REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-4724/2022-78

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, sudac toga suda Nikola Raguz kao sudac pojedinac u pravnoj stvari tužitelja Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje, Zagreb, Margaretska 3, OIB 02958272670, protiv tuženika LK iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa RK, poradi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave 18. svibnja 2026. godine, u nazočnosti opunomoćenika tužitelja, a u izočnosti uredno pozvanog tuženika, dana 2. srpnja 2026. godine,

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku LK platiti tužitelju Hrvatskom zavodu za zdravstveno osiguranje 6.037,03 eura s zateznim kamatama tekućim od 14. srpnja 2021. godine do isplate te naknaditi trošak parničnog postupka od 630,92 eura s zateznim kamatama od 2. srpnja 2026. godine do isplate, i to do 31. prosinca 2022. godine po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, te od 1. siječnja 2023. godine do 29. prosinca 2023. godine po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvoga kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena i od 30. prosinca 2023. godine do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za svako polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi za dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, a u roku od 15 dana.

II Odbija se dio tužbenog zahtjeva tužitelja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje u svoti od 103,05 eura.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi od 6. rujna 2022. godine tvrdi da je njegovim pravomoćnim rješenjem KLASA: UP/I-503-01/19-01/1644, URBROJ: 338-21-02-01-20-07 od 16. siječnja 2020. godine tuženom utvrđen s danom 12. listopada 2012. godine prestanak statusa u obveznom zdravstvenom osiguranju kao osobe u radnom odnosu kod pravne osobe „ANOTNIO“ D.O.O. Zagreb. Tuženi je u razdoblju od 16. siječnja 2015. do 16. siječnja 2020. godine na teret tužitelja neopravdano koristio zdravstvenu zaštitu iz obveznog zdravstvenog osiguranja u iznosu od ukupno 6.140,08 EUR. Prema čl. 137. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju (NN broj: 80/13, 137/13 i 98/19 ), a u skladu s odredbom čl. 1111 st. 3. Zakona o obveznim odnosima (NN broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18), osigurana osoba kojoj je iz sredstava Zavoda isplaćen novčani iznos na koji nije imala pravo, obvezna je vratiti primljeni iznos uvećan za zakonsku zateznu kamatu te ga uplatiti na račun Zavoda, odnosno državnog proračuna u roku od osam dana od dana zaprimljene pisane obavijesti Zavoda o utvrđenim okolnostima. Tužitelj kamate potražuje od dana slanja poziva na platež. Tuženi do dana pisanja tužbe nije podmirio dug iako je bio pozvan na podmirenje istog. Temeljem čl. 137. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju („Narodne novine“, broj 80/13, 137/13 i 98/19) tužitelj podnosi tužbu i zahtijeva:

"Nalaže se tuženom LK iz [adresa] OIB [osobni identifikacijski broj], platiti tužitelju Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje - Regionalni ured Zagreb, OIB: 02958272670 Zagreb, Mihanovićeva 3, iznos od 6.140,08 EUR na ime obveznog zdravstvenog osiguranja zajedno sa zateznom kamatom tekućom od 14. srpnja 2021.godine do isplate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana. Nalaže se tuženom LK iz [adresa] OIB [osobni identifikacijski broj], platiti tužitelju Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje - Regionalni ured Zagreb, OIB: 02958272670 Zagreb, Mihanovićeva 3, nastale troškove ovog postupka u roku od 15 dana, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena."

2. Tuženik u odgovoru na tužbu od 21. prosinca 2022. godine navodi da je točno kako je trgovačko društvo u kojem je bio zaposlen i ostvarivao obvezno zdravstveno osiguranje brisan iz sudskog registra u skraćenom stečajnom postupku o čemu je tužitelj bio službeno obaviješten te je bio tada dužan tuženiku promijeniti status osiguranika u nezaposlene, a ne nakon 8 godina nakon što je teško ozlijeđen u prometnoj nezgodi i tako ušao u program socijalne i zdravstvene zaštite te nije njegova krivnja što tužitelj to nije učinio i ne može mu uskratiti pravo na besplatnu zdravstvenu zaštitu, zbog bolesti i nezaposlenosti tuženik nije ostvario nikakav dohodak niti ima novca za plaćanje zahtijevane tražbine, prigovara zastari, a tijekom postupka još i promašenoj pasivnoj legitimaciji i nedostatku uzročnoposljedične sveze.

3. Sud je proveo dokaz uvidom u tuženikovo rješenje od 16. siječnja 2020. s povratnicom i njegov dopis od 13. srpnja 2021. s povratnicom, popis računa za utuženo razdoblje, s ispostavljenim računima na tuženikovo ime za troškove zdravstvenih usluga, računovodstvene potvrde o izvršenoj uplati zdravstvenim ustanovama, sve na listovima 11-534 spisa koji nisu posebice navođeni zbog opsežnosti, rješenje Centra za socijalu skrb Zagreb od 6. listopada 2022. godine i potvrdu o visini dohotka i primitaka od 19. prosinca 2022. godine, zdravstveni karton za tuženika na listovima 584-601 spisa, dopis Porezne uprave od 11. srpnja 2024. s potvrdom o visini dohotka i primitaka za tuženika od 11. srpnja 2024., sve za utuženo razdoblje na listovima 615-628 spisa, kartice o plaćanju utuženih računa, odredio računovodstveno i vještačenje medicine rada.

4. Tužbeni zahtjev je djelomice osnovan.

5. Nije prijeporno da je tužitelj 16. siječnja 2020. svojim rješenjem Klasa: UP/I- 503-01/19-01/1644 utvrdio da je 12. listopada 2012. tuženiku prestao status osiguranika tužiteljeva ostvaren prema čl. 7, st. 1. toč. 1. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju, a temeljem radnog odnosa kod pravne osobe Antonio d.o.o. iz Zagreba te je isto izvršno 2. ožujka 2020. godine,a pravomoćno 18. ožujka 2020. godine, što je i utvrđeno uvidom u to rješenje, a kojim je sud u parničnom postupku vezan i ne može ga preispitivati sukladno odredbama čl. 124 i 125. Zakona o zdravstvenom osiguranju (NN 80/13-105/25) kojima je propisano da se odlučivanje o zaštiti prava iz ovog zakona povjerava tužitelju tj. osiguranim osobama se kod tužitelja osigurava dvostupanjsko rješavanje.

6. Uvidom u potvrdu o visini dohotka i primitaka porezne uprave od 19. prosinca 2022. je utvrđeno da je tuženiku 2021. godini ostvario 2.440,00 kn socijalne potpore, a uvidom u iste potvrde porezne uprave od 11. srpnja 2024. godine za utuženo razdoblje je utvrđeno da tuženik nije imao prijavljenih dohodaka i primitaka.

7. Nalazom i mišljenjem vještaka medicine rada od 18. listopada 2024. je utvrđeno analizom zdravstvenog kartona za tuženika, priloženih računa i troškova liječenja da se tuženik redovito liječi bolnički, koristi propisanu terapiju sukladno svojim bolestima te je bolnički liječen dva dana u kolovozu 2019. zbog ozljeda u prometnoj nezgodi i obavljao je primarne i dodatne pretrage te provodio fizikalnu terapiju, a u međuvremenu se razbolio od upalne bolesti zbog čega je provodio kortikosteroidnu terapiju pa zaključuje da je postojala medicinska osnovanost u cijelosti za pružanje zdravstvenih usluga tuženiku i tijeka liječenja u utuženom razdoblju, a računovodstvenim nalazom i mišljenjem od 2. travnja 2025. godine, je utvrđeno da je tužitelj priložio račune u ukupnoj svoti od 6.236,21 euro, premda je zahtijevao 6.140,08 eura, a razlika se odnosi na računa za dopunsko zdravstveno osiguranje kako tužitelj specificira u svom dopisu tuženiku radi naknade troškova zdravstvene zaštite od 13. srpnja 2022. godine na 1.424,29 kn premda iz tog dopisa proizlazi ukupno 699,96 kn, tužitelj nije dostavio potvrdu o plaćanju računa broj 058362-16 KP Vrapče na 76,46 kn, već je naveo da je račun vraćen zdravstvenoj ustanovi zbog prekoračenja limita, te vještak isti nije uzeo u obzir, dočim iz dostavljenih isprava proizlazi plaćanje računa na teret osnovnog zdravstvenog osiguranja od 6.037,03 eura, a iz isprava koje je dostavio tužitelj proizlazi plaćanje računa na teret dopunskog zdravstvenog osiguranja na 189,04 eura, premda je utužen iznos od 92,90 eura, koje nalaze i mišljenje je sud prihvatio kao stručne i obrazloženje, zasnovane na mjerodavnim ispravama u spisu.

8. Na osnovi odredbe čl. 135, st. 1. i 2. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju je osigurana osoba dužna tužitelju prijaviti svaku promjenu u roku 8 dana od dana nastanka okolnosti koja utječe na korištenje priznatog prava po ovom zakonu ili je obvezna tužitelju odnosno Državnom proračunu naknaditi štetu ako je ostvarila primanje iz tužiteljevih sredstava, odnosno državnog proračuna zato jer nije prijavila promjenu koja utječe na gubitak ili opseg prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja, a znala je ili je morala znati za tu promjenu.

9. Na osnovi odredbe čl. 137. istog Zakona osigurana osoba kojoj je iz sredstava tužitelja odnosno Državnog proračuna isplaćen novčani iznos na koji nije imala pravo obvezna je vratiti primljeni iznos uvećan za zakonsku zateznu kamatu u roku 8 dana od dana zaprimljene tužiteljeve pisane obavijesti o utvrđenim okolnostima. Nadalje, na osnovi odredbe čl. 138, st. 1. toč. 1. i 3. te stavak 2. i 3. istog Zakona tužitelj je obvezan zahtijevati naknadu prouzročene štete od pravne tj. fizičke osobe, ovdje tuženika, ako je šteta nastala zato što nisu dani podaci o činjenicama o kojima ovisi stjecanje ili opseg prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja te ako je isplata izvršena stoga što nije podnesena prijava o promjenama koje utječu na gubitak ili opseg prava radnika odnosno prijava o istupanju radnika s rada ili ako je prijava podnesena poslije propisanog roka, a osigurane osobe koje su same obvezne podnositi prijave ili davati određene podatke u svezi sa svojim pravima i obvezama dužni su tužitelju naknaditi štetu koja je nastala jer prijava nije podnesena ili su dani neistiniti podaci te pravne ili fizičke osobe odgovaraju bez obzira na krivnju, a osigurane osobe odgovaraju za štetu ako su znale ili morale znati za promjene koje utječu na gubitak ili opseg prava, a te promjene nisu prijavile.

10. Na osnovi odredbe čl. 143. istog Zakona naknada štete koju tužitelj ima pravo zahtijevati u ovim slučajevima obuhvaća troškove za zdravstvene i druge usluge te iznose novčanih naknada i drugih davanja koje plaća tužitelj.

11. Na osnovi pak odredbe čl. 147, st. 1. i 2. toč. 1. istog Zakona tražbina naknade štete u smislu odredaba ovog Zakona zastarijevaju istekom rokova određenih Zakonom o obveznim odnosima, a rokovi zastare tražbina naknade štete u smislu odredaba ovog Zakona počinju teći u slučajevima iz čl. 135. i čl. 138. st, 1. ovog Zakona od dana pravomoćnosti rješenja kojim je utvrđeno da isplaćeno primanje nije pripadalo u manjem opsegu.

12. Konačno, na osnovi odredbe čl. 14, st. 1, 2. i 3. istog Zakona kad se utvrdi da je nastala šteta tužitelj će uz navođenje dokaza pozvati osiguranu osobu, pravnu ili fizičku osobu ili drugu osobu koja je dužna naknaditi štetu da to učini u određenom roku, a u suprotnom ostvaruje tražbinu tužbom i ima pravo na zatezne kamate od dana nastale štete.

13. Dakle, tuženik nije bio obvezno zdravstveno osiguran u utuženom razdoblju od 2015. do 2020. godine niti je to prijavio, a liječio se na teret tužiteljev te je tako tužitelju uzrokovao štetu u vidu tih troškova liječenja zbog čega sud ocjenjuje da je tužitelj aktivno legitimiran tj. obvezan podnijeti ovu tužbu radi naknade štete protiv tuženika, koji je pasivno legitimiran u ovom postupku jer je tako postupao tj. nije prijavio promjenu u obveznom osiguranju, nakon prestanka ugovora o radu s trgovačkim društvom u kojem je bio zaposlen, dočim odgovara za štetu ako je znao ili morao znati za promjene koje utječu na gubitak ili opseg prava, a tu promjenu nije prijavio te unatoč utvrđenim tuženikovim zdravstvenim tegobama i bolestima, nije dokazao da je bio u takvom stanju da nije znao ili morao znati za tu promjenu koja je utjecala na gubitak njegovog prava na obvezno zdravstveno osiguranje te kako je riječ o prisilnom zakonskom propisu, smatra se da zakon obvezuje sve, a nije prijeporno da ovu promjenu tuženik nije prijavio tužitelju.

14. Uzročnoposljedična sveza se predmnijeva sukladno odredbi čl. 1063. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05-155/23), a tuženik nije dokazao suprotno tj. nije predložio ni dokaze o tomu, dočim je liječničkim vještačenjem utvrđena osnovanost tužbenog zahtjeva u odnosu na štetu koju je tužitelj pretrpio zbog tuženikova liječenja na njegov teret tijekom utuženog razdoblja kao što je tako dokazana i sama uzročnoposljedična sveza između tuženikova postupanja tj. liječenja na tužiteljev teret bez obveznog zdravstvenog osiguranja u tom razdoblju i nastalog troška kao posljedice njegovog postupanja.

15. U odnosu na prigovor zastare ovdje treba primijeniti odredbu čl. 230, st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima tj. tražbina naknade štete zastarijeva za tri godine od kad je oštećenik doznao za štetu i za osobu koja je štetu učinila, a u svakom slučaju ta tražbina zastarijeva za pet godina od kad je šteta nastala, dočim je odredbom čl. 215, st. 1. istog Zakona propisano da zastara počinje teći prvog dana poslije dana kad je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, ako zakonom za pojedine slučajeve nije što drugo propisano.

16. Ovdje je upravo riječ o tomu tj. odredbom čl. 147, st. 1. toč. 1., 2. i 3. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju je propisano da rokovi zastare tražbina naknade štete u smislu odredaba ovog Zakona počinju teći u slučajevima iz čl. 135, i čl. 138, st. 1. ovog Zakona od dana pravomoćnosti rješenja kojim je utvrđeno da isplaćeno primanje nije pripadalo ili je pripadalo u manjem opsegu, a u slučajevima iz čl. 137. i 139. ovog Zakona od dana kada je postalo ovršnim rješenje kojim je priznato pravo na primanje iz sredstava Zavoda te u ostalim slučajevima kad se zahtjeva naknada za pojedina isplaćena davanja iz čl. 142. ovog Zakona od dana izvršene isplate svakog pojedinog davanja.

17. Kako je tužiteljevo rješenje od 16. siječnja 2020. izvršno 2. ožujka 2020, a pravomoćno 18. ožujka 2020. sud ocjenjuje da u svakom slučaju jest tužba podnesena pravodobno 6. rujna 2022. godine tj. tijekom subjektivnog zastarnog roka od tri godine, jer neovisno je li taj rok počeo teći 2. ožujka 2020. ili 18. ožujka 2020., on istječe 2. ožujka 2023. godine ili 18. ožujka 2023. godine.

18. Visina tužbenog zahtjeva je utvrđena računovodstvenim nalazom i mišljenjem tj. tužitelj je dokazao ispravama plaćanje tuženikovog liječenja za obvezno zdravstveno osiguranje u visini od 6.037,03 eura ili 45.485,99 kn, koliko je i priznato, a odbijena je razlika do utuženih 46.262,40 kn koja iznosi 776,41 kn tj. 103,05 eura.

19. To što je tužitelj dostavio dokaz o plaćanju 189,04 eura za dopunsko zdravstveno osiguranje sukladno (NN 85/06-23/03), premda je utužio samo 92,90 eura od te svote nije odlučno, jer tužitelj u činjeničnom dijelu tužbe ne tvrdi niti tijekom postupka to zahtijeva kao što ni ne dokazuje da mu je tim plaćanjem u ovoj utuženoj svoti od 92,90 eura uzrokovana šteta s tuženikove strane, kojim činjeničnim navodima je sud vezan.

20. Glede zateznih kamata na glavnicu, treba primijeniti odredbu čl. 148, st. 3. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju, kako je obrazloženo prethodno te stoga zatezne kamate teku od dana kada je tužitelj svojim rješenjem od 6. rujna 2022. utvrdio da tuženiku 12. listopada 2012. prestaje status osiguranika, a koje rješenje je pravomoćno 18. ožujka 2020. godine no kako zahtijeva zatezne kamate od 14. srpnja 2021. tj. dan kasnije nakon što je naveden nadnevak od 13. srpnja 2021. u tužiteljevu zahtjevu naknade troškova, tako je i dosuđeno, a stopa tih kamata je propisana odredbom čl. 29, st. 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima, a na parbeni trošak teku po odredbi čl. 151, st. 3. Zakona o parničnom postupku.

21. Na osnovi odredbe čl. 154, st. 1. Zakona o parničnom postupku, to je primjenom tbr. 7, 8 i 9 OT sud tužitelju priznao razvrstani trošak i to za troškove oba vještačenja po 250,00 eura svako uz razlike predujma za računovodstveno vještačenje od 84,54 eura, što je 584,54 eura, te tri puta po 15,46 eura za sudsku dostavu tuženiku, što je ukupno 630,92 eura.

U Zagrebu, dana 2. srpnja 2026. godine

Sudac

Nikola Raguz

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može uložiti žalbu Županijskom sudu u roku 15 dana od uručenja prijepisa. Žalba se podnosi putem ovoga suda.

DNA:

- tužitelju

- opunomoćeniku tuženika