Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26D

Poslovni broj: Gž-737/2026-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu po sutkinji Sanji Bađun u pravnoj stvari tužitelja ŠH, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Goran Devrnja, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženice Erste&Steiermärkische bank d.d., OIB:23057039320, Rijeka, Jadranski trg 3a, koju zastupaju punomoćnici (odvjetnici) u Odvjetničkom društvu Metelko, Knežević & partneri d.o.o. u Zagrebu, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude i rješenja Općinskog suda u Sesvetama od 16. travnja 2026. poslovni broj P-284/2025-18, dana 2. srpnja 2026.

r i j e š i o  j e

I. Djelomično se uvažava žalba tužitelja u dijelu kojim zahtjeva dosudu troška pristupa na ročište za objavu presude u iznosu od 31,25 EUR i rješava:

Nalaže se tuženici naknaditi tužitelju povrh dosuđenih troškova pod toč. V. izreke presude i daljnji trošak od 31,25 EUR sa zateznom kamatom od 2. srpnja 2026. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženici naknaditi tužitelju trošak žalbenog postupka u iznosu od 3,38 EUR, u roku od 15 dana.

III. Nepobijane toč. I., II., III. i IV. izreke presude, toč. V. izreke u dijelu dosuđenog troška i izreka rješenja ostaju neizmijenjene.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom pod toč. I. izreke utvrđena je ništetnom odredba čl. 10. Ugovora o kreditu broj 2402006-1031262160/51640067-5103765367 koji je sklopljen između stranaka 18. prosinca 2007., pod toč. II. izreke naloženo je tuženici isplatiti tužitelju iznos od 466,51 EUR sa zateznom kamatom od 25. lipnja 2025. do isplate, pod toč. III. izreke naloženo je tuženici isplatiti tužitelju iznos od 753,14 EUR, pod toč. IV. izreke odbijen je zahtjev tužitelja za isplatu zatezne kamate na dosuđeni iznos od 753,14 EUR za razdoblje od 25. lipnja 2025. do isplate, dok je pod toč. V. izreke naloženo tuženici naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 704,65 EUR sa zateznom kamatom. Izrekom rješenja dopuštena je preinaka tužbe iz podneska tužitelja od 25. lipnja 2025.

2. Navedenu presudu, i to u dijelu kojim tužitelju nije dosuđen trošak pristupa na ročište povodom objave presude i kojim mu nije odmjeren trošak prema vrijednosti predmeta spora od 1.400,00 EUR ili vrijednosti od 1.219,65 EUR, pravodobno izjavljenom žalbom pobija tužitelj iz svih žalbenih razloga propisanih čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., u daljnjem tekstu: ZPP), predlažući drugostupanjskom sudu preinačiti odluku o vrijednosti predmeta spora i troškovima postupka sukladno žalbenim navodima, te dosuditi tužitelju trošak žalbenog postupka.

3. Tuženica nije podnijela odgovor na žalbu.

4. Žalba tužitelja djelomično je osnovana.

5. U obrazloženju presude i rješenja koje se odnosi na utvrđenu vrijednost predmeta spora (u daljnjem tekstu: VPS) prvostupanjski sud navodi da je na pripremnom ročištu 12. studenog 2025. postupio po čl. 40. st. 3. ZPP i utvrdio VPS u iznosu od 466,51 EUR koliko iznosi novčani zahtjev i da pritom nije uzet u obzir deklaratorni zahtjev koji služi za ocjenu osnovanosti zahtjeva za isplatu jer nije mjerodavan za utvrđivanje VPS niti je primijenjena odredba čl. 37. st. 1. ZPP, ukazujući da je o načinu utvrđivanja VPS u usporedivim situacijama kada je deklaratorni zahtjev u funkciji kondemnatornog VSRH zauzeo pravno shvaćanje u odlukama Rev-374/2013-3, Rev x-155/2010-2 i Rev-214/2002-2.

