Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26d

Poslovni broj: Gž-241/2025-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu u vijeću sastavljenom od sutkinje Sanje Bađun kao predsjednice vijeća, sutkinje Amalije Švegović kao izvjestiteljice i članice vijeća i suca Milka Samboleka kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ZC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] zastupane po punomoćniku Milanu Samardžiću, odvjetniku u [adresa] protiv tuženika CONSENSUS NEKRETNINE d.o.o., Rijeka, Ignacia Henckea 1, OIB: 88216523120 zastupanog po punomoćniku Lovri Perici, odvjetniku u Crikvenici i tuženika ĐC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] zastupanog po punomoćnici Ivani Smiljanić, odvjetnici u [adresa], radi isplate, odlučujući o žalbama tuženika izjavljenim protiv presude Općinskog suda u Rijeci poslovni broj: P-2569/2023-21 od 19. prosinca 2024., na sjednici vijeća 2. srpnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Žalba tuženika ĐC odbija se kao neosnovana, dok se žalba tuženika CONSENSUS NEKRETNINE d.o.o. Rijeka prihvaća kao osnovana te se presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj: P-2569/2023-21 od 19. prosinca 2024.:

- potvrđuje u točki I. izreke u odnosu na tuženika ĐC,

- preinačuje u točki I. izreke u odnosu na tuženika CONSENSUS NEKRETNINE d.o.o. Rijeka na način da se tužbeni zahtjev tužiteljice u odnosu na tog tuženika odbija kao neosnovan,

- potvrđuje u točki II. izreke (odluci o trošku) u dijelu kojim je naloženo tuženiku ĐC naknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od 1.292,23 EUR -a s pripadajućim zateznim kamatama,

- preinačuje u točki II. izreke (odluci o trošku) u dijelu kojim je naloženo tuženiku CONSENSUS NEKRETNINE d.o.o., Rijeka naknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od 1.292,23 EUR-a te se u odnosu na tog tuženika zahtjev tužiteljice za naknadu troškova parničnog postupka odbija kao neosnovan.

II. Nalaže se tužiteljici naknaditi tuženiku CONSENSUS NEKRETNINE d.o.o., Rijeka trošak parničnog postupka u iznosu od 1.331,00 EUR-a, te trošak žalbenog postupka u iznosu od 250,00 EUR-a u roku od 15 dana.

III. Odbija se zahtjev tuženika ĐC za naknadu troškova žalbenog postupka kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom pod točkom I. izreke naloženo je tuženiku CONSENSUS NEKRETNINE d.o.o. i tuženiku ĐC solidarno platiti tužiteljici iznos od 3.000,00 EUR-a s pripadajućim zateznim kamatama od 17. prosinca 2018. Pod točkom II. izreke naloženo je tuženicima solidarno naknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od 2.584,45 EUR-a s pripadajućim zateznim kamatama od presuđenja 19. prosinca 2024.

2. Navedenu presudu pravodobnom i dopuštenom žalbom pobijaju tuženici zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava, predlažući drugostupanjskom sudu da preinači presudu i odbije u cijelosti tužbeni zahtjev tužiteljice (prijedlog oba tuženika) podredno da ukine presudu i vrati spis prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje (prijedlog tuženika CONSENSUS NEKRETNINE d.o.o.).

3. Tužiteljica je u odgovoru na žalbe osporila žalbene navode tuženika te predložila odbiti žalbe oba tuženika kao neosnovane i potvrditi prvostupanjsku presudu .

4. Žalba tuženika ĐC nije osnovana, dok je žalba tuženika CONSENSUS NEKRETNINE d.o.o. osnovana.

5. Predmet postupka je zahtjev tužiteljice za isplatu iznosa od 3.000,00 EUR, koji iznos se odnosi na kupoprodajnu cijenu parkirnog mjesta kao izvanknjižnog vlasništva tuženika ĐC na čk.br. 602/1 k. o. [katastarska općina], prema Planu posebnih dijelova zgrade označeno kao parkirno mjesto broj B2, ukupne površine 11,50 m2, na terenu označeno kao br. 11-sadašnje stanje, a koji tužbeni zahtjev tužiteljica činjenično temelji na tvrdnji da tuženik ĐC nije izvršio obvezu iz čl. 4. st. 2. Kupoprodajnog ugovora sklopljenog između tužiteljice i tuženika ĐC dana 18. svibnja 2018., odnosno da tuženik ĐC nije zajedno sa suvlasnicima Dilatacije B ishodio potvrdu etažiranja parkirnih mjesta radi upisa prava vlasništva istih kod Zemljišno - knjižnog odjela Općinskog suda u Rijeci, zbog čega je tužiteljica 17. prosinca 2018. djelomično raskinula Kupoprodajni ugovor u dijelu koji se odnosi na kupnju tog parkirnog mjesta.

6. Prvostupanjski sud, polazeći od slijedećih činjeničnih utvrđenja:

- da je tužiteljica s tuženikom ĐC uz posredovanje tuženika CONSENSUS NEKRETNINE d.o.o. Rijeka 18. svibnja 2018. sklopila Kupoprodajni ugovor (dalje: kupoprodajni ugovor) predmet kojeg ugovora je suvlasnički dio: 35/884, etažno vlasništvo (E-12) i to poslovni prostor B2 koji se nalazi u stambeno-poslovnoj zgradi i dvorištu u Ulici braće Stipčić 31A, sagrađenoj na čk.br. 602/1 površine 1143 m2, upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i jedno parkirno mjesto kao izvanknjižno vlasništvo prodavatelja na čk.br. 602/1 k. o. [katastarska općina], prema Planu posebnih dijelova zgrade označeno kao parkirno mjesto br. B2, ukupne površine 11,50 m2, na terenu označeno kao br. 11- sadašnje stanje za kupoprodajnu cijenu u iznosu od 62.000,00 EUR / 467.139,00 kn,

- da je u čl. 4. kupoprodajnog ugovora navedeno da je ovdje tuženik ĐC kao prodavatelj od ovdje tužiteljice ZC kao kupca primio iznos od 59.000,00 EUR / 444.535,50 kn (stavak 1.), dok je u stavku 2. ugovoreno da su ugovorne strane suglasne da ostatak iznosa ugovorene kupoprodajne cijene od 3.000,00 EUR-a kupac danom potpisivanja kupoprodajnog ugovora deponira u agenciji CONSENSUS NEKRETNINE d.o.o. Rijeka do ispunjenja obveze preuzete od strane prodavatelja, a vezano za obilježavanje parkirnog mjesta koje pripada predmetnom stanu iz čl. 2. kupoprodajnog ugovora, odnosno da prodavatelj (ovdje tuženik ĐC) zajedno sa suvlasnicima Dilatacije B ishoduje potvrdu etažiranja parkirnih mjesta radi upisa vlasništva kod Zemljišno-knjižnog odjela Općinskog suda u Rijeci, a u stavku 3. navedeno je da agencija CONSENSUS NEKRETNINE d.o.o. Rijeka potvrđuje primitak iznosa od 3.000,00 EUR-a i njegovo deponiranje te da se obvezuje nakon što tvrtka Zidar d.o.o. službeno obilježi pripadajuće parkirno mjesto (broj u boji na predviđenom asfaltiranom parkiralištu ispred zgrade) deponirani iznos predati prodavatelju ĐC na ruke, uz potpis potvrde od strane istog o primitku tog iznosa,

- da je tužiteljica upisana u zemljišnoj knjizi kao vlasnica posebnog dijela nekretnine ETAŽE E-12 (poslovni prostor), dok nije upisana u zemljišnu knjigu kao vlasnica predmetnog parkirnog mjesta,

- da je predmetno parkirno mjesto B2 koje je predmet Kupoprodajnog ugovora obilježeno u rujnu 2018. od strane tvrtke Zidar d.o.o.,

- da je 1. listopada 2018. Odjel gradske uprave za provedbu dokumenata prostornog uređenja i građenje Grada Rijeka izdao potvrdu da poslovni prostor B2, koji je predmet kupoprodaje, predstavlja samostalnu uporabnu cjelinu, time da je u toj Potvrdi navedeno da ista nema pravni učinak na vlasništvo i druga stvarna prava, već da služi isključivo za potrebe posebnog postupka uspostave vlasništva posebnog dijela za koje je nadležan Općinski sud u Rijeci i koji se provodi prema čl. 73. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ( ''Narodne novine'' broj: 91/1996, 68/1998, 137/1999, 22/2000, 73/2000, 114/2001, 79/2006, 141/2006, 146/2008, 38/2009, 153/2009, 90/2010, 143/2012, 152/2014 - dalje: ZV),

- da je tužiteljica dopisom od 13. prosinca 2018., a koji dopis je tuženik CONSENSUS NEKRETNINE d.o.o. Rijeka primio 14. prosinca 2018., obavijestila tog tuženika da djelomično raskida Kupoprodajni ugovor u dijelu koji se odnosi na parkirno mjesto i zahtijevala od istog povrat deponiranog iznosa od 3.000,00 EUR /22.603,50 kn,

- da je tužiteljica dopisom od 13. prosinca 2018., a koji je tuženik ĐC primio 17. prosinca 2018., djelomično raskinula Kupoprodajni ugovor u dijelu koji se odnosi na parkirno mjesto koje je predmet tog ugovora, zahtijevajući od tuženika ĐC povrat dijela kupoprodajne cijene za to parkirno mjesto u iznosu od 3.000,00 EUR /22.603,50 kn,

