiti naknadu štete tužitelju KĐ OIB [osobni identifikacijski broj] u iznosu od 5.000,00 eura sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, koja teče od dana 13. lipnja 2023., do isplate te mu platiti parnični trošak u roku od 15 dana. ''

II. Nalaže se tužitelju KĐ OIB [osobni identifikacijski broj] da tuženiku UĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], plati parnični trošak u iznosu od 923,23 eura u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je u tužbi od 27. veljače 2024. naveo da ga je 13. lipnja 2023., oko 9,30- 10,00 sati, dok da je šetao psa u neposrednoj blizini njegove kuće u [adresa], napao tuženik, i to način da ga je prvo počeo bez povoda vrijeđati riječima: ''smrade, đubre i dr., te ga potom uhvatio i gurao unazad te udarao glavom o glavu u čelo i nos. Da je u neposrednoj blizini bio parkiran motor-skuter u kojem smjeru da ga je tuženik gurao, te da je tužitelj uhvatio tuženika za glavu, a ovaj da mu je zadao udarac u lijevu sljepoočnicu, uslijed kojeg da je tužitelj izgubio svijest te pao na skuter, nakon čega da se tuženik vratio u svoje dvorište, a tužitelj da je nakon što mu se povratila svijest otišao na stanicu hitne pomoći, gdje da je i pregledan. Da je tužitelj je u naprijed opisanom napadu tuženika zadobio edem nosa, crvenilo čela i lijeve sljepočnice. Također da je imao za posljedicu pretrpljeni bol, strah, fizičke i duševne boli; susljedno čemu je predložio nakon izvedenih dokaza donijeti odluku kojom će se u cijelosti usvojiti postavljeni tužbeni zahtjev te mu dosuditi pravična novčana naknada zbog pretrpljene povrede prava osobnosti.

2. Tuženik je u odgovoru na tužbu od 7. ožujka 2025. naveo da su navodi tužitelja neistiniti i promašeni te da je upravo tužitelj taj koji je fizički napao tuženika i nanio mu ozlijede šakom u bradu i glavu koje su rezultirale potresom mozga, a koje da je bilo popraćeno povraćanjem. Svemu da je nazočila i supruga tuženika. Tužitelj da je upravo taj koji osim što da je nanio ozljede i napao tuženika, da mu je i prijetio, kao i njegovoj supruzi, o čemu da je sastavljena i podnesena kaznena prijava. O tome da je tuženik žrtva, a tužitelj da je napadač u prilog da govori i rješenje ODO-a, o odbačaju kaznene prijave protiv tuženika. Radi svega, predlaže odbiti tužbeni zahtjev, uz osudu tužitelja na plaćanje parničnog troška tuženiku.

3. U ovom postupku pregledane su sljedeće isprave: medicinska dokumentacija tužitelja od 13. lipnja 2023., Rješenje ODO Šibenik od 3. srpnja 2023., br. KP-DO- 284/2023, potvrda PP Šibenik s ispostavom Primošten od 13. lipnja 2023. o prijavi OĐ, medicinska dokumentacija tuženika od 13. lipnja 2026., pribavljen je spis ODO Šibenik KP-DO-284/23, dopisi MUP, PP Šibenik s ispostavom Primošten oba od 30. travnja 2026., dok je prijedlog za provođenjem medicinskog vještačenja na okolnost visine tužbenog zahtjeva odbijen kao suvišan.

3.1. Isto tako, sud nije uzeo u obzir fotografiju koju je tuženik priložio na ročištu glavne rasprave 10. travnja 2026., budući da navedeni dokaz nije bio predložen tijekom prethodnog postupka, već tek nakon njegova zaključenja, a tužitelj nije naveo niti učinio vjerojatnim postojanje okolnosti iz kojih bi proizlazilo da predmetnu fotografiju bez svoje krivnje nije mogao priložiti tijekom prethodnog postupka, slijedom čega sud navedeni dokaz nije uzeo u obzir prilikom utvrđivanja činjeničnog stanja.

3.2. Sud je nakon zaključenja prethodnog postupka pribavio očitovanje Policijske postaje Šibensko kninske s ispostavom Primošten o okolnosti tko je predmetnog dana uputio poziv policiji, i to stoga jer je potreba za njegovim izvođenjem nastala tek nakon saslušanja stranaka i svjedoka na glavnoj raspravi 10. travnja 2026., kada je ta okolnost po prvi put postala sporna među strankama, stoga je sud ocijenio da su u konkretnom slučaju ispunjene pretpostavke za izvođenje navedenog dokaza i nakon zaključenja prethodnog postupka, u skladu s odredbom čl. 299. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05, 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 70/22., 114/22. , 155/23. i 146/25., dalje: ZPP).

4. Stranke nisu imale daljnjih prijedloga za dopunu dokaznog postupka.

5. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

6. U ovoj pravnoj stvari sporni su osnov i visina tužbenog zahtjeva, odnosno sporno je je li tuženik fizički napao tužitelja dana 13. lipnja 2023. na način da ga je prvo verbalno napao, a onda i fizički – guranjem i udaranjem, uslijed čega da bi tužitelj pretrpio povredu prava osobnosti (bol, strah, fizičke i duševne boli).

7. Savjesnom i brižljivom ocjenom u postupku izvedenih dokaza, kako svakog zasebno, tako i svih zajedno, te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, postupajući u skladu s člankom 8. ZPP-a, sud je utvrdio odlučne činjenice koje nisu potkrijepile tužbenu tezu tužitelja, pa je stoga tužbeni zahtjev ocijenjen neosnovanim, kao takav odbijen u cijelosti te je presuđeno kao u izreci ove presude.

8. Na ročištu glavne rasprave 10. travnja 2026. izveden je dokaz saslušanjem svjedokinja ŽĐ i OĐ te parničnih stranaka.

9. Iz iskaza svjedokinje ŽĐ proizlazi da je spornog dana negodovala u odnosu na namjeru tužitelja da iziđe vani jer da je bila u strahu da bi ga tuženik CĐ mogao napasti stoga jer da je već prije bilo napada, ali i radi psa koji da ima zdravstvene probleme. Nadalje, da je tužitelj sporne prigode šetao nekoliko krugova oko igrališta, koje da se nalazi u blizini kuća parničnih stranaka, a da je ona sve promatrala s prozora. Nadalje da je vidjela da je njezin otac krenuo kući te da mu je u susret putem ka kući prišao tuženik CĐ, ali budući da je prozor bio zatvoren da nije čula njihov razgovor. Da je CĐ uhvatio tužitelja s obje ruke u predjelu ramena te da ga je svojom glavom udario u njegovu, i to nekoliko puta, sve dok ga tužitelj nije rukom odgurnuo, pri čemu da se tužitelj pokušao obraniti na način da je desnom rukom odgurnuo tuženika u predjelu ispod brade, a na što da se tuženik nije puno pomaknuo s mjesta. Potom da je UĐ šakom udario tužitelja u glavu nakon čega da je on pao na motor koji je bio parkiran u neposrednoj blizini mjesta susreta. Nakon pada da se pojavila tuženikova supruga D, koja da je vikala na tužitelja dok je ležao, a o vikanju da je zaključila jer da je ista jako gestikulirala rukama. Nakon toga da su tuženik i njegova supruga D otišli s mjesta događaja, prvo svojoj kući, te nakon nekoliko minuta u mjesto [adresa] kod doktora jer da ih je tužitelj tamo kasnije vidio. Nakon toga da se tužitelj ustao te da je vidno šokiran ušao u dvorište ispred njihove obiteljske kuće, gdje da je sjedio desetak minuta tresući se, a nakon što je "došao k sebi" da je otišao na hitnu pomoć. Istaknula je da je čitavo vrijeme stajala u kući iza zatvorenog prozora te da nije izlazila jer da ima bolesno dijete i status roditelja njegovatelja, te kćerku ne smije ostavljati samu. Vani da je izašla tek nakon što je otac ušao u dvorište, a nakon što je tuženik napustio mjesto događaja. Da je policija, i to sa dva vozila, došla na mjesto događaja nakon što su svi otišli, i to na poziv tužitelja koji ih je pozvao, dok je ležao na podu. Da se raniji napad tuženika na tužitelja u vidu verbalnih psovki i pljuvanja zbio nekoliko mjeseci prije ovdje spornog događaja. Nadalje proizlazi da predmetni događaj nije bio sukob već da je tuženik napao njezina oca, ovdje tužitelja, u trajanju od oko pet minuta. Nadalje da je kroz prozor vidjela da je njezin otac, dok je ležao na motoru, zvao policiju, a što da joj je on kasnije i sam potvrdio.

9.1. Sud je iskaz svjedokinje ocijenio nedostatnim i nedovoljno uvjerljivim dokazom osnovanosti tužbenog zahtjeva, budući da je isti u bitnom u potpunosti istovjetan iskazu tužitelja, bez dodatnih pojedinosti ili okolnosti koje bi samostalno potvrđivale navode o načinu nastanka štete. Budući da svjedokinja u cijelosti reproducira tužiteljevu verziju događaja, bez sadržajno samostalnih opažanja koja bi uklonila navedene nedostatke, sud njezin iskaz nije mogao prihvatiti kao vjerodostojnu potvrdu odlučnih činjenica. Naročito uzevši u obzir njezinu izravnu zainteresiranost za ishod postupka.

10. Iz iskaza svjedokinje OĐ proizlazi da je sporne prigode zajedno sa svojim suprugom UĐ, ovdje tuženikom, stajala ispred njihove kuće, dok da je UĐ mijenjao bateriju na vozilu svoje rođakinje K, a prilikom čega da je vidjela da je tužitelj KĐ šetao psa, i to na način da je pet-šest puta kružio oko trampolina, koji da se nalazio na igralištu, a koje igralište da je položeno točno ispred kuće tuženika. Da joj je njegov način šetnje, kruženja oko trampolina, jednako kao i da je šetao psa, jer to inače nije činio, bio čudan te da ga je i slikala jer da je sumnjala da bi ga mogao isparati (trampolin). Nakon toga da je rođakinja K otišla svojoj kući, a UĐ da je uzeo staru bateriju te ju odnio u kantu od smeća, a koja da se nalazi točno na granici tuženikova zemljišta s ulicom, dok da je tužiteljeva kuća iznad u odnosu na predmetno igralište. Da je svo vrijeme stajala u dvorištu te da je jasno vidjela da je tužitelj krenuo prema tuženiku te mu govorio "prokleti dileru", "ubit ću te", a nakon čega da je i fizički nasrnuo na njega i to na način da ga je jednom rukom uhvatio za majicu, primaknuo ga bliže sebi, a desnom šakom da ga je udario u tuženikov lijevi dio brade, točnije čeljust, a što je sve trajalo manje od jedne minute. Da se UĐ (tuženik) na to trznuo nazad, jednako kao i tužitelj, a budući da je tužitelj moguće išao izbjeći psa da se od njega i spotaknuo te pao unazad na motor. Da dočim je tužitelj počeo vikati na tuženika da je nazvala policiju, da je neko vrijeme trebalo da se uspostavi linija. Istaknula je da UĐ ni u jednom trenutku nije udario tužitelja DĐ. Da je tijekom događaja govorila tužitelju da ode i da razgovara s policijom, na što da se on derao te da se nije micao s poda. Nakon toga, da su se povukli dublje u dvorište te nakon što je okončala razgovor s policijom, da joj je tuženik rekao da mu je loše te da ga je odvezla na hitnu. Da su i prije spornog događaja imali u više navrata probleme i sukobe sa obitelji tužitelja, naročito kad su mačići u vlasništvu tužiteljeve kćerke bili ušli u tuženikovu kuću, kada kćerka tužitelja nije htjela na Vinkov nalog izići, o čemu da je također obavijestila policiju, koje prigode da je tužiteljeva kćerka dala iskaz policiji u kojem da je navela da je tuženik gađao kamenjem nju i njezinu kćerku. Da su potom na savjet policije postavili "lažnu kameru", u cilju smanjenja problema sa susjedima, a kojih da su bili svjesni već prilikom gradnje kuće jer su od susjeda i to obitelji U, saznali da i oni imaju s njima problema. Da je tužitelj znao danima sjediti na igralištu i gledati u njihovu kuću, te ga je radi toga, a po prijavi svjedokinje, policija potjerala s igrališta. Da tuženik nikad nije udario ni pljunuo tužitelja, ali da je Josipova kćerka pljunula svjedokinju. U odnosu na ozljede glave tužitelja, navela je da joj ne bi bilo jasno na koji način ih je zadobio, budući da je prema onome što je ona vidjela i čemu je svjedočila mogao imati samo ozljede stražnjice, odnosno šake od udarca kojeg je uputio tuženiku. Da se sporni događaj zbio na granici između njihove parcele i javnog puta, a da se tužiteljeva kuća nalazi na cesti iznad tuženikove u odnosu na igralište te da se ispred nje nalazi i maslina, da je tuženikova parcela prema tužiteljevoj kući ograđena metalnom ogradom i visokim zidom te da smatra da predmetni incident nikako nije mogao biti vidljiv s prozora kuće tužitelja, osim eventualno nakon pada na motor. Da nakon što se tuženik vratio kući, da mu je i dalje bilo loše, te da ga je odvela u bolnicu u Šibenik, gdje su mu ustanovili blaži potres mozga i dijagnosticirali udarac u čeljust.

10.1. Sud je iskaz svjedokinje ocijenio uvjerljivijim i životno logičnim, iako je riječ o osobi bliskoj tuženiku pa je njezin iskaz valjalo cijeniti s posebnim oprezom, isti je u bitnim dijelovima međusobno suglasan s iskazom tuženika te daje logično objašnjenje nastanka događaja i mehanizma mogućeg ozljeđivanja tužitelja i tuženika. Opis tijeka događaja svjedokinje OĐ sud nalazi uvjerljivim i logičnim, osobito imajući u vidu izostanak dokaza koji bi potvrdili da su evidentirane ozljede tužitelja posljedica upravo onakvog intenziteta fizičkog napada kakvog tužitelj opisuje.

11. Iz iskaza tužitelja KĐ kao stranke proizlazi da je spornog dana izašao prošetati psa, pri čemu da ga je kćerka odgovarala, jer da se bojala za njega zbog susjeda UĐ, tuženika. Da je kružio oko igrališta 3-5 puta, a nakon što je bio gotov sa šetnjom da se uputio kući, a čim je zakoračio na javni put s igrališta, da je tuženik krenuo prema njemu govoreći mu "đubre, smradu", proklinjao mu ''mater'', a na što da mu je rekao "to si ti, ja ne napadam tuđu bolesnu djecu i ne likvidiram mačke". Također da budući da samo s tuženikom ima probleme, da mu je nestalo šest mački, i da misli da ih je tuženik ubio. Da se prije spornog događaja dogodilo da je tuženik udario nogom mačku, i to pred tužiteljevom unukom, prilikom čega da je mačka letjela 1,5 metar te da je u ruku uzeo šaku zemlje u kojoj je bilo i kamenčića te je bacio u smjeru unuke, a što da se sve zbilo 6-7 mjeseci prije spornog događaja. Da je tuženik također njegovoj kćerki tada rekao 'da će kacavidom, a koju da je tom prilikom i držao u ruci, probiti nju i mačke. U odnosu na sporni događaj, da je tuženika naročito naljutilo kad mu je spomenuo da napada tuđu bolesnu djecu i da likvidira mačke, radi čega da ga je uhvatio s obje ruke za ramena te da ga je tukao glavom o glavu, 15-20 puta, pri čemu ga gurajući unazad. Da kad bih on dignuo glavu gore, da bi ga tuženik ponovno udario, sav van sebe, podivljao, s pjenom na usnama od 1,5 cm na svakoj od strane usana. Da nakon što ga je odgurnuo rukom, da ga je tuženik udario šakom u lijevi obraz nakon čega da je pao unazad na motor. Da od trenutka kad je pao na motor, da uopće nije vidio D, suprugu tuženika, te da ona nije svjedočila predmetnom događaju, a da nakon što je pao i sjedio na podu, da je čuo da D viče na njega. Da i inače ima zdravstvene probleme s kralježnicom te da se stoga nije mogao odmah dignuti. Da nakon što je bio bolje, da je uzeo psa, ostavio ga kući, a da je policiju zvao još dok je ležao; da je potom otišao na hitnu deset-petnaest minuta nakon što se malo smirio. Također da ponekad sjedi ispod bora pored igrališta jer da bude umoran, a ne da bih promatrao tuženikovu kuću. S tim u vezi da tužiteljeva (njegova) kuća uvijek gleda na tuženikovu kuću te da nema posebne potrebe da stoji na igralištu da bi ih gledao jer da ih uvijek vidi. U odnosu na navode O da bi ga policija maknula s igrališta, da to jest istina, ali iz razloga jer je ona zvala policiju da pas laje, a koji je lajao zato jer je UĐ vikao, a nakon toga da ga je i prolazeći na motoru pljunuo, a što da je sve bilo otprilike godinu dana prije spornog događaja, na ljeto. Istaknuo je da je UĐ napravio kuću, vilu s bazenom, a da nema niti jedan dan radnog staža, a što da njemu osobno ne smeta, ali da mu smeta što ga provocira i što želi zastrašiti tužitelja i obitelj. Također, da se tuženik bavi zabranjenim aktivnostima, pri čemu da misli na "dilanje droge" i to posljednjih 25 godina, a radi čega da mu on i obitelj smetaju jer su pošteni. Također, da sumnja da ga napadaju jer su ljubomorni jer da je ratni vojni invalid te da je s tim statusom kupio stan u [adresa] po povoljnim uvjetima. Da se njegova kćerka boji tuženika, jednako kao i tužiteljeva supruga te da izbjegavaju izlaske iz kuće. Također, da tuženik ima zabranu pristupa tužitelju na 100 m, a koja mjera da mu je izrečena 7. kolovoza 2025., te produžena. Da sporne prigode nije vrijeđao tuženika ni njegovu suprugu, osim ranije navedenog, a što da ne smatra vrijeđanjem. Da ne odgovara istini da bi se sapleo o povodac od psa, a potom pao na motor, već da je pao zato što ga je tuženik gurnuo, što da D to ne bi mogla vidjeti, jer da nije bila tu do njegovog pada. Također da sporne prigode nije vrijeđao suprugu tuženika, ali da dok je sjedio na podu na motoru, da ju je pitao ''je li ona Ž', iako da nema ništa protiv C te da ima brojne prijatelje koji su s njim bili na ratištu srpske nacionalnosti.

11.1. Sud iskaz tužitelja nije prihvatio kao uvjerljiv jer opis događaja koji daje nije životno logičan niti je prema ocjeni ovog suda u skladu s medicinskom dokumentacijom priloženom spisu. Tužitelj je naveo da ga je tuženik udarao glavom o glavu između 15- 20 puta, dok iz medicinske dokumentacije proizlaze lakše tjelesne ozljede u vidu crvenila u području lica, bez ozljeda koje bi prema životnom iskustvu i redovnom tijeku stvari bile očekivane kod tako intenzivnog fizičkog napada.

11.2. Sud također primjećuje da tužitelj u svom iskazu iznosi i pojedine nepovezane navode koji nisu od značaja za predmet postupka, poput tvrdnji da su tuženik i njegova obitelj navodno ljubomorni (kao uzrok susjedskog konflikta) na njega zbog kupnje stana pod povoljnim uvjetima, da je tuženik navodno diler, kao i da je po vlastitom priznanju sporne prigode pitao svjedokinju OĐ, i to nakon navodno pretrpljenih udaraca, da je li ona Ž, pri čemu navedene tvrdnje nisu ničim potkrijepljene niti su relevantne za odlučivanje u ovoj pravnoj stvari, ali je svakako nelogično da navodno napadnuta osoba (tužitelj) u bolu i stresu postavlja takva pitanja (o nacionalnosti) osobi koja je navodno dok je ležala na podu na nju vikala.

12. Iz iskaza tuženika CĐ kao stranke proizlazi da je spornog dana stajao u svom dvorištu i mijenjao bateriju u autu rodice K, prilikom čega da je supruga D čistila dvorište, te nakon što je K otišla, da je on krenuo prema kanti od smeća u namjeri da baci bateriju, u jednoj ruci držeći papir. Hodajući da je vidio tužitelja, koji da je hodao u smjeru njega i kante te da je govorio "mjau, mjau", "dignut ću ti kuću u zrak", na što da se on nije obazirao, već da je i dalje hodao prema kanti, a dok je jednom rukom držao papir, a drugom rukom poklopac od smeća, da mu je tužitelj prišao te ga udario šakom u lijevu čeljust, a na što da ga je instinktivno odgurnuo od sebe, pri čemu istodobno i sebe od njega; da ga u nijednom trenutku nije udario, osim što da je tužitelja odgurnuo od sebe prilikom njegovog nasrtaja na njega. Nakon toga, da se počeo tresti te budući da je bio u velikom stresu, da je ušao u dvorište i sjeo, dok je D razgovarala s policijom. Da se D na tužitelja nije derala niti mu je išta radila, a da je on nju vrijeđao dok je ležao na način da joj je govorio "jebem ti mater srpsku", a koje sve vrijeme da se držao sa strane i nije prilazio. Istaknuo je da se njemu plače, kako sada tako i inače, jer da se boji za svoju obitelj i za sebe. Također da su ga tužiteljeva kćerka i supruga već ranije napadale, a prilikom čega da su prijavile policiji da tuženik napada njih, ali budući da su postojale snimke, na sudu da je postalo razvidno da su one bile te koje su napale tuženika. Također, u kolovozu 2022. tužitelj da mu je prijetio da će mu "zašiti metak u čelo", te da će mu "dignuti kuću u zrak". Da nikad nije udario tužiteljeve mačke, te da je na predmetnoj snimci također razvidno da je tužiteljeva kći držala mačke u rukama, dok je tužiteljeva unuka sjedila na podu. Nadalje da tužitelj, koji inače ne šeta psa niti šeta oko tuženikove kuće niti po mjestu općenito, da je danima nakon događaja s mačićima, dolazio na igralište sa psom i puštao E gledajući u tuženikovu kuću, a čega da su se bojali, radi čega da su zvali policiju nekoliko puta, koja bi na poziv došla, poslala ga kući, a nakon čega bi se on ponovno vratio. U odnosu na razloge zašto bi eventualno tužitelj ima nešto protiv njega, proizlazi da sumnja da je to stoga jer vjeruje riječima kćerke da mu je tukao unuku. Opetovano proizlazi da se ozbiljno boji za sebe i za svoju obitelj, da traži pomoć od institucija koja da ne dolazi, a sve to uzevši u obzir da je tužitelj 2007. prijetio da će sebe raznijeti zatvoren u kući, a što da je bilo i u dnevnom tisku. Također, da je dan nakon opisanog, gađao ljude oko kuće kamenjem, o čemu da je sačinjen policijski zapisnik. Da mu je utužene prigode tužitelj rekao da će mi zašiti metak u čelo i dignuti kuću u zrak te da radi toga neće ići u zatvor.

13. Iz medicinske dokumentacije tužitelja od 13. lipnja 2023. proizlazi da su istom 13. lipnja 2023. utvrđene sljedeće ozljede: edem nosa, crvenilo čela i lijeve sljepočnice; bez neuroloških ispada i lomova, vidno pod stresom, uz zaključak da je riječ o lakšim tjelesnim ozljedama. Također proizlazi da je liječniku izjavio da ih je zadobio u sukobu sa ovdje tuženikom, koji da ga je tukao glavom o glavu, a nakon toga šakom u sljepočnicu.

14. Pregledom spisa ODO Šibenik br. KP-DO-284/2023 sud je utvrdio da je ovdje tužitelj KĐ kazneno prijavio ovdje tuženika CĐ za počinjenje kaznenog djela iz čl. 117. st. 2. KZ-a, odnosno nanošenja tjelesne ozljede (edem nosa, crvenilo čela i lijeve sljepočnice) na njegovu štetu kao posebno ranjive osobe zbog svoje dobi te da je rješenjem od 3. srpnja 2023. predmetna kaznena prijava odbačena na temelju čl. 206. st.1. t. ZKP-a, jer se prijavljeno kazneno djelo ne progoni po službenoj dužnosti - odnosno jer nisu ispunjena obilježja kaznenog djela nanošenja tjelesne ozljede iz čl. 117. st. 2. KZ-a, niti obilježja nekog drugog kaznenog djela koje se progoni po službenoj dužnosti. Iz navedenog rješenja proizlazi da je kod ovdje tuženika daljnjim pretragama rendgenom, ultrazvukom i CT-om glave utvrđeno da je u ovdje predmetnom događaju zadobio i frakturu nosnih kostiju bez pomaka i blaži potres mozga.

14.1. Također, utvrđeno je da spisu prileži rješenje ODO Šibenik, Br. Kir-DO-154/22 od 31. siječnja 2023. kojim se odbacuje kaznena prijava CĐ protiv KĐ radi počinjenja kaznenog djela prijetnje iz čl. 139. st. 2. KZ-a, dana 29. srpnja 2022. (prije utuženog događaja), i to stoga jer da ne postoji osnovana sumnja da bi počinio kazneno djelo za koje ga se tereti, jednako kao niti neko drugo za koje se progoni po službenoj dužnosti.

14.2. Također, utvrđeno je da spisu prileži rješenje Županijskog suda u Šibeniku od 29. rujna 2023., posl.br. Kir-313/23 kojim se odbija prijedlog KĐ (oštećenog kao tužitelja) za provođenjem dokazne radnje protiv CĐ zbog kaznenog djela tjelesne ozljede iz čl. 117. st. 2. u svezi sa st. 1. KZ-a, i to stoga jer da ne postoji osnovana sumnja da bi osumnjičenik CĐ počinio kazneno djelo iz čl. 117. st. 2. u svezi sa st. 1. KZ-a, jednako kao niti neko drugo za koje se progoni po službenoj dužnosti.

15. Iz potvrde PP Šibenik s ispostavom Primošten od 13. lipnja 2023., Klasa: 214- 02/23-02/249 proizlazi da je OĐ prijavila KĐ za kazneno djelo prijetnje iz čl. 139. st. 2. KZ-a, koji da je prijetio njoj i suprugu, ovdje tuženiku, na način da je rekao da će ubiti CĐ, da će im kuću dignuti u zrak, a što da je kod njih izazvalo strah za život i sigurnost obitelji te imovine, kao i da je predložila njegov kazneni progon.

16. Iz medicinske dokumentacije tuženika od 13. lipnja 2023. proizlazi da su mu 13. lipnja 2023. utvrđene sljedeće ozljede: površinske ozljede glave - hematomi s lijeve strane vrata i lijeve strane donje čeljusti, uznemiren, s nagonom za povraćanje. Također proizlazi da je liječniku izjavio da mu ih je zadao ovdje tužitelj, koji da ga je udario, fizički napao i prijetio mu smrću.

17. Iz dopisa MUP, Policijske postaje Šibenik s ispostavom Primošten od 30. travnja 2026. KLASA: NK-214-02/23-02/249 upućenog sudu proizlazi da je predmetnog dana poziv izvršila OĐ, supruga ovdje tuženika te da su nakon poduzetih izvida podnesene kaznene prijave protiv obiju ovdje parničnih stranaka.

17.1. Iz dopisa MUP, Policijske postaje Šibenik s ispostavom Primošten od 30. travnja 2026. upućen punomoćniku tužitelja proizlazi da je poziv izvršen s mobilnog telefona (bez navođenja broja, imena ili spola osobe), te da su nakon poduzetih izvida podnesene kaznene prijave protiv obiju ovdje parničnih stranaka.

18. Opće pretpostavke odgovornosti za štetu su štetna radnja, šteta, uzročna veza (kauzalni neksus), te u slučaju da se radi o odgovornosti po osnovi krivnje, traži se postojanje krivnje.

19. U skladu s čl. 1045. Zakona o obveznim odnosima (NN) tko drugome prouzroči štetu, dužan je istu naknaditi ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje, pri čemu se predmnijeva obična nepažnja.

20. Nadalje, prema odredbi čl. 7. st. 1. ZPP-a, određeno je da su stranke dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice, dok prema odredbi čl. 219. st. 1. ZPP-a, je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika.

21. Odredbom čl. 221a. ZPP-a, određeno je da ako na temelju izvedenih dokaza (čl. 8.) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja.

22. Uzevši u obzir utvrđenja iznesena u točki 8.-17. obrazloženja ove presude, sud je na temelju provedenog dokaznog postupka utvrdio da tužitelj nije dokazao da je upravo tuženik prema njemu poduzeo štetnu radnju, odnosno niz radnji koje opisuje u tužbi, niti da su utvrđene ozljede nastale upravo uslijed takvog postupanja tuženika. Sud nije prihvatio iskaz tužitelja, niti svjedokinje ŽĐ, kao uvjerljive jer njegov opis događaja nije životno logičan, niti je u skladu s medicinskom dokumentacijom priloženom spisu, budući da tužitelj opisuje višestruke udarce glavom o glavu izrazitog intenziteta, dok su evidentirane tek blaže promjene u području lica.

22.1. Za istaknuti je da stranke nisu predložile dokaz medicinskim vještačenjem na okolnost osnova tužbenog zahtjeva, odnosno na okolnost mehanizma nastanka ozljeda koji bi eventualno potvrdio njegove tvrdnje. (sic! Predloženo medicinsko vještačenje odnosilo se isključivo na pitanje visine tužbenog zahtjeva, zbog čega je sud ocijenio da je izvođenje takvog dokaza suvišno jer pravni osnov odgovornosti nije dokazan.

22.2. S obzirom na to da iz provedenih dokaza nije bilo moguće sa stupnjem izvjesnosti potrebnim za donošenje odluke utvrditi da je neimovinska šteta nastala radnjom tuženika, niti da postoji uzročno-posljedična veza između postupanja tuženika i ozljeda tužitelja, sud nalazi da tužitelj nije dokazao odlučne činjenice na kojima temelji svoj zahtjev, odnosno da nije dokazana štetna radnja tuženika kao opća pretpostavka odgovornosti za štetu, niti je ispunjena ijedna od pretpostavki odgovornosti za štetu propisana čl. 1045. ZOO.

22.3. Slijedom svega navedenoga, sud je ocijenio da tužitelj nije dokazao da bi mu upravo tuženik nanio opisanu neimovinsku štetu niti da je šteta nastala na način kako se navodi u tužbi. Budući da nije dokazana sama osnova odgovornosti tuženika, tužbeni zahtjev valjalo je odbiti u cijelosti kao neosnovan te je odlučeno kao pod I. ove presude.

23. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbama članaka 154. stavku 1., 155. i 164. ZPP -a, a uz vrijednost predmeta spora od 5.000,00 eura, sud je tužitelju koji je u potpunosti izgubio parnicu naložio tuženiku platiti parnični trošak i to za sastav odgovora na tužbu u visini 100 bodova, te za zastupanje na ročištima 27. svibnja 2025., 10. travnja 2026. u visini 100 bodova, 19. svibnja 2026. u visini 100 bodova, kao i ročište objave presude 3. srpnja 2026. u visini 50 bodova, što iznosi ukupno 350,00 bodova, sve u skladu s Tbr. 7. stavak 1. točka 1. i Tbr. 9. točke 1. u svezi s Tbr. 7. stavak 1. točke 1. Tarife o nagradama i naknadi za rad odvjetnika (Nar. nov. broj: 142/12, 103/14 i 118/14 te NN 138/23 i 107/25 – dalje: Tarifa) ili u novcu 700,00 eura po Tbr. 50. Tarife, uvećano za 25% PDV – odnosno ukupno 875,00 eura i još 48,23 eura na ime sudske pristojbe za odgovor na tužbu, to po Tar. br. 2. u svezi sa Tar. br. 1. Tarife sudskih pristojbi Zakona o sudskim pristojbama (Nar. nov. broj: 118/18 i 51/23, dalje: ZSP), odnosno sveukupno 923,23 eura, slijedom čega je riješeno kao u točki II. izreke ove presude.

24. Tužitelj je dokazao status hrvatskog ratnog vojnog invalida te je oslobođen plaćanja sudskih pristojbi u skladu s čl. 11. st. 1. t. 5. ZSP-a

Šibenik, 2. srpnja 2026.

SUDAC

Toni Grgurin

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o istoj odlučuje nadležni drugostupanjski sud.

DN-a:

- u skladu sa zapisnikom o objavi odluke