6. Nadalje, prvostupanjski sud navodi da tužitelju nije priznat trošak pristupa na ročište za objavu i uručenje presude jer od kada funkcionira e-Oglasna ploča suda trošak pristupa na ročište za objavu i uručenje presude nije nužan trošak , s obzirom da intencija zakonodavca, koji je propisao dostavu presude putem e-Oglasne ploče, zasigurno nije bila time povećati troškove parničnog postupka nego upravo suprotno.

7. U žalbi tužitelj ističe da se tužbeni zahtjev sastojao od tri dijela – zahtjeva za utvrđenje ništetnosti odredbe ugovora o kreditu, zahtjeva za isplatu iznosa od 466,51 EUR s pripadajućom kamatom i iznosa od 753,14 EUR koji se odnosi na uglavničenu zateznu kamatu, pa smatra da je u konkretnom slučaju mjerodavna ona VPS koju je naznačio u tužbi (kada se tužbeni zahtjev ne odnosi na novčanu svotu) u iznosu od 1.400,00 EUR sukladno čl. 40. st. 2. ZPP. Smatra da je sud trebao uzeti u obzir (i) zahtjev za isplatu uglavničene zatezne kamate od 753,14 EUR, pa je svakako VPS trebala iznositi u visini zbroja novčanih zahtjeva od 1.219,65 EUR, ukazujući da je o tome VSRH zauzeo pravno shvaćanje u rješenju od 7. svibnja 2025. broj Rev - 1504/2024. Nastavno navedenom smatra da ima pravo na naknadu troškova postupka prema VPS od 1.400,00 EUR ili najmanje od 1.219,65 EUR. Osim toga ukazuje da ima pravo na trošak pristupa na ročište povodom objave presude o čemu je VSRH zauzeo pravno shvaćanje u rješenju od 22. ožujka 2023. broj Rev-832/2022.

8. Nisu osnovani žalbeni navodi kojima tužitelj smatra da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP jer presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama koji su navedeni pod toč. 28. i 29. obrazloženja i nema nedostataka radi kojih ovaj sud ne bi bio u mogućnosti ispitati njezinu zakonitost.

9. Pravilno je stajalište prvostupanjskog suda o načinu utvrđivanja VPS u konkretnom slučaju.

10. Iz stanja u spisu proizlazi da je tužitelj u tužbi naznačio VPS u iznosu od 1.400,00 EUR i da je tužbeni zahtjev obuhvaćao zahtjev za utvrđenje ništetnosti čl. 10. Ugovora o kreditu broj 2402006-1031262160/51640067-5103765367 koji je sklopljen između stranaka 18. prosinca 2007. kojim je ugovorena tzv. ulazna naknada i zahtjev za isplatu iznosa koji je po tom osnovu plaćen tuženici od 466,51 EUR sa zateznom kamatom od 18. prosinca 2007. do isplate.

10.1. U odgovoru na tužbu tuženica je prigovorila naznačenoj VPS ukazujući da je deklaratorni tužbeni zahtjev u funkciji kondemnatornog zahtjeva pa se ne uzima u obzir pri utvrđivanju VPS.

10.2. Tužitelj je u podnesku od 25. lipnja 2025. uz zahtjev za utvrđenje ništetnosti čl. 10. ugovora o kreditu zatražio isplatu iznosa od 466,51 EUR sa zateznom kamatom od 25. lipnja 2025. i uglavničenu zateznu kamatu na glavnicu (od 466,51 EUR) od 753,14 EUR sa zateznom kamatom od 25. lipnja 2025., navodeći da osim zahtjeva za utvrđenje ništetnosti tužba sadrži dva zahtjeva za isplatu – iznosa od 466,51 EUR i iznosa od 753,14 EUR.

10.3. Prvostupanjski sud je na ročištu od 12. studenog 2025. odlučio o prigovoru tuženice i utvrdio VPS u iznosu od 466,51 EUR primjenom čl. 40. st. 3. ZPP.

11. Nisu osnovani žalbeni navodi kojima tužitelj smatra da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio VPS. I prema ocjeni ovoga suda kada je deklaratorni tužbeni zahtjev u funkciji kondemnatornog zahtjeva na način da služi za ocjenu osnovanosti kondemnatornog zahtjeva tada se ne ubraja u VPS, o čemu je VSRH izrazio pravno shvaćanje u odlukama npr. broj Rev-1264/2007 i Revr-758/2007.

