REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI PREKRŠAJNI SUD U ZAGREBU

[adresa]

Poslovni broj: Pp-125/2026

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski prekršajni sud u Zagrebu, po sucu Tonki Grgičević, uz sudjelovanje Jadranke Povoljnjak, kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okrivljene ŠH, zastupane po braniteljima odvjetnici Lini Budak i odvjetniku Ivanu Vrdoljak, zbog prekršaja iz čl. 16. stavak 1. i 2., kažnjiv po čl.34. točka 4. i prekršaja iz čl.21.st.2., kažnjiv po čl.35.točka 1. Zakona o javnom okupljanju, povodom optužnog prijedloga PU Zagrebačke, I. policijske postaje Zagreb, nakon glavne i javne rasprave održane u nazočnosti okrivljene, branitelja okrivljene, te predstavnika tužitelja, 02. srpnja 2026., javno je objavio i

p r e s u d i o

I. Na temelju čl.182. točka 3. Prekršajnog zakona ("Narodne novine" br. 107/2007., 39/2013., 157/2013., 110/2017., 70/2017., 118/2018. i 114/2022.)

Okrivljena: AH, kći Š i A, rođena **.**.1990. u mjestu Sokolov, Češka, OIB: [osobni identifikacijski broj], državljanka Republike Hrvatske, prvostupnica novinarstva, nezaposlena, trenutno bez primanja, neudata, bez djece, s prebivalištem u [adresa], nekažnjavana

OSLOBAĐA SE OPTUŽBE

„da 30. studenog 2025. oko 12,30 sati u Zagrebu, Trg bana Josipa Jelačića bb, na mirnom okupljanju i javnom prosvjedu pod nazivom „Ujedinjeni protiv fašizma", na kojem se okupiło više tisuća sudionika, kao organizator nije osigurala red i mir na mirnom okupljanju i javnom prosvjedu niti je kao voditelj mirnog okupljanja i javnog prosvjeda poduzela potrebne mjere radi osiguravanja reda i mira na mirnom okupljanju i javnom prosvjedu, s obzirom da je više sudionika mirnog okupljanja i javnog prosvjeda tijekom održavanja istaknulo transparente kojima se remeti javni red i mir, kao Sto su transparent crvene boje s otisnutim srpom i čekićem i natpisom „RKS”, Sto je skraćenica za „Revolucionarnim komunistički savez”, transparent bijele boje s otisnutim srpom i čekićem, natpisima „RKS” i „Intifada do pobjede” kojima se promovira komunizam kao totalitarni i nedemokratski sustav i poziva na intifadu, tj. ustanak do pobjede, odnosno nedemokratska promjena Vlasti, transparent s natpisom „Balkanska federacija bez država i nacija", čime se promovira udruživanje u državno zajedništvo koje je suprotno članku 135. stavak 2. Ustava Republike Hrvatske, a čime su ostvarena obilježja prekršaja iz članka 5. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, transparent bijele boje s natpisom „Ako se bojiš mraka, zapalićemo grad” kojim se poziva na nasilje, koji nemaju veze sa svrhom održavanja mirnog okupljanja i javnog prosvjeda navedene u prijavi javnog okupljanja policiji, a koja je bila izražavanje protivljenja aktualnom valu nasilja, straha i prijetnji po Hrvatskoj, a u vezi čega okrivljena AH nije poduzela potrebne mjere i radnje kako bi se opisani neprimjereni transparenti ukłonili i osobe koje su ih isticale isključile što je kao odgovorna osoba i voditelj mirnog okupljanja i javnog prosvjeda trebala učiniti, znajući da isticanje poruka takvog sadržaja nije dopušteno i da će izazvati uznemirenje i nespokojstvo, stvoriti nemir i nesigurnost, kako kod građana koji su tada bili na navedenom javnom mjestu, tako i onih kojima je opisano ponašanje postało dostupno u sredstvima javnog priopćavanja, s čime je bila upoznata prilikom zaprimanja prijave javnog okupljanja,

dakle, u svojstvu odgovorne osobe mirnog okupljanja i javnog prosvjeda nije osigurala red i mir na mirnom okupljanju i javnom prosvjedu te u svojstvu voditelja mirnog okupljanja i javnog prosvjeda nije poduzela potrebne mjere radi osiguravanja reda i mira na mirnom okupljanju i javnom prosvjedu

- pa da bi time počinila prekršaje opisane i kažnjive po čl.16., u svezi čl.34.st.1.točka 4. i čl.21.st.2., u svezi čl.35.st.1.točka 1. Zakona o javnom okupljanju“

II. Na temelju čl. 140. st.2. Prekršajnog zakona troškovi prekršajnog postupka iz čl.138. st.2. toč. 2. do 5. i toč.7. Prekršajnog zakona padaju na teret proračunskih sredstava.

Obrazloženje

1. Policijska uprava zagrebačka, I. policijska postaja Zagreb pod brojem KLASA: 211-07/26-5/315, URBROJ: 511-19-27-26-1 podnijela je 07.01.2026. (datum ispravljen na raspravi) optužni prijedlog protiv okrivljene zbog djela prekršaja činjenično i pravno opisanih u izreci ove presude.

1.1. Napominje se da je tužitelj u optužnom aktu pogrešno pravno označio prekršaje, te umjesto „ prekršaje opisane i kažnjive po čl. 16., u svezi čl.34. st.1. točka 4. i čl. 21. st.2. u svezi čl. 35. st.1.točka 1.“kako je navedeno u optužnom aktu i citirano u izreci presude, treba stajati „prekršaje opisane i kažnjive po članku 16. st. 1. i st. 2. u svezi čl. 34. točka 4. i članku 21. st.2. u svezi članka 35. točka 1. Zakona o javnom okupljanju“.

2. Okrivljena je u svojoj pisanoj obrani koja je pročitana na glavnoj raspravi osporavala krivnju i poricala izvršenje djela prekršaja, te je navela kako slijedi: 2.1. Citiram: "U cijelosti negiram počinjenje prekršaja koji mi se stavlja na teret optužnim prijedlogom, budući da smatram da ničime nisam povrijedila svoje dužnosti kao organizator i voditelj javnog okupljanja, a smatram da ni temeljnim radnjama navedenim u činjeničnom opisu nisu ostvarena obilježja prekršaja iz Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira. Najprije ističem da iz činjeničnog i pravnog opisa prekršaja ne proizlazi uopće da bi bio počinjen bilo kakav prekršaj. Naime, odredba čl. 16. Zakona o javnom okupljanju glasi: Organizator je dužan osigurati red i mir na mirnom okupljanju i javnom prosvjedu. Organizator je dužan osigurati dovoljan broj redara. Organizator može obavljanje redarskih posłova povjeriti trgovačkom društvu registriranom za obavljanje zaštitarske djelatnosti. Posłove održavanja javnog reda i mira na prostorima uz mjesto održavanja mirnog okupljanja i javnog prosvjeda te na mjestu održavanja mirnog okupljanja i javnog prosvjeda, obavlja policijska uprava. Upućuje se na leksičku razliku između stavka 1. i stavka 4., iz kojih je vidljivo da organizator osigurava red i mir”, dok posłove održavanja javnog reda i mira …..obavlja policijska uprava... ”

Dakle, ratio legis jest da je organizator dužan osigurati red i mir, tj. da okupljanje nije nasilno, dok javni red i mir osigurava policija, pa ako je na okupljanju došlo do kršenja javnog reda i mira, to je odgovornost policije, u składu s čl. 16. st. 4. Zakona o javnom okupljanju, a ne odgovornost organizatora i voditelja. Prema tome, ułoga organizatora i voditelja nije da nadomjesti policiju te da izvršava policijska ovlaštenja, već da usmjerava opći ton javnog okupljanja na način koji je sukladan društvenim pravilima, a ne da sam sprječava svaki eventualni izolirani incident, a kojeg je utvrdila policija te ga je bila dužna spriječiti sama u składu s obvezom iz čl. 16. st. 4. Zakona o javnom okupljanju, budući da mu za to nedostaju i potrebne zakonske ovlasti koje inherentno ima samo policija koju je država ovlastila da bude nositelj državnog prerogativa na korištenje sile. S obzirom na obveze iz Zakona o javnom okupljanju, prosvjed dana 30. studenoga 2025. bio je prijavljen nadležnoj policijskoj upravi te je bilo osigurano čak 63 redara i 8 zaštitara, a na istome se okupiło desetak tisuća Ijudi te je posve jasno da je — čak i da su istaknuti transparenti doista bili sporni - bilo posve nemoguće da svi budu izolirani i ukłonjeni. Da sam izvršila sve svoje obveze iz Zakona o javnom okupljanju proizlazi iz isprava priloženih uz optužni prijedlog, kojem prileži prijava javnog okupljanja te dodatni popis redara.

Retoričko je pitanje jesu li organizatori koncerta ŠHN bili gonjeni za isti prekršaj zbog pojedinačnih prekršaja protiv javnog reda i mira počinjenih na njegovim koncertima?! U tom smislu apostrofiram da sam tužitelj u činjeničnom opisu navodi da se radilo o mirnom prosvjedu, na kojem se okupiło više tisuća Ijudi te iz činjeničnog opisa proizlazi da na istom nije bilo niti jednog incidenta, što potvrđuje da je prosvjed bio organiziran besprijekorno, jer činjenica da medu više tisuća Ijudi nije bilo nikakvih ekscesnih ponašanja ne može biti interpretirana nikako drukčije, osim ako se pribjegne malicioznim i političkim razlozima, kojima je Jedina svrha spriječiti daljnje prosvjede s lijevim političkim predznakom. U tom pogledu i naznačavanje pojedinih poruka kao protivnih čl. 5. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira ne može se ocijeniti nikako drukčije, nego kao uvođenje verbalnog delikta, odnosno upravo se može označiti riječima iz činjeničnog opisa, kao svojstvo „totalitarnog i nedemokratskog” postupanja.

U odnosu na sporne transparente ističem:

1) transparent crvene boje s otisnutim srpom i čekićem i natpisom „RKS”

Ističem da nigdje u optužnom prijedlogu nije obrazloženo temeljem čega se zaključuje da je RKS kratica za „Revolucionarni komunistički savez”. Neovisno o tome, promoviranje komunizma nije zabranjeno u Republici Hrvatskoj. Primjerice Knjižnice Grada Zagreba u svome fundusu imaju nekoliko stotina primjeraka Manifesta Komunističke partije, djela RH, GH izučavaju se kao dio studijskog programa na nizu sveučilišnih studija, a u okviru određenih srednjoškolskih programa, u Hrvatskoj se posve legalno može kupiti i druga literatura koja promovira komunistički sustav te se ni sam pojam komunizma u suvremenim društvenim i humanističkim znanostima ne reducira na povijesno iskustvo socijalističkih zemalja istočnoga bloka, što je vidljivo iz djela niza uglednih i na zapadnim sveučilištima priznatih teoretičara poput TH, autora niza filozofskih klasika, ali i kratke knjige pod nasłovom Philosophyfor Militants, MH, ili KH i AHN. Dakle, komunizam kao takav nije mrtvo ime kojom se označavaju propali režime tzv. istočnog bloka, već se radi o Ideji o društvu koje počiva na ideji općega dobra. Da se radi o legitimnoj političkoj ideji, potvrđuje i činjenica da u nizu zapadnih država djeluju političke stranke s komunističkim predznakom, uključujući Komunističku partiju Austrije, Francusku komunističku partiju, ali i Komunističku partiju Češke i Moravske. Dakle, zagovaranje komunističkih ideja i osnivanje komunističkih partija inherentno je zapadnim liberalnim demokracijama te u sadržaju navedenih transparenata nema ničeg spornog, ni zabranjenog pa isticanjem ovih simbola nije narušen javni red i mir

2) transparent „Intifada do pobjede”

Pojam Intifada jest arapska riječ koja znači ustanak, pobuna, opor (izrazito širok spektar značenja), a u diskursu se obično poistovjećuje s palestinskom borbom za osłobođenje od okupatora, što je legitimno prema međunarodnom pravu, a ne s nasilnom promjenom Vlasti u Republici Hrvatskoj te nije jasno na koji načinje tužitelj povezao te pojmove.

3) Balkanska federacija bez država i nacija

Suprotno navodima iz optužnog prijedloga, transparent nije protivan odredbi čl. 135. st. 2. Ustava, budući da istim nije pokrenut postupak Republike Hrvatske u saveze s drugim državama u kojem bi udruživanje dovelo, ili moglo dovesti do obnavljanja jugoslavenskoga državnog zajedništva, odnosno neke balkanske državne sveze u bilo kojem obliku, a navedenom odredbom zabranjeno je isključivo pokretanje takvih postupaka, a ne i izražavanje takve ideje.

Napominje se da je jedan od rodonačelnika jugoslavenske ideje biskup RHN, po kojem se i danas zove jedan od centralnih zagrebačkih trgova pa se valja upitati je li i takvo imenovanje protivno odredbi čl. 135. st. 2. Ustava?! Osim toga, ističe se da je na transparentu jasno stajalo bez država i nacija...", dakle ne zagovara se savez s bilo kakvim državama, već upravo jedno nadnacionalno povezivanje, na tragu popularne pjesme UH Imagine, koji pjeva zamisli da nema država / nije teško to... ", a dosad nije zabilježeno da bi navedena pjesma, kao ultimativni poziv na bratstvo čovječanstva bila zabranjena ili progonjena prema čl. 5. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira.

4. „Ako se bojiš mraka, zapalićemo grad "

Ova je poruka vezana uz femicid i nije doslovni poziv na paljenje grada. Ove riječi postale su ujedinjujući poziv na prosvjede za prava žena koji su se održali diljem Balkana 2022. godine, dok korijen vuku iz feminističkog i antifašističkog otpora u Španjolskoj. Konkretno, radi se o masovnim prosvjedima u Prištini i Beogradu protiv rodno uvjetovanog nasilja nad ženama i sustavne propuste institucija zaduženih za zaštitu žena i djevojčica. Na prosvjedu u Prištini u rujnu 2022., zbog silovanja 11- godišnje djevojčice, prvi put se ova poruka spominje u našoj regiji.

Citiram iz akademskog članka u nedavno objavljenom zborniku dostupnom online: "Naravno, takva škola nije postojala, ali priča služi kao uvjerljiv primjer „ tajne veze " koja je preživjela jugoslavenske ratove i sva politička, ekonomska i kulturna previranja, mržnju i isključenost koje je postjugoslavenski prostor iskusio. Odjek iste te feminističke srednje škole odjeknuo je 2022. godine, kada se na velikom skupu protiv silovanja u Prištini pojavio snažan slogan „Nese tutesh prej territ natën, ja qesim flakën qytetit? (Ako se bojiš mraka, zapalit ćemo grad). Manje od mjesec dana kasnije, ponovno se pojavio, ovaj put na ulicama Beograda, u malo izmijenjenom obliku: „Ako se plašiš mraka, zapalićemo i ovaj grad". Napeti odnosi između Beograda i Prištine, nit/ duboke razlike između jezika, nisu stajale na putu snažnoj feminističkoj poruci koja putuje preko granica.

"Zapaliti grad" u ovom kontekstu ne znači doslovno uništenje, već osvjetljavanje tame, borbu protiv nasilnika i sustava koji ih podržava. Dakle, ova je poruka duboko feministička i poziva na prekid nasilja nad ženama, upravo suprotno od onoga što stoji u optužnom prijedlogu. Bez obzira na to, kao organizatorica sam, na uputu policijskog službenika, zamolila sudionike marša da transparent maknu, što je odmah i učinjeno. Stoga je tvrdnja u optužnom prijedlogu, kako taj transparent nije uklonjen, lažna. Tumačenje da ova poruka ,poziva na nasilje" predstavlja nevjerojatno malicioznu interpretaciju, budući da glagol zapaliti prema Hrvatskom jezičnom portalu ima niz značenja 1) što, koga) izazvati plamen, vatru; učiniti da što počne gorjeti; zažeći, 2) (koga) pren a. izazvati jak osjećaj; oduševiti, pobuniti b. unijeti razdor, 3) (a) razg. meton. početi pušiti, upaliti cigaretu, 4) (što) uključiti, upaliti svjetlo, radioaparat itd., (se) a. početi gorjeti, svijetliti b. (za nešto) pren. oduševiti se čime c. dići se, pobuniti se, zaratiti d. upaliti se (o rani).

Interpretacija prema kojoj ovakav transparent predstavlja poziv na nasilje predstavlja nasilje nad jezikom, budući da riječi imaju više značenja (polisemija), te rigidna tumačenja kakva su zauzeta u optužnom prijedlogu upravo ukazuju na to da se radi o politički motiviranoj optužbi. Nije poznato da je ikada utvrđeno da bi izvođenje ili reprodukcija pjesme Zapalit ću pola grada bili sankcionirani prema čl. 5. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira. Općenito pojam zapaliti, paljenje i slično imaju uobičajenu i vrlo čestu uporabu u političkim porukama pa se tu upućuje i primjerice pjesmu ŽH iz razdoblja raspada bivše Jugoslavije Nocoj bomo mi prižgali dan ili još i ekstremnije u pjesmi riječkog benda Grč koji je pjevao Noćas se Beograd pali. Nijedan od navedenih bendova nije bio progonjen zbog navedenih pjesama u - kako to tvrdi optužni prijedlog - nedemokratskom komunističkom režimu. Izgleda da javni red i mir ne trpe stilske figure, kao što su metafora, metonimija, a pogotovo hiperbola.

Željela bih uputiti na praksu Europskog suda za Ijudska prava, koji ekstenzivno štiti slobodu izražavanja te kod sankcioniranja te slobode traži daje došlo do konkretnog nereda, a ne apstraktne ugroze na kakvu upućuje činjenični opis: 55. to se tiče cilja sprječavanja nereda, Sud primjećuje da Vlada nije navela nijedan slučaj u kojem je u Mađarskoj nastala stvarna ili makar i mala opasnost od nereda izazvanih javnim isticanjem crvene zvijezde. Prema stajalištu Suda, suzbijanje puke spekulativne opasnosti, kao preventivna mjera za zaštitu demokracije, ne može se smatrati „hitnom društvenom potrebom". U svakom slučaju, osim predmetne zabrane, postoji niz prekršaja sankcioniranih mađarskim zakonom koji imaju za cilj suzbijanje javnih nereda čak i ako bi oni bili izazvani u upotrebom crvene zvijezde...

Smatram da se jednaki kriterij ima primijeniti i u ovome predmetu, budući da je ovlašteni tužitelj morao dokazati da je došlo do stvarnog uznemiravanja javnosti, a ne selektivnim izoliranjem pojedinih transparenata (4 transparenta medu desetak tisuća sudionika!) tražiti razloge da me se optuži za kršenje obveza iz Zakona o javnom okupljanju.

Smatram da je cilj ovog optuženja sprječavanje organiziranja prosvjeda, a što je protivno pravu na slobodu okupljanja te je takvo postupanje utvrđeno protu konvencijskim u bogatoj praksi Europskog suda za Ijudska prava: iako su dvojica podnositelja oslobođeni optužbe, a protiv drugih postupci nisu ni pokrenuti, samo miješanje u okupljanja te sila koju je policija primijenila da rastjera okupljene, kao i naknadni progon, mogli su imati odvraćajući učinak i obeshrabriti podnositelje od sudjelovanja u sličnim okupljanjima (v. R i drugi.

Prema tome, smatram da se optužba ne temelji na mojim stvarnim povredama bilo kakvih obveza, već se radi o politički motiviranoj optužbi, kojom se želi spriječiti ponovne prosvjede lijevog političkog predznaka, odnosno odvratiti sudionike, a posebice organizatore od organiziranja takvih skupova u budućnosti.

U skladu s navedenim, molim Vas da donesete oslobađajuću presudu te time uspostavite branu slobodi izražavanja i javnog okupłjanja od neosnovanih presizanja od strane redarstvenih vlasti, koje mirne prosvjednike, čiji stavovi nisu po volji vladajućoj političkoj kasti, progoni, zatire i destimulira u gotovo svakom pojavnom obliku."

3. U dokaznom postupku sudac je ispitao svjedokinju FH, te je pročitao i razgledao dokaze u spisu i to obavijest I. policijske postaje Zagreb broj: 210- 03/25-04/688, Urbroj: 511-19-27-25-1 od 19.12.2025., prijavu javnog okupljanja MUP- u, PU Zagrebačke, popis redara i dodatni popis redara, službenu zabilješku PU Zagrebačke, Sektora za javni red i sigurnost, Služba za osiguranja, potpisanu po GHN, isprint fotografija s okupljanja, koje je u spis dostavio tužitelj i okrivljena, e-mail od 25.11.2025., otvoreno pismo potpredsjedniku Vlade RH, izvod iz prekršajne evidencije za okrivljenu AH iz kojeg je vidljivo da okrivljena nije kažnjavana.

4. Svjedokinja FH navela je da je Inicijativa Ujedinjeni protiv fašizma bila inicijator i organizator okupljanja Ujedinjeni protiv fašizma, a kao organizator imenovana je AH. Na sastanku nekoliko tjedana prije dogovorenog datuma za održavanje skupa, ona se osobno ponudila, kada su se dogovarali o organizaciji redarske službe i održavanju samog okupljanja, da bude jedna od redarki, te je imenovana kao glavna koordinatorica redarki, a uz nju su bila još četiri koordinatora, te 64 redara koja su prijavljena policijskoj upravi prije održavanja samog okupljanja. Podrobno su razmotrili sve obveze i dužnosti za održavanje okupljanja, kako to zakon nalaže, te su napravili pisanu uputu „Opći pregled dužnosti i ovlasti redarke“ u kojem su točno naznačena sva prava, dužnosti i ponašanje redara za vrijeme održavanja okupljanja, kako bi se isti održavao u skladu sa zakonom. Kako je kao organizator imenovana AH, ista je izvršila prijavu javnog okupljanja policiji u skladu sa zakonom, o čemu su i oni kao redari obaviješteni. Nadalje je navela da su bili upoznati sa načinom postupanja za vrijeme održavanja okupljanja, kao i na koji način treba reagirati i kako surađivati sa djelatnicima policije. Priprema redara bila je organizirana tako da su svi redari dobili pisani pregled dužnosti i ovlasti redara, te je održan jedan on line sastanak na kojem se prošlo „kroz sve te ovlasti i dužnosti“, te je odgovoreno na sve eventualne nedoumice, održan je jedan sastanak u živo i to 2 sata prije održavanja samog skupa. Tom prilikom svi zajedno utvrdili su i prošli rutom kojom je trebala proći povorka, utvrdili su položaj redara, gdje bi trebali stajati i po kojem rasporedu bi se trebali kretati, još jednom su svi redari upozoreni na sve svoje ovlasti odnosno dužnosti, dobili su reflektirajuće prsluke, te su se nakon toga svi vratili na mjesto od kuda je trebala krenuti povorka. Također je navela da za vrijeme održavanja prosvjeda nije utvrđen niti primijećen niti jedan incident, osim što ju je u jednom trenutku ŠH pozvala i rekla joj da je policija ukazala na jedan neprimjereni transparent, te su tražili da se isti ukloni. Radi se o transparentu na kojem je pisalo „Ako se bojite mraka, zapalit ćemo grad“. Oni nisu smatrali da je taj transparent, odnosno ono što piše na njemu, na bilo koji način problematičan, međutim, nakon upozorenja policije, ŠH i ona su osobno otišle do osoba koje su držale transparent, te ih zamolile da ga uklone. Oni su postupili po njihovoj zamolbi, uklonili transparent i isti više nisu isticali. U slučaju da isti nisu postupili po njihovoj zamolbi, oni nisu ovlašteni na silu ili na bilo koji drugi način postupati prema sudionicima ili građanima, već je to dužnost policije. Za vrijeme organiziranog prosvjeta ni u jednom trenutku nije bilo nikakvih incidenata, nije bilo nasilja, te ni na koji način nije došlo do remećenja javnog reda i mira. Po završetku organiziranog prosvjeda, koji je službeno završio na Trgu Bana Jelačića, sudionici su se razišli te nije bilo nikakvog narušavanja javnog reda i mira.

4.1. Predstavnica tužitelja navela je da prema zakonskoj odredbi, čl.19. Zakona o javnom okupljanju, redari imaju pravo isključiti osobu koja remeti javni red i mir.

4.2. Svjedokinja je istakla da ona osobno nije vidjela, za vrijeme održavanja prosvjeda, transparent „RKS“, ali nakon pregleda snimke prosvjeda i fotografija, nesporno je da je isti bio.

4.3. Nakon što je svjedokinja izvršila uvid u opći pregled dužnosti i ovlasti redarke koji se nalazi u spisu ista je potvrdila da se radi o uputi koju su dobili svi redari.

4.4. Odgovarajući na pitanja branitelja svjedokinja je navela da je policija bila prisutna cijelo vrijeme održavanja prosvjeda, te je, po njezinoj procjeni, policajaca bilo brojčano nekoliko puta više nego redara, te da je za vrijeme trajanja prosvjeda bio samo jedan nalog policije o uklanjanju transparenta s natpisom „Ako se bojite mraka zapalit ćemo grad“, a koji nitko od sudionika nije smatrao problematičnim, s obzirom da je to poznati feministički izražaj koji ne poziva na nasilje. Istakla je da, bez obzira na to, a kako su imali uputu da postupaju po nalogu policije, nakon što ih je policija upozorila na sporni transparent, oni su zamolili osobe koje su ga istakle, da ga uklone, a što su oni i učinili. Na poseban upit braniteljice kako doživljava prekršajni postupak koji se vodi povodom održavanja samog prosvjeda s obzirom da za vrijeme održavanja prosvjeda nije utvrđeno nikakvo remećenje javnog reda i mira, svjedokinja je navela da kao koordinatorica predmetnog okupljanja, s obzirom na konkretna događanja nakon prosvjednog skupa može reći da ovaj postupak na neki način doživljava kao pokušaj zastrašivanja, kako organizatora, tako i sudionika, uzimajući u obzir buduća organiziranja ovakvih i sličnih okupljanja i izražavanja mišljenja koja su zagarantirana Ustavom i Europskom konvencijom.

4.5. Braniteljica okrivljene je navela da je tužitelj u spis dostavio 2 DVD od nepoznatog autora, te je u spis predala otvoreno pismo potpredsjedniku Vlade RH.

5. Predstavnica tužitelja je u završnoj riječi navela da obzirom da je svrha prosvjeda bila suprotna sadržaju transparenata koji su bili uvredljivog sadržaja i koji su simbolizirali totalitarni režim, smatra da su ispunjeni elementi prekršaja, te je predložila da se okrivljena proglasi krivom i kazni sukladno optužnom prijedlogu.

5.1. Osvrćući se na završni govor predstavnice tužitelja braniteljica okrivljene navela je da prigovara načinu obraćanja sudu, s obzirom da se u prekršajnom postupku primjenjuje kao supsidijarni ZKP.

6. Braniteljica okrivljene u završnoj riječi navela je kako smatra da završni govor tužitelja ne odgovara odredbama zakona, te da se ista nije osvrnula niti jednom riječi niti na otegotne niti na olakotne okolnosti o predloženoj kaznu, a niti je ocjenjivala bilo kakve dokaze u postupku. Nadalje je navela da je činjenični opis optužnog prijedloga sam po sebi nepodoban za raspravljanje, odnosno ne sadrži bitna obilježja djela prekršaja, te okrivljenu treba oslobodi optužbe. Istakla je da iz optužnog prijedloga uopće nije moguće utvrditi što je to okrivljena učinila odnosno što nije učinila, koje potrebne mjere nije poduzela i koji su to drugi transparenti sličnog sadržaja, a osim toga ovakvim optuženjem okrivljena bi trebala biti sankcionirana za postupanje nekih drugih ljudi. Nadalje je navela da policija optuženje temelji na snimkama koje se nalaze na DVD koje je priložila u spis, nepoznatog autora, a jedna od snimki počinje sadržajem koji je izričiti govor mržnje, a ne odnosi se uopće na ponašanje okrivljene, te je skandalozno da bi takav uradak trebao biti odnosno bio dokaz i poticaj policiji da pokrene postupak jer se radi o uznemiravanju građana i čistom govoru mržnje. Nadalje je navela da prigovara svim dokazima koji su priloženi na DVD snimci kao dokazi uznemiravanja javnosti, jer smatra da su isti izraz govora mržnje određenih nepoznatih autora. Također, braniteljica je istakla da smatra da je ovaj postupak apsolutno neprihvatljiv u demokratskom društvu, da se istim uznemirava javnost, da je cilj ovog postupka zastrašivanje građana, kao i osoba koje su sudjelovale u ovom prosvjedu, te organizatora, ali i šire, ostalih građana koji će danas sutra htjeti konzumirati svoje pravo na slobodu govora. Neprihvatljivo je da podnositelj optužnog akta tvrdi da je predložena sankcija primjerena jer bi blaža kazna mogla poticajno djelovati na ostale osobe sklone činjenju ovakvih navodnih prekršaja. Što se tiče konkretnog postupka odnosno ne postupanja policije potpuno je jasno da brojni policajci na ulici, nisu našli nikakav prekršaj od strane bilo koga jer da jesu valjda bi postupali, jer im je na temelju čl. 16. stavak 4. Zakona o javnom okupljanju dužnost da održavaju javni red i mir uz mjesto održavanja javnog prosvjeda te na mjestu održavanja. Činjenica da je policija osluškivala glasove desničara pa je odlučila podnošenjem optužnog akta i maltretiranjem okrivljene sudskim postupkom podilaziti tom dijelu građana, koji svojim postupanjem pokušavaju srušiti temelje ustavnog postupka, pozivajući na mržnju, pa i na narušavanje demokratske vlasti. Čl.5.st.1. Zakona o javnom okupljanju jasno propisuje da su redarstvene vlasti dužne štititi slobodu govora i javnog nastupa na mirnom okupljanju i javnom prosvjedu. Dakle, ne progoniti mirne sudionike. Stoga je predložila da se okrivljena oslobodi od optužbe.

7. Okrivljena je u završnoj riječi navela da se ne osjeća krivom za prekršaje koji joj se stavljaju na teret, naprotiv, smatra da je ispunila sve zakonom propisane dužnosti kao organizatorica i voditeljica prosvjeda. Istakla je da ovaj postupak doživljava kao maltretiranje, te na određeni način cenzuru i auto cenzuru i obeshrabrivanje za bilo kakvo buduće organiziranja izražavanja slobode govora. U cijelosti se priklonila navodima braniteljice, te predložila da je se oslobodi optužbe. Istakla je da poštuje Sud, te iako smatra da nije počinila prekršaje koji joj se stavljaju na teret i očekuje da ju se oslobodi optužbe, želi reći da ukoliko ju Sud oglasi krivom spremna je odslužiti zatvorsku kaznu.

7.1. Dakle, okrivljena je u svojoj obrani odlučno poricala počinjenje djela prekršaja, te je istakla da ne razumije u čemu se sastoji protupravnost njezinog ponašanja kao organizatorice i voditeljice javnog okupljanja.

8. Sud je obranu okrivljene prihvatio kao logičnu, uvjerljivu, dosljednu i životno prihvatljivu. Okrivljena je tijekom cijelog postupka ostala pri svojim navodima da je javno okupljanje bilo uredno prijavljeno, organizirano u skladu sa Zakonom o javnom okupljanju, da je bila ustrojena redarska služba, da su redari bili upoznati sa svojim pravima i dužnostima, te da su tijekom održavanja javnog okupljanja postupali prema dobivenim uputama. Jednako tako, dosljedno je navela da je policija tijekom održavanja javnog okupljanja upozorila organizatora samo u odnosu na jedan transparent, nakon čega je preko redarske službe odmah zatraženo njegovo uklanjanje, što su sudionici javnog okupljanja bez protivljenja i učinili.

9. Sud nije našao niti jednu okolnost koja bi dovela u pitanje vjerodostojnost takve obrane. Naprotiv, obrana okrivljene u svim je odlučnim činjenicama potvrđena iskazom svjedokinje FH, a isto potvrđuje i dokumentacija u spisu i to prijava javnog okupljanja, opći pregled dužnosti i ovlasti redarke, popis redara, te mail koji se odnosi na on line obuku za redarke.

10. Sud je iskaz svjedokinje FH prihvatio kao vjerodostojan, jer je isti bio jasan, logičan, detaljan, uvjerljiv i bez proturječja, a u cijelosti je potvrđen gore navedenom materijalnom dokumentacijom koja se nalazi u spisu.

11. Svjedokinja je iscrpno opisala organizaciju javnog okupljanja, ustroj redarske službe, način rada redara, te postupanje nakon upozorenja policijskih službenika. Njezin iskaz potvrđuje da je redarska služba tijekom cijelog javnog okupljanja uredno obavljanja svoje zadaće, da nije bilo nasilja niti sukoba među sudionicima, te da je nakon što je policija ukazala na jedan transparent, organizator, preko redarske službe, odmah zatražio njegovo uklanjanje.

12. Sud posebno ističe kako niti iz obrane okrivljene, niti iz iskaza svjedokinje ne proizlazi da su sporni transparent smatrale pozivom na nasilje ili sadržajem koji bi predstavljao narušavanje reda tijekom javnog okupljanja. Međutim, upravo činjenica da je organizator, unatoč takvom stajalištu, odmah nakon upozorenja policije, zatražio njegovo uklanjanje potvrđuje odgovoran odnos organizatora prema održavanju javnog okupljanja i spremnost na suradnju s policijom, radi njegovog mirnog odvijanja.

13. Sud je nadalje ocijenio materijalnu dokumentaciju koja prileži spisu. Iz prijave javnog okupljanja, popisa redara i pisanih uputa redarskoj službi, e maila koji se odnosi na on line obuku za redare, te službene zabilješke o prijavi javnog okupljanja, koju je sastavio policijski službenik THN, proizlazi da je organizator prije održavanja javnog okupljanja poduzeo sve organizacijske mjere propisane Zakonom o javnom okupljanju. Dokumentacija potvrđuje da je bila ustrojena redarska služba, određen dovoljan broj redara, imenovan voditelj i koordinatori, te da su redari prije početka javnog okupljanja bili upoznati sa svojim pravima i dužnostima, te načinom postupanja.

14. Sud je također imao u vidu fotografije koje prileže spisu, a na kojima su vidljivi sporni transparenti. Međutim, iste same za sebe ne predstavljaju dokaz da je organizator propustio izvršiti neku konkretnu zakonsku obvezu propisanu Zakonom o javnom okupljanju. Fotografije potvrđuju samo postojanje pojedinog transparenta, ali ne predstavljaju dokaz postojanja konkretnog protupravnog propusta organizatora, niti mogu nadomjestiti nedostatak činjeničnih navoda u optužnom prijedlogu.

15. Sud u naprijed navedenoj dokumentaciji nije našao niti jedan dokaz iz kojeg bi proizlazilo da organizator nije izvršio neku od svojih zakonskih obveza.

16. Iz provedenog proizlazi da je policija tijekom javnog okupljanja reagirala isključivo u odnosu na jedan transparent, nakon čega je isti odmah uklonjen. S druge strane, iako se okrivljenoj optužnim prijedlogom na teret stavlja više transparenata, tijekom dokaznog postupka nije utvrđeno da bi policija zahtijevala uklanjanje ostalih transparenata, niti utvrdila remećenje javnog reda i mira, a niti da bi organizator odbio postupiti po bilo kojem zahtjevu policijskih službenika.

17. Nakon ovako provedenog dokaznog postupka Sud smatra da su odlučne činjenice potpuno utvrđene, te da izvođenje daljnjih dokaza nije potrebno.

18. Slijednom navedenog, Sud nije prihvatio daljnje dokazne prijedloge tužitelja, te nije ispitao svjedoka GHN, djelatnika policije, nije izvršio pregled novinskih članaka, te komentare sa You Tubea i nije reproducirao video snimke javnog okupljanja.

19. Naime, predloženi svjedok THN je policijski službenik koji je zaprimio prijavu javnog okupljanja, a u spisu se nalazi njegova detaljna službena bilješka koju je isti sastavio neposredno nakon poduzete službene radnje, te je ista osobno potpisana.

20. Tužitelj nije naveo koje bi odlučne činjenice navedeni svjedok trebao potvrditi niti je obrazložio na koje okolnosti predlaže njegovo ispitivanje. Budući da su sve odlučne činjenice vezane za zaprimanje prijave javnog okupljanja utvrđene iz službene bilješke, te ostalih provedenih dokaza, sud je ocijenio da ispitivanje navedenog svjedoka nije potrebno niti bi moglo utjecati na drugačiju odluku u ovom predmetu.

21. Jednako tako, Sud nije prihvatio dokazni prijedlog za pregled novinskih članaka i komentara sa You Tubeu, budući da tužitelj ni u odnosu na ovaj dokaz nije naveo koje bi se odlučne činjenice s tim dokazom utvrđivale. Medijski natpisi ne predstavljaju neposredan dokaz o činjenicama koje su predmet ovog postupka, već sadržavaju način na koji su pojedini događaji prikazani u javnosti, zbog čega nisu od značaja za utvrđivanje postojanja bitnih obilježja prekršaja koji se okrivljenoj stavljaju na teret. Radi se o novinskim člancima i medijskim izvještajima po vlastitom izboru tužitelja, te Sud smatra da isti nisu odlučni, te ih nije bilo potrebno provesti u ovom postupku.

22. Sud nije prihvatio niti prijedlog za reprodukciju video snimke javnog okupljanja nepoznatog autora. Tužitelj ni u odnosu na ovaj dokaz nije naveo koje bi se odlučne činjenice time utvrđivale, a osim toga u spisu se već nalazi foto dokumentacija na temelju koje su utvrđene odlučne činjenice u odnosu na transparente koji su predmet optužnog prijedloga, dok održavanje javnog okupljanja, njegov tijek i postupanje policije i organizatora među strankama nije sporno.

23. Slijedom navedenog Sud je smatrao da izvođenje navedenih dokaza ne bi moglo doprinijeti potpunijem utvrđenju činjeničnog stanja, već bi nepotrebno produljilo postupak protivno načelu ekonomičnosti postupka propisanom u članku 89. Prekršajnog zakona, te je Sud ocijenio da su sve odlučne činjenice u ovom predmetu u potpunosti utvrđene na temelju provedenih dokaza, te da izvođenje predloženih dokaza nije bilo potrebno za pravilno i potpuno utvrđenje činjeničnog stanja.

24. Okrivljenica se optužnim prijedlogom tereti da kao organizator nije osigurala red i mir na mirnom okupljanju i javnom prosvjedu niti je kao voditelj mirnog okupljanja i javnog prosvjeda poduzela potrebne mjere radi osiguravanja reda i mira na mirnom okupljanju i javnom prosvjedu…, čime bi počinila prekršaj iz čl. 16. stavak 1. i 2. Zakona o javnom okupljanju, kažnjiv po članku 34. točka 4., i prekršaj iz članka 21. st. 2. kažnjiv po članku 35. toč.1 . istog Zakona.

15. Iz navedenog proizlazi da se okrivljenoj stavlja na teret odgovornost za propuštanje, a ne za aktivno djelovanje.

16. Za postojanje takvog prekršaja nužno je da činjenični opis sadrži konkretno određenu obvezu, jasno opisanu radnju koju je okrivljenica bila dužna poduzeti, vrijeme i način postupanja, odnosno ne postupanja, te uzročnu vezu između propuštanja djelovanja i posljedice. U konkretnom slučaju ti elementi nisu individualizirani niti opisani, te je činjenični opis prekršaja ostao na razini općenite tvrdnje da okrivljena kao organizator nije osigurala red i mir tijekom javnog okupljanja, odnosno kao voditelj nije poduzela potrebne mjere radi osiguranja reda i mira na okupljanju, bez navođenja činjenica iz kojih bi proizlazilo u čemu su se ti propusti konkretno sastojali, te isti ne sadrži bitna obilježja djela prekršaja.

17. Kako je već navedeno, odlučne činjenice moraju biti sadržane u samom optužnom prijedlogu, budući da se okrivljena brani upravo od onog što je navedeno u činjeničnom opisu prekršaja koji joj se stavljaju na teret.

18. Sud nije ovlašten samostalno iz obrazloženja ili dokaza sastavljati opis optužbe, niti dodavati određene konkretne bitne činjenice u činjenični opis, jer bi time činio apsolutno bitnu povredu iz čl.195.st.1.toč.6. Prekršajnog zakona, odnosno povrijedio bi propise prekršajnog postupka o pitanju postoji li optužni prijedlog ovlaštenog tužitelja. Jedino je tužitelj ovlašten i obvezan sastaviti konkretiziran opis optužbe, s vremenom, načinom i ostalim odlučnim činjenicama, a dokazi koje tužitelj dostavi i predloži, Sud je ovlašten provesti kako bi na temelju istih utvrdio da li je optužba osnovana.

19. Nadalje, sud posebno ističe da se odgovornost organizatora i voditelja ne može izjednačiti s odgovornošću sudionika.

20. Sudionici odgovaraju za vlastito aktivno ponašanje (uključujući isticanje transparenata i izražavanje poruka), dok organizator može odgovarati isključivo za konkretan, dokaziv propust u okviru svojih zakonskih obveza. U konkretnom slučaju činjenični opis temelji se upravo na ponašanju sudionika, bez individualizacije postupanja okrivljene.

21. Automatsko pripisivanje odgovornosti ponašanja sudionika organizatoru predstavljalo bi uvođenje objektivne odgovornosti za organizatora što nije dopušteno.

22. Neovisno o naprijed navedenom, Sud je proveo dokazni postupak kako bi utvrdio činjenice iz kojih bi proizlazilo da li je okrivljena propustila dužnosti organizatora propisane u čl.16.st.1. i 2. Zakona o javnom okupljanju, odnosno dužnosti voditelja mirnog okupljanja propisane u čl. 21. stavak 1. i 2. istog Zakona.

23. Pri tome je Sud pošao od sadržaja zakonskih odredbi kojima su uređena prava i dužnosti organizatora i voditelja mirnog okupljanja javnog prosvjeda, redara, te policije.

24. Iz odredaba Zakona o javnom okupljanju proizlazi da Zakon jasno razlikuje položaj organizatora, voditelja javnog okupljanja, redarske službe i policije, pri čemu svakoj od navedenih osoba odnosno tijela propisuje različite ovlasti, prava i dužnosti.

25. Organizator je prema čl.16.st.1. i 2. Zakona o javnom okupljanju dužan osigurati red i mir na mirnom okupljanju i javnom prosvjedu, te osigurati dovoljan broj redara.

26. Voditelj javnog okupljanja, prema čl.21.st.1. i 2. Zakona o javnom okupljanju je osoba koja nadzire mirno okupljanje i javni prosvjed i usmjerava rad redara, te je dužan poduzimati potrebite mjere radi osiguravanja reda i mira na mirnom okupljanju i javnom prosvjedu.

27. S druge strane dužnosti i prava redarske službe definirane su u čl.19. Zakona o javnom okupljanju. Sam zakonodavac u navedenoj odredbi razlikuje dužnosti redara od njihovih prava. U prvom dijelu čl.19. izrijekom su propisane dužnosti redarske službe, dok u nastavku iste odredbe, odnosno u st.4. istog članka, zakonodavac koristi formulaciju da redar "ima pravo" poduzeti određenje radnje. Iz takve zakonske formulacije jasno proizlazi da Zakon razlikuje obvezno postupanje koje je definirano sa "dužnostima" od zakonom dopuštenog postupanja, koje je definirano s "pravom", pa se prava redara ne mogu tumačiti kao njihove zakonske obveze. Još manje se iz eventualnog ne korištenja tih prava može izvoditi prekršajna odgovornost organizatora ili voditelja javnog okupljanja, a kako to tužitelj sugerira u svojim navodima na raspravi, budući da Zakon o javnom okupljanju takvu odgovornost nigdje ne propisuje.

28. Prema odredbi čl.16.st.4. Zakona o javnom okupljanju propisano je da poslove održavanja javnog reda i mira na prostorima uz mjesto održavanja mirnog okupljanja i javnog prosvjeta, te na mjestu mirnog okupljanja i javnog prosvjeda obavlja policijska uprava. Dakle, državno tijelo koje raspolaže javnim ovlastima, te ista poduzima mjere radi zaštite javnog reda mira, sigurnosti ljudi i imovine, te poduzima zakonom propisane mjere kada za to postoje zakonske pretpostavke.

29. Upravo navedeno razlikovanje odlučno je za pravilnu primjenu Zakona o javnom okupljanju u ovom predmetu.

30. Dakle, treba razlikovati obvezu organizatora da osigura red i mir tijekom javnog okupljanja od zakonske obveze policije da štiti javni red i mir. Navedeni pojmovi nisu istovjetni, te ih je zakonodavac različito formulirao. Obveza organizatora odnosi se na organizacijski aspekt održavanja javnog okupljanja, odnosno na poduzimanje mjera koje omogućuju njegovo mirno i uredno odvijanje kroz rad voditelja i redarske službe.

31. Nasuprot tome, zaštita javnog reda i mira predstavlja javno pravnu funkciju države koju na temelju zakona obavlja policija, koristeći ovlasti koje organizator, voditelj i redarska služba nemaju.

32. Stoga se odgovornost organizatora i voditelja ne može proširivati na radnje koje su zakonom stavljane isključivo u nadležnost policije, te bi takvo proširenje odgovornosti bilo protivno načelu zakonitosti i dovelo bi do stvaranja obveza koje Zakon o javnom okupljanju ne propisuje.

33. U konkretnom slučaju, utvrđeno je da je organizator prije održavanja javnog okupljanja ispunio sve zakonske obveze, odredio voditelja, osigurao redarsku službu, dao redarima upute za postupanje, te tijekom cijelog javnog okupljanja ostvarivao suradnju s policijskim službenicima, dok nije utvrđeno da je organizator odbio bilo koji zahtjev policije, niti da je svojim postupanjem ili propuštanjem onemogućio policijske službenike u obavljanju njihovih zakonskih ovlasti.

34. Naprotiv, iz svih provedenih dokaza proizlazi da je suradnja organizatora, redarske službe i policije tijekom cijelog javnog okupljanja bila uredna i učinkovita.

35. Sud pritom posebno ističe da prekršajna odgovornost počiva na načelu individualne odgovornosti. Svaka osoba odgovara isključivo za osobno protupravno postupanje i osobne propuste, ako su za to ispunjene zakonske pretpostavke. Sama činjenica da je određena osoba organizator ili voditelj javnog okupljanja ne znači da odgovara za svaku izjavu, transparent ili postupak pojedinog sudionika javnog okupljanja.

36. Takva bi odgovornost mogla postojati samo kada bi bilo dokazano da je organizator propustio izvršiti konkretnu zakonsku obvezu koja mu je propisana Zakonom o javnom okupljanju, te da postoji uzročna veza između tog propusta i nastale posljedice. U protivnom bi se odgovornost organizatora pretvorila u objektivnu odgovornost za postupanje drugih osoba, a Zakon o javnom okupljanju takvu odgovornost ne propisuje, te bi, osim što bi isto bilo protivno načelu zakonitosti, imalo i odvraćajući učinak na ostvarivanje ustavnog prava na mirno okupljanje i slobodu izražavanja, jer bi svaki organizator bio izložen prekršajnoj odgovornosti za ponašanje pojedinaca koje objektivno nije mogao spriječiti zakonskim sredstvima.

37. Sud posebno ističe, da je prilikom tumačenja navedenih odredbi Zakona o javnom okupljanju imao u vidu da se u konkretnom slučaju radi o ograničenju i mogućem sankcioniranju ostvarivanja dvaju temeljnih ustavnih prava i to prava na mirno okupljanje i prava na slobodu izražavanja.

38. Stoga se odredbe Zakona o javnom okupljanju ne mogu tumačiti izolirano, već u skladu s Ustavom Republike Hrvatske, Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, te praksom Europskog suda za ljudska prava.

39. Člankom 38. Ustava Republike Hrvatske zajamčena je sloboda mišljenja i izražavanja misli, dok je čl.42. Ustava zajamčeno pravo na mirno okupljanje i javni prosvjed u skladu sa zakonom.

40. Jednaku zaštitu pružaju i članci 10. i 11. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

40.1. Člankom 10. Konvencije svakome se jamči pravo na slobodu izražavanja, koje uključuje slobodu mišljenja, te slobodu primanja i priopćavanja informacija i ideja, bez miješanja javne vlasti.

40.2. Člankom 11. Konvencije jamči se pravo na mirno okupljanje.

41. Oba prava mogu se ograničiti samo ako je ograničenje propisano zakonom, te ako služi nekom od legitimnih ciljeva propisanih Konvencijom, a nužno je u demokratskom društvu, odnosno razmjerno legitimno cilju koji se želi postići.

42. Navedena načela dosljedno su razvijena u praksi Europskog suda za ljudska prava. Tako je u predmetu Handyside protiv Ujedinjenog Kraljevstva (Presuda od 07. prosinca 1976. br. 5493/72) Europski sud za ljudska prava zauzeo temeljno stajalište da sloboda izražavanja predstavlja jedan od osnovnih temelja demokratskog društva, te da se njezina zaštita ne odnosi samo na informacije i ideje koje se smatraju prihvatljivima ili neuvredljivima, nego i na one koje vrijeđaju, šokiraju ili uznemiruju državu ili dio stanovništva, budući da upravo pluralizam, tolerancija i otvorenost predstavlja bit demokratskog društva.

43. Nadalje, u predmetu Plattform "Arzte fur das Leben" protiv Austrije (presuda od 21. lipnja 1988. br. 10126/82) Sud je naglasio da država ima pozitivnu obvezu osigurati mirno održavanje javnog prosvjeda i poduzeti razumne i primjerene mjere kako bi sudionici mogli ostvariti svoje pravo na mirno okupljanje. Istodobno je istaknuo da ta obveza ne znači da država mora jamčiti potpuni izostanak svakog protivljenja ili napetosti tijekom javnog okupljanja.

44. U predmetu Faber protiv Mađarske (presuda od 24.srpnja 2012. br. 40721/08) Europski sud za ljudska prava posebno je naglasio da sama činjenica da određeni simbol, transparent ili poruka izaziva negodovanje, uznemirenost ili protivljenje dijela javnosti nije sama po sebi dostatan razlog za ograničenje slobode izražavanja i mirnog okupljanja. Ograničenje je dopušteno samo kada postoje relevantni i dostatni razlozi, te kada je dokazano da postoji stvarna i neposredna opasnost od nasilja, govora mržnje ili ozbiljnog ugrožavanja demokratskog poretka.

45. Sud u cijelosti prihvaća navedena pravna stajališta, te ih je primijenio u ovom predmetu.

46. Istodobno Sud smatra potrebnim naglasiti, a u svezi naprijed navedenog, da sloboda izražavanja i sloboda mirnog okupljanja nisu apsolutna prava. Republika Hrvatska u Izvorišnim osnovama Ustava jasno polazi od povijesnog kontinuiteta hrvatske državnosti, uključujući odluke ZAVNOH-a, dok je Hrvatski Sabor Deklaracijom o antifašizmu od 13.travnja 2005. potvrdio da su vrijednosti antifašizma ugrađene u temelje Republike Hrvatske i njezinog ustavnog poretka.

47. Slijedom toga, ovaj Sud nema dvojbe da govor kojim se promiče fašizam, nacizam, druge totalitarne ideologije, govor mržnje ili izravno pozivanje na nasilje ne uživa zaštitu Ustava Republike Hrvatske niti članaka 10. i 11. Konvencije.

48. Međutim, upravo zbog ozbiljnosti takvog zaključka postojanje tih okolnosti mora biti utvrđeno u svakom pojedinom slučaju na temelju konkretnih činjenica i provedenih dokaza, a u ovom postupku takve okolnosti nisu utvrđene.

49. U konkretnom slučaju nije dokazano da su transparenti zbog kojih je podnesen optužni prijedlog predstavljali promicanje totalitarnih ideologija, izravan poziv na nasilje, niti je dokazano da je tijekom javnog okupljanja zbog njihovog sadržaja došlo do nasilja, fizičkih sukoba ili konkretnog narušavanja javnog reda i mira, a percepcija javnosti, pa i kada uključuje uznemirenost ili neslaganje dijela građana, nije pravni kriterij za postojanje konkretnog prekršaja.

50. Jednako tako, nije dokazan konkretan propust okrivljene niti uzročna veza između njezina postupanja odnosno nepostupanja i navodnog narušavanja javnog reda i mira, a samo isticanje ideoloških ili političkih poruka koje izazivaju neslaganje ili uznemirenost dijela javnosti ne predstavljaju samo po sebi prekršaj. Demokratsko društvo štiti i one poruke s kojima se većina ne slaže.

51. Također, nije dokazano da okrivljena kao organizatorica i voditeljica nije postupila u skladu, odnosno da je postupala protivno odredbi članka 16. stavak 1. i 2. i članka 21. stavak 1. i 2. Zakona o javnom okupljanju, te nije dokazano da je okrivljena odbila postupiti po zahtjevu policijskih službenika, već naprotiv, kako je naprijed navedeno, odmah je ispunila zahtjev policije za uklanjanje jednog transparenta.

52. Organizator mirnog okupljanja odgovara za vlastite konkretne propuste, a ne za svaki pojedinačni stav ili poruku koju izrazi sudionik okupljanja.

53. Polazeći od svega naprijed navedenog, a tumačeći odredbe Zakona o javnom okupljanju, u skladu s Ustavnim jamstvima slobode mirnog okupljanja i slobode izražavanja, Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, te standardima razvijenim u praksi Europskog suda za ljudska prava, Sud smatra da u ovom postupku nisu utvrđene činjenice koje bi opravdale ograničenje tih temeljnih prava niti je utvrđena prekršajna odgovornost okrivljene kao organizatora i voditelja mirnog javnog okupljanja.

54. Glede navedenog sud je na temelju čl.183.točka.3. Prekršajnog zakona okrivljenu oslobodio optužbe za oba djela prekršaja.

55. Kako je okrivljena oslobođena optužbe, to je shodno tome odlučeno da troškovi prekršajnog postupka padaju na teret proračunskih sredstava.

U Zagrebu, 02. srpnja 2026.

Zapisničar

Sudac

Jadranka Povoljnjak

Tonka Grgičević

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 8 dana od dana dostave prijepisa presude. Žalba se podnosi Općinskom prekršajnom sudu u Zagreb, na adresu [adresa], u dva primjerka, a o žalbi odlučuje Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Dostavna naredba:

1. okrivljena AH

[adresa]

2. Odvjetnica Lina Budak,

Zagreb, Savska cesta 11/I,

3. odvjetnik Ivan Vrdoljak,

Zagreb, Savska cesta 11/I,

4. tužitelj – PU Zagrebačka,

I policijska postaja Zagreb

5. spis