Republika Hrvatska
Općinski sud u Zadru
Stalna služba u Pagu
Trg kralja Petra Krešimira IV-Knežev dvor 23250 Pag
Poslovni broj P-2203/2025-9
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Zadru, Stalna služba u Pagu, po sucu Ivi Peričić Pejar, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja tužitelja ŠJ, sin VJ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupaju odvjetnici iz OD Vukić i partneri d.o.o. iz Rijeke, protiv tuženika GRAD NOVALJA, Trg dr. Franje Tuđmana 1, Novalja, OIB: 85290822507, koje zastupa odvjetnik Miran Zorica, Zrinsko Frankopanska 38, Zadar, nakon održane glavne rasprave dana 21. svibnja 2026. u nazočnosti tužitelja osobno i s zamjenikom punomoćnika, punomoćnika tuženika, te objave presude dana 2. srpnja 2026.,
p r e s u d i o j e
I. Utvrđuje se da je tužitelj ŠJ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], vlasnik nekretnine koja je u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Zadru, Zemljišnoknjižni odjel Pag, označena kao k. č. br. [katastarska čestica], u naravi NEPLODNO METAJNA, površine 49 m2 te je upisana u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina].
II. Utvrđuje se da je tužitelj ŠJ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isključivi vlasnik dijela nekretnine koja je u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Zadru, Zemljišnoknjižni odjel Pag, označena kao k. č. br. [katastarska čestica], u naravi PAŠNJAK METAJNA, površine 131 m2 te je upisana u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], a koji dio nekretnine je na nalazu stalnog sudskog geodetskog vještaka Nevena Korljana dipl. ing. geod. od listopada 2022. godine označen slovima G-F-E-H1- G1-G, koji nalaz čini sastavni dio ove presude, i to u 1/1 dijela.
III. Ovlašćuje se tužitelj da osnovom ove presude upiše u zemljišne knjige Općinskog suda u Zadru, Zemljišnoknjižni odjel Pag, na svoje ime i u svoju korist pravo vlasništva utvrđeno u točkama 1. i 2. ove presude, te da za tu svrhu provede potrebna cijepanja čestica.
IV. Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužitelju troškove postupka u iznosu od 1.948,41 Euro, u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu preko dosuđenog a do zatraženog iznosa troška odbija tužitelja sa svojim zahtjevom kao neosnovanim .
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi navodi je stvarni vlasnik i posjednik nekretnina koje u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Zadru, Zemljišnoknjižni odjel Pag dolaze upisane kao: - k. č. br. [katastarska čestica], u naravi pašnjak, površine 143 m2 , - k. č. br. [katastarska čestica], u naravi neplodno, površine 49 m2 obje upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina]. U odnosu na navedene nekretnine u vlastovnici je naznačena općenarodna imovina dok je kao organ upravljanja upisan narodni odbor općine Novalja. U odnosu na k. č. br. [katastarska čestica] ukazuje se kako je u posjedovnom listu tužitelj upisan kao posjednik, dok je u odnosu na k. č. br. [katastarska čestica] kao posjednik upisana Republika Hrvatska. Tužitelj se nesporno nalazi u samostalnom, nesmetanom i neprekinutom posjedu navedenih nekretnina više od 40 godina te je isti faktičnu vlast nad navedenim nekretninama vršio na način da su mu iste služile za parking te kao okućnica njegove kuće. Opisanom se posjedu tužitelja nitko nikada nije protivio, smetao ga ili ga na bilo koji drugi način ograničavao. Neovisno o formalnom zemljišnoknjižnom stanju, stvarno je stanje u odnosu na nekretnine opisane pod točkom I. ove tužbe bitno drugačije, budući da je faktični vlasnik navedenih nekretnina jedino i isključivo tužitelj te su u konkretnom slučaju nedvojbeno ispunjene sve zakonom propisane pretpostavke za stjecanje prava vlasništva putem dosjelosti. Dakle, predmetna je tužba samo formalne naravi te predstavlja pokušaj tužitelja da se formalno stanje uskladi s faktičnim, a ne očekujući protivljenje tuženika predmetnoj tužbi, tužitelj od istog, pod navedenom pretpostavkom, ne potražuju troškove parničnog postupka. Slijedom iznesenog, tužitelj smatra da ima pravni interes da se u predmetnom parničnom postupku utvrdi da je jedini vlasnik predmetnih nekretnina opisanih u točki I. ove tužbe, a na kojima je samo formalno upisan tuženik te stoga podnosi predmetnu tužbu i predlaže da sud provede u istoj tužbi predložene dokaze, a po potrebi i druge dokaze i po provedenom postupku donese odluku. Predlaže se prihvatiti tužbeni zahtjev.
