Zakon.hr

Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26D

Poslovni broj: Gž-80/2026-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu, po sutkinji mr. sc. Bojani Skenderović, u pravnoj stvari tužitelja Trogir holding d.o.o. Put Mulina 2, Trogir, OIB: 09746817380, zastupanog po punomoćnici dipl. iur. MG, zaposlenici tužitelja, protiv tuženika MGC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku ZG, sinu tuženika, radi isplate, povodom žalbi i dopune žalbe tuženika izjavljenih protiv presude i rješenja Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Trogiru od 3. rujna 2025., poslovni broj: Povrv-795/2024-12, dana 2. srpnja 2026.

p r e s u d i o j e

I. Djelomično se prihvaćaju, a djelomično odbijaju žalbe tuženika predane 16. rujna 2025. u sjedištu Općinskog suda u Splitu i u Općinskom sudu u Splitu, Stalnoj službi u Sinju i dopuna žalbe od 18. rujna 2025. te se presuda Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Trogiru od 3. rujna 2025., poslovni broj: Povrv-795/2024-12 potvrđuje u točki I izreke u dijelu u kojem se održava na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Željene Biuk iz Trogira posl. broj Ovrv-1241/2020 od 20. siječnja 2021. i to u dijelu u kojem je tuženiku naloženo platiti tužitelju iznos od 57,97 EUR zajedno sa zateznom kamatu kako slijedi:

na iznos od 5,27 EUR od 16.10.2019. do isplate

na iznos od 5,27 EUR od 16.11.2019. do isplate

na iznos od 5,27 EUR od 16.12.2019. do isplate

na iznos od 5,27 EUR od 16.01.2020. do isplate

na iznos od 5,27 EUR od 16.02.2020. do isplate

na iznos od 5,27 EUR od 01.03.2020. do isplate

na iznos od 5,27 EUR od 01.04.2020. do isplate

na iznos od 5,27 EUR od 16.05.2020. do isplate

na iznos od 5,27 EUR od 16.06.2020. do isplate

na iznos od 5,27 EUR od 01.07.2020. do isplate

na iznos od 5,27 EUR od 01.08.2020. do isplate

time da se zatezna kamata obračunava u periodu do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena i od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

r i j e š i o j e

- preinačuje u dijelu točke I izreke u kojem je sud održao na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Željene Biuk iz Trogira posl. broj Ovrv-1241/2020 od 20. siječnja 2021. za iznos 21,89 EUR sa zateznim kamatama kako slijedi:

na iznos od 2,44 EUR od 16.12.2019. do isplate

na iznos od 2,44 EUR od 16.01.2020. do isplate

na iznos od 7,71 EUR od 01.01.2020. do isplate

na iznos od 2,44 EUR od 16.02.2020. do isplate

na iznos od 2,44 EUR od 01.03.2020. do isplate

na iznos od 2,44 EUR od 01.04.2020. do isplate

na iznos od 2,44 EUR od 16.05.2020. do isplate

na iznos od 2,44 EUR od 16.06.2020. do isplate

na iznos od 2,44 EUR od 01.07.2020. do isplate

na iznos od 2,44 EUR od 01.08.2020. do isplate

ukida platni nalog u tom dijelu i tužbeni zahtjev odbija.

- preinačuje u točki II izreke i rješava:

Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove postupka u iznosu od 9,07 EUR sa zateznim kamatama od 2. srpnja 2026. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II. Odbijaju se žalbe tuženika predane 16. rujna 2025. u sjedištu Općinskog suda u Splitu i u Općinskom sudu u Splitu, Stalnoj službi u Sinju i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Trogiru od 3. rujna 2025. poslovni broj: Povrv-795/2024- 12.

III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski sud donio je presudu kojom je u točki I izreke održao na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Željene Biuk iz [adresa] posl. broj Ovrv-1241/2020 od 20. siječnja 2021. u dijelu u kojem je naloženo tuženiku platiti tužitelju iznos od 79,86 EUR zajedno sa pripadajuću zateznom kamatom na pojedine iznose prema dospijeću naznačenom u toj točki izreke. Ujedno je prvostupanjski sud održao na snazi isto rješenje i u dijelu u kojem je tuženiku naloženo da tužitelju naknadi trošak ovršnog postupka u iznosu od 12,50 EUR sa zateznim kamatama od 20. siječnja 2021. do isplate. Pod točkom II izreke naloženo je tuženiku da u roku od 15 dana s osnova parničnog troška tužitelju isplati iznos od 13,27 EUR. Sud je donio i rješenje kojim je kao nedopuštene odbacio žalbu tuženika od 23. siječnja 2025. nazvanu "Žalba predsjedniku Vrhovnog suda Republike Hrvatske zbog upornog izdavanja lažnih ništavih sudskih pismena" i „Nova žalba od 28. srpnja 2025. na nevjerodostojno, nepotpuno označeni, dostavljeni zapisnik Povrv-795/2024 od 15. srpnja 2025.“.

2. Pravodobno podnesenim žalbama predanim 16. rujna 2025. u sjedištu Općinskog suda u Splitu i u Općinskom sudu u Splitu, Stalnoj službi u Sinju i dopunom žalbe od 18. rujna 2025. navedenu presudu i rješenje pobija tuženik bez navođenja zakonom određenih žalbenih razloga, uz prijedlog drugostupanjskom sudu da „donese svoju presudu u kojoj će pobijanu presudu oglasiti nezakonitom, nepotpuno označenom, tužbeni zahtjev neosnovanim i podnesenim izvan određenog zakonskog roka“. Ujedno potražuje od ovoga suda da tužitelju naloži da mu naknadi troškove postupka u iznosu od 1.500,00 EUR bez PDV-a.

3. Na žalbe i dopunu žalbe nije odgovoreno.

4. Žalbe tuženika i dopuna žalbe djelomično su osnovane, a djelomično neosnovane.

5. Prije upuštanja u ocjenu osnovanosti žalbenih navoda valja istaknuti da predmetni spor predstavlja spor male vrijednosti u smislu odredbe čl. 458. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14. i 70/19. – nastavno: ZPP) jer novčano potraživanje tužitelja ne prelazi iznos od 10.000,00 kn odnosno danas 1.327,23 EUR.

6. Prema odredbi čl. 467. st. 1. ZPP-a, presuda kojom se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. osim povrede iz čl. 354. st. 2. točka 3. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

7. Polazeći od činjenične osnove predmetne tužbe iz koje proizlazi da tužitelj utužuje naknadu za fiksni dio komunalne usluge tj. minimalnu naknadu za komunalnu uslugu za nekretninu tuženika na adresi u [adresa], dospjelu u periodu od 16. listopada 2019. do 01. kolovoza 2020. u ukupnom iznosu od 79,86 EUR /601,71 kn sa pripadajućom zateznom kamatom, nadalje polazeći od utvrđenja da u utuženom periodu tuženik nije podmirio naknadu za odvoz komunalnog otpada tužitelju, koji je pružao navedene usluge u spornom razdoblju te polazeći od utvrđenja da iznos na ime neplaćenih računa za odvoz kućnog smeća predstavlja cijenu fiksnog dijela usluge, odnosno cijenu minimalne javne usluge, kojom se ne naplaćuje dio cijene koja se odnosi na pražnjenje volumena spremnika, zbog čega u ovom slučaju tuženik ne plaća cijenu razmjerno količini predanog otpada već se radi o cijeni minimalne javne usluge neovisno o količini predanog otpada, prvostupanjski sud usvaja tužbeni zahtjev tužitelja pozivom na odredbe čl. 9. i čl. 65. st.1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 53/91., 73/91., 3/94., 7/96., 112/99. i 88/01.) i odredbe čl. 20. st. 1. Zakona o komunalnom gospodarstvu ("Narodne novine" broj 36/85., 70/97., 128/99., 57/00., 129/00., 59/01., 26/03. – pročišćeni tekst, 82/04., 178/04., 38/09., 79/09., 153/09., 49/11., 84/11. i 90/11.) te Opće uvjete isporuke komunalnih usluga Grada [adresa].