12. Isto tako to što je tužitelj uz zahtjev za isplatu glavnice od 466,51 EUR zatražio isplatu zatezne kamate u nominalnom iznosu od 753,14 EUR ne znači da se radi o dva glavna zahtjeva za isplatu koji u zbroju predstavljaju VPS.

12.1. Odredba čl. 35. ZPP propisuje da kad je za utvrđivanje stvarne nadležnosti, sastava suda i u drugim slučajevima predviđenim u ovom zakonu mjerodavna vrijednost predmeta spora, kao vrijednost predmeta spora uzima se u obzir samo vrijednost glavnog zahtjeva (st. 1.), kao i da se kamate, parnični troškovi, ugovorna kazna i ostala sporedna traženja ne uzimaju u obzir ako ne čine glavni zahtjev (st. 2.).

12.2. Postoji ustaljena sudska praksa da zatezne kamate koje teku kada nije isplaćena glavnica imaju obilježje akcesornosti, da se osamostaljuju kada je glavna tražbina isplaćena i da od tada postaju glavna tražbina na koju teče procesna kamata . Takvo pravno stajalište je izrazio VSRH u više odluka u kontekstu problematiziranog prava tužitelja na isplatu tzv. procesne kamate (npr. Gzz 21/1990-2 17.1.1991., Revr 2006/2015-2 od 28.11.2017., Rev 2290/2013-2 od 2.10.2019.), a isto je prema shvaćanju ovoga suda primjenjivo i na situacije kada je potrebno odgovoriti na pitanje

- da li zatezna kamata koja je obračunata u apsolutnom iznosu na glavnicu koja nije isplaćena (kada zatezna kamata i dalje teče) predstavlja glavnu tražbinu za utvrđivanje VPS.

13. S obzirom da zatezne kamate imaju obilježje akcesornosti jer nastaju kao posljedica zakašnjenja u ispunjenju određene novčane obveze i teku sve do njezina ispunjenja, da tako dugo dok glavna obveza (glavni dug) ne bude ispunjena zatezne kamate su kao sporedna tražbina nedjeljive od njega i čine cjelinu s glavnim dugom , da tek nakon što glavna tražbina bude podmirena, ako nisu plaćene i zatezne kamate, one se osamostaljuju, obračunavaju se u apsolutnom iznosu kao glavna tražbina i mogu biti predmetom samostalnog utuženja s pravom na tzv. procesne kamate, to prema shvaćanju ovoga suda u situaciji kada se zahtijeva obračunata kamata za određeno razdoblje dugovanja na glavnicu koja nije plaćena, tada nije riječ o osamostaljivanju kamate koja time postaje glavna tražbina, već jednostavno o drugačijem načinu njezinog izražavanja jer je umjesto opisnog izražavanja cit.: „koje teku od (…) do (…) po stopi (…)“ sada izražena u apsolutnom iznosu za to isto razdoblje, odnosno ista i nadalje ostaje sporedno potraživanje u odnosu na glavnu obvezu (glavni dug).

14. Dakle, u konkretnom slučaju iznos od 753,14 EUR koji se odnosi na zateznu kamatu obračunatu u apsolutnom iznosu predstavlja sporedni zahtjev u smislu čl. 35. st. 2. ZPP unatoč tome što je izražen u nominalnom iznosu, pri čemu valja naglasiti (i) da je tužitelj nominalno izrazio kamatu nakon što je tuženica prigovorila VPS s obzirom da je u prvotno postavljenom zahtjevu na iznos glavnice od 466,51 EUR potraživao zateznu kamatu od 18. prosinca 2007. do isplate, čime je sada prema zatraženoj VPS ušao u viši tarifni razred iz Tbr. 7. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 138/23., 107/25.) koji mu daje pravo na višu nagradu, a to je bila jedina svrha postavljanja takvog zahtjeva.