2. Tuženik u odgovoru na tužbu protivi se tužbenom zahtjevu. Uvidom u identifikaciju čestica i to u dio: "kopija katastarskog plana s označenim česticama u neometanom posjedu A-B-C-D označena je čest. 4706/162 k. o. [katastarska općina] te slovima E- F-G-H-I nekretnina čest. 4706/278 k. o. [katastarska općina]" u dijelu: "prikaz izmjerenog stanja s preklopom na katastarski plan" vidljivo je stvarno stanje koje je različito od oblika nekretnina prikazanih u dijelu: "kopija katastarskog plana s označenim česticama u neometanom posjedu." Sukladno prikazanom izmjerenom stanju proizlazi da bi tužitelj u neometanom posjedu mogao imati dijelove nekretnina čest. 4706/162 i čest. 4706/278 k. o. [katastarska općina], a ne cijele nekretnine. Također se navodi da je predmetni uklop rađen na podlozi kopije katastarskog plana koja više nije važeća. Naime, na predmetnom dijelu rađen je 2021. geodetski elaborat izvedenog stanja nerazvrstane ceste NC 22 Put Glavice Metajna te je istim granica nerazvrstane ceste čest. 9532 prema nekretnini čest. 4706/278 k. o. [katastarska općina] utvrđena. Predmetne nekretnine uknjižene su kao općenarodna imovina i predlaže se dostaviti od strane tužitelja uvjerenje nadležnog ureda za graditeljstvo iz kojeg će biti razvidan status nekretnine odnosno tko je sljednik općenarodne imovine. Predlaže se odbiti tužbeni zahtjev.
3. Naslovni sud je u ovom postupku donio presudu poslovni broj P-1697/2021- 31 od 30. studenog 2023. kojom je djelomično usvojen tužbeni zahtjev tužitelja, koja presuda je rješenjem Županijskom sud u velikoj Gorici poslovni broj Gž-21/2024 od 21. listopada 2024. ukinuta, te je predmet vraćen na ponovni postupak.
4. Tužitelj je podneskom od 18. svibnja 2026. uredio tužbeni zahtjev.
5. Tijekom postupka sud je izveo dokaze uvidom i čitanjem dokumentacije koja prileži ovom spisu i to: zk izvadak za predmetne nekretnine sa stanjem na dan 12. rujna 2021. (l.s.4-9), prijepis posjedovnog lista broj 647 sa stanjem na dan 12. rujna 2021. (l.s.10-17), identifikaciju čestica firme GEO-RAD iz ožujka 2021. s elaboratom (l.s.18-25), zk izvadak za čest. 4706/72 (l.s.26), prijepis posjedovnog lista broj 821 (l.s.27), zk izvadak za čest. 69/.ZGR (l.s.28), prijepis posjedovnog lista broj 350 (l.s.29), ugovor o zamjeni zemljišta od 5. srpnja 1999. s aneksom (l.s.69-74), izvješće o izrađenom elaboratu izvedenog stanja nerazvrstane ceste s pratećom dokumentacijom (l.s.81-87), održan je očevid na licu mjesta dana 23. rujna 2022. (l.s.94), skicu lica mjesta iz listopada 2022. s fotodokumentacijom (l.s.97-99), saslušani su svjedoci DJ, FJ i KJ na ročištu od 26. rujna 2023., saslušani su svjedoci GJ, HJ i tužitelj u svojstvu stranke na ročištu od dana 23. listopada 2023. (l.s.119-120).
