Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26D

Poslovni broj: Gž Ob-60/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom po sutkinji Amaliji Švegović predsjednici vijeća, sutkinji Tatjani Ledinšćak-Babić izvjestiteljici i članici vijeća i sutkinji Bojani Skenderović, članici vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice IĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Diani Milin, odvjetnici iz Rijeke, protiv tuženika ŽĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Zoranu Vukiću, odvjetniku iz Rijeke, te po tužbi tuženika ŽĐ protiv tužiteljice IĐ radi uzdržavanja, povodom žalbe tužiteljice izjavljene protiv presude Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj P Ob-252/2025-17 od 16. travnja 2026., u sjednici vijeća održanoj dana 2. srpnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Žalba tužiteljice djelomično se prihvaća, a djelomično odbija, pa se presuda Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj P Ob-252/2025-17 od 16. travnja 2026.:

- potvrđuje pod točkom I. u dijelu u kojem je tužiteljica odbijena sa zahtjevom za uzdržavanjem za razdoblje od 3. svibnja 2021. do 29. veljače 2024. u iznosu od 100,00 EUR-a sa zatraženom zakonskom zateznom kamatom, te u točki II. izreke,

- preinačuje u preostalom dijelu pod točkom I. izreke na način da se nalaže tuženiku da za uzdržavanje mlt. UĐ doprinosi umjesto iznosa dosuđenog temeljem presude Općinskog suda u Rijeci broj P Ob-234/2018 od 26. lipnja 2018. od 238,90 EUR-a mjesečno, počevši od 3. svibnja 2021. do 29. veljače 2024. iznos od 300,00 EUR-a mjesečno, a od 1. ožujka do kolovoza 2024. osim iznosa od 340,00 EUR- a dosuđenog temeljem pobijane presude od 16. travnja 2026. i iznos od 60,00 EUR- a, odnosno ukupno 400,00 EUR-a mjesečno, najkasnije do zadnjeg u mjesecu za tekući mjesec na račun tužiteljice, sa zakonskom zateznom kamatom koja na svaki iznos uzdržavanja teče od dospjelosti svakog pojedinog iznosa uzdržavanja do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena počevši od 3. svibnja 2021. do 31. prosinca 2022., od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II. U nepobijanom dosuđujućem dijelu u kojem je naloženo tuženiku da doprinosi na ime uzdržavanja mlt. UĐ iznos od 340,00 EUR-a mjesečno u periodu od 1. ožujka do kolovoza 2024., te iznos od 400,00 EUR-a mjesečno od 1. rujna 2024. do 17. listopada 2024. s dosuđenom zakonskom zateznom kamatom, te u odnosu na točku

III. izreke, navedena presuda ostaje neizmijenjena.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom pod točkom I. presude naloženo je tuženiku da za uzdržavanje mlt. UĐ umjesto dosadašnjeg iznosa od 238,90 EUR-a mjesečno temeljem presude Općinskog suda u Rijeci broj P Ob-234/2018 doprinosi iznosom od 340,00 EUR-a mjesečno u periodu od 1. ožujka do kolovoza 2024. te iznosom od 400,00 EUR-a mjesečno u periodu od 1. rujna 2024. do 17. listopada 2024. najkasnije do zadnjeg dana u mjesecu na kojeg se obveza uzdržavanja odnosi, na račun tužiteljice, sve s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom preciziranoj u izreci, dok je odbijen zahtjev tužiteljice u visini od 400,00 EUR-a mjesečno u periodu od 3. svibnja 2021. do 29. veljače 2024. kao i preko dosuđenih iznosa do iznosa od 400,00 EUR-a mjesečno u periodu od 1. ožujka do 31. kolovoza 2024. Ujedno je pod točkom II. izreke naloženo tužiteljici da doprinosi za uzdržavanje mlt. UĐ iznosom od 200,00 EUR-a mjesečno počevši od 18. listopada 2024. najkasnije do svakog tridesetog u mjesecu za tekući mjesec pa sve dok za to budu postojali zakonski uvjeti, na račun tuženika, a za slučaj zakašnjenja u plaćanju s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom preciziranoj kao u izreci, dok je pod točkom III. izreke određeno da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

2. Navedenu presudu pravodobno podnesenom žalbom pobija tužiteljica u dijelu točke I. izreke kojom je odbijen zahtjev tužiteljice za povećanjem uzdržavanja za period od 3. svibnja 2021. do 29. veljače 2024., u dijelu točke I. izreke kojim su dosuđeni iznos uzdržavanja za period od 1. ožujka 2024. do 17. listopada 2024. u iznosu koji su manji od traženog te u odnosu na točku II. izreke, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da ovaj sud ukine presudu u pobijanim dijelovima i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, odnosno da se navedena presuda preinači na način da se tuženiku naloži plaćanje uzdržavanja za mlt. UĐ za period od 3. svibnja 2021. do 17. listopada 2024. u iznosu koji odgovara stvarnim prihodima tuženika.

3. U odgovoru na žalbu tuženik navodi da je žalba tužiteljice u cijelosti neosnovana, te ne dovodi u pitanje pravilnost i zakonitost pobijane presude, pa predlaže da se ista odbije kao neosnovana i potvrdi prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu.

4. Žalba tužiteljice je djelomično osnovana, a djelomično neosnovana.

5. Nije sporno da je mlt. UĐ stanovao s tužiteljicom u periodu od podnošenja tužbe 3. svibnja 2021. do 17. listopada 2024., a da od 18. listopada 2024. stanuje s tuženikom, te da je nesporno postojanje obveze uzdržavanja djeteta od strane roditelja s kojim dijete nije živjelo u navedenim periodima.

6. Nadalje, sud navodi da su stranke postigle sporazum o visini uzdržavanja za period od 18. listopada 2024. pa nadalje, od kad mlt. dijete stanuje s ocem, međutim tuženik osporava zahtjev za povećanjem uzdržavanja u periodu dok je dijete stanovalo s majkom, navodeći u bitnom da je dijete s njim provodilo gotovo isto vrijeme kao i s majkom, te da mu je bio primoran kupovati odjeću pored činjenice što je redovito doprinosio za uzdržavanje djeteta prema važećoj sudskoj odluci.

7. Odlučujući o osnovanosti tužbenog zahtjeva tužiteljice sud smatra da je isti djelomično osnovan pozivajući se pri tom na odredbu čl. 432. Obiteljskog zakona („Narodne novine“ broj: 103/15, 98/19 i 47/20 - dalje: ObZ).

8. Primjenjujući pri tom odredbe čl. 307., čl. 311. i čl. 313. ObZ-a prvostupanjski sud navodi da je mlt. UĐ u periodu od podnošenja tužbe 3. svibnja 2021. do 17. listopada 2024. bio u dobi od sedam do deset godina, te išao u prvi do treći razred osnovne škole, a u vrijeme donošenja ranije sudske odluke o uzdržavanju djeteta da je imao četiri godine.

9. Smatrajući da su djetetove mjesečne potrebe u utuženom periodu u prosjeku iznosile 685,00 EUR-a, a tuženik radi na Ekonomskom fakultetu kao znanstveni suradnik, te je u periodu od podnošenja tužbe radio kao docent s plaćom od 1.194,50 EUR-a, dok je u kolovozu 2024. postao izvanredni profesor te mu je plaća porasla na iznos od 2.300,00 EUR-a, pa kako ima kreditnu obvezu od rujna 2021. u visini od 630,00 EUR-a mjesečno do 2039., zaključuje da je u mogućnosti doprinositi za uzdržavanje mlt. UĐ za razdoblje od svibnja 2021. do veljače 2024. iznos od 240,00 EUR-a mjesečno, 340,00 EUR-a mjesečno za razdoblje od ožujka do kolovoza 2024. te 400,00 EUR-a mjesečno u periodu od rujna do 17. listopada 2024., cijeneći pri tom da je tuženik sudjelovao u troškovima odijevanja mlt. UĐ u navedenom razdoblju u prosjeku s 50,00 EUR-a mjesečno, te da je za četiri mjeseca u 2022. snosio troškove logopeda, dok je tužiteljici uzeto u obzirom da je za mlt. UĐ doprinosila svakodnevnom brigom, skrbi i pažnjom sukladno odredbi čl. 310. st. 1. i 2. ObZ-a.