8. Odluka suda prvog stupnja kojom ponovno u cijelosti održava na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Željene Biuk iz [adresa] posl. broj Ovrv-1241/2020 od 20. siječnja 2021. prema ocjeni ovoga suda, unatoč jasnoj uputi o postupanju sadržanoj u odluci ovoga suda poslovni br. Gž. 919/2023 od 16. listopada 2024. i dalje nije pravilna.

9. Naime, nakon provedenog postupka prvostupanjski sud utvrđuje da je javnu uslugu prikupljanja i zbrinjavanja komunalnog otpada Grad Trogir, kao jedinica lokalne samouprave, povjerio tužitelju Trogir Holding-u d.o.o., društvu u njegovu vlasništvu i da je tuženik kao vlasnik nekretnine u [adresa] na adresi [adresa] bio dužan koristiti je sukladno čl. 20. st. 1. Zakona o komunalnom gospodarstvu ("Narodne novine" broj 36/85, 70/97, 128/99, 57/00, 129/00, 59/01, 26/03 – pročišćeni tekst, 82/04., 178/04., 38/09., 79/09., 153/09., 49/11., 84/11. i 90/11. – u daljnjem tekstu ZKG).

10. Kraj činjenice da se u ovom postupku potražuje naknada minimalne cijene javne usluge dospjele u periodu od 16. listopada 2019. do 01. kolovoza 2020. nije bilo mjesta primjeni Zakona o komunalnom gospodarstvu ("Narodne novine" broj 36/85, 70/97, 128/99, 57/00, 129/00, 59/01, 26/03 – pročišćeni tekst, 82/04., 178/04., 38/09., 79/09., 153/09., 49/11., 84/11. i 90/11. – u daljnjem tekstu ZKG) koji je prestao važiti 4. kolovoza 2018.

11. Pored toga, ukazuje se da nakon ukidanja platnog naloga sud sudi u okviru tog platnog naloga, a zbroj pojedinih iznosa o kojima je prvostupanjski sud odlučivao svojom odlukom premašuje ukupan iznos od 79,86 EUR o kojem je odlučivano platnim nalogom.

12. Prema ocjeni ovoga suda u okviru utvrđenja prvostupanjskog suda da je javna usluga prikupljanja i zbrinjavanja komunalnog otpada povjerena tužitelju i da je tuženik vlasnik nekretnine u [adresa] na adresi [adresa], pravilno je prvostupanjski sud ocijenio da je tuženik ovu javnu uslugu bio dužan koristiti, međutim, ta njegova obveza proizlazi iz odredaba čl. 30. st. 5. i st. 6. Zakona o održivom gospodarenju otpadom (Narodne novine 94/13., 73/17. i 14/19., dalje ZOGO). Dakle i pravilnom primjenom materijalnog prava proizlazi jednaka ocjena o postojanju obveze tuženika. Naime, u smislu odredbe čl. 30. st. 5. ZOGO korisnik usluge iz st. 1. ovoga članka na području pružanja javne usluge je vlasnik nekretnine, koju okolnost tuženik ne osporava. Pored toga st. 6. istog članka propisano je da je korisnik usluge dužan koristiti javne usluge iz st. 1. ovoga članka na način sukladan ovom Zakonu i propisnima donesenim na temelju ovoga Zakona te općim aktima koje jedinica lokalne samouprave donese na temelju ovoga Zakona.

13. Činjenica koja je bila sporna među strankama ovog postupka, a koja je i dalje ostala neraspravljena jest zbog čega je u računu za listopad 2019. došlo do povišenja cijene komunalne usluge. Iz priloženih računa vidljivo da je došlo do promjene parametara za obračun minimalne javne usluge koja je ranije obračunavana za „broj osoba : 2“ na „broj osoba :5“ te sa volumena spremnika (l) 60,00 na volumen spremnika (l) 120 .

14. Tužitelj je pojasnio da je obračunavao samo dio cijene javne usluge koja se odnosi na cijenu minimalne javne usluge i ista je umanjena, jer se nije naplaćivao dio cijene koja se odnosi na pražnjenje volumena spremnika. Smatra i da je korisnik javne usluge upravo tuženik kao vlasnik nekretnine na području pružanja javne usluge, kao proizvođač odnosno posjednik otpada i da je dužan snositi trošak gospodarenja komunalnim otpadom na području pružanja javne usluge kao fiksnog dijela cijene neovisno o količini predanog otpada.