- da je tuženik CONSENSUS NEKRETNINE d.o.o. Rijeka po pozivu tuženika ĐC, odnosno po opomeni pred tužbu istog od 10. prosinca 2018., nakon što je obilježeno predmetno parkirno mjesto i nakon uvida u potvrdu nadležnog odjela gradske uprave za prostorno uređenje i gradnju od 1. listopada 2018. kojom je potvrđeno da stanu tužiteljice koji je predmet Kupoprodajnog ugovora pripada obilježeno parkirno mjesto B2, dana 19. prosinca 2018. predao tuženiku ĐC deponirani iznos od 3.000,00 EUR /22.603,50 kn,

- da iz iskaza i dopunskog iskaza tužiteljice, detaljno opisanog pod točkom 15. obrazloženja, u bitnome proizlazi da je od tuženika ĐC kao prodavatelja kupila parkirno mjesto kao izvanknjižno vlasništvo, da se prodavatelj u čl. 4. st. 2. kupoprodajnog ugovora obvezao zajedno sa suvlasnicima Dilatacije B izraditi etažni elaborat i po pribavi potvrde etažiranja izvršiti upis predmetnog parkirališnog mjesta u zemljišne knjige, da je zatražila povrat novaca i raskid ugovora za parkirno mjesto kad je vidjela da potvrda iz 2018. nije provediva, da je za nju ispunjenje obveze prodavatelja predstavljalo uvjet za kupnju parkirnog mjesta,

- da iz iskaza TC, zakonske zastupnice tuženika CONSENSUS NEKRETNINE d.o.o., detaljno opisanog pod točkom 18. obrazloženja, proizlazi da je između stranaka ugovorena jedinstvena kupoprodajna cijena za kupnju poslovnog prostora i parkirnog mjesta, da je prema dogovoru prodavatelja, kupca i agencije sadržanom u čl. 4.3. kupoprodajnog ugovora obveza agencije bila samo isplatiti deponirani iznos prodavatelju čim Zidar d.o.o. obilježi parkirno mjesto, što je i učinila po ispunjenju obveze prodavatelja, dok je obveza prodavatelja bila označiti parkirno mjesto B2 odnosno ishodovati potvrdu o etažiranju, izraditi etažni elaborat i isti provesti uknjižbom kroz zemljišne knjige, te da se na temelju potvrde nadležnog odjela gradske uprave za prostorno uređenje i gradnju od 1. listopada 2018. predane od prodavatelja u svrhu ispunjenja njegove obveze ne može provesti upis vlasništva,

- da je u svom iskazu i dopuni iskaza tuženik ĐC naveo da je njegova obveza bila označiti parkirno mjesto odnosno to je morala učiniti tvrtka Zidar d.o.o., nakon čega mu je trebalo predati deponirati iznos, da ishodovanje potvrde etažiranja (druga obveza navedena u kupoprodajnom ugovoru) nije bila njegova obveza već samo ponuda njegove supruge u dobroj volji da pribavi takvu potvrdu te se nije obvezao izraditi novi etažni elaborat i isti provesti kroz zemljišne knjige, da je postojao dogovor između stanara da će se složiti i pokrenuti postupak etažiranja i izrade elaborata za parkirna mjesta, da je njegova obveza iz čl. 4.2. kupoprodajnog ugovora ispunjena pribavom potvrde nadležnog odjela gradske uprave za prostorno uređenje i gradnju od 1. listopada 2018., te da je za njega odredba čl. 4. kupoprodajnog ugovora značila da kao prodavatelj zajedno s ostalim suvlasnicima dilatacije B ishodi potvrdu radi upisa vlasništva u zemljišne knjige odnosno da se provede etažiranje kroz zemljišne knjige ali do toga nije došlo jer su se suvlasnici oglušivali na pozive te da je to predstavljalo njegovu želju da pomogne kupcu a ne obvezu iz čl. 4. st. 2. kupoprodajnog ugovora,

utvrđuje da je tuženik ĐC kao prodavatelj prodao tužiteljici kao kupcu poslovni prostor B2 s pripadajućim parkirnim mjestom B2 za ugovorenu jedinstvenu kupoprodajnu cijenu u iznosu od 62.000,00 EUR-a, da se tuženik ĐC kupoprodajnim ugovorom obvezao označiti parkirno mjesto i izraditi etažni elaborat a sve radi omogućavanja tužiteljici upisa vlasništva parkirnog mjesta u zemljišne knjige, da je iznos od 3.000,00 EUR-a deponiran u agenciji CONSENSUS NEKRETNINE d.o.o. dok prodavatelj ne ispuni svoju obvezu preuzetu kupoprodajnim ugovorom te da tuženik ĐC nije ispunio svoju obvezu predajom potvrde nadležnog odjela gradske uprave za prostorno uređenje i gradnju od 1. listopada 2018. jer na temelju te potvrde tužiteljica ne može u zemljišnim knjigama upisati svoje pravo vlasništva na predmetnom parkirnom mjestu. Prvostupanjski sud, pozivajući se na odredbe čl. 376. st. 1. ZOO-a i čl. 120. ZV-a, imajući na umu i samu svrhu kupoprodajnog ugovora – stjecanje prava vlasništva na parkirnom mjestu B2, te tumačeći spornu odredbu čl. 4. st. 2. kupoprodajnog ugovoru u smislu odredbe čl. 319. ZOO-a, zaključuje da je uvjet za kupnju parkirnog mjesta bila provedba etažiranja kako bi se isto moglo u zemljišnim knjigama upisati kao vlasništvo tužiteljice, da je svrha deponiranog iznosa kod agencije CONSENSUS NEKRETNINE d.o.o. bilo pružiti tužiteljici kao kupcu osiguranje da će taj uvjet biti ispunjen, pa kako iz provedenih dokaza proizlazi da taj uvjet nije ispunjen, deponirani iznos nije mogao biti predan tuženiku ĐC kao prodavatelju, slijedom čega je prihvatio tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti.

6.1. Prigovor promašene pasivne legitimacije koji je istaknuo tuženik CONSENSUS NEKRETNINE d.o.o. navodeći da nije ugovorna strana kupoprodajnog ugovora, prvostupanjski sud je ocijenio neosnovanim, zaključivši da je isti u svojstvu nalogodavca potpisom kupoprodajnog ugovora preuzeo određene obveze (primiti polog od 3.000,00 EUR-a i isti predati prodavatelju kada se ostvare određeni uvjeti), pa kako je utvrđeno da prodavatelj ĐC nije ispunio svoju preuzetu obvezu iz čl. 4. st. 2. kupoprodajnog ugovora, to agencija nije mogla predati deponirani iznos prodavatelju.

O žalbi tuženika CONSENSUS NEKRETNINE d.o.o.:

7. Tuženik CONSENSUS NEKRETNINE d.o.o. u žalbi prvenstveno ističe bitnu povredu iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a jer da izreka presude proturječi razlozima presude, da ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama, a one koje sadrži su nejasni i proturječni provedenim dokazima, te i u žalbenoj fazi postupka osporava svoju pasivnu legitimaciju navodeći da nije ugovorna strana iz kupoprodajnog ugovora od 18. svibnja 2018. već su ugovorne strane isključivo tužiteljica i tuženik ĐC kao prodavatelj, da je prvostupanjski sud pogrešno protumačio ugovornu odredbu čl. 4. st. 2. u odnosu na čl. 4. st. 3. kupoprodajnog ugovora odnosno obvezu prodavatelja izjednačio je s njegovom obvezom, iako je ista jasno odvojena obzirom da je odredbom čl. 4. st. 2. kupoprodajnog ugovora propisana obveza tuženika ĐC kao prodavatelja, dok je čl. 4. st. 3. kupoprodajnog ugovora propisana njegova obveza kao agencije za posredovanje nakon ispunjenja obveze treće osobe tvrtke Zidar d.o.o., pa kako je uvjet iz čl. 4. st. 3. kupoprodajnog ugovora ispunjen, to je on ispravno izvršio svoju obvezu kada je predao iznos od 3.000,00 EUR-a prodavatelju. Ističe da sporni iznos nije stekao za sebe i svoju korist, već je taj iznos nakon nespornog ispunjenja obveze treće osobe Zidar d.o.o. (koji je obilježio predmetno parkirno mjesto brojem u boji na predviđenom asfaltiranom parkiralištu ispred zgrade) predan tuženiku ĐC kao prodavatelju. Smatra da, ako je tužbeni zahtjev i osnovan, sporni iznos od 3.000,00 EUR-a tužiteljici treba vratiti isključivo tuženik ĐC koji ga je i primio 19. prosinca 2018., pa je stoga, uz počinjenje bitne povrede, prvostupanjski sud pogrešno utvrdio odlučnu činjenicu da nije mogao predati prodavatelju ĐC deponirani iznos ako prodavatelj nije ispunio svoje obveze u cijelosti, posljedično čemu je i pogrešno primijenio materijalno pravo.

8. Ispitujući pobijanu presudu u okviru istaknutog žalbenog razloga tuženika, ovaj sud utvrđuje da nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a koju obrazlaže tuženik u žalbi pobijana presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama, pa presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati. Prvostupanjski sud nije počinio niti bilo koju drugu bitnu povredu odredaba parničnog postupka, a na koje povrede ovaj sud na temelju čl. 365. st. 2. ZPP-a u žalbenom postupku pazi po službenoj dužnosti.

9. Međutim, osnovano ukazuje tuženik da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je prigovor promašene pasivne legitimacije ocijenio neosnovanim i prihvatio tužbeni zahtjev i u odnosu na tuženika CONSENSUS NEKRETNINE d.o.o. Naime, imajući u vidu sadržaj čl. 4. st. 3. kupoprodajnog ugovora koji glasi ''Agencija ''Consensus nekretnine'' d.o.o. potvrđuje primitak naprijed navedenog iznosa (3.000,00 EUR-a – napomena ovog suda) i njegovo deponiranje te se obvezuje da će nakon što tvrtka Zidar d.o.o. službeno obilježi pripadajuće parkirno mjesto (broj u boji na predviđenom asfaltiranom parkiralištu ispred zgrade), deponirani iznos predati prodavatelju na ruke uz potpis Potvrde od strane prodavatelja o primitku navedenog iznosa.'', proizlazi da tuženik ''Consensus nekretnine'' nije ugovorna strana kupoprodajnog ugovora sklopljenog između tužiteljice i tuženika ĐC, već je samo preuzeo posebnu obvezu čuvanja i isplate položenog depozita nakon što tvrtka Zidar d.o.o. označi sporno parkirno mjesto B2 brojem u boji na predviđenom asfaltiranom parkiralištu ispred zgrade. Obzirom da je i sama tužiteljica u dopunskom iskazu navela da su i sada parkirna mjesta obilježena različitim brojevima na istoj površini, ali da ne zna je li to obilježavanje izvršila tvrtka Zidar d.o.o., pa povezujući njezin iskaz sa iskazom zakonske zastupnice tuženika i iskazom tuženika ĐC, kao i iskazom svjedokinje VC koja je navela da je označavanje parkirnih mjesta (kako su ista utvrđena na provedenom sudskom uviđaju) izvršeno 2018., proizlazi zaključak da je tuženik CONSENSUS NEKRETNINE d.o.o. isplatio tuženiku ĐC deponirani iznos po ispunjenju uvjeta navedenog u čl. 4. st. 3. kupoprodajnog ugovora. Stoga ne postoji pravni osnov po kojem bi tuženik CONSENSUS NEKRETNINE d.o.o. bio u obvezi isplatiti tužiteljici iznos od 3.000,00 EUR-a.

10. Slijedom navedenog, valjalo je prihvatiti žalbu tuženika CONENSUS NEKRETNINA te primjenom odredbe čl. 373. toč. 3. ZPP-a preinačiti točku I. izreke i u odnosu na tog tuženika odbiti tužbeni zahtjev tužiteljice kao neosnovan.

O žalbi tuženika ĐC:

11. Tuženik ĐC u žalbi u bitnome navodi da prvostupanjski sud nije cijenio činjenicu da je tužiteljica upisana vlasnica posebnog dijela nekretnine etaže E -12 od 24. svibnja 2018., pa on više nema pravni interes niti je ovlašten podnositi prijedlog za upis parkirnog mjesta B2 u zemljišnu knjigu kao pripatka posebnog dijela nekretnine etaže E-12 niti ima pravni interes bilo sam bilo zajedno sa suvlasnicima dilatacije B za eventualno pokretanje postupka uspostave vlasništva posebnog dijela koji se provodi prema čl. 73. ZV-a. Osporava zaključak prvostupanjskog suda da se kupoprodajnim ugovorom obvezao na izradu etažnog elaborata, jer nigdje u kupoprodajnom ugovoru, a pogotovo ne u čl. 4. istog, nema ugovorene njegove obveze na izradu etažnog elaborata. Daljnjim žalbenim navodima tuženik analizira iskaze stranaka, te ukazuje na dijelove iskaza stranaka koje je sud propustio cijeniti, pa kako prvostupanjski sud provedene dokaze nije savjesno i brižljivo ocijenio, time je pogrešno primijenio odredbu čl. 8. ZPP-a, što je utjecalo na donošenje zakonite i pravilne presude, pa je time počinio bitnu povredu iz čl. 354. st. 1. ZPP-a. Tuženik navodi da prvostupanjski sud, unatoč uputi drugostupanjskog suda, uopće nije utvrdio pravu volju ugovornih strana prilikom ugovaranja obveze prodavatelja da ishodi potvrdu etažiranja parkirnih mjesta radi upisa vlasništva u zemljišnim knjigama, jer je iz provedenih dokaza (isprava i iskaza) trebao zaključiti da je volja ugovornih strana bila da se obilježi parkirno mjesto B2 pripadajuće poslovnom prostoru B2 te da se ishodi potvrda etažiranja, a radi se o potvrdi od 1. listopada 2018. kojom je potvrđeno da poslovnom prostoru B2 pripada kao pripadak parkirno mjesto B2. Obzirom da sporno parkirno mjesto, koje nije unutar zgrade, ne može predstavljati samostalnu uporabnu cjelinu u smislu odredbe čl. 67. st. 2. i čl. 73. ZV-a i može biti upisano samo kao pripadak vlasništvu posebnog dijela nekretnine tj. pripadak vlasništvu poslovnog prostora, to se niti ne može provesti etažiranje parkirnog mjesta B2 niti etažiranje parkirnih mjesta Dilatacije B, što ukazuje da volja ugovornih strana nije bila ugovoriti obvezu etažiranja na strani tuženika ĐC jer bi se radilo u ugovaranju nemoguće i nedopuštene činidbe. Tuženik, nadalje, navodi da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio svrhu kupoprodajnog ugovora glede parkirnog mjesta B2 kao predmeta kupoprodaje jer svrha, a s tim u vezi i obveza tuženika ĐC nije bila uknjižba prava vlasništva na ime tužiteljice, već se radilo o obvezi ishodovanja citirane potvrde od 1. listopada 2018. (postupak ishođenja iste pokrenuo je pred nadležnim tijelom još kao upisani vlasnik nekretnine) kojom je potvrđeno da je predmetno parkirno mjesto B2 pripadak poslovnog prostora B2, ali koju potvrdu nakon upisa tužiteljice tj. nakon 24. svibnja 2018. on više nije bio ovlašten podnijeti sudu na provedbu, već je istu predao tužiteljici putem tuženika CONSENSUS NEKRETNINE d.o.o. na daljnje postupanje, pri čemu ističe da je njegova supruga kao dobru volju dogovorila svojevrsnu pomoć oko pribave isprava radi eventualne uknjižbe prava vlasništva. Zaključno ističe da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio njegovu obvezu te pogrešno utvrdio da on nije ispunio svoju ugovornu obvezu.

12. Ispitujući pobijanu presudu u okviru istaknutog žalbenog razloga tuženika ĐC, ovaj sud utvrđuje da nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a koju obrazlaže tuženik u žalbi, jer suprotno tvrdnji tuženika, pobijana presuda ne sadrži nikakve nedostatke zbog kojih se njezina pravilnost ne bi mogla ispitati jer je prvostupanjski sud u obrazloženju iznio navode o odlučnim činjenicama, ocjenu dokaza o spornim činjenicama obrazložio je jasnim, logičnim i uvjerljivim razlozima koji su u skladu sa sadržajem provedenog dokaznog postupka. Protivno žalbenim tvrdnjama tuženika, prvostupanjski sud je pri utvrđivanju relevantnih činjenica ocijenio svaki za odluku o predmetu spora odlučan dokaz u smislu odredbe čl. 8. ZPP-a, pri čemu valja reći da je pravo na ocjenu provedenih dokaza odredbama parničnog postupka pridržano za prvostupanjski sud (čl. 8. ZPP-a), pa postupanjem prema toj ovlasti i time što provedene dokaze nije ocijenio sukladno shvaćanju tuženika ĐC, prvostupanjski sud nije ostvario povredu iz odredbe čl. 354. st. 1. u vezi čl. 8. ZPP-a. Prvostupanjski sud nije počinio niti bilo koju drugu bitnu povredu odredaba parničnog postupka, a na koje povrede ovaj sud osnovom čl. 365. st. 2. ZPP-a u žalbenom postupku pazi po službenoj dužnosti.

13. U žalbenom stadiju postupka sporno je tumačenje čl. 4. st. 2. kupoprodajnog ugovora odnosno sporno je da li se tuženik ĐC obvezao zajedno s drugim suvlasnicima Dilatacije B ishoditi potvrdu etažiranja parkirnih mjesta radi upisa vlasništva u zemljišnu knjigu obzirom da tužiteljica tvrdi da se isti obvezao ishoditi takvu potvrdu, dok tuženik ĐC tvrdi da se obvezao ishoditi potvrdu etažiranja a čemu je udovoljio pribavom potvrde od 1. listopada 2018., kojom je potvrđeno da je predmetno parkirno mjesto B2 pripadak poslovnog prostora B2.

14. Prema odredbi čl. 376. st. 1. ZOO ugovorom o kupoprodaji prodavatelj se obvezuje predati kupcu stvar u vlasništvo, a kupac se obvezuje platiti mu cijenu. Nadalje, prema odredbi čl. 120. ZV vlasništvo na nekretninama stječe se uknjižbom u zemljišnu knjigu, ako zakon ne omogućuje da se vlasništvo nekretnine stekne nekim drugim upisom u zemljišnu knjigu (st. 1.), a radi uknjižbe vlasništva mora se o pravnom poslu na čijem se temelju vlasništvo stječe sastaviti isprava čiji sadržaj i oblik mora odgovarati pravilima zemljišnoknjižnoga prava (st. 2.).

15. U članku 4. st. 2. kupoprodajnog ugovora ugovoreno je: ''Ugovorne strane su suglasne da ostatak iznosa ugovorene kupoprodajne cijene od EUR-a 3.000,00 (slovima: tritisuće eura), protuvrijednost kuna po srednjem tečaju HNB na dan plaćanja, kupac danom potpisivanja ovog ugovora deponira u agenciji ''Consensus nekretnine'' d.o.o. Rijeka, Ignacia Henckla 1, do ispunjenja obveze preuzete od strane prodavatelja, a vezano za obilježavanje parkirnog mjesta koje pripada predmetnom stanu iz članka 2. ovog ugovora, odnosno da prodavatelj zajedno sa suvlasnicima Diletacije B ishoduje potvrdu etažiranja parkirnih mjesta radi upisa vlasništva kod zemljišno-knjižnog odjela Općinskog suda u Rijeci.''

16. Prvostupanjski sud je, sukladno uputi drugostupanjskog suda, uvidom u priloženi zemljišnoknjižni izvadak (list 211-215 prvostupanjskog suda) utvrdio da je na nekretnini označenoj kao kčbr. [katastarska čestica] dvorište i zgrada mješovite uporabe Braće Stiščić 31a ukupne površine 1112 m2 upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] ko.o. Sušak uspostavljeno etažno vlasništvo s određenim dijelovima (Diletacija A i Diletacija B), a kao etažno vlasništvo upisani su stanovi i poslovni prostori, među kojima je i poslovni prostor B2 (etažno vlasništvo E-12) upisan kao vlasništvo tužiteljice, time da u zemljišnim knjigama nisu upisana parkirna mjesta kao pripatci stanova i poslovnih prostora, već je u zemljišnim knjigama kao sastavni dio upisanih stanova i poslovnih prostora upisana samo drvarnica.

17. Protivno žalbenim navodima tuženika ĐC, analizom sadržaja čl. 4. st. 2. kupoprodajnog ugovora, te povezujući njegov sadržaj s iskazima stranaka (tužiteljice, zakonske zastupnice tuženika CONSENSUS NEKRETNINE d.o.o. i tuženika ĐC) i iskazom svjedokinje VC (predstavnice stanara predmetne zgrade koja je u svom iskazu navela da vidjela kupoprodajne ugovore stanara te su svi stanari uz stanove i poslovne prostore kupili samo privremena parkirana mjesta do izrade etažnog elaborata, da se o etažiranju parkirnih mjesta govorilo prije nego što je ona upoznala tužiteljicu, da su se zbog premještanja trafostanice pomaknula neka parkirna mjesta i da je sve to trebalo provesti kroz etažni elaborat koji je trebao biti naknadno izrađen, ali nikada nije), te imajući u vidu da niti jedno parkirno mjesto uz zgradu sagrađenu na kčbr. [katastarska čestica], pa tako niti sporno parkirno mjesto B2 koje je kao izvanknjižno vlasništvo kupila tužiteljica od tuženika ĐC, nije uopće upisano u zemljišnim knjigama, odnosno nije upisano niti kao pripadak poslovnom prostoru B2 (etažno vlasništvo E-12), kao i nespornu činjenicu da je tužiteljica u cijelosti isplatila tuženiku ĐC kupoprodajnu cijenu, dok ista nije upisana u zemljišnu knjigu kao vlasnica parkirnog mjesta B2, niti je u zemljišnoj knjizi navedeno da to parkirno mjesto pripada posebnom dijelu nekretnine etažno vlasništvo (E-12) poslovni prostor oznake B2 koji je upisan kao vlasništvo tužiteljice, uvažavajući i samu svrhu sklapanja kupoprodajnog ugovora (stjecanje prava vlasništva na poslovnom prostoru B2 kao i na predmetnom parkirnom mjestu B2), za zaključiti je da je čl. 4. st. 2. kupoprodajnog ugovora tuženik ĐC preuzeo obvezu da kao prodavatelj zajedno sa suvlasnicima Dilatacije B ishodi potvrdu etažiranja parkirnih mjesta, temeljem koje bi se u zemljišnim knjigama upisala parkirna mjesta, a što je preduvjet za upis prava vlasništva tužiteljice na kupljenom parkirnom mjestu. Stoga su svi žalbeni navodi tuženika kojima osporava utvrđenja prvostupanjskog suda o postojanju njegove ugovorne obveze iz čl. 4. st. 2. kupoprodajnog ugovora neosnovani.

18. Obzirom da iz priloženog zemljišnoknjižnog izvatka proizlazi da je tuženik ĐC vlasnik etažnog vlasništva E-13, neosnovani su njegovi žalbeni navodi da više nije bio ovlašten zahtijevati izdavanje potvrde o posebnim dijelovima zgrade i njihovim pripatcima, pogotovo što se na to obvezao čl. 4. st. 2. kupoprodajnog ugovora, tim više što je i u samoj potvrdi Grada Rijeke, Odjela gradske uprave za provedbu dokumenata prostornog uređenja i građenja Klasa: 361-03/18-05798 od 1. listopada 2018., na koju se poziva tuženik tvrdeći da je time ispunio svoju obvezu iz čl. 4. st. 2. kupoprodajnog ugovora, navedeno da ista nema pravni učinak na vlasništvo i da ista služi isključivo za potrebe posebnog postupka uspostave vlasništva posebnog dijela , pa stoga na temelju iste tužiteljica nije niti mogla zatražiti provedbu upisa prava vlasništva na predmetnom parkirnom mjestu u zemljišne knjige kako to pogrešno tumači i tvrdi tuženik.

19. Slijedom navedenog, valjalo je primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a odbiti žalbu tuženika ĐC kao neosnovanu i u odnosu na njega potvrditi prvostupanjsku presudu pod točkom I. izreke.

20. Kako je ovaj sud djelomično preinačio prvostupanjsku presudu, valjalo je primjenom odredbe čl. 166. st. 2. ZPP-a odlučiti o troškovima postupka, jer je preinačenjem prvostupanjske presude tužiteljica uspjela u parnici u odnosu na tuženika ĐC, dok nije uspjela u odnosu na tuženika CONSENSUS NEKRETNINE d.o.o.

21. Kako tužiteljica ima pravo na naknadu parničnog troška samo u odnosu na tuženika ĐC, te imajući u vidu da je parnični trošak djeljiva novčana tražbina, to je isti tuženik dužan naknaditi tužiteljici polovinu parničnog troška, koji je pravilno određen po vrsti i visini već u prvostupanjskoj presudi u ukupnom iznosu od 2.584,45 EUR-a (točka 35. obrazloženja prvostupanjske presude), odnosno tuženik ĐC dužan je naknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od 1.292,23 EUR-a.

22. Budući da je preinačenjem prvostupanjske presude tuženik CONSENSUS NEKRETNINE d.o.o. uspio u parnici, to mu pripada pravo na naknadu troška zastupanja po punomoćniku odvjetniku. Iako tuženiku za sve pravne radnje pripada nagrada prema odredbama Tbr. 7. toč. 1. i Tbr. 9. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne novine'' broj 138/2023 i 107/2025, dalje: Tarifa) , isti je troškovnikom predanim u spis zatražio trošak zastupanja do 19. svibnja 2022. u visini 100 bodova po 1,33 EUR/bod (prema odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, ''Narodne novine00 broj: 142/2012, 103/2014, 118/2014, 107/15, 37/2022 i 126/2022), pa mu je stoga trošak sastava odgovora na tužbu te trošak zastupanja na ročištima 26. lipnja 2020., 9. srpnja 2020, 21. rujna 2020., 5. studenoga 2020., 24. siječnja 2020. i 19. svibnja 2022. priznat u zatraženom iznosu od 133,00 EUR-a za odgovor na tužbu i za svako ročište, dok mu je primjenom Tarife priznat troška zastupanja na ročištu 9. listopada 2024. i 16. studenoga 2024. u iznosu od 200,00 EUR-a (100 boda x 2,00 EUR-a), a što ukupno iznosi 1.331,00 EUR-a.

23. Slijedom navedenog, valjalo je primjenom odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP -a odbiti žalbu tuženika ĐC kao neosnovanu te potvrditi prvostupanjsku presudu pod točkom II. izreke (odluci o trošku) u dijelu kojim je naloženo istome naknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od 1.292,23 EUR-a, dok je primjenom odredbe čl. 380. toč. 3. ZPP-a valjalo prihvatiti žalbu tuženika CONSENSUS NEKRETNINE d.o.o. i preinačiti prvostupanjsku presudu pod točkom II. izreke (odluci o trošku) te odbiti tužiteljicu sa zahtjevom za naknadu troška parničnog postupka u odnosu tog tuženika.

23. Budući je prvostupanjska presuda preinačena u odnosu na tuženika CONSENSUS NEKRETNINE d.o.o., valjalo je tužiteljicu obvezati da tom tuženiku naknadi trošak žalbenog postupka, koji sukladno Tbr. 10. toč. 1. Tarife, pripada istome u iznosu od 250,00 EUR-a, koji se iznos odnosi na trošak sastava žalbe, te mu ga je tužitelj ica dužna naknaditi u cijelosti obzirom je tuženik u cijelosti uspio sa žalbom.

24. Tuženiku ĐC nije dosuđen trošak žalbenog postupka jer nije uspio sa svojom žalbom (čl. 154. st. 1. ZPP-a).

U Varaždinu, 2. srpnja 2026.

Predsjednica vijeća

Sanja Bađun