10. Slijedom navedenog sud je prihvatio zahtjev za povećanjem uzdržavanja tužiteljice koji se odnosi na period od ožujka 2024. od 17. listopada 2024., smatrajući da je neosnovan zahtjev za povećanjem uzdržavanja koji se odnosi na period od podnošenja tužbe do zaključno veljače 2024., jer visina obveze uzdržavanja koja je određena ranijom sudskom odlukom odgovara iznosu koji valja suditi na ime uzdržavanja za taj period, pa da nije osnovano tražiti njegovo povećanje.

11. U žalbi tužiteljica navodi da je sud pogrešno na temelju iskaza tuženika utvrdio njegova primanja jer iz priloženih platnih lista proizlazi da je tuženik u utuženom razdoblju zarađivao znatno više od iznosa koje je naveo u svom iskazu. Ujedno ukazuje da iz podataka porezne uprave proizlazi da je tuženik imao i dodatnih prihoda osim plaće koji nisu uzimani u obzir prilikom ocjene osnovanosti tužbenog zahtjeva tužiteljice i određivanja visine uzdržavanja koju je za navedeni period dužan plaćati tuženik. Navodi da su pogrešno naznačeni iznosi koje je tuženik platio na ime logopeda u 2022. za mlt. UĐ jer je isti te troškove podmirio u kunama, dok je sud pogrešno naznačio da su isti plaćeni u EUR-ima u vrijeme kad ta valuta nije bila u službenoj uporabi kao sredstvo plaćanja u Republici Hrvatskoj. Brani tezu da je iznos uzdržavanja koji je dosuđen tuženiku odmjeren u preniskom iznosu obzirom na primanja tuženika i utvrđenih potreba mlt. UĐ jer bi dosuđeni iznosi na navedeni način pokrivali manje od 35% navedenih potreba. Ujedno smatra da je sud dosudio previsoki iznos tužiteljici za uzdržavanje mlt. UĐ od 18. listopada 2024. pa nadalje te da je sud primjenjujući odredbu čl. 314. st. 2. ObZ-a trebao na ime uzdržavanja dosuditi istoj iznos ispod zakonskom minimuma, jer ista ima još jedno dijete koje je dužna uzdržavati pa da je trebalo dosuditi iznos od 114,80 EUR-a.

12. Ispitujući pobijanu odluku sukladno žalbenim navodima, a i primjenom odredbe čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 – Odluka USRH, 123/08 - ispravak, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 – Odluka USRH i 70/19, – dalje: ZPP) u svezi s čl. 346. ObZ-a, obzirom da tužiteljica ni sadržajno ne ukazuje na počinjenje ijedne bitne povrede odredaba parničnog postupka, ovaj sud nije našao da bi ista bila opterećena ijednom bitnom povredom na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

13. Nadalje, cijeneći da nije bilo tijekom postupka spora da tužiteljica na ime uzdržavanja mlt. UĐ plaća od 18. listopada 2024. pa nadalje, jer od tog vremena mlt. dijete stanuje s tuženikom, 200,00 EUR-a mjesečno, što je ispod minimalnog iznosa propisanog Odlukom o minimalnim novčanim iznosima potrebnim za mjesečno uzdržavanje djeteta („Narodne novine“ broj: 49/24 i 75/25) i u skladu je s utvrđenim primanjima tužiteljice, potpuno pogrešno sada tužiteljica tvrdi u žalbi da joj je na ime uzdržavanja mlt. UĐ trebalo dosuditi još manji iznos, jer taj iznos sukladno provedenim dokazima neće pokriti potrebe mlt. UĐ koje će očito do ukupnih potreba podmirivati tuženik iako istom sukladno čl. 310 ObZ-a treba jedino uzeti u obzir kod odluke o uzdržavanju svakodnevnu skrb o mlt. djetetu.

14. Stoga je u tom dijelu žalba tužiteljice neosnovana, pa ju je ovaj sud primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a, a u svezi s čl. 346. ObZ-a odbio kao neosnovanu i potvrdio pobijanu presudu pod točkom II. izreke.

15. Međutim, opravdano ukazuje tužiteljica da su iznosi koje je sud dosudio tuženiku na ime uzdržavanja mlt. UĐ u pretežitom dijelu prenisko određeni.

16. Naime, cijeneći da je iznos od 238,90 EUR-a na ime uzdržavanja mlt. UĐ određen kad je isti imao četiri godine, dok je u utuženom razdoblju isti u dobi od 7 -10 godina, ovaj sud smatra da su se potrebe mlt. UĐ povećale, jer je isti sad školsko dijete koji ima uobičajene potrebe djeteta te dobi, pa kako je imao i izvanškolskih obveza jer je trenirao nogomet za koju aktivnost je imao dodatnih troškova, te je imao troškove odlazaka logopedu (koji su prema navodima tuženika iznosili 40,00 EUR-a mjesečno), te uz opće poznatu činjenicu povećanja troškova života, ovaj sud smatra da je prvostupanjski sud djelomično pogrešno primijenio materijalno pravo kad je odlučio o visini uzdržavanja tuženika za razdoblje od 3. svibnja 2021. do 31. kolovoza 2024, pa je ovom odlukom povišen iznos na ime uzdržavanja za razdoblje kad je mlt. UĐ živio kod mame, bez obzira što je tuženik u spornom razdoblju kupovao garderobu istom i platio odlaske istom logopedu kroz par mjeseci.

17. Stoga, kako iz priloženih dokaza ( priloženih platnih lista za tuženika te podataka porezne uprave o prihodima tuženika ) proizlazi da je tuženik imao veća primanja nego je to naznačeno u pobijanoj presudi, koja se odnose na plaću u rasponu od 1.300,00 EUR-a u času podnošenja tužbe do 1.650,00 EUR-a u listopadu 2023., te od studenog 2023. do listopada 2024. u rasponu od 1.730,00 do 2.500,00 EUR-a, a iz podataka porezne uprave prolazi da je tuženik osim plaće ostvario i dodatne prihode u navedenom razdoblju, ovaj sud smatra, bez obzirom što je tuženik kreditno opterećen, da uzdržavanje mlt. UĐ ima prednost u odnosu na njegovo uzdržavanje te da od dana podnošenja tužbe 3. svibnja 2021. pa do ožujka mjeseca 2024. tuženik treba doprinijeti za uzdržavanje mlt. UĐ mjesečno umjesto iznosa od 238,90 EUR -a (1.500,00 kn) iznos od 300,00 EUR-a mjesečno, a od 1. ožujka 2024. pa do 17. listopada 2024. zatraženi iznos od 400,00 EUR-a.

18. Stoga je valjalo primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a odbijanjem žalbe tužiteljice potvrditi dio točke I. izreke kojom je ista odbijena s dijelom zahtjeva za uzdržavanjem u iznosu od 100,00 EUR-a sa zatraženom zakonskom zateznom kamatom za razdoblje od 3. svibnja 2021. do 29. veljače 2024., dok je primjenom odredbe čl. 373. toč. 2 i 3. ZPP-a, sve uz primjenu odredbe čl. 346. ObZ-a, djelomičnim prihvaćanjem žalbe tužiteljice valjalo preinačiti dio točke I. izreke na način da se nalaže tuženiku da za uzdržavanje mlt. UĐ doprinosi mjesečno počevši od 3. svibnja 2021. do 29. veljače 2024. iznos od 300,00 EUR-a umjesto iznosa od 238,90 EUR-a dosuđenog temeljem presude Općinskog suda u Rijeci broj P Ob-234/2018 od 26. lipnja 2018, a od 1. ožujka do kolovoza 2024. osim iznosa od 340,00 EUR-a s dosuđenom zakonskom zateznom kamatom temeljem pobijanje presude plati na ime uzdržavanja mjesečno još 60,00 EUR-a, najkasnije do zadnjeg u mjesecu za tekući mjesec na račun tužiteljice s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom preciziranoj kao u izreci, dok je u preostalom nepobijanom dijelu navedena presuda ostala neizmijenjena.

U Varaždinu 2. srpnja 2026.

Predsjednica vijeća

Amalija Švegović