15. Iz Cjenika javne usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada na području Grada Trogira međutim proizlazi da iznos cijene fiksnog dijela usluge tj. minimalna javna usluga nije jedna apsolutno određena naknada koju bi plaćali u jednakim iznosima svi korisnici usluga, nego je ova naknada, iako neovisno o količini predanog otpada, ipak različita za različite korisnike. Ona naime ovisi o broj članova kućanstva i zapremini minimalne količine otpada. Tako je cijena minimalne javna usluge za stalne korisnike 1-2 člana kućanstva i spremnik zapremine 60 l za miješani komunalni otpad 39,72 kn / 5,27 EUR, dok je cijena minimalne javne usluge za stalne korisnike 3-5 članova kućanstva i spremnik zapremine 120 l za miješani komunalni otpad 58,03 kn / 7,71 EUR.

16. Neovisno stoga što se utuženi iznos odnosi na cijenu fiksnog dijela usluge tj. minimalnu javnu uslugu koji nije razmjeran količini predanog otpada, taj fiksni dio cijene ovisan je ipak o broju članova kućanstva i zapremini spremnika. Kraj nepostojanja evidencije zbog čega je došlo do promjene podataka o broju članova kućanstva i zapremine volumena na računima tuženika s dospijećem od 16. prosinca 2019. na dalje te time i povećanja cijene minimalne javne usluge, pogrešno je stoga sud prvog stupnja primijenio materijalno pravo kada je ukupno utuženi iznos ocijenio osnovanim .

17. Naime, uvažavajući utvrđenja prvostupanjskog suda da je tuženik vlasnik nekretnine na području na kojem tužitelj pruža uslugu odvožnje komunalnog otpada i da on i njegov punomoćnik (sin) žive na toj adresi, to je tuženik ovu javnu uslugu bio dužan koristiti na temelju odredaba čl. 30. st. 5. i st. 6. ZOGO, međutim prema ocjeni ovoga suda samo sukladno cijeni minimalne usluge za koju je tužitelj dokazao da su ispunjeni parametri (1-2 članova kućanstva i ranije nesporno dodijeljena kanta 60 l volumena zapremine). Razlog promjene cijene minimalne javne usluge sa 1-2 člana na 3-5 članova i veći volumen zapremine spremnika tužitelj nije ni na koji način obrazložio pa niti nije bilo mjesta održavanju na snazi platnog naloga za iznos cijene povrh minimalne javne usluge za 1-2 člana kućanstva i spremnik od 60 l.

17.1. Obzirom na iznijeto stajalište ovoga suda, ali i stav suda prvog stupnja kojim je utvrđena zakonska obveza tuženika kao vlasnika nekretnine na korištenje predmetne javne usluge, proizvoljne su i neutemeljene žalbene tvrdnje tuženika da je tužitelj bio dužan ispoštovati njegovu izjavu građana o načinu korištenja javne usluge koju mu je dostavio i isporučiti potrebne spremnike, a kako iste izjave ili ugovora nema onda da je u obvezi plaćati uslugu tek od dana početka korištenja predmetne usluge. Tuženika dakle, kao što je navedeno, obvezuje zakon kao vlasnika nekretnine neovisno o sklopljenom ugovoru na plaćanje fiksnog dijela cijene minimalne javne usluge.

18. U odnosu na fiksni dio cijene minimalne javne usluge za 1-2 člana kućanstva i spremnik od 60 l obzirom na vrijeme u kojem je naknada dospjela (najstarije potraživanje je dospjelo 16. listopada 2019.) i trenutak pokretanja ovršnog postupka kojim je tužitelj zatražio namirenje ove tražbine (9. listopada 2020.) nije protekao zastarni rok od godine dana iz čl. 232. st.1. točka 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 219/18. , dalje ZOO).

19. Konačno, bez utjecaja su i daljnje tvrdnje tuženika o nepoštivanju tužitelja obveze na omogućavanje recikliranja i odvojene predaje otpada kraj činjenice da se u ovom postupku raspravlja o fiksnom dijelu cijene minimalne javne usluge bez bilo kakvog obračuna pražnjenja spremnika.

20. Temeljem iznijetog primjenom odredbe čl. 368.st.1. ZPP-a potvrđena je odluka pod točkom I izreke u dijelu u kojem je održan na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Željene Biuk iz [adresa] posl. broj Ovrv-1241/2020 od 20. siječnja 2021. i to u dijelu u kojem je tuženiku naloženo platiti tužitelju iznos od 57,97 EUR zajedno sa zateznom kamatom na iznose kako su naznačeni u toj točki izreke presude. Ujedno je odluku u dijelovima točke I izreke u kojima je sud održao na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi za iznos od 21,89 EUR i za iznos troška ovrhe od 12,50 EUR sa zateznim kamatama primjenom čl. 373. točka 3. ZPP-a trebalo preinačiti i odbiti tužbeni zahtjev.

21. Nisu osnovani žalbeni navodi tuženika da mu je sud dužan izdati potvrdu iz informacijskog sustava o tome da je njegov podnesak (prigovor) zaprimljen, sukladno Pravilniku o elektroničkoj komunikaciji („Narodne novine“ broj: 139/21 .). Naime, navedeni Pravilnik se primjenjuje na podnošenje podnesaka sudu u elektroničkom obliku putem informacijskog sustava za elektroničku komunikaciju od strane vanjskih korisnika i dostavu pismena vanjskim korisnicima u elektroničkom obliku putem informacijskog sustava za elektroničku komunikaciju od strane suda (čl. 3. Pravilnika). Tuženik sam ističe da nije korisnik elektroničke komunikacije, a što je i vidljivo iz stanja spisa, budući da je sva pismena urudžbirao neposredno u sudu tj. njegovi podnesci nisu dostavljeni u elektroničkom obliku. Dakle, budući da tuženik ne koristi informacijski sustav za elektroničku komunikaciju, na njega se ne odnosi čl. 11. st. 1. Pravilnika.

22. Nadalje, nisu osnovani žalbeni navodi tuženika da je sud postupio suprotno čl. 3. st. 1. toč. 10. te čl. 30 st. 2. Pravilnika o radu u sustavu eSpis („Narodne novine“ broj: 35/15., 123/15., 45/16., 29/17., 112/17., 119/18., 39/20., 138/20., 147/20.,). Naime, tuženik pogrešno tumači odredbe, navodeći da na primjerku pobijanog rješenja nije istaknut Jedinstveni crtični kod (bar kod). Navedeni bar kod se, sukladno spomenutim odredbama, nalazi na omotu spisa predmeta koji se nalazi u fizičkom obliku na sudu, a ne i na sudskim odlukama koje se dostavljaju strankama.

23. Proizvoljni su navodi žalbe i u dijelu u kojem tuženik tvrdi da bi postupak pred prvostupanjskim sudom bio vođen protivno odredbama Sudskog poslovnika („Narodne novine“ broj 37/14., 49/14., 8/15., 35/15., 123/15., 45/15., 29/17., 33/17., 34/17., 57/17., 1101/18,. 119/18., 81/19., 128/19., 39/20., 47/20., 138/20., 147/20.), budući su pismena u spisu označena na propisani način, a dostava je izvršavana sukladno odredbama ZPP-a, dok njegovo pozivanje na odredbe primjene Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine 36/24. koji je stupio na snagu 1. srpnja 2024.) neosnovano budući se ovdje radi o parničnom postupku.

24. Konačno, proizvoljni su i neodlučni i žalbeni navodi tuženika da je prvostupanjski sud pogrešno odbacio njegovu žabu upućenu Predsjedniku Vrhovnog suda RH „zbog upornog izdavanja lažnih ništavih sudskih pismena" i žalbu na nevjerodostojno, nepotpuno označeni, dostavljeni zapisnik Povrv-795/2024 od 15.07.2025. Naime, djelokrug rada predsjednika VSRH određen je Zakonom o sudovima, a bilo kakve povrede koje su počinjene tijekom parničnog postupka, a koje su mogle utjecati na odluku suda ispituju se u okviru podnesene žalbe ovome sudu i to kako povrede istaknute po tuženiku, tako i one na koje sud pazi po služenoj dužnosti u smislu čl. 365. st. 2. ZPP-a. Ispitujući odluku u tom smislu nije uočeno počinjenje bitne povrede postupka. Slijedom iznijetog odbijena je žalba tuženika na doneseno rješenje koje je potvrđeno primjenom odredbom čl. 380. točka 2. ZPP-a.

