Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26D

Poslovni broj: Gž-104/2025-10

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu u vijeću sastavljenom od suca Milka Samboleka predsjednika vijeća, Sanje Bađun sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i sutkinje Tatjane Ledinšćak-Babić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja FJ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Domagoj Pejić, odvjetnik u Osijeku, protiv tuženice Raiffeisenbank Austria d.d., OIB:53056966535, Zagreb, Magazinska cesta 69, koju zastupaju punomoćnici (odvjetnici) u Odvjetničkom društvu Glamuzina & Grošeta u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženice izjavljene protiv presude i žalbi tuženice izjavljene protiv dopunske presude od 30. ožujka 2026. poslovni broj P -1744/2019-30 i protiv rješenja od 1. travnja 2026. poslovni broj P-1744/2019-31 kojim je dopunska presuda ispravljena, u sjednici vijeća 2. srpnja 2026.

p r e s u d i o  i  r i j e š i o  j e

I. Djelomično se prihvaća i djelomično odbija žalba tuženice od 19. prosinca 2024. te se presuda Općinskog suda u Osijeku od 6. prosinca 2024. poslovni broj P-1744/2019- 22:

- preinačuje pod toč. I. izreke u dijelu kojim je utvrđena ništetnom odredba čl. 1. Ugovora o kreditu broj 528-50-2793212 od 25. travnja 2005. i zahtjev tužitelja u tom dijelu odbija

- potvrđuje pod toč. I. izreke u dijelu kojim je utvrđena ništetnom odredba čl. 2. i 7. Ugovora o kreditu broj 528-50-2793212 od 25. travnja 2005.

- ukida pod toč. II. izreke kojom je naloženo tuženici isplatiti tužitelju iznos od 4.462,19 EUR sa zateznom kamatom na pojedinačno određene novčane iznose i pod toč. III. izreke presude te se predmet u tom dijelu vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. Prihvaća se žalba tuženice od 10. travnja 2026. i ukida dopunska presuda od 30. ožujka 2026. poslovni broj P-1744/2019-30 i rješenje od 1. travnja 2026. poslovni broj P-1744/2019-31 te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom pod toč. I. izreke utvrđene su ništetnim odredbe čl. 1., 2. i 7. Ugovora o kreditu broj 528-50-2793212 od 25. travnja 2005., pod toč. II. izreke naloženo je tuženici isplatiti tužitelju radi stjecanja bez osnove iznos od 4.462,19 EUR sa zateznom kamatom na pojedinačno određene novčane iznose, te je pod toč. III. izreke naloženo tuženici naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 2.177,44 EUR sa zateznom kamatom.

1.1. Povodom prijedloga tuženice prvostupanjski sud je 30. ožujka 2026. donio dopunsku presudu broj P-1744/2019-30 koja je ispravljena rješenjem od 1. travnja 2026. broj P-1744/2019-31.

2. Navedenu presudu u cijelosti pravodobno izjavljenom žalbom od 19. prosinca 2024., te dopunsku presudu i rješenje kojim je dopunska presuda ispravljena pravodobno izjavljenom žalbom od 10. travnja 2026. pobija tuženica iz svih žalbenih razloga propisanih čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., u daljnjem tekstu: ZPP), koji se u ovom postupku primjenjuje temeljem čl. 117. st. 1. uz izuzetke propisane st. 2. i 3. iste odredbe Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 70/19.) i čl. 107. st. 1. uz izuzetke propisane st. 2., 3. i 4. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 80/22.), predlažući drugostupanjskom sudu preinačiti presudu i dopunsku presudu sukladno žalbenim navodima, odnosno ukinuti presude i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Tužitelj nije podnio odgovore na žalbe.

4. Žalba tuženice izjavljena protiv presude od 6. prosinca 2024. poslovni broj P- 1744/2019-22 (od 19. prosinca 2024.) djelomično je osnovana, dok je žalba izjavljena protiv dopunske presude od 30. ožujka 2026. poslovni broj P-1744/2019-30 i rješenja od 1. travnja 2026. poslovni broj P-1744/2019-31 (od 10. travnja 2026.) je osnovana.

5. Polazeći od predmeta spora koji je određen zahtjevom tužitelja za utvrđenje ništetnosti čl. 1., 2. i 7. Ugovora o kreditu broj 528-50-2793212 od 25. travnja 2005. (u daljnjem tekstu: Ugovor o kreditu) i zahtjeva za isplatu novčanog iznosa plaćenog tuženici temeljem ništetne odredbe o ispunjenju kreditne obveze uz valutnu klauzulu u CHF i načina promjene kamatne stope u iznosu od 4.462,19 EUR, ocjenu osnovanosti zahtjeva tužitelja prvostupanjski sud je utemeljio na sljedećem činjeničnom utvrđenju:

- da je temeljem Ugovora o kreditu tuženica kao kreditor stavila na raspolaganje tužitelju kao korisniku kredita novčani iznos od 55.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti s ugovorenom kamatom od 4,95% godišnje koja je promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatnim stopama kreditora (čl. 2.) i ispunjenjem kreditne obveze uz valutnu klauzulu u CHF (čl. 7.)

- da je ugovaranje načina promjene kamatne stope jednostranom odlukom tuženice i ispunjenja obveze primjenom valutne klauzule u CHF utvrđen ništetnim presudom Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. koja je postala pravomoćna donošenjem presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7129/2013 od 13. lipnja 2014. i Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018., koje su potvrđene presudama VSRH broj Revt-249/2014 i Revt-221/2018, da je tužitelj ovlašten u parnici povodom restitucijskog zahtjeva pozvati se na pravna utvrđenja iz postupka kolektivne zaštite interesa i prava, a za koja je sud vezan u toj parnici primjenom čl. 502.c ZPP, ali i čl. 138.a ZZP/07

- da iz nalaza financijsko knjigovodstvene vještakinje proizlazi da je tužitelj preplatio tuženici na ime promjene kamatne stope u odnosu na početno ugovorenu iznos od 881,42 EUR i radi promjene tečaja CHF u odnosu na tečaj u vrijeme isplate kredita iznos od 3.580,77 EUR

- da tužitelj u iskazu navodi da je kredit uzeo za kupnju kuće koju koristi za stanovanje i da ga nitko u banci nije upozorio na rizik ugovaranja valutne klauzule u CHF niti upoznao s parametrima o kojima ovisi način promjene kamatne stope

- da nije osnovan prigovor zastare za potraživanje plaćenih iznosa s osnova promjene kamatne stope i tečaja CHF s obzirom da u konkretnom slučaju zastarni rok iz čl. 225. Zakona o obveznim odnosima za restitucijski zahtjev počinje teći od pravomoćnosti presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7129/2013 od 13. lipnja 2014. pa do podnesene tužbe (10. lipnja 2019.) nije protekao,

na temelju čega sud zaključuje da su ništetne odredbe iz čl. 1., 2. i 7. Ugovora o kreditu pa je usvojio tužbeni zahtjev pod toč. I. izreke i da posljedično navedenom ima pravo na isplatu iznosa od 4.462,19 EUR (pogrešno naveden i iznos od 5.864,14 EUR pod toč. 21. obrazloženja) koji je platio temeljem ništetnih ugovornih odredaba sukladno čl. 323., čl. 1111., čl. 1115. i 1046. Zakona o obveznim odnosima (toč. 15. i 20. obrazloženja) pa je usvojio tužbeni zahtjev pod toč. II. izreke.

6. Ocjenu neosnovanosti prigovora radi prijeboja o kojem je odlučeno dopunskom presudom i rješenjem kojim je dopunska presuda ispravljena, prvostupanjski sud je utemeljio na utvrđenju da je u čl. 5. st. 2. Dodatka broj KONV -01/2016 Ugovora o kreditu od 10. ožujka 2016. utvrđeno da potraživanje kreditora (tuženice) u iznosu od 9.250,36 EUR prestaje, a da bi se mogao postaviti procesnopravni prigovor radi prijeboja mora postojati valjano potraživanje stranke koja prigovor ističe, pa kako zaključuje da tuženica nema potraživanje prema tužitelju to je prigovor prijeboja ocijenio neosnovanim.

7. U žalbi tuženica navodi da joj je povrijeđeno pravo na pravično suđenje koje obuhvaća pravo na obrazloženu sudsku odluku i pravo na procesnu jednakost, iz razloga što je prvostupanjski sud navode i dokazne prijedloge tuženice u potpunosti zanemario, pozivajući se u prilog svojih tvrdnji na odluke Ustavnog suda RH broj U-III- 5038/2015, U-III-3874/2008 i U-III-4150/2010. Smatra da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 502.n ZPP koja propisuje postupanje suda nakon donošenja odluke u oglednom postupku Gos-1/2019, ukazujući da je i Sud Europske unije u odluci broj C-567/2020 utvrdio da potrošači nemaju pravo osporavanja odredaba dodataka (aneksa) ugovora kojima je provedena konverzija. Smatra da je sud počinio bitnu povredu iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP jer presuda ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama s obzirom da je u potpunosti zanemario učinke konverzije, isprave koje je tuženica dostavila u spis, ali i prisilne odredbe Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“ br. 102/15., u daljnjem tekstu: ZID ZPK/15). Kada bi tužitelj imao pravo na isplatu temeljem otplatnog plana u CHF tada konverzija ne bi mogla ostati na snazi, a valjanost konverzije u odlukama Ustavnog suda Republike Hrvatske, odlukama VSRH i Suda Europske unije nije dovedena u pitanje, pa kako su izostali razlozi o odlučnim činjenicama koje je tuženica isticala, kao i da odluka odstupa od obvezujućih odluka i stavova VSRH, ukazujući na shvaćanje prema kojem potrošač ima pravo (samo) na isplatu zateznih kamata, smatra da se odluka ne može ispitati. Osporava nalaz i mišljenje vještakinje koji je proveden kao da konverzije nije bilo, razloge na temelju kojih je sud utvrdio ništetnost ugovornih odredaba, ocijenio prigovor zastare i utvrdio tuženicu nepoštenom stjecateljicom iznosa koje je tužitelj platio temeljem nepoštenih ugovornih odredaba, te u vezi svega navedenog osporava utvrđeno činjenično stanje i primjenu materijalnog prava.

8. U žalbi protiv dopunske presude i rješenja kojim je ispravljena dopunska presuda tuženica navodi da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio čl. 338. u vezi čl. 333. ZPP kojim je propisano da izreka presude sadrži odluku suda o postojanju ili nepostojanju potraživanja istaknutog radi prebijanja, dok je sud u izreci odbio prigovor radi prijeboja. U obrazloženju sud navodi da je „utvrđeno da potraživanje kreditora, ovdje tuženika, u iznosu od 9.250,36 EUR prestaje“ iz čega proizlazi da sud prihvaća postojanje tražbine tuženice istaknute u prigovoru radi prijeboja i njezin učinak na tužbeni zahtjev pa postoji proturječje između izreke i obrazloženja i ostaje nejasno kako je potraživanje tuženice moglo prestati ukoliko nije prestalo pravo tužitelja . Osim toga navodi da je sud zanemario argumente na temelju kojih je prigovor radi prijeboja istaknut (navedeni pod toč. 101. do 106. odgovora na tužbu), odnosno da tuženica zahtijeva vraćanje koristi u visini umanjene preostale neotplaćene glavnice koju je tužitelj ostvario u postupku konverzije od 9.250,36 EUR i to ukoliko sud utvrdi da tužitelj ima pravo na isplatu kao da konverzije nije bilo.

Na žalbu tuženice u odnosu na presudu:

9. Ispitujući presudu u okviru žalbenih navoda tuženice i po službenoj dužnosti ovaj sud utvrđuje da prvostupanjski sud nije počinio niti jednu od bitnih povreda na koje ovaj sud pazi u žalbenom postupku primjenom čl. 365. st. 2. ZPP, a niti bitnu povredu iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju ukazuje tuženica u dijelu odluke o utvrđenju ništetnosti čl. 1., 2. i 7. Ugovora o kreditu o kojem je odlučio pod toč. I. izreke, dok je navedenu bitnu povredu počinio u dijelu odluke o zahtjevu za isplatu o kojem je odlučio pod toč. II. izreke.

10. Prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da su sporne ugovorne odredbe iz čl. 2. i 7. Ugovora o kreditu formirane jednostrano od tuženice bile nerazumljive i da su protivno načelu savjesnosti i poštenja uzrokovale neravnotežu u pravima i obvezama na štetu tužitelja u smislu čl. 81. st. 1. i 2. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 96/03., 46/07., u daljnjem tekstu: ZZP/03), koji je važio u vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu, i kao takve da su ništetne primjenom čl. 87. st. 1. ZZP/03.

10.1. S tim u vezi valja ukazati da kada se odluka o nepoštenosti (ništetnosti) odredaba potrošačkog ugovora o kreditu u pojedinačnom potrošačkom sporu temelji na presumpciji da određenom potrošaču u predugovornoj fazi sklapanja konkretnog ugovora nisu dane odgovarajuće obavijesti o odredbama tog ugovora, tada su u pojedinačnim potrošačkim sporovima banke ovlaštene tvrditi i dokazivati da su u postupku sklapanja pojedinačnog ugovora o kreditu (unatoč tome što ih nisu utvrdile konkretnim formularnim ili standardnim ugovorom) ipak na drugi način dale odgovarajuće obavijesti potrošaču o naravi, rizicima i posljedicama osporenih ugovornih odredaba na određivanje njegove novčane obveze i da je potrošač, unatoč punoj obaviještenosti, svejedno pristao na sklapanje takvog ugovora, pa je u toj situaciji na redovnim sudovima zadaća da u pojedinačnim potrošačkim sporovima provjere na koji način ta okolnost utječe na primjenjivost (direktni učinak) pravomoćnih presuda donesenih u kolektivnom sporu i na ocjenu poštenosti (ništetnosti) odredaba konkretnog ugovora (odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III/4372/2021 od 30. lipnja 2022.).

10.2. Dakle, protivno shvaćanju prvostupanjskog suda tuženica je bila ovlaštena u ovoj parnici dokazivati da postoje razlozi koji u konkretnom slučaju isključuju vezanost suda za presude iz postupka kolektivne zaštite prava i interesa. Međutim, kako tuženica na okolnost potpune obaviještenosti tužitelja o naravi, rizicima i posljedicama spornih ugovornih odredaba u predugovornoj fazi nije predložila saslušanje svjedoka – zaposlenika tuženice koji je u tome sudjelovao, odnosno da je odustala od saslušanja svjedokinje FJK, to je prvostupanjski sud utvrđenje ništetnosti ugovornih odredaba pravilno utemeljio na presudama iz postupka kolektivne zaštite prava i interesa s obzirom da tuženica prema navedenom nije dokazala da iste nemaju direktan učinak (i) na konkretni Ugovor o kreditu, kao i na temelju iskaza tužitelja koji jasno navodi da je u konkretnom slučaju izostala potpuna obavijest (informiranost) o osporenim ugovornim odredbama koje su vezane uz valutnu klauzulu u CHF i način promjene kamatne stope.

11. Tužitelj ima pravni interes za utvrđenje ništetnosti odredaba Ugovora o kreditu unatoč sklopljenom Dodatku broj KONV-01/2016 Ugovora o kreditu jer se pravo na isticanje ništetnosti ne gasi primjenom čl. 328. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., u daljnjem tekstu: ZOO).

12. Međutim, prvostupanjski sud je pogrešno primijenio materijalno pravo kada je utvrdio ništetnim čl. 1. Ugovora o kreditu koji nosi naslov „IZNOS KREDITA“ i glasi:

„Kunska protuvrijednost CHF 55.000,00 (pedesetpettisuća švicarskih franaka) po srednjem tečaju Kreditora na dan korištenja kredita".

12.1. Navedenom ugovornom odredbom definiran je iznos kredita u kunskoj protuvrijednosti prema tečaju CHF na dan korištenja kredita koji je tuženica isplatila tužitelju. Ista ne uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao potrošača s obzirom da definira obvezu tuženice (a ne tužitelja), a kako je iznos kredita bitan sastojak ugovora o kreditu to bez naznačene visine kredita taj pravni posao ne može postojati. Tužitelj ne navodi razloge na temelju kojih bi upravo čl. 1. Ugovora o kreditu bio ništetan, a takvo utvrđenje ne proizlazi niti iz presuda donesenih u postupku zaštite kolektivnih prava i interesa. Ovaj sud je na sjednici Građanskog odjela od 1. ožujka 2023. o tom pravnom pitanju zauzeo stajalište koje glasi: "Ugovorna odredba kojom je ugovoren iznos kredita u kunskoj protuvrijednosti CHF prema srednjem tečaju kreditora na dan korištenja nije ništetna".

13. Prvostupanjski sud je počinio bitnu povredu iz čl. 354. st. 2. toč . 11. ZPP jer je odlučujući o zahtjevu tužitelja za isplatu zanemario tvrdnje tuženice da je između stranaka 10. ožujka 2016. sklopljen Dodatak broj KONV-01/2016 Ugovor o kreditu br. 528-50-2793212 (u daljnjem tekstu: Dodatak) kojim je proveden postupak konverzije sukladno odredbama ZID ZPK/15 nakon čega odredbe čl. 2. i 7. Ugovora o kreditu ne proizvode pravni učinak na tužitelja kao potrošača, ukazujući da je u predmetu Gos- 1/2019 odgovarajući na pitanje važno za jedinstvenu primjenu prava VSRH dao sljedeći odgovor: „Sporazum o konverziji sklopljen na osnovi Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“ br. 102/15) ima pravne učinke i valjan je u slučaju kada su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli., kao i da su sklapanjem Dodatka stranke izvršile konverziju kredita u skladu s prisilnom odredbom članka 19.c ZID ZPK/15 na način da su svi iznosi koji su plaćeni na ime otplate Ugovora o kreditu iskorišteni za ispunjenje ugovornih obveza koje su ugovorene Dodatkom.

14. Prvostupanjski sud nije analizirao niti ocijenio Dodatak kao dokaz iako je u isti izvršio uvid (u okviru cjelokupne dokumentacije u spisu), te se uopće nije osvrnuo na tvrdnje tuženice da tužitelj nema pravo na povrat plaćenih iznosa temeljem ništetnih odredaba nakon što je proveden postupak konverzije jer su uplate iskorištene za ispunjenje obveze koja se sada temelji na valjanom Dodatku, a niti je na konkretan slučaj primijenio odredbe ZID ZPK/15 kojima je propisan predmet konverzije, načela konverzije, način izračuna konverzije i postupak informiranja da bi utvrdio doseg pravnih učinaka konverzije na restitucijsko pravo tužitelja temeljem osnovnog ugovora .

15. Dakle, u vezi prava tužitelja na isplatu osim što je počinjena navedena bitna povreda, ostalo je i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje radi čega ovaj sud nije u mogućnosti ocijeniti zakonitost pobijane presude.

16. Stoga je ovaj sud djelomično odbio žalbu tuženice i primjenom čl. 368. st. 1. ZPP potvrdio presudu pod toč. I. izreke u dijelu kojim je utvrđena ništetnost čl. 2. i 7. Ugovora o kreditu, dok je djelomično prihvatio žalbu i primjenom čl. 373. toč. 3. ZPP preinačio presudu pod toč. I. izreke i odbio zahtjev za utvrđenje ništetnosti čl. 1. Ugovora o kreditu i primjenom čl. 369. st. 1. i čl. 370. ZPP ukinuo presudu pod toč. II. izreke i predmet vratio prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, a posljedično ukidanju presude ukinuta je i odluka o troškovima postupka pod toč. III. izreke (čl. 166. st. 3. ZPP).

Na žalbu tuženice na dopunsku presudu i na rješenje kojim je ispravljena dopunska presuda:

17. Tuženica osnovano ukazuje da čl. 338. st. 3. ZPP propisuje da izreka presude sadrži odluku suda o prihvaćanju ili odbijanju pojedinih zahtjeva koji se tiču glavne stvari i sporednih traženja te odluku o postojanju ili nepostojanju potraživanja istaknutog radi prebijanja (čl. 333), a kako je sud prigovor „odbio u cijelosti“ to očito nije odlučio sukladno citiranoj zakonskoj odredbi.

17.1. Međutim, kako je ukinuta prvostupanjska presuda u dijelu kojim je odlučeno o zahtjevu tužitelja za isplatu, a da pitanje postojanja ili nepostojanja potraživanja koje je tuženica istakla u prigovoru radi prebijanja nije samostalni zahtjev već zahtjev o kojemu sud odlučuje konstitutivnom odlukom i provodi kompenzaciju ako su za to ispunjene zakonske pretpostavke, to je prihvaćanjem žalbe tuženice ovaj sud ukinuo dopunsku presudu i rješenje kojim je ista ispravljena i predmet vratio prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

18. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će otkloniti navedenu bitnu povredu na način da će analizirati i ocijeniti sve provedene dokaze kako to nalaže čl. 8. ZPP, iznijeti će razloge o odlučnim činjenicama na koje je ukazano u ovoj odluci i koj i su od relevantnog značenja za ocjenu osnovanosti zahtjeva za isplatu, a koje će imati uporišta u sadržaju provedenih dokaza, izjasniti će se o tvrdnjama tuženice kojima osporava pravo tužitelja na isplatu tvrdeći da je u postupku konverzije restituiran s osnova nepoštenih ugovornih odredaba te će u izreci presude utvrditi postoji li ili ne postoji potraživanje za koje je tuženica istakla prigovor radi prebijanja, da bi ovaj sud u eventualno novom žalbenom postupku bio u mogućnosti ocijeniti njezinu zakonitost. Ujedno će novom odlukom odlučiti o cjelokupnim troškovima postupka.

U Varaždinu 2. srpnja 2026.

Predsjednik vijeća

Milko Sambolek