14.1. Ovaj sud je upoznat sa shvaćanjem koje je VSRH izrazio u odluci od 7. svibnja 2025. broj Rev-1504/2024, na koju ukazuje tužitelj, ali je stajališta da isto s obzirom na sve navedeno nije primjenjivo u konkretnom slučaju i da bi razvoj takve sudske prakse pogodovao isključivo lukrativnosti.

15. Dakle, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio VPS u visini glavnog zahtjeva od 466,51 EUR te je pravilno odmjerio troškove navedene pod toč. 27. obrazloženja.

16. Međutim, osnovani su žalbeni navodi kojima tužitelj ukazuje da je trošak pristupa na ročište za objavu presude - trošak potreban za vođenje parnice u smislu čl. 155. st. 1. ZPP.

16.1. S obzirom da je ročište za objavu presude sudska radnja koja je predviđena kao pravilo o načinu objave i uručenja presude, koju određuje sud i poziva stranke na ročište (čl. 335. ZPP), na koji poziv su se dužne odazvati (jer u protivnom nastupaju pravne posljedice, prvenstveno u odnosu na dostavu presude), a na tom ročištu osim što se objavljuje sadržaj presude, sud ukratko iznosi i usmeno obrazloženje presude (čl. 336. st. 1. ZPP), to proizlazi da je pravo na naknadu troškova za zastupanje po punomoćniku odvjetniku za pristup na ročište za objavu presude izravno povezano s pravom na pristup sudu (čl. 29. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" br. 56/90., 135/97., 8/98., 113/00., 124/00., 28/01., 41/01. , 76/10., 85/10., 5/14.) i čl. 6. Konvencije o temeljnim ljudskim pravima i slobodama („Narodne novine – Međunarodni ugovori“ br. 18/97., 6/99., 14/02., 13/03., 9/05., 1/06., 2/10., 13/17.).

16.2. Na postavljeno pitanje: „Pripada li stranci zastupanoj po punomoćniku odvjetniku naknada troškova za zastupanje na ročištu za objavu presude na temelju odredbi čl. 154. st. 1. ZPP i čl. 155. st. 1. ZPP?”, VSRH je u odluci od 22. ožujka 2023. broj Rev 832/2022-2 dao odgovor koji glasi:

„Stranci zastupanoj po punomoćniku odvjetniku pripada naknada troškova zastupanja na ročištu za objavu presude temeljem čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP.” , a istovjetno pravno shvaćanje izraženo je u odlukama broj Rev-935/2022, Rev-559/2023, Rev- 1222/2022, Rev-772/2023.

16.3 . Kako je punomoćnik tužitelja bio prisutan na ročištu za objavu presude i pravodobno zatražio naknadu tog troška, to mu primjenom Tbr. 9. toč. 3. i Tbr. 46. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ br. 138/23., 107/25., u daljnjem tekstu: Tarifa) pripada trošak u iznosu od 31,25 EUR sa zateznom kamatom (čl. 151. st. 3. ZPP), pa je stoga isti tužitelju dosuđen pod toč. I. izreke ovog rješenja primjenom čl. 154. st. 1. i 155. ZPP.

17. Temeljem čl. 154. st. 2. ZPP tužitelj ima pravo na trošak sastava žalbe primjenom Tbr. 10. toč. 4. i Tbr. 46. Tarife u iznosu od 93,75 EUR, s time da je trošak odmjeren prema vrijednosti žalbom pobijanog dijela prvostupanjske odluke u visini razlike zahtijevanog troška od 1.575,00 EUR i priznatog troška od 704,65 EUR (u iznosu od 870,35 EUR) na način kako je tužitelj opisao u žalbi visinu pobijanog dijela, u odnosu na koji je tužitelj uspio 3,6% pa mu razmjerno uspjehu pripada trošak od 3,38 EUR. Nema pravo na trošak sudske pristojbe na žalbu s obzirom da sudska pristojba nije plaćena pa tužitelju taj trošak nije nastao.

U Varaždinu 2. srpnja 2026.

Sutkinja

Sanja Bađun