25. Kako je preinačena odluka na način da je tužitelj djelomično uspio sa tužbenim zahtjevom, odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 166. st. 2. ZPP -a i odredbi čl. 154. st. 2. ZPP-a uz primjenu Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj: 138/23. i 107/25. dalje: Tarifa).

26. Sukladno čl. 154. st. 2. ZPP ako su stranke djelomično uspjele u parnici, sud će najprije utvrditi postotak u kojemu je svaka od njih uspjela, zatim će od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela oduzeti postotak one stranke koja je u manjoj mjer i uspjela, nakon toga će utvrditi iznos pojedinih i iznos ukupnih troškova stranke koja je u većoj mjeri uspjela u parnici koji su bili potrebni za svrhovito vođenje postupka te će toj stranci odmjeriti naknadu dijela takvih ukupnih troškova koji odgovara postotku koji je preostao nakon navedenog obračuna postotaka u kojima su stranke uspjele u parnici.

27. Tuženik je u ovom postupku u odnosu na postavljeni tužbeni zahtjev osporavao i osnov i visinu, pa je ocijenjeno da je tužitelj u pogledu osnova uspio sa 100 %, dok je u odnosu na visinu uspio sa 27,41 % (dosuđenih 57,97 EUR od zatraženih 79,86 EUR). Ukupni uspjeh tužitelja u odnosu na tužbeni zahtjev je prema tome 86,30 %, a tuženika 13,70% pa kada se stave u omjer ova dva postotka dobije se pozitivna razlika na strani tužiteljice od 72,60 %.

28. Tužitelj osnovano potražuje troškove ovršnog postupka, koji se odnose na trošak nagrade javnog bilježnika prema članku 6. i 8. Pravilnika o naknadi i nagradi javnih bilježnika u ovršnom postupku ("Narodne novine" broj 8/11., 112/12. i 114/12.) u iznosu od 7,96 EUR i javnobilježnički trošak u iznosu od 3,98 EUR te trošak PDV, odnosno u okviru zatraženog iznosa trošak od 12,50 EUR. U odnosu na zatraženi iznos sudske pristojbe na presudu u spisu ne postoji evidencija da ju je tužitelj platio odnosno da je ovaj trošak doista i nastao tužitelju stoga je odbijen. Kada se ovako priznati iznos stavi u omjer sa postotkom koji se dobije kao razlika uspjeha stranka od 72,60 % dobije se osnovani iznos troškova tužitelja od 9,07 EUR.

29. Tuženik u ovom postupku nije zastupan po odvjetniku slijedom čega niti ne može potraživati naknadu troškova po Tarifi. Naime, Tarifa određuje način vrednovanja, obračunavanja i plaćanja odvjetničkih radnji i izdataka koje su stranke dužne platiti odvjetniku ili odvjetničkom društvu, za radnje obavljene po punomoći ili rješenju suda, pravosudnog ili drugog nadležnog tijela, temeljem Zakona o odvjetništvu. Odvjetnici imaju pravo na nagradu za svoj rad te na naknadu troškova u svezi s obavljenim radom sukladno tarifi koju utvrđuje i donosi Komora uz suglasnost ministra nadležnog za poslove pravosuđa. Ovo njihovo pravo proisteče iz odredbe čl. 18. st. 1. Zakona o odvjetništvu (Narodne novine br. 9/94., 117/08., 50/09. i 18/11.). Kako tuženika zastupa njegov sin koji tijekom postupka ne tvrdi niti dokazuje da je odvjetnik to tuženik nema pravo na naknadu troškova koju bi imao da ga je tijekom postupka zastupao odvjetnik.

U Varaždinu 2. srpnja 2026.

Sutkinja

Mr. sc. Bojana Skenderović

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte