Posl. broj: Pn-19/2021-131
REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U PAZINU
STALNA SLUŽBA U LABINU
G. Martinuzzi 2, 52220 Labin
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Pazinu, Stalna služba u Labinu, po sutkinji Erici Golja, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja OT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Irene Zustović, odvjetnici u ZOU Irene Zustović i Ingrid Zustović Batelić, odvjetnicama iz Labina, protiv tuženika Euroherc Osiguranje d.d. Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB 22694857747, zastupanog po punomoćniku Marinu Matiću, odvjetniku u OD Grgić I Partneri, Pisarnica Pula, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 14. svibnja 2026. godine u nazočnosti tužitelja, uz punomoćnicu, te punomoćnika tuženika, 2. srpnja 2026.
p r e s u d i o j e
I. Tuženi je dužan isplatiti tužitelju iznos od 9.187,72 eura (devet tisuća sto osamdeset sedam eura i sedamdeset dva centa), sa zateznom kamatom koja teče kako slijedi:
- na iznos od 8.154,45 eura od 23. srpnja 2015. do isplate
- na iznos od 1.033,27 eura od 2. srpnja 2026. do isplate
po stopi koja se do 31. srpnja 2015. određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatim za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta uvećanom za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope, koja je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku 15 dana.
II. U preostalom dijelu, za iznos od 4.337,43 eura (četiri tisuće tristo trideset sedam eura i četrdeset pet centi), sa pripadajućom zateznom kamatom, te za isplatu zatezne kamate na iznos od 8.154,45 eura za razdoblje od 16 srpnja 2015. do 22. srpnja 2015., te za isplatu zatezne kamate na iznos od 1.033,25 eura za razdoblje od 16. srpnja 2015. do 1. srpnja 2026. tužbeni zahtjev tužitelja odbija se kao neosnovan.
III. Tuženik je dužan naknaditi tužitelju troškove u iznosu od 8.239,40 eura (osam tisuća dvjesto trideset devet eura i četrdeset centi), sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 2. srpnja 2026. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope, koja je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku 15 dana.
IV. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka u cijelosti.
Obrazloženje
1. Tužitelj je dostavio sudu tužbu protiv tuženika, radi naknade štete. U tužbi navodi da je tužitelj doživio prometnu nesreću dana 03.lipnja 2014., na državnoj cesti D66 [adresa], u [adresa], a koju je skrivio osiguranik tuženika. Tužitelj je odmah nakon nezgode odvezen u HMP Labin, te je kolima hitne pomoći odvezen u OB Pula. Na pregledu kod ortopeda u OB Pula utvrđeno je da je zadobio povrede desnog ručnog zgloba, te prijelom 8. i 9.-tog rebra. Pored toga, zadobio je veći krvni podljev sa oguljotinama kože koji se protezao od lijevog ramena do desnog ruba zdjelične kosti uz jači otok i bolnost. U području obiju prepona bili su prisutni podljevi krvi sa oguljotinama kože i otokom, te prisutnom jačom bolnosti i na površinsku palpaciju te bolnost, podljev krvi i otok u području gornjeg dijela trbuha. Sve je to utvrđeno prilikom pregleda kod obiteljskog liječnika, te je evidentirano u kartonu od dana 04.6.2014.g. Istog dana utvrđeno je kod tužitelja bolnost kompletne muskulature prsnog koša koja se javlja prilikom disanja, da su prisutne modrice lijeve nadlaktice , te desnog lakta koji je otečen i bolan. Na dan nezgode postavljena mu je gipsana imobilizacija, te je u roku od 8 dana čak tri puta bio u OB Pula kada mu je mijenjana imobilizacija, da bi na kraju tužitelju bio preporučeno da mora provesti operaciju radi čega je i zadržan na bolničkom liječenju od 11.06. – 13.06.2014.Izvršena mu je operacija radi prijeloma donjeg dijela palčane kosti. Nakon toga, je otpušten na kućnu njegu uz obavezno previjanje svaka 2 dana. Imobilizaciju je nosio oko 40 dana, s time da je dana 24.06.2014., bio na pregledu kod specijaliste u OB Pula koji mu je preporučio skidanje dijela šavova da bi se konačno šavovi skinuli, te odstranila imobilizacija 22.07.2014.g. Za čitavo to vrijeme pod redovitim je kontrolama ortopeda. Dana 22.07.2014. preporučena mu je fizikalna terapija, te daljnja kontrola u rujnu. Fizikalnu terapiju obavio je u tri ciklusa i to od 07.07. – 18.07.14., od 30.07. – 10.08.2014., te od 10.11. – 21.11.2014, te još jedan ciklus terapije u prosincu mjesecu. Osim operacije, te daljnjeg liječenja povrijeđenog zgloba zbog prijeloma rebara tužitelj je trpio jake i intenzivne bolove koju su se javljali prilikom svakog malo dubljeg udisaja, a posebno kod kašljanja, smijanja, spavanja. Kako se rebra ne mogu imobilizirati , to je tužitelj trpio intenzivne bolove zbog prijeloma rebara najmanje 3-4 mjeseci. Tada nije mogao spavati na desnu stranu. Tužitelj je zadobio i povredu vratne kralježnice radi čega je nosio okovratnik kroz duži vremenski period. Radi povrede vratne kralježnice odlazio je na fizikalnu terapiju kao i radi povrede ruke. Za cijelo vrijeme bio je do redovitim kontrolama ortopeda i fizijatra. Kako je tužitelj uslijed nezgode pretrpio stres upućen je na pregled kod psihijatra, a sve sa dijagnozom reakcije na teški stres. Točnije, tužitelj je nakon nezgode patio od nesanice, vraćale su mu se slike nezgode, bio je nemiran, anksiozan tako da je zatražio psihijatrijsku pomoć i to dana 18.06.2014.g. Preporučena mu je terapija lijekovima, te je upućen na pregled neurologu. Kod neurologa je bio 18.06.2014. koji ga je uputio na daljnju terapiju, a sve zbog prisutnih posljedica predmetne nezgode. Primio je terapiju preporučenu po specijalisti psihijatru. Zbog jakih glavobolja koje su posljedica nezgode preporučena mu je terapija Voltarenom uz Normabel po preporuci psihijatra. Kako se radilo o višestrukim povredama tužitelj se liječio i bio na redovitim pregledima u OB Pula kod ortopeda, neurologa, primao je terapiju preporučenu po psihijatru, neurologu, izvršen mu je operativni zahtjev radi čega je bio na bolničkom liječenju, a na fizikalnoj terapiji bio je 30 puta , imobilizaciju je nosio gotovo 2 mjeseca. Tužitelj trpi posljedice nezgode u vidu i dalje prisutnih glavobolja, bolova u području rebara, a radi čega otežano spava, osim tih bolova otežano spava zbog pretrpljenog stresa i prisutnih misli vezano za nezgodu i frontalni sudar. Strahove trpi prilikom vožnje s time da je počeo voziti tek početkom studenog mjeseca, ali javlja mu se strah jer on sam nije ničim doprinio nastanku nezgode, a nezgoda se desila na način da mu je vozilo oduzelo prednost prolaska. Iako je tužitelj profesionalni vozač, sada osjeća nesigurnost u vožnji. Posljedice nezgode osjeća i u vidu bolova u predjelu ruke, nema stisak desne ruke, javljaju mu se trnci. Kako se radi o povredi desne ruke tužitelj ima problema sa povrijeđenom rukom, radi čega se javljaju bolovi prilikom mijenjanja brzina što mu umanjuje radnu aktivnost jer je profesionalni vozač. Upitno je i da li bi mogao voziti na dulje relacije i dulje vrijeme, a sigurno zbog posljedica nezgode ne bi mogao ni promijeniti gumu na teretnom vozilu ili autobusu. Uzimajući u obzir činjenicu da je tužitelj profesionalni vozač, samo zbog povrede ruke njegova je radna aktivnost itekako umanjena. Radnu aktivnost umanjuju mu i psihičke posljedice u vidu prisu tnog straha, anksioznosti, nesanice i sl. Tužitelj trpi neimovinsku štetu radi povrede prava osobnosti, pa stoga radi povrede prava osobnosti potražuje iznos od 50.000,00 i to s osnova: - pretrpljenih fizičkih bolova a u što se uračunavaju i neugodnosti tokom liječenja u vidu bolničkog liječenja, terapije, operacije, iznos od 25.000,00 kn, - pretrpljenog straha iznos od 10.000,00 kn, - umanjenja životne i radne aktivnosti iznos od 10.000,00 kn, na ime nagrđenja u vidu vidljivog ožiljka u predjelu povrijeđen ruke iznos od 5.000,00 kn. Tužitelj potražuje i imovinsku štetu radi odlaska u OB Pula na preglede i to ukupno 26 puta. Kako nije mogao voziti, a i nema vozilo, vozio ga je nećak kojem je za svaki put morao plaćati benzin i njemu po 100,00 kn tako da za svaki put je potrošio 300,00 kn. Ukupno za 26 putovanja potražuje iznos od 7.800,00 kn Za nabavku lijekova protiv bolova potražuje se paušalni iznos od 1.500,00 kn. Na ime tuđe pomoći i njege, a obzirom da se tužitelj nije mogao sam, zbog bolova u području prsnog koša, te zbog imobilizacije ruke, ni obući, oprati, spremiti si hranu, radilo se o povredi desne ruke, a tužitelj je dešnjak, pa nije mogao sam jesti, te mu je za sve bila potrebna tuđa pomoć i njega. Tužitelj živi sam, tako da je prije nezgode sam obavljao sve kućanske poslove. Radi toga, je morao angažirati treću osobu za pomoć u kući, a za što je platio 4.000,00 kuna. Prvih tri tjedna nakon nezgode trebao je netko biti svaki dan i to cijele dane, dok je nakon toga pomoć bila potrebna 3 puta tjedno , po 3-4 sta. Stoga tužitelj potražuje na ime tuđe pomoći i njege iznos do 4.000,00 kn. Za vrijeme nezgode tužitelj je nosio trenirku i tenisice što je sve uništeno , pa se potražuje na ime uništene odjeće i obuće iznos od 1.000,00 kn. Na ime imovinske štete tužitelj potražuje iznos do 14.300,00 kn. Tužitelj je bio zaposlen kao vozač autobusa u [obrt] iz [adresa], te je ostvarivao naknadu u iznosu od 4.200,00 kn. Ugovore je zaključivao na određeno vrijeme, a da nije došlo do nezgode bio bi ponovno s obzirom da se radilo o ljetnoj sezoni zaključio ugovor o radu i za lipanj, srpanj i kolovoz. Kako je došlo do nezgode, po isticanju ranije zaključenog ugovora o radu nije zaključen novi ugovor, pa je time izgubio iznos od 4.200,00 kn mjesečno, ukupno iznos od 12.600,00 kn. Tužitelj ničim nije doprinio nastanku nezgode jer se kretao propisno, dok je osiguranik tuženika prešao na njegov kolnički trak iznenada , i tužitelj nije imao nikakve mogućnosti izbjegavanja nezgode tako da je tuženi dužan u cijelosti naknaditi štetu tužitelju. Tužitelj se prije podnošenja tužbe obratio tuženiku zahtjevom za mirno rješenje spora. U vansudskom postupku tuženik je isplatio tužitelju kako slijedi: - na ime neimovinske štete iznos od 15.000,00 kn, - na ime tuđe pomoći i njege iznos od 3.000,00 kn, - na ime imovinske štete i to putnih troškova radi pregleda iznos od 800,00 kn, - na ime štete na stvarima 100,00 kn. S obzirom na izvršene uplate tuženi je još dužan isplatiti tužitelju na ime: - neimovinske štete daljnji iznos od 35.000,00 kn – na ime imovinske štete koja se odnosi na troškove tuđe pomoći i njege, štete na stvarima te putne troškove radi liječenja, obzirom da je isplaćeno ukupno 3.900,00 kn potražuje se daljnji iznos od 10.400,00 kn, - na ime izgubljene zarade potražuje se iznos od 12.600,00 kn. Šteta na vozilu utvrđena je u iznosu od 22.900,00 kn, međutim tuženi je neosnovano utvrdio da bi tužitelj doprinio nastanku štete sa 10%, pa je tako isplaćeno 21.827,14 kn. Tužitelj smatra da je totalna šteta na vozilu prenisko procijenjena, jer da je vrijednost vozila u trenutku nezgode bila najmanje 28.000,00 kn, a koliko je prema katalogu i bila vrijednost vozila bez potpune opreme, a tužitelj je i takvu opremu imao. Radilo se o vozilu Fordu Fiesta, god. proizvodnje 2006. Sa klimom, ABS, Alu felge, 2 airbega a radi se dakle o potpunoj opremi te je vozilo u trenutku nesreće imalo prijeđenih 86.000 km. Smatramo da se postoji doprinos tužitelja za nastalu štetu te da je vrijednost vozila u trenutku nezgode bila 28.000,00 kn, pa bi još ostalo za isplatiti iznos od 6.172,68 kn, sve sa kamatom od dana podnošenja zahtjeva pa do isplate. Tužitelj se zahtjevom za naknadu štete obratio tuženiku 08.12.2014. godine pa se potražuje kamata od dana 08.12.2014. godine pa do isplate. Radi navedenog tužitelj predlaže da sud nakon provedenog postupka donese presudu kojom u cijelosti prihvaća tužbeni zahtjev tužitelja, a tuženika obveže na naknadu troškova postupka tužitelju, sve u roku 15 dana.
2. U tijeku postupka, nakon provedenog vještačenja, tužitelj je podneskom od 6. travnja 2018., ( stranica 241 -242 spisa), specificirao tužbeni zahtjev na načina da na ime pretrpljenih fizičkih bolova potražuje iznos od 40.000,00 kn, na ime pretrpljenog straha iznos od 15.000,00 kn, na ime duševnih bolova zbog naruženja iznos od 5.000,00 kn na ime duševnih bolova zbog trajnog smanjenja životne aktivnosti iznos od 50.000,00 kn. S obzirom da je tužitelju isplaćen iznos od 15.000,00 kn, to tužitelj potražuje na ime neimovinske štete iznos od 95.000,00 kn uvećano sa zakonsku zateznu kamatu koja teče počev od dana presuđenja pa do isplate, u visini prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećane za 3%-tnih poena, koju kamatnu stopu određuje HNB prema čl. 29. st. 2. i st. 8 Zakona o izmjenama i dopunama ZOO-a Nar. Nov. 78/15.
3. U daljnjem tijeku postupka tuženik je izvršio daljnju isplatu u iznosu od 20.000,00 kn i to 21. lipnja 2018. na ime neimovinske štete.
4. U odgovoru na tužbu tuženik priznaje kao neprijepornu činjenicu da se dana 03.06.2014. dogodila prometna nezgoda u kojoj je sudjelovalo vozilo reg. oznake [registarska oznaka], za koje je vlasnik u trenutku nezgode imao kod tuženika sklopljen – temeljem članka 22 stavak 2) Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (dalje u tekstu: ZOOP/05) – ugovor o osiguranju od automobilske odgovornosti za štetu koju uporabom vozila može nanijeti trećim osobama zbog: a) tjelesne ozljede, b) smrti, c) narušenja zdravlja i d) uništenja i oštećenja stvari. Osporava se činjenični navod iz tužbe da bi osiguranik tuženika bio isključivo odgovoran za nastanak štetnog događaja. Tuženik ističe prigovor suodgovornosti tužitelja u nastanku štetnog događaja. Tuženik ne osporava da bi tužitelj u ovoj prometnoj nezgodi zadobio tjelesne ozljede u vidu prijeloma rebara, površinske ozljede prsnog koša površinske ozljede trbušne stjenke, prijeloma donjeg dijela palčane i laktane kosti. Osporava se da bi tužitelj u ovoj nezgodi zadobio ozljedu vrata. Naime, kirurg na dan pregleda ne postavlja dijagnozu ozljede vrata i ne nalazi potrebe za imobilizacijom vrata, na kasnijem pregledu neurologa se ne navodi ozljeda vrata, te iz medicinske dokumentacije je razvidno da vratobolju i tegobe s vratom spominje tek neurokirurg i to dana 07.08.2014., po proteku dva mjeseca od nezgode, dok nitko od liječnika koji su liječili tužitelja, pa niti neurolog ne spominju ovu ozljedu niti notiraju tegobe s vratom. Radi navedenog, je tuženik tužitelju, na temelje mu dostavljene dokumentacije u izvansudskom postupku i dok je liječenje tužitelja bilo u tijeku , isplatio tužitelju naknadu neimovinske štete u iznosu od 15.000,00 kn. Tuženik međutim, osporava visinu tužbenog zahtjeva za daljnjom isplatom naknade neimovinske štete u iznosu od 35.000,00 kn, obzirom da težina povrede prava osobnosti tužitelja iz ovog štetnog događaja, te okolnosti slučaja ne osporavaju dosudu daljnjeg iznosa od 35.000,00 kn, a sve vodeći računa o sadržaju odredbe iz čl. 1100 st. 1ZOO-a . Osim toga, tuženik ukazuje kako iz priložene medicinske dokumentacije (pismo liječniku od dana **.**.2015. dr. OTZ) je razvidno kako je tužitelj prije predmetne nezgode imao traumu i oštećenje zdravlja, pa je potrebno razlučiti tegobe i posljedice ove ozljede od ranijeg zdravstvenog stanja i tegoba tužitelja. Osporava se visina tužbenog zahtjeva za naknadom troškova putovanja liječnicima u iznosu od 7.800,00 kn. Tuženik je tužitelju na ime troškova putovanja liječnicima isplatio naknadu u iznosu od 800,00 kn. Osim toga, tuženik je u obvezi naknaditi stvarnu štetu, koja se ogleda u stvarnim troškovima prijevoza vozilom (gorivo i cestarine), imajući u vidu da udaljenost od mjesta stanovanja tužitelja do [adresa] – mjesta liječenja 43,16 kn, te da stvarni troškovi putovanja u jednome smjeru iznose 24,32 kn, a koji podaci su provjerljivi putem HAK interaktivne karte za izračun troškova putovanja, to je tužbeni zahtjev tužitelja da mu tuženik na ime troškova putovanja isplati iznos od 7.800,00 kn previsoko i daleko izvan stvarnih troškova postavljen, pa se isti osporava. Osim toga, tuženik u pogledu načina izračuna troškova putovanja ukazuje i na pravni stav izražen po ŽS Pula u odluci posl. broj Gž- 645/13-3 od 02.03.2015.g. Nadalje, tužitelj je osiguranik HZZO-a, te kao takav ima pravo na nadoknadu troškova putovanja liječnicima ukoliko se liječenje obavlja u mjestu koje je udaljeno više od 30 km od mjesta stanovanja, a sukladno pravilniku HZZO-a. U pogledu troškova za kupnju lijekova, tuženik predmetni zahtjev osporava, obzirom je iz priložene medicinske dokumentacije razvidno kako su tužitelju predmetni lijekovi propisani na teret HZZO-a od strane liječnika, a tužitelj u prilog navodu da bi imao troškove za kupnju lijekova ne prilaže niti jedan dokaz. U odnosu na tuđu pomoć i njegu to tuženik osporava zahtjev tužitelja da mu tuženik naknadi štetu isplatom iznosa od 4.000,00 kn, jer je tuženik tužitelju već isplatio naknadu u iznosu od 3.000,00 kn, pa stoga smatra da je u tome dijelu tužitelju šteta naknađena u cijelosti. U odnosu na oštećenu odjeću, to tuženik navodi kako je tužitelju naknadio štetu u iznos od 100,00 kn, te da je zatražena naknada zatražena u previsokom iznosu. Osporava se visina tužbenog zahtjeva za naknadom štete na vozilu. Nije sporno da bi na vozilu tužitelja nastala totalna šteta, te je tuženik tužitelju na ime totalne štete isplatio naknadu u iznosu od 21.827,14 kn, te je zatražena naknada po tužitelju, s obzirom na stanje vozila previsoko zatražena. Osporava se osnovanost i visina tužbenog zahtjeva za izgubljenom zaradom. Nije točan navod tužitelja da bi isti uslijed predmetne nezgode gubio na zaradi. Ponajprije se ukazuje kako je tužitelj imao ugovor o radu na određeno vrijeme koji je istekao 31.svibnja 2014., dakle prije nastanka štetnog događaja, a iz priloženih dokaza ne proizlazi osnovanost tužiteljevih tvrdnji o gubitku na zaradi i (ne) mogućnosti zaposlenja. Osim toga, iz djelomične preslike zdravstvenog kartona tužitelja, razvidno je kako je tužitelj prije predmetne nezgode bio na bolovanju ( str. 5 djelomične preslike zdravstvenog kartona ) i to od dana 4.05.2014., te da je isti neprekidno nastavio biti na bolovanju do dana 31.10.2014., obzirom su istom izdavana izvješća o bolovanju, da tužitelj nije bio zaposlen u navedenom periodu tada mu niti ne bi bile izdavane doznake o bolovanju odnosno potvrde o nesposobnosti za rad. Osporava se visina tužbenog zahtjeva za naknadom izgubljene zarade . Naime, tužitelj potražuje bruto iznos, a koji se sastoji od doprinosa na plaću i doprinosa iz plaće, te poreza i prireza, a uposlenikova zarada jest neto iznos, odnosno zarada predstavlja iznos koji preostane nakon oporezivanju i plaćenih doprinosa , a čije plaćanje snosi poslodavac odnosno zdravstveni ili mirovinski fond, pa stoga tužitelj ukoliko i dokaže postojanje izgubljene zarade ima pravo na naknadu neto iznosa, a sve s obzirom na sadržaj Zakona o porezu na dohodak, o tome što predstavlja dobit, odnosno zaradu/plaću. Tuženik se protivi utuženom tijeku kamata, obzirom isti nije na zakonu osnovan, a niti je liječenje tužitelja okončano na dan 08.12.2014.g., dok u odnosu na nenovčanu imovinsku štetu zakonska zatezna kamata teče od dana presuđenja, osim toga zatraženi tijek kamata na utuženu neimovinsku protivan je recentnom pravnom stavu VSRH.
5. Presudom Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Labinu djelomično je prihvaćen tužbeni zahtjev tužitelja, te je naloženo tuženiku da tužitelju isplati iznos od 31.916,45 kuna sa zateznim kamatama, te zatezne kamate na iznos od 20.000,00 kuna počev od 23. srpnja 2015. pa do srpnja 2015., dok je u preostalom dijelu za iznos od 32.256,23 kune odbijen tužbeni zahtjev tužitelja, a tuženiku je naloženo da tužitelju nadoknadi troškove postupka u iznosu od 8.992,00 kuna, u roku od 15 dana.
6. Rješenjem Županijskog suda u Zagrebu posl.br. 67 Gž-4006/19-7 od 2. ožujka 2021. ukinuta je presuda Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Labinu, posl.br. Pn-22/19-7 od 24. travnja 2019. ispravljene rješenjem tog suda posl.br. Pn - 22/19 od 10. srpnja 2020. u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke kojim je naloženo tuženik da tužitelju isplati iznos o 29.800,00 kuna sa zakonskim zateznim kamatama, te u dijelu pod točkama I. i II. izreke, te je predmet vraćen sudu prvog stupnja na ponovno suđenje pred drugim sucem pojedincem.
7. Proveden je dokazni postupak u kojem su pročitani: zapisnik o očevidu na stranici 4 do 7 spisa, med dokumentacija na stranici 8 do 21 spisa, te 23 do 65 spisa, u evidencija terapija na listu 22 spisa, ugovor o radu na određeno vrijeme na stranici 66 do 68 spisa, izvid štete na stranici 78 do 81 spisa, zdravstveni karton na listu 122 do 135 spisa, spis policijske uprave istarske od 16.05.2017. na stranici 138 do 158 spisa, podatak HZMO od 25.05.2017. na listu 160 do 161 spisa, potvrda HZZO na stranici 162 do 166 spisa, podaci o bolovanju na stranici 167 spisa, nalaz i mišljenje vještaka Depola na stranici 178 do 182 spisa, nalaz i mišljenje prometnog vještaka na stranici 193 do 202 spisa, nalaz i mišljenje vještaka psihijatra na stranici 231 do 236 spisa, dopuna nalaza i mišljenja vještaka Depola na listu 292 spisa, obavijest na stranici 392, zapisnik od 21.2.2023. na str. 412-417 spisa, medicinski karton na str. 426-440 spisa, psihijatrijski nalaz dr. AT na str. 444-469, 470-495, te objedinjeni nalaz i mišljenje na stranici 557-558. Proveden je dokaz saslušanjem svjedoka ATZ, ZT, TT, ĆT, ŽT, ET, RT, proveden je dokaz saslušanjem tužitelja kao stranke u postupku, te je proveden dokaz dopunskim saslušanjem tužitelja (str. 414-417).
8. Na temelju provedenog dokaznog postupka utvrđeno je da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.
9. Tužitelj je podneskom od 6. travnja 2018., preinačio tužbeni zahtjev na način da umjesto prvotnih 64.172,68 kn na ime neimovinske štete, preinačenim tužbenim zahtjevom potražuje 95.000,00 kn.
10. Podneskom predanim na ročištu 21. veljače 2023. tužitelj je uskladio tužbeni zahtjev od 6. travnja 2018. sa novom valutom u RH – eurima (str. 532-233 spisa), a tužbeni zahtjev je ispravljen na ročištu 28. studenog 2025. zbog pogrešnog izračuna konverzije.
10. 1. Slijedom navedenog, tužitelj od tuženika potražuje ukupan iznos naknade štete od 13.525,15 eura i to: 9.954,21 eura na ime neimovinske štete, 1.897,94 eura na ime imovinske štete, te 1.672,31 eura na ime izgubljene zarade.
10. 2. Tuženik se protivio takvoj preinaci tužbenog zahtjeva, te je istaknuo prigovor zastare na povišeni dio tužbenog zahtjeva.
10. 3. Povećanje tužbenog zahtjeva predstavlja preinaku tužbe (čl. 191. st. 1. ZPP). Ako je preinaka izvršena iz iste činjenične osnove tuženik se takvoj preinaci ne može protiviti (čl. 191. st. 2. ZPP, a tako i odluka Vrhovnog suda RH Rev-429/2024-2 od 12. lipnja 2024., te Rev-526/2024-2 od 11. lipnja 2025.), pa je sud preinaku tužbenog zahtjeva dopustio raspravnim rješenjem od 28.11.2025.
10. 4. Na sjednici građanskog odjela Vrhovnog suda održanoj 27. svibnja 2024. u pogledu tijeka zastare u odnosu na preinačeni dio tužbenog zahtjeva zauzeto je slijedeće pravno shvaćanje: „U slučaju kad je preinaka tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva iz iste činjenične osnove (neprava preinaka) moguća i dopuštena (članak 190. i 191. ZPP), zastara se prekida već podnošenjem tužbe u tom postupku, odnosno do prekida zastare ne dolazi tek u trenutku preinačenja tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva.“
10. 5. U konkretnom slučaju preinaka tužbe je izvršena nakon provedenog medicinskog vještačenja, stoga u skladu s citiranim pravnim shvaćanjem podnošenjem tužbe u ovom sporu je prekinuta zastara i u odnosu na preinačeni dio tužbe (povećanjem zahtjeva), pa je u cijelosti neosnovan tuženikov istaknuti prigovor zastare.
11. Među strankama nije sporna pasivna legitimacija tuženika, te nije sporno da je prije podnošenja ove tužbe tuženik u izvansudskom postupku isplatio:
- na ime neimovinske štete 15.000,00 kuna (1.990,84 eura)
- na ime tuđe pomoći i njege 3.000,00 kuna (398,17 eura)
- na ime imovinske štete i to putnih troškova 800,00 kuna (106,18 eura)
- na ime štete na stvarima iznos od 100,00 kuna (13,27 eura)
11. 1. Nije sporno da je tuženik tijekom ovog postupka tužitelju isplatio sljedeće iznose:
- 21.6.2018. iznos od 20.000,00 kuna (2.654,46 eura) na ime neimovinske štete, te 24.5.2019. kamatu na taj iznos u iznosu od 4.506,77 kuna (598,15 eura)
- 24.5.2019. iznos od 11.175,04 kune/ 1.483,18 eura (glavnica/šteta na vozilu 2.116,54 kuna, kamata 11,38 kuna)
- Troškove parničnog postupka u iznosu od 4.540,35 kuna (602,61 eura)
12. Sporni su osnova i visina tužbenog zahtjeva.
13. Radi utvrđenja osnovanosti tužbenog zahtjeva izvršen je uvid u Zapisnik o uviđaju na listi 4-7 spisa, provedeno je vještačenje po vještaku prometne struke, proveden je dokaz saslušanjem vještaka, te je proveden dokaz saslušanjem svjedoka ZT.
14. Svjedok ST, je u svom iskazu naveo da se tog dana kretao svojim vozilom iz smjera [adresa] prema Raši, i da je bio iza vozila koje je oduzelo prednost tužitelju. To se dogodilo na raskrižju u naselju u Raši. Navodi da je uočio da je vozilo skrenulo, a da je tužitelj dolazio iz suprotnog smjera. Sve se dogodilo u vrlo kratkom vremenu, tako da tužitelj nije mogao izbjeći sudar, odnosno mogao je udariti u njegovo vozilo, ili sletjeti s ceste, a što je tužitelj i učinio. Svjedok se ne sjeća ko liko je njegovo auto bilo oštećeno, samo zna da je tužitelj završio u stablu. Ne sjeća se vremena, možda je bilo vlažno, bio je dan, ali ne zna vrijeme kad se dogodila nezgoda. Navodi da je on pritekao u pomoć, te se sjeća da je iskočio zračni jastuk od tužitelja, da je imao povredu ruke, te da je i on sam bio u šoku. Ne sjeća se osobe koja je oduzela prednost tužitelju. Nakon što je vidio da je tužitelj živ, svjedok navodi da je napustio mjesto nezgode, te da nije otišao kod drugog vozača. Ne sjeća se da li je vozilo ispred njega imao uključen žmigavac. Kretali su se glavnom cestom. Navodi da je bio zaustavljen u trenutku kada je vozilo ispred njega skretalo. Radilo se o preglednom dijelu ceste, odnosno dobrih 50 metara je vidljivo, i onda nakon toga slijedi zavoj. Tužitelj je bio već vidljiv, počeo se približavati, a ovaj je odjedanput skrenuo. Po mišljenju svjedoka, tužitelj je bio udaljen barem 50 metara, odnosno 15 -tak metara prije nego što je ovaj počeo skretati. Navodi da on kao vozač ne bi započeo takvu radnju skretanja, jer se radi o uzbrdici i tužitelj jednostavno nije imao mogućnosti izbjegavanja, odnosno mogao je sudariti samo u njega. Tužitelj nije brzo vozio, te po njegovom mišljenju, tužiteljevo vozilo je moglo biti oštećeno samo u prednjem dijelu.
15. Uvidom u nalaz i mišljenje prometnog vještaka na listu 193 do 202 spisa, proizlazi da se je mjesto sudara vozila nalazi od PTM u smjeru sjevera za 18,90 m i od istočnog ruba kolnika u smjeru zapada za oko 1,80 m. Sudar je ostvaren naletom prednjeg lijevog vrha vozila osiguranika tuženika , koje je skretalo u raskrižju u lijevo, u prednju lijevo bočnu stranu vozila tužitelja, koje je zadržavalo smjer kretanja. Nakon sudara vozilo tužitelja zanosilo se u desno i prednjom stranom naletjelo na stablo u poziciji označenoj u skici brojkom 3 (od PTM u smjeru sjevera za 32,10 m i izvan istočnog ruba kolnika za 1,30 m). U času naleta na stablo , vozilo tužitelja kretalo se brzinom od oko 59 km/h a u trenutku sudara, brzinom od oko 67 km/h. Vozilo osiguranika tuženika u času sudara kretalo se brzinom od oko 19 km/h. Radnju skretanja do mjesta sudara vozilo osiguranika tuženika vršilo je na putu dužine od oko 3,5 m i u vremenu od oko 1,3 sec. a u času početka prelaska vozila osiguranika tuženika na lijevu kolničku traku vozilo tužitelja bilo je udaljeno od mjesta sudara za oko 24 m odnosno, vozila su bila na razmaku od oko 28 m. Preglednost kolnika omogućavala je pravovremeno međusobno uočavanje sudionika prometne nesreće. Do sudara ne bi došlo uz uvjet da je osiguranik tuženika propustio vozilo tužitelja za kojega su postojali uvjeti pravovremenog uočavanja, te nakon propuštanja istoga vršio radnju skretanja u lijevo. Tužitelj bi uspio izbjeći sudar da se je zaustavio prije putanje skretanja osiguranika tuženika , na dužini puta od 21 m, a sve uz uvjet da se je kretao brzinom nižom od 46,50 km/h, pa kretanjem dopuštenom brzinom nije postojala mogućnost izbjegavanja nastanka sudara. Vozilo tužitelja oštećeno je u vidu potpune štete. Visina potpune štete iznosi 19.792,85 kn.
16. Povodom primjedbe punomoćnice tužitelja, u svezi procijenjene visine štete na vozili, vještak je saslušan, te je isti iskazao da je predmetno vozilo mjesec dana prije nastanka štetnog događaja prema podacima sa tehničkog pregleda imalo prijeđenih 91401 km, pa da po ovom podatku isti ima amortizaciju na prijeđenu kilometražu -5,4% , odnosno da je ukupno amortiziran za 68,85%, što bi značilo da je u vrijeme štetnog događaja to vozilo imalo vrijednost 29.929,48 kn, s time da kad mu se odbiju spašeni dijelovi u vrijednosti od 20% ili iznos od 5.985,89 kn, tada visina štete iznosi 23.943,59 kn.
17. Dakle, nesporno je da se predmetni događaj dogodio 3. lipnja 2014. na prometnici državne ceste D-66 [adresa]-rijeka te da je u navedenoj prometnoj nezgodi sudjelovao osgurnik tuženika ĐT i tužitelj.
18. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka prometne struke kao i njegov iskaz, s obzirom da ih ocijenjuje objektivnim i stručnim. Vještak je prilikom izrade svog nalaza i mišljenja izašao na lice mjesta, te je isti imao na uvid situacijski plan, fotografije, te drugu dokumentaciju iz spisa koju je dostavila Policijska uprava istarska u svezi predmetnog događaja na listi 138-158 spisa.
19. S obzirom da je vještak prometne struke u svom nalazu utvrdio da je osiguranik tuženika propustio vozilo tužitelja za kojeg su postojali uvjeti pravovremenog uočavanja, to sud zaključuje da je osiguranik tuženika u c ijelosti odgovoran za nezgodu, te da tužitelj nije doprinio nastanku navedenog događaja, s obzirom da tužitelj uz kretanje dopuštenom brzinom nije bio u mogućnosti izbjeći nastanaka sudara.
20. Radi navedenog, tuženik je dužan naknaditi štetu koju trpi tužitelj iz navedenog događaja.
21. Radi utvrđenja visine štete neimovinske štete provedeno je vještačenje po vještacima ortopedu, i vještaku psihijatru, te je proveden dokaz saslušanjem vještaka psihijatra, kao i samog tužitelja.
22. Na ročištu od 12. lipnja 2017., donijeto je rješenje o provođenju vještačenja po vještacima navedene specijalnosti s tim da se punomoćnica tuženika usprotivila da se vještak ortoped odredi u osobi dr. FT, dok se ista nije izjašnjavala o prijedlogu osobe vještaka psihijatra. Da se provede dokaz vještačenjem po vještaku psihijatru u svom odgovoru na tužbu predložio je sam tuženik.
23. S obzirom na navedeno, sud je odredio rješenjem vještaka ortopeda mr. sc. Miljenka Depola, ortopeda, i vještaka psihijatra dr. Helenu Marčinko.
24. Sukladno uputi Županijskog suda u Zagrebu, posl.br. 67 Gž-4006/19-7 od 2. ožujka 2021., u ponovljenom postupku provedeno je novo psihijatrijsko vještačenje po dr. AT.
25. Iz nalaza i mišljenja vještaka ortopeda dr. Miljenka Depola na listu 178 do 182 spisa, proizlazi da je tužitelj u prometnoj nezgodi zadobio slijedeće ozljede: višeiverni prijelom desne palčane kosti sa pomakom ulomaka, prijelom stiloidnog nastavak desne alatne kosti, prijelom osmog i devetog rebra desne strane grudnog koša i višestruka nagnječenja.Spomenute ozljede medicinski predstavljaju tešku tjelesnu ozljedu. Nakon ozljede tužitelj je imao neposredne bolove jakog intenziteta u trajanju od ukupno 1 sat, da bi nadalje još oko 2 mjeseca s obzirom na produljen tijek liječenja ukupno imao bolove srednjeg intenziteta. Bolove lakšeg intenziteta mogao je osjećati još oko 5 mjeseci, a ovakav tijek se može kontrolirati i iz dokumentacije. Povremene bolove mogao je osjećati još oko 3 mjeseca ukupno.
25. 1. Tužitelj je nakon ozljede koja je bila iznenadna i bolna mogao osjećati primarni strah jačeg stupnja u trajanju od 1 sat. Sekundarni strah srednjeg stupnja uz izvjesnu intrapsihičku tenziju vezanu za liječenje, operaciju, kontrole i previjanja, nedostatak zraka kod udisaja te polagani oporavak i dugotrajniju rehabilitaciju mogao je osjećati oko 2 mjeseca ukupno. Isti strah-nemir lakšeg stupnja mogao je osjećati tijekom liječenja koje se je produljio nešto duže nego je to uobičajeno ukupno kroz 4 mjeseca. Kako je liječenje provedeno i kod kuće, tužitelj je morao neko vrijeme mirovati i nije se mogao koristiti desnom rukom, radi toga nije mogao obavljati dio svakodnevnih uobičajenih radnji. Bila mu je potrebna pomoć druge osobe u trajanju od 3 sata dnevno kroz 2 mjeseca. Dalje je još bila potrebna slična pomoć u trajanju od oko 1 sat dnevno narednih 4 mjeseca ukupno. Radi bržeg koštanog zarastanja uzimao je hranu bogatiju vitaminima i mineralima, voćne sokove i sl. kroz 3 mjeseca. U periodu liječenja moglo je biti i troškova prijevoza i medikamenata koje treba dokumentirati. Opisani ožiljak na desnoj ruci uz moguće povremeno oticanje zgloba predstavlja naruženje lakšeg stupnja.Kako su nakon spomenute ozljede zaostale izvjesne tegobe koje uz klinički status potvrđuje i medicinska dokumentacija vještak je mišljenja da je došlo do trajnog umanjenja radno-životnog aktiviteta kod tužitelja. Radilo se je o liječenju ozljeda desne ruke i grudnog koša uz kontuzije koje se u dokumentaciji samo djelom navode. Ocjena vještaka bazira se na posljedicama onih stanja koje se i u dokumentaciji ističu u većini nalaza a koncentrirana su na prijelom desne ruke i rebara. Nagnječenja u pravilu ostavljaju privremene posljedice te se njihovo djelovanje osim u slučaju povezanosti sa vratnom kralježnicom ovdje ne mogu izjasniti. U prvim nalazima što ističe i strana tuženika te se ozljede nisu isticale, kao i stanje lijeve šake koje se u par nalaza navodi. Unatoč tome brojna dokumentacija potvrđuje znatne posljedice po funkciju desne šake, a činjenica je i da su određene smetnje sa strane respiratornog sustava kod serijskih djelomično pomaknutih prijeloma uobičajene. Vještak je mišljenja da tužitelj radi stanja desne ruke ima trajno reducirane kretnje ručnog zgloba što smeta kod većine poslova koji se obavljaju rukama, smanjena je sposobnost upiranja šakom, guranja predmeta, hvata i stiska. Ruka je "slabija". Kako je on dešnjak to je posebno izražena smetnja a odnosi se na dio poslova ali i rekreativnih aktivnosti. Slično je stanje kod težih naprezanja napr. Hoda uza stepenice, te bilo kakvih trajnih napora kada se "zapuše" pa osjeća stezanje na mjestu loma rebara što je u praksi kod takvih ozljeda čest slučaj. Mišljenja je da je kao posljedica traume kod tužite lja odnosno prometnog udesa 3.06.2014. nakon završenog liječenja došlo do određenog trajnog umanjenja radno-životne aktivnosti što bi se brojčano moglo izraziti sa 16 %.
26. Punomoćnica tužitelja nije imala primjedbe na nalaz i mišljenje vještaka ortopeda.
27. Punomoćnica tuženika je prigovarala je nalazu i mišljenju vještaka ortopeda navodeći da se protivi utvrđenju stupnja smanjenja životne aktivnosti, te duljini i trajanju pretrpljenih fizičkih bolova srednjeg i lakog intenziteta kao i da je previsoko ocijenjena tuđa pomoć.
28. Radi navedenog, a u suglasnosti s tuženikom, sud je pozvao vještaka da pismeno dopuni svoj nalaz i mišljenje.
29. Iz dopune nalaza i mišljenje vještaka Depola na listu 292 spisa, proizlazi da je vještak nakon što je zaprimio podnesak tuženika koji se odnosi na dio nalaza i mišljenja odnosno prve nadopune istog vještak se očituje kako slijedi: Iz podneska tuženika vidljivo je da se sada postavlja pitanje trajanja povremenih bolova kod tužite lja koje je u svojoj nadopuni ocijenio u trajanju od 7 mjeseci što tuženik ocjenjuje predugačkim periodom pozivajući se na jedan od liječničkih nalaza u prilogu od 26.2.2015. u kojem se navodi da je stanje tužitelja definitivno. Taj je dokument i vještak naveo u svojem nalazu, ali se ne može složiti sa njime uzimajući u obzir i druge medicinske nalaze nakon njega. Po njemu bi ukupno liječenje trajalo oko 9 mjeseci što bi za 2 mjeseca skratilo period bolova koje je vještak naveo a to je 2+2+7 znači ukupno oko 11 mjeseci. Svakako, preostali se bolovi nakon toga ubrajaju u trajno smanjenje životne aktivnosti koje čini se nije sporno. U prilog svog stava, vještak navodi tek neke nalaze i to kirurga od 2.4.2015. sa bolnim smetnjama koje su u neposrednoj vezi sa traumom, te kirurga od 5.6.2015, a i nalaz ortopeda do 30.06.2015. koji uz konstataciju zaostale kontrakture ( smanjena pokretljivost i bolnost na opterećenje) desnog ručnog zgloba. Vidljivo je i da je dugotrajno liječenje te njegov završetak odnosno postizanje "konačnog stanja" u dokumentaciji različito interpretiran, pa je vještak uzevši u obzir sve navode, određeno iskustvo liječenja takvih slučajeva, razgovor sa tužiteljem i pregled njegovog sadašnje stanja ocijenio i njegove mogućnost bo lne senzacije u periodu liječenja. Vještak nije dobio na uvid (ili je previdio) točan datum prestanka bolovanja prouzrokovanog liječenjem posljedica predmetnog saobraćajnog udesa, odnosno datum kada je tužitelj počeo raditi jer se taj datum jedino može definitivno uzeti u obzir kao završetak liječenja bez obzira na određene trajne posljedice koje obuhvaća SOŽ-a. Jedino, ukoliko se takav podatak ustanovi odnosno dostavi sudu, tada se vještak slaže se da se trajanje povremenih bolova smanji sa tim u skladu, dok bi u protivnom zadržao svoje mišljenje o trajanju povremenih lakših bolova.
30. Nalaz i mišljenje dr. Helene Marčinko, obzirom na protivljenje tuženika i uputu drugostupanjskog suda ovaj sud nije prihvatio, već je određeno psihijatrijsko vještačenje po vještaku AT, spec. psihijatrije, subspec. forenzičke psihijatrije, psihoterapeutkinji– grupnoj analitičarki - stalnoj sudskoj vještakinji.
30. 1. Iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da tužitelj aktualno prezentira kliničku sliku poremećaja prilagodbe (iz kategorije Reakcija na težak stres), uz tjelesne dijagnoze i posljedice na koje se referirao sudski vještak ortopedske struke u vještačenju 2017. Tužitelj je po štetnom događaju trpio strah i to primarni: vrlo jakog intenziteta u trajanju od nekoliko minuta (do 3 minute), sekundarni strah jakog intenziteta u trajanju od dva tjedna, srednjeg intenziteta u trajanju od pet i pol mjeseci, slabog intenziteta daljnjih pet mjeseci. Osjećaj straha, potom je epizodan, situacijski, te je „uklopljen“ glede ove procjene u umanjenje životne aktivnosti, tj. povredu prava osobnosti kroz dijagnozu Poremećaja prilagodbe
30. 2. Umanjenje životne aktivnosti procjenjuje glede mentalnog zdravlja kroz simptomatologiju i reperkusiju iste na svakodnevno funkcioniranje, kako osobno (dugotrajne negativne emocije), tako i socijalno u razini 15%. Kako je zabilježeno u spisu (veljača 2023.), smatra da je potrebno usaglašavanje vještaka (ortoped – psihijatar) obzirom da su date odvojene ocjene SŽA.
30. 3. Vezano za „okolnost utvrđenja, da li je tužitelj prije ili nakon predmetnog štetnog događaja imao ikakvih sličnih ozljeda, bolesti ili trauma a koje se onda moraju izuzeti kod očitovanja na okolnost posljedica predmetnog štetnog događaja od 3.6.2014.“; navodi da dosad dostupni podaci ne govore o ikakvoj psihičkoj tegobi, ikakvom psihijatrijskom tretmanu prije nesreće od 3.6.2014., kao što nema podataka o ev. naknadnim traumama takovog intenziteta koje bi onda za posljedicu imale razvoj simptomatologije ikojeg mentalnog poremećaja per se (zasebno).
31. Na nalaz i mišljenje vještaka dr. AT tuženik je imao prigovore jer mu nije prihvatljiv postotak kojeg navodi vještakinja. Zaključak vještaka je proturječan priloženoj dokumentaciji i objektivnom činjeničnom stanju. Tužitelj u posljednjih devet godina nema niti jedan pregled psihijatra, već je zadnji pregled bio 23.6.2015. Ne uzima psihijatrijske lijekove, te ima važeću vozačku dozvolu bez ograničenja, a nije se nijednom općoj praksi žalio na bilo kakve psihičke tegobe u zadnjih 5,5 godina. Psihičke smetnje koje tužitelj ima zbog svojih tjelesnih tegoba i ograničenja nisu dodatni psihijatrijski postotak, već su sastavni dio postotka ocijenjenog po kirurgu jer su to one duševne boli koje tužitelj trpi zbog smanjenja životnih aktivnosti proizašlih iz tjelesnih tegoba. Poremećaj prilagodbe nije trajna bolest. Nije logično da baš nikakav stresor u životu tužitelja nisu bile druge životne situacije poput druge prometne nezgode, sudjelovanja u Domovinskom ratu, zloćudne bolesti i smrti supruge od te bolesti, odlazak u mirovinu i sl. Da je nezgoda dovela do trajnog psihičkog poremećaja, tužitelj bi nastavio psihijatrijsko liječenje i otišao na preporučenu kontrolu psihijatra, a to u zadnjih devet godina nije bio slučaj. Previsoko je ocijenjen strah. Predlaže saslušati vještaka na ročištu.
32. Na ročištu održanom 28. studenog 2025. proveden je dokaz saslušanjem vještaka dr. AT, koja je navela da je zaprimila podnesak tuženika, ali je u cijelosti ostala kod pisanog nalaza i mišljenja. Njezina cijela ekspertiza bazirala ase na podacima u spisu sa direktnim kontaktom sa ispitanikom. Tijekom 2014. i 2015. tužitelj je bio tri puta na psihijatrijskom pregledu, a osim tih pregleda antidepresivna terapija bila je preporučena i 2017. od strane liječnika opće prakse. Njezina procjena umanjenja životne aktivnosti bazirala se na postavljenoj dijagnozi tijekom pregleda u svibnju 2024. kad je detaljno opisala psihički status koji je objektivan prikaz ispitanikovog stanja. Uobičajeno je da se kod kombiniranih vještačenja vještaci usuglase oko postotka zajedničkog umanjenja životne aktivnosti. Logično je da jedan dio psihičkih simptoma proizlazi iz fizičkih tegoba. Poremećaj prilagodbe je stanje koje bi u najvećem broju slučajeva trebalo biti prolazno, ali može imati i svoj permanentni oblik i to kad fizičko stanje vodi neke oblike invaliditeta, tj. smanjenja funkcionalnosti, a i sam sudski proces generira reaktivno stanje sa nizom neugodnih emocija koji opisano odgovaraju poremećaju prilagodbe. Primjeri dati od strane tuženika vezano za dijagnostičke kategorija i posljedične postotke umanjenja životne aktivnosti nisu izvori informacija koji bi imali utjecaj na njezino mišljenje vezano za predmetnu situaciju jer je svaki čovjek posebna jedinka i na takav način ima pravo imati vlastiti odgovor na stresnu situaciju. U odnosu na prigovor da je strah previsoko ocijenjen ustraje u svojem nalazu. Kada tužitelj ne bi imao fizičke posljedice koje je zadobio nakon prometne nesreće, njezina procjena umanjenja životne aktivnosti bila bi manja od 15%. Kada bi se vještačila sama posljedica neke traume, a ne i individualni odgovor oštećenog, potreba samog vještačenja bila bi upitna.
33. Rješenjem ovog suda Pn-19/2021-122 od 22. prosinca 2025. vještaci dr. AT i dr. Miljenko Depolo pozvani su dostaviti objedinjeni pisani nalaz i mišljenje u pogled zahtjeva tužitelja koji se odnosi na duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti, ukoliko se njihova procjena u tome dijelu preklapa.
31. 1. Vještaci dr. AT i dr. Miljenko Depolo usuglasili su se u procjeni umanjenja životne aktivnosti kod tužitelja u postotku od 21% (str. 558 spisa).
32. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka dr. Miljenka Depola ortopeda, kao i vještakinje dr. AT jer njihove nalaze ocjenjuje stručnima i objektivnima. Osim toga, vještaci su u svojima nalazima procjenjivali posljedice koje trpi tužitelj iz predmetne nezgode, dakle od 3.lipnja 2014., s obzirom da je tužitelj i u mjesecu svibnju imao povredu na radu u kojoj je zadobio povredu lijeve ruke. Vještak Depolo je u svojoj pismenoj dopuni detaljno odgovorio na sve primjedbe tuženika, te je tuženik nakon njegove dopune, odustao od usmenog saslušanja vještaka ortopeda dr. Miljenka Depola. Sud je prihvatio nalaz i mišljenje vještakinje psihijatrice dr. AT u cijelosti, bez obzira na navode tuženika da vještak trajne posljedice koje tužitelj trpi cijeni kao strah za vrijeme liječenja. Naime, njezin nalaz sud ocjenjuje nadasve stručnim i objektivnim, a posebno zbog argumentiranih usmenih odgovora na sve primjedbe tuženika.
33. Obzirom da je dr. AT u cijelosti odgovorila na tuženikove dostavljene primjedbe, to je ocjena ovog suda da nije bilo potrebno određivati i provoditi daljnja psihijatrijska vještačenja u ovom predmetu. Kako je nalaz i mišljenje vještaka dr. AT jasan i razumljiv nije bilo potrebno određivati novo vještačenje u smislu čl. 261. ZPP, a pogotovo novo vještačenje sud nije dužan odrediti samo iz razloga što je jedna od parničnih stranaka nezadovoljna nalazom i mišljenjem vještaka, pa je tuženikov prijedlog odbijen na ročištu 19. svibnja 2026.
34. Dakle, tužitelj potražuje na ime povrede prava osobnosti (fizičke boli, strah, duševnih bolova zbog smanjenja životne aktivnosti, i duševnih bolova zbog naruženosti) iznos od ukupno 14.599,51 eura / 110.000,00 kuna i to s osnova pretrpljenih fizičkih bolova i neugodnosti tijekom liječenja iznos od 5.308.91 eura/40.000,00 kuna, s osnova pretrpljenog straha ukupno 1.990,84 eur / 15.000,00 kuna, s osnova naruženosti iznos od 663,61 eura / 5000,00 kuna, te s osnova trajnog umanjenja životne i radne aktivnosti iznos od 6.636,14 eura. S obzirom da je tuženik tužitelju na ime naknade neimovinske štete isplatio iznos od 4.645,30 eura, tužitelj na ime naknade neimoivnske štete radi povrede prava osobnosti potražuje ukupno 9.954,21 eura.
35. Odredbom čl. 1100. st. 1. i st. 2. ZOO-a propisano je da će sud u slučaju povrede prava osobnosti, ako nađe da težina povrede i okolnosti slučaja to opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu i to tako što će pri odlučivanju o njezinoj visini voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom. Tjelesne povrede zadobivene prilikom ozljede su tužiteljev tjelesni i duševni integritet. Pravo tužitelja na pravičnu novčanu naknadu zbog povrede prava osobnosti na tjelesno zdravlje proizlazi iz povrede njezinog tjelesnog integriteta što je posljedično dovelo i do povrede duševnog integriteta. Ukupan iznos pravične novčane naknade na ime neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje sud je odredio uz pomoć kvalifikatornih okolnosti tako da ukupan iznos pravične novčane naknade predstavlja zbroj iznosa pravičnih novčanih naknada priznatih za pojedinu kvalifikatornu okolnost.
36. Visinu pojedinih vidova neimovinske štete u ovom predmetu sud je utvrdio imajući pravno shvaćanje Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzeto na sjednicama održanim 05. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020., a kojim su izmijenjeni Orijentacijski kriteriji i iznosi za utvrđivanje pravične novčane naknade nematerijalne štete Vrhovnog suda od 29. studenoga 2002. godine na način da se tada prihvaćeni iznosi naznačeni u novčanim jedinicama (kune) povećavaju za 50%. Navedeni kriteriji i tako povećani iznosi (za 50%) primjenjuju se u primjeni Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 I 29/18) kada sudovi odlučuju o visini pravične novčane naknade neimovinske štete u slučaju povrede prava osobnosti, a za obvezne odnose nastale nakon 01. siječnja 2006. godine i stupanja na snagu Zakona o obveznim odnosima /05. Međutim, opće poznata je činjenica da je u periodu od posljednje izmjene Orijentacijskih kriterija Vrhovnog suda RH (lipanj 2020. do danas) značajno porasla stopa inflacije, te da ista sukladno javno dostupnim službenim podacima Državnog zavoda za statistiku za period od lipnja 2020. do listopada 2025. iznosi čak 32,6%. Vrijednost (kupovna moć) novčanog iznosa pravične novčane naknade koju bi oštećenik za istu ozljedu ostvario "na današn ji dan" temeljem spomenuti Orijentacijskih kriterija Vrhovnog suda RH iz 2020. u ovom je trenutku za više od 32% manja od vrijednosti/kupovne moći tog istog novčanog iznosa naknade štete koju bi tužitelj za tu istu ozljedu ostvario da mu se naknada štete isplatila, primjerice u lipnju 2020. odnosno u trenutku kada je stupila na snagu Odluka Vrhovnog suda RH o povišenju Orijentacijskih kriterija (lipanj 2020.). Samim time, oštećenik za isti iznos novčanih sredstava (broj i vrijednost novčanih jedinica) u ovom trenutku može kupiti trećinu manje dobara i usluga i drugih potrepština nego li što je to oštećenik za isti novčani iznos mogao učiniti/kupiti u trenutku kada je Vrhovni sud RH donio Odluku o povišenju Orijentacijskih kriterija za određivanje visine naknade štete kod povrede prava osobnosti, a kod nekih proizvoda i usluga zasigurno je došlo do porasta cijena i više od 50%, a ponegdje i do 100%. S obzirom na navedeno Orijentacijski kriteriji Vrhovnog suda RH ne mogu biti "puka matematička formula" koja bi se trebala "doslovce", mehanički te na istovjetan način primjenjivati u svim postupcima naknade štete, već je potrebno uzeti u obzir sve okolnosti i specifičnosti konkretnog slučaja, pa je tako potrebno i osnovano uzeti u obzir i opće poznat i svima u svakodnevnom životu lako prepoznatljiv značajan porast stope inflacije. Navedeno je verificirano i u mnogobrojnoj praksi I-stupanjskih i II-stupanjskih sudskih odluka.
37. Prema nalazu vještaka ortopeda, a procjenjujući intenzitet i trajanje fizičkih bolova kod tužitelja, isti navodi da su bolovi jakog intenziteta ukupno trajali 1 sat, nakon povrede, da bi nadalje još oko 2 mjeseca s obzirom na produljen tijek liječenja ukupno imao bolove srednjeg intenziteta. Bolove lakšeg intenziteta mogao je osjećati još oko 5 mjeseci, a ovakav tijek se može kontrolirati i iz dokumentacije. Povremene bolove mogao je osjećati još oko 3 mjeseca ukupno. Slijedom navedenog, uzevši u obzir jačinu i trajanje fizičkih bolova, kao i ostale okolnosti slučaja (specijalistički pregledi, dob tužitelja) ovaj sud smatra da tužitelju temeljem ove kvalifikatorne okolnosti pripada pravična novčana naknada u zatraženom iznosu od 5.308,91 eura.
38. Iz nalaza vještaka psihijatra proizlazi da je tužitelj po štetnom događaju pretrpio primarni strah vrlo jakog intenziteta u trajanju do 3 minute, te sekundarni strah jakog intenziteta u trajanju od dva tjedna, srednjeg intenziteta u trajanju od pet i pol mjeseci, slabog intenziteta u trajanju daljnjih pet mjeseci, a osjećaj straha je potom epizodan, situacijski, uklopljen glede ove procjene u smanjenje životne aktivnosti, tj. povredu prava osobnosti kroz dijagnozu poremećaja prilagodbe. Uzimajući u obzir nalaz i mišljenje vještaka te Orijentacijske kriterije i iznose za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete Vrhovnog suda Republike Hrvatske sud ocjenjuje da bi tužitelju za ovaj vid štete, pripadala naknada u zatraženoj visini od 1.990,84 eura.
38. 1. U odnosu na primjedbe tuženika na ocjenu straha kod tužitelja, za istaknuti je da ocjena jačine i trajanja bolova i straha kod svakog čovjeka ne može biti ista s obzirom na dob, spol ili pak fizičku spremnost pa se ova činjenica ne može utvrđivati pukim pozivanjem na sudsku praksu i uspoređivanje drugih, sličnih situacija. Nije životno niti logično svakom čovjeku, bilo da se radi o muškarcu, ženi, osobi starije ili mlađe životne dobi, utvrditi jednaku dužinu trajanja bolova ili straha, bol i strah doista jesu subjektivna kategorija, pa se ne može promatrati isključivo kao objektivna kategorija o kojoj se može ukalupljeno odlučivati.
39. Što se tiče naruženja, vještak navodi da predmetna ozljeda, odnosno opisani ožiljak, na desnoj ruci uz moguće povremeno oticanje zgloba predstavlja naruženje lakšeg stupnja. Tužitelj je naveo i pokazao da se radi o ožiljku duljine cca 10 cm, za koji je naveo da samo njemu smeta, i da ga nitko ne pita za ožiljak. S obzirom na navedeno, sud smatra da tužitelju pripada iznos od 500,00 eura za taj vid neimovinske štete.
40. Nadalje, što se tiče ocjene smanjenja životne aktivnosti tužitelja, vještak ortoped u svom nalazu navodi da tužitelj radi stanja desne ruke ima trajno reducirane kretnje ručnog zgloba što smeta kod većine poslova koji se obavljaju rukama, smanjena je sposobnost upiranja šakom, guranja predmeta, hvata i stiska. Ruka je "slabija". Kako je on dešnjak to je posebno izražena smetnja a odnosi se na dio poslova ali i rekreativnih aktivnosti. Slično je stanje kod težih naprezanja napr. hoda uza stepenice, te bilo kakvih trajnih napora kada se "zapuše" pa osjeća stezanje na mjestu loma rebara što je u praksi kod takvih ozljeda čest slučaj. Mišljenja je da je kao posljedica traume kod tužitelja odnosno prometnog udesa 3.06.2014. nakon završenog liječenja došlo do određenog trajnog umanjenja radno-životne aktivnosti što bi se brojčano moglo izraziti sa 16 %.
40. 1. Vještak psihijatar u svojem je nalaz navela da umanjenje životne aktivnosti procjenjuje glede mentalnog zdravlja kroz simptomatologiju i reperkusiju iste na svakodnevno funkcioniranje, kako osobno, tako i socijalno u razini od 15%, ali kao i ortoped smatra da je potrebno usuglašavanje vještaka obzirom su date odvojene ocjene SŽA.
40. 2 . S obzirom na navedeno, rješenjem od 22. prosinca 2025. vještaci su pozvani da dostave objedinjeni pisani nalaz i mišljenje u pogledu zahtjeva tužitelja koji se odnosi na duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti, a vještaci su dostavili pisani nalaz i mišljenje 8. siječnja 2026. (str. 558 spisa) kojim su se usuglasili da je kod tužitelja prisutno smanjenje životne aktivnosti od 21%.
40. 3. Punomoćnici stranaka nisu dostavili primjedbe na objedinjeni nalaz i mišljenje vještaka, te je takav nalaz sud u cijelosti prihvatio.
40. 4. Imajući u objedinjeno mišljenje vještaka ortopeda i vještaka psihijatra o tome da je kod tužitelja prisutan postotak smanjenja životne aktivnosti od 21% ovaj sud smatra da tužitelju za taj vid neimovinske štete pripada pravična novčana naknada u visini od 5.000,00 eura, uzevši pri tom i naprijed spomenutu stopu inflacije (32,6 %).
41. Slijedom naprijed navedenog tužitelju je dosuđeno na ime pretrpljenih fizičkih bolova 5.308,91 eura; na ime pretrpljenog straha 1.990,84 eura; na ime duševnih bolova zbog smanjenja životne aktivnosti 5.000,00 eura; na osnovi naruženja 500,00 eura, odnosno tužitelju je s osnove neimovinske štete pripada ukupno 12.799,75 eura, a obzirom da je tuženik tužitelju s te osnove podmirio 4.645,30 eura, tužitelju je dosuđeno 8.154,45 eura.
42. Na ime imovinske štete za tuđu pomoć i njegu, tužitelj potražuje 530,89 eura. Vještak ortoped naveo je da je potreba za tuđu pomoć bila je potrebna tužitelju s obzirom da je tužitelj je morao neko vrijeme mirovati i nije se mogao koristiti desnom rukom, radi toga nije mogao obavljati dio svakodnevnih uobičajenih radnji. Bila mu je potrebna pomoć druge osobe u trajanju od 3 sata dnevno kroz 2 mjeseca. Dalje je još bila potrebna slična pomoć u trajanju od oko 1 sat dnevno narednih 4 mjeseca ukupno. Radi bržeg koštanog zarastanja uzimao je hranu bogatiju vitaminima i mineralima, voćne sokove i sl. kroz 3 mjeseca. U periodu liječenja moglo je biti i troškova prijevoza i medikamenata koje treba dokumentirati. I tužitelj je u svom iskazu naveo da mu je trebala tuđa pomoć u obavljanju svakodnevnih poslova, a koju pomoć mu je pružala šogorica JT (dopunsko saslušanje tužitelja, str. 416 spisa) , s tim da joj nije ništa plaćao, te da joj je platio iznos od 4.000,00 kn kada je dobio isplatu štete za vozilo. Isplatom iznosa od 398,17 eura / 3.000,00 kn tuženik je učinio nespornim navedeni vid naknade štete, slijedom čega je sud i povjerovao iskazu tužitelja da mu je pomoć pružala njegova nevjesta. Imajući u vidu okolnosti konkretnog slučaja te polazeći od činjenice da su se u međuvremenu uslijed inflacije povećali egzistencijalni troškovi života, te da je cijena sata tuđe pomoći i njege temeljem članka 223 Zakona o parničnom postupku procijenjena u visini od 5,00 EUR-a po satu pružene pomoći, sud je zahtjev tužitelja ocijenio osnovanim i dosudio mu zatraženi iznos od 530,89 eura za taj iznos imovinske štete. S obzirom da je cijena usluge utvrđena prema cijenama u vrijeme presuđenja, tužitelju kamata na taj iznos teče od dana donošenja presude(o tome je istovjetno stajalište izrazio i Vrhovni sud Republike Hrvatske u presudi broj Rev-1963/2013-2 od 20. siječnja 2016.).
43. Na ime troškova puta radi odlaska na 26 pregleda u Opću bolnicu u Pulu, tužitelj potražuje iznos od 1.035,24 eura / 7.800,00 kn. Svjedoci ĆT, ET i ŽT , prijatelji tužitelja, te RT u svojim iskazima , koji su u cijelosti prihvaćeni, su naveli da su isti vozili tužitelja na preglede u [adresa], i da im je tužitelj ponekad nešto platio, te da im je obećao da će im troškove platiti nakon završetka ovog postupka. I sam tužitelj je u svom iskazu potvrdio da su ga na preglede vozili navedeni svjedoci, te da im je ponekad znao platiti 300,00 kn za prijevoz kao i za čekanje, dok bi on bio na pregledu. Općepoznato je da je udaljenost [adresa] od [adresa] i obratno u jednom smjeru oko 44km, odnosno u dva smjera oko 88km. Sud je opreza radi tu udaljenost utvrdio i uvidom u dostupne mape HAK-a.
43. 1. Sud je uzeo u obzir medicinsku dokumentaciju iz koje proizlazi da je tužitelj u OB Pula zaprimljen 3.6.2014., a dovezen je kolima saniteta, upućen od strane liječnika HMP Labin. U OB Pula boravio je od 11.6. -13.6.2014. Kontrole u OB Pula imao je 18.6.2014., 24.6.2014., 22.7.2014., 29.7.2014., 7.8.2014. U Poliklinici Croatia u Puli bio je 26.8.2014. Kontrole u OB Pula imao je 2.9.2014., 10.10.2014., 28.10.2014., 4.11.2014., 25.11.2014., 3.12.2014., 30.12.2014., 14.1.2015., 4.2.2015., 26.2.2015., 21.4.2015., 5.6.2015., 23.6.2015., 30.6.2015., iz čega proizlazi da je tužitelj u [adresa] radi pregleda odlazio ukupno 21 put.
43. 2. Budući da je medicinskom dokumentacijom potkrijepljen broj odlazaka tužitelja u vezi sa obavljanjem medicinskih postupaka kao i mjesto njihova obavljanja, te obzirom na cijenu goriva od 0,27 eura / 2,00 kn po kilometru što je uobičajen način obračuna putnih troškova kod prijevoza vlastitim vozilom računajući cijenu goriva i amortizaciju, te stopu inflacije, tužitelju je po osnovi putnih troškova dosuđeno ukupno 550,00 eura. Sud je prilikom odmjeravanja visine putnih troškova uzeo u obzir i činjenicu da tužitelj nije potraživao troškove za odlaske na fizikalnu terapiju koju je obavljao u 3 navrata po 2 tjedna, te za preglede radiologa u [adresa], budući da su u blizini njegovog mjesta stanovanja. S obzirom da su tužitelja na preglede vozili prijatelji i nećak, te da se za putovanje ipak mora spremiti prikladan obrok i piće, što uglavnom zahtjeva izvanredni trošak, tužitelju je za svako putovanje priznat i trošak kupnje obroka za sebe i vozača, u ukupnom iznosu od iznosu od 20 eura po putovanju što je određeno temeljem čl. 223. st. 1. ZPP-a, odnosno ukupno 420,00 eura. Dakle, na ime putnih troškova i kupnje hrane, za 21 putovanje, tužitelju je priznato 970,00 eura.
43. 3. Posebno se napominje kako tužitelju troškove putovanja nije mogao pokriti Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje jer se radi o udaljenosti manjoj od 50 km. Pravilnik o pravima, uvjetima i načinu ostvarivanja prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja u glavi “Naknada troškova prijevoza u svezi s korištenjem prava na zdravstvenu zaštitu iz obveznog zdravstvenog osiguranja”, u članku 72. stavak 1. izričito predviđa kako je potrebno da se radi o udaljenosti od 50 km i većoj kako bi osigurana osoba mogla ostvariti pravo na naknadu troškova putovanja
44. Odlučujući o osnovanosti troškova nabavke lijekova, iz iskaza tužitelja, te njegovog dopunskog saslušanja, kao i uzimajući te uzimajući u obzir mišljenje vještaka, sud je ocijenio istinitim tvrdnju tužitelja da je kupovao lijekove protiv bolova (Lupocet), što ocjenjuje životnim i logičnim jer je bolove nesporno trpio, a lijekove poput paracetamola i ibuprofena kupujemo u ljekarnama, bez recepta i o vlastitom trošku, dok je ostale lijekove primao na recept. S obzirom na cijenu kutije lupoceta od cca 5,00 eura, sud je temeljem čl. 223. ZPP-a za taj vid imovinske štete tužitelju dosudio 50,00 eura.
45. Tužitelj je u dopunskom saslušanju naveo da je u vrijeme nezgode bio odjeven u donji dio trenirke koja je bila jako skupa i koju je dobio na poklon u vrijednosti oko 1.500,00 kuna, te da je imao običnu majicu na sebi, a da je bio obuven u tenisice marke Puma koje su bile nove i koštale su oko 450,00 kuna, koje su u cijelosti uništene i nisu više upotrebljive za nošenje. Sud ne sumnja da su u predmetnoj nesreći tužitelju oštećene neke stvari. Međutim, ne može sa sigurnošću zaključiti je li tužitelj za vr ijeme prometne nesreće nosio odjeću koja vrijedi nekoliko stotina kuna odnosno 132,72 eura koliko potražuje. Nije sporno da mu je tuženik na ime uništene odjeće već isplatio 100,00 kuna, pa sud primjenjujući pravila o teretu dokazivanja iz čl. 7. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Službeni list SFRJ“, br. 4/77, 36/77, 36/80, 6/80, 69/82, 43/82, 58/84, 74/87, 57/89, 20/90, 27/90, 35/91, „Narodne novine“, br. 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19, dalje: ZPP), zaključuje da tužitelj nije dokazao štetu na odjeći u iznosu od 132,72 eura, pa taj trošak nije priznat.
46. Dakle, na ime naknade imovinske štete za troškove liječenja, tuđu pomoć i njegu, te za nabavku lijekova, tužitelju po ocjeni suda pripada ukupno 1.550,89 eura. S obzirom da nije sporno da je tužitelju na ime imovinske štete isplaćeno 398,17 eura / 3.000,00 kuna na ime tuđe pomoći i njege, na ime putnih troškova 106,18 eura / 800,00 kuna i na ime štete na stvarima 13,27 eura /100,00 kuna, a što je tužitelj sam naveo u tužbi, valjalo je priznati iznos od 1.550,89 eura umanjiti za isplaćeni iznos od 517,62 eura, pa je tužitelju priznato ukupno 1.033,27 eura, a sukladno čl. 1089. stavak 2. ZOO-a kamata na taj iznos dosuđena je od dana donošenja presude.
47. Tužitelj je tužbom potraživao daljnju štetu na svom vozilu, a koja šteta je prema nalazu i mišljenju vještaka procijenjena na 19.792,85 kn. Povodom primjedbe punomoćnice tužitelja, da je vještak pogrešno utvrdio prijeđenu kilometražu, vještak je saslušan, te je isti iskazao da je predmetno vozilo mjesec dana prije nastanka štetnog događaja prema podacima sa tehničkog pregleda imalo prijeđenih 91401 km, pa da po ovom podatku isti ima amortizaciju na prijeđenu kilometražu -5,4% , odnosno da je ukupno amortiziran za 68,85%, što bi značilo da je u vrijeme štetnog događaja to vozilo imalo vrijednost 29.929,48 kn, s time da kad mu se odbiju spašeni dijelovi u vrijednosti od 20% ili iznos od 5.985,89 kn, tada visina štete iznosi 23.943,59 kn.
47. 1. Sud je mišljenje vještaka u cijelosti prihvatio, s obzirom da na isti nakon ispravka nalaza punomoćnici stranaka nisu imali primjedbi. Nakon donošenja prvostupanjske presude, tuženik je tužitelju u cijelosti nadoknadio štetu koja je nastala na tužiteljevom vozilu, pa tužitelj nije potraživao naknadu tog vida štete.
48. Tužitelj potražuje izgubljenu zaradu za tri mjeseca i to za lipanj, srpanj i kolovoz u iznosu od 4.200,00 kn za svaki mjesec, odnosno ukupno iznos od 12.600,00 kn.
48. 1. Radi utvrđenja osnova osnovanosti navedenog vida materijalne štete sud je proveo dokaz saslušanjem svjedoka TT, obiteljske liječnice MT, te tužitelja kao stranke, izvršen je uvid Ugovore o radu na listi 66-68 spisa, te u podatak HZZO-a, na listi 160-161 spisa.
48. 2. Iz dokaznog postupak proizlazi da predmetni štetni događaj nije u uzročno posljedičnoj vezi sa neproduljenjem ugovora o radu tužitelju, već je to raniji štetni događaj koji se dogodio 3. svibnja 2014.
48. 3. Iz iskaza svjedoka ATZ, čiji je iskaz u cijelosti prihvaćen kao nepristran, stučan i profesionalan, proizlazi da je tužitelj u svibnju 2014. pretrpio povredu lijeve šake i s tim je datumom kod tužitelja otvoreno bolovanje. Tužitelj bi po osnovi te ozljede bio na duljem bolovanju i to u lipnju, srpnju i kolovozu, a njegovo je aktivno liječenje zbog ozljede od svibnja 2014. bilo završeno u 6-7. mjesecu 2015.
48. 4. Sud je u cijelosti prihvatio iskaz svjedoka LT, čiji iskaz ocijenjuje istinitim i objektivnim, nepristranim, te je na temelju istog utvrdio da je tužitelj bio zaposlen kao vozač kod navedenog svjedoka, a koji je vlasnik [obrt]“,da je tužitelj imao povredu na radu zbog koje je bio na bolovanju mjesec svibanj 2014. Sudar se dogodio 3.5.2014. i nakon toga tužitelju nije produžio ugovor o radu, a da se taj sudar nije dogodio, on bi s tužiteljem zaključio ugovor za lipanj, srpanj i kolovoz, moguće da bi i danas radio, ali kad netko sudjeluje u sudaru, odmah se automatski javlja nekakav otpor prema toj osobi.
48. 5. Dakle, iz iskaza svjedoka LT koji je vlasnik obrta za prijevoz putnika „ [obrt]“ vidljivo je da je tužitelju prekinut radni odnos 31. svibnja 2014. zbog toga što nije više bio u mogućnosti raditi uslijed ozljede na radu koja se dogodila 3. svibnja 2014. Slijedom navedenog, tužitelju je prekinut radni odnos prije nastanka ovog štetnog događaja od 3. lipnja 2014., što je potvrdio i sam tužitelj u dopunskom saslušanju kad je naveo da mu je drugi ugovor istekao tri dana prije ove nesreće, pa ovaj štetni događaj nije u uzročno posljedičnoj vezi sa neproduljenjem ugovora o radu tužitelja, pa je tužiteljev zahtjev za naknadu izgubljene zarade u visini od 1.672,31 eura ocijenjen neosnovanim.
49. Tužitelj je podneskom od 28.11.2025., ispravljenim na ročištu 28.11.2025. (str. 534 spisa) od tuženika potraživao ukupno 13.525,15 eura, od čega mu je priznato ukupno 9.187,72 eura ( neimovinska šteta od 8.154,45 eura, te imovinska šteta od 1.033,27 eura), pa je u preostalom dijelu, za iznos od 4.337,43 eura odbijen tužbeni zahtjev kao neosnovan.
50. Tužitelj potražuje zateznu kamatu na cjelokupan iznos štete od 16. srpnja 2015. pa do isplate, odnosno od dana podnošenja zahtjeva za mirno rješenje spora.
50. 1. Odredbom čl. 1103. ZOO-a propisano je da obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga. Dakle, oštećenik ima pravo na zateznu kamatu od trenutka podnošenja izvansudskog zahtjeva za naknadom štete ili tužbe. Temeljem provedenog postupka ( iskaz obiteljske liječnice OTZ) nesporno proizlazi da je liječenje tužitelja dovršeno u lipnju, odnosno srpnju 2015. S obzirom da je tužitelj podnio Zahtjev za isplatu štete 16 .srpnja 2015. ( stranica 85 spisa), a koji je tuženik zaprimio 23. srpnja 2015., sud je dosudio zakonsku zateznu kamatu sukladno odredbi čl. 29 ZOO-a, počevši od 23.srpnja 2015., s obzirom da u spisu ne postoji dokaz kada je navedeni Zahtjev za mirno rješenje dostavljen tuženiku, bez obzira što na istom postoji datum od 16. srpnja 2015.
50. 2. Za istaknuti je da povećanje - preinaka tužbenog zahtjeva nije od utjecaja na pravo oštećene osobe da zahtijeva plaćanje neimovinske štete prema sadašnjim Orijentacijskim kriterijima, te da zahtijeva zateznu kamatu od dana podnošenja zahtjeva u mirnom postupku. To stoga što je odredbom čl. 12. st. 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (Narodne novine, broj: 151/2015.) propisano da oštećena osoba ima pravo na isplatu kamata u slučaju neizvršenja obveze isplate naknade štete od dana podnošenja odštetnog zahtjeva, pa osiguratelj koji nije tada isplatio naknadu neimovinske štete (u iznosima koji su oštećeniku pripadali prema tadašnjim Orijentacijskim kriterijima) ne može se osloboditi plaćanja neimovinske štete prema sadašnjim Orijentacijskim kriterijima, niti se može osloboditi plaćanja zatezne kamate od dana podnošenja odštetnog zahtjeva.
50. 3. Na imovinsku štetu tužitelj potražuje kamatu počev od 16. srpnja 2015. a što je neosnovano. S obzirom da je visina imovinske štete utvrđena prema cijenama u vrijeme donošenja presude, to tužitelju na imovinsku štetu pripada kamata počev od presuđenja pa do isplate, sukladno odredbi čl. 29 ZOO-a.
51. Stranke su dostavile troškovnike kojima potražuju troškove ovog postupka.
51. 1. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na članku 154. stavku 2., članku 155. i članku 164. ZPP. Imajući na umu navedene zakonske odredbe, ovaj sud ocjenjuje da je tužitelj uspio s osnovom tužbenog zahtjeva sa 100%, a sa visinom istog 68%, što ukupno iznosi 168%, što kada se podijeli sa dva (pravni osnov i visina) iznosi 84%, dok je tuženik uspio u sporu s preostalih 16%. Kad se nakon toga oduzme postotak u kojem je uspio tužitelj 84%, od manjeg postotka 16% u kojem je uspio tuženik, dobije se 68%, što predstavlja uspjeh tužitelja u ovoj parnici, koliki dio priznatog troška će se dosuditi tužitelju.
51. 2. Osnovanost zatraženih troškova postupka sud je utvrđivao temeljem čl. 154. ZPP-a, dok je visinu utvrđivao primjenom pravila Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN br. 138/23.), te konačno postavljenoj vrijednosti predmeta spora od 13.525,15 eura.
51. 3. Tužitelju se priznaje trošak za sastav tužbe iznos od 500,00 eura (Tbr.7.t.1), za pristup ročištu 25.04.2016. iznos od 500,00 eura, (Tbr. 9.t.1), za pristup raspravi 17.03.2017., u iznosu od 500,00 eura (Tbr.9.t.1) za pristup ročištu 12.06.2017. iznos od 500,00 eura (Tbr. 9. t. 1), za pristup uviđaju 25.9.2017. u iznosu od 500,00 eura (Tbr. 9. t. 6. OT), za pristup ročištu 27.04.2018. iznos od 500,00 eura (Tbr.9.t.1), za pristup ročištu 6.7.2018. iznos od 500,00 eura (Tbr. 9. t. 1.OT), za pristup ročištu 9.11.2018. iznos od 500,00 eura (Tbr. 9. t. 1.OT), za sastav podneska od 06.04.2018. iznos od 500,00 eura (Tbr.8.t.1), za sastav podneska od 19.01.2018. iznos od 500,00 eura, (Tbr.8.t.1), za pristup ročištu 28.1.2019. iznos od 500,00 eura (Tbr. 9. t. 1. OT), za sastav žalbe iznos od 625,00 eura (Tbr. 10. t. 1. OT), za pristup ročištu 6.10.2021. iznos od 500,00 eura (Tbr. 9. t. 1. OT), za pristup ročištu 21.2.2023. iznos od 500,00 eura (Tbr. 9. t. 1. OT), za pristup ročištu 28.11.2025. iznos od 500,00 eura (Tbr. 9. t. 1. OT), za pristup ročištu 19.5.2026. iznos od 500,00 eura (Tbr. 9. t. 1. OT), za sastav podneska od 28.11.2015. iznos od 500,00 eura (Tbr. 9. t. 1. OT), odnosno ukupno 8.625,00 eura, uvećano za troškove PDV-a, dakle ukupno 10.781,25 eura. Tužitelju je priznat i zatraženi trošak sudskih pristojbi na tužbu u iznosu od 131,66 eura , na žalbu u iznosu od 172,01 eura, te na presudu u iznosu od 65,83 eura. Tužitelju je dakle priznato 11.150,75 eura na ime troškova postupka.
51. 4. Obzirom da je tuženik nakon donošenja prvostupanjske presude na ime troškova postupka tužitelju isplatio 4.540,35 kuna odnosno 602,61 eura, tužitelju je na ime troškova postupka priznato 10.548,14 eura. S obzirom da je tužitelj uspio u postupku sa 68%, tuženik mu je u tom omjeru dužan nadoknaditi troškove postupka, odnosno dužan mu je isplatiti 7.172,74 eura.
51. 5. Prema stajalištu Vrhovnog suda Republike Hrvatske, u slučaju kada je tužitelj djelomično uspio u sporu u kojem je tuženik osporavao osnovu i visinu tužbenog zahtjeva, a zbog čega je bilo potrebno provesti vještačenje za koje je tužitelj prethodno snosio troškove, tužitelju se takvi troškovi trebaju priznati u cijelosti bez obzira na visinu dosuđenog iznosa, a što je u skladu s već ranije izraženim pravnim stajalištem tog suda u odlukama posl. br. Rev-321/24, Rev-660/21, Rev-291/1, Rev- 1312/2024. Dakle, primjenom čl. 154. st. 3. ZPP-a odlučeno je da je tuženik dužan nadoknaditi tužitelju uplaćene troškove vještačenja od 1.066,66 eura, u cijelosti.
51. 6. Slijedom navedenog, tuženik je dužan tužitelju nadoknaditi troškove postupka isplatom 8.239,40 eura, sa zateznom kamatom na taj iznos od dana donošenja prvostupanjske presude pa do konačne isplate, sve u roku 15 dana.
52. Tuženik nema pravo na naknadu troškova, pa je njegov zahtjev za naknadu troškova postupka u cijelosti odbijen.
U Labinu, 2. srpnja 2026.
Sutkinja
Erica Golja
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove odluke dopuštena je žalba. Žalba se podnosi ovom sudu, u dovoljnom broju primjeraka za sud (dva primjerka) i sve ostale stranke u postupku, u roku od petnaest (15) dana od dana ročišta za objavu odluke za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu za objavu, odnosno od dana primitka ovjerenog prijepisa odluke za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu. O žalbi odlučuje nadležni županijski sud.
DNA:
1. Pun. tužitelja
2. Pun. tuženika