6. Tužbeni zahtjev tužitelja je osnovan.
7. Predmet spora u ovoj parnici je zahtjev je tužitelja da se utvrdi da je vlasnik nekretnina oznake čest. 4706/162 i čest. 4706/278, obje k. o. [katastarska općina] te uknjižba toga prava u zemljišnim knjigama za cijelo.
8. Činjenični supstrat tužbe predstavlja opis događaja za koji tužitelj smatra da mu pruža osnove za isticanje određenog zahtjeva. Pri iznošenju činjenica vezanih uz određeni događaj potrebno je iznositi samo pravno relevantne činjenice iz kojih mogu nastati pravne posljedice koje se ističu u tužbenom zahtjevu te je sud dužan analizirajući činjenične navode stranaka izvesti zaključak o tome koja je to građanskopravna norma koja se odnosi na iznesene činjenice. Kako je prethodno navedeno iz činjeničnog supstrata tužbe proizlazi da tužitelj svoj tužbeni zahtjev temelji na dosjelosti odnosno da se nalazi u samostalnom, neometanom i neprekinutom posjedu utuženih nekretnina više od 40 godina, a služe mu kao parking i okućnica obiteljske kuće.
9. Na okolnost identifikacije predmetnih nekretnina sud je održao očevid na licu mjesta dana 23. rujna 2022. godine uz sudjelovanje vještaka geodeta te je neposrednim opažanjem utvrdio da nekretnine graniče s kućom tužitelja; jedna je unutar prostora za parkiranje koji je ograđen. Iz skice lica mjesta iz listopada 2022. vještaka Nevena Korljana razvidno je da čest. 4706/278 ima površinu od 49 m2 i nalazi se tik uz stambenu zgradu tužitelja dok čest. 4706/162 ima površinu od 143 m2 s tim da se 12 m2 nalazi izvan ogradnog zida tužitelja. Obje nekretnine nalaze se izvan koridora nerazvrstane ceste oznake čest. 9532, sve k. o. [katastarska općina]. Iz priložene fotodokumentacije uz skicu lica mjesta vidljivo je da se čest. 4706/278 nalazi uz kuću tužitelja i iznad čestice se u pretežnom dijelu nalaze stepenice za pristup na prvi kat kuće dok čest. 4706/162 u najvećem dijelu predstavlja ograđeno dvorište nekretnine tužitelja.
10. Uvidom u izvadak iz zemljišne knjige vidljivo je da su obje utužene nekretnine upisane kao Općenarodna imovina s upisanim organom upravljanja u korist: Narodni odbor općine Novalja. Uvidom u prijepis posjedovnog lista broj 647 razvidno je da su predmetne nekretnine evidentirane kao posjed Republike Hrvatske.
11. Tuženik je predložio da tužitelj u spis dostavi uvjerenje o statusu nekretnine nadležnog ureda kako bi se mogao utvrditi pravni slijednik Općenarodne imovine kojem prijedlogu tužitelj nije udovoljio. S obzirom da je titular predmeta spora društveno vlasništvo, to je potrebno utvrditi status zemljišta na dan 24. srpnja 1991. godine kada je na snagu stupio Zakon o poljoprivrednom zemljištu ("Narodne novine", br. 34/91) odnosno je li se ista nekretnina na dan stupanja na snagu navedenog Zakona nalazila unutar granica građevinskog područja, u kojem slučaju bi pasivno legitimiran bio Grad Novalja ili pak izvan tih granica, a u kojem slučaju bi bila pasivno legitimirana RH. Budući da se nesporno radi o građevinskom zemljištu pasivno legitimiran je tuženik pa se i bez dostavljanja uvjerenja nadležnog ureda o statusu nekretnine na dan 24. srpnja 1991. na nedvojbeni način moglo utvrditi da je pasivna legitimacija na strani Grada Novalje.
12. Iz ugovora o zamjeni zemljišta sklopljenog između VJ i ĆJ od dana 5. srpnja 1999. te Aneksa između istih stranaka od dana 20. ožujka 2000. slijedi da su ugovaratelji zamijenili parcele na način da je prednik tužitelja u zamjenu dobio zemlju na predjelu zvanom Pećine – Puškicino tj. parcelu od ceste do druge međe koja se nalazi između parcela ĆJ. Aneksom VJ daje cjelokupnu parcelu u Pećinama tako da tamo više nema ništa, a prednik tužitelja daje po istom ugovoru u Glavici kako je ograđeno suhozidom.
13. Iz izvješća o utvrđivanju međa i drugih granica te o novom razgraničenju firme TRI-TOM d.o.o. od 15. siječnja 2021. slijedi da je čest. 9532 i 9533 k. o. [katastarska općina] nerazvrstana cesta put Glavice, Metajna oznake NC 22.
14. Na okolnost utvrđivanja stjecanja vlasništva utuženih nekretnina te neometanog posjeda dugi niz godina sud je u dokaznom postupku saslušao svjedoke. Pa tako svjedok UJ inače sestra tužitelja u bitnome navodi da je rođena u kući koja se nalazi uz sporne nekretnine, a da koji su uvijek bili vlasništvo i posjed njihove obitelji. Na spornom dijelu čest. 4706/162 je bila štala s prascima dok je na spornom dijelu čest. 4706/278 bio poljski WC i kokoši. Nekretnine su bile od njezinoga pokojnoga djeda ŽJ zvani Š". Inače njihova obitelj ima nadimak V. Na ostavinskoj raspravi odrekla se nekretnine u korist braće i tužitelj je nastavio uživati utuženi posjed te održava nekretninu.
15. Svjedok OJ, sestra tužitelja mu je supruga, u bitnome navodi da je u obitelji 52 godine. Na spornim dijelovima bio je poljski wc i kokoši te se držalo prasce. To je uvijek bilo od njegovog pokojnog tasta i punice pok. VJ i NJ. Od kad tu dolazi ograđeno je na istovjetni način kao i danas. U obitelji NJ nije bilo sporova.
16. Svjedok KJ, poznaje sporne nekretnine jer je tu oduvijek dolazio. Imao je štalu u blizini i posjećivao je pok. VJ. Nekretnine su bile njegove, držali su svinje i imali ovce. Poznato mu je da je pok. VJ sa svojim rođakom ĆJ mijenjao zemlju za zemlju još prije domovinskog rata i nikad nije bilo sporova. Nekretnina je ograđena također prije Domovinskog rata i ĆJ je dao VJ u zamjenu ovaj dio označen kao čest. 4706/162 gdje je sada parkiralište. Tužitelj uživa predmetnu nekretninu u cijelosti, a zamijenjeni dio naslijedio je iza smrti svoga oca VJ.
17. Svjedok GJ navodi da je uski dio označen slovima i likom A-B-C- D-A na skici dio kuće tužitelja gdje su stepenice, a drugi dio označen likom i slovima E-F-G-H-E bio je od ĆJ koji je to zamijenio s pok. VJ prije više od 15 godina. Inače nekretnina je u cijelosti bila od pok djeda tužitelja pok. ŽJ koji je to ostavio svome sinu VJ, a ovaj ŠJ. Zamijenjeni dio u cijelosti je ograđen s suhozidom daleko prije Domovinskog rata. U obitelji ŠJ nije bilo sporova i radi se o nesmetanom posjedu oduvijek.
18. Svjedok HJ navodi da je nekretnina bila izvorno od djeda tužitelja. Na uskom dijelu su stepenice i kuća koja je građena unazad 20 do 40 godina sigurno. Veći višekvadratni dio bio je od ĆJ i to je zamijenjeno te taj dio sada služi za parking i ograđeno je suhozidom. U obitelji nije bilo sporova i radi se o neometanom posjedu ĆJ otkad zna za sebe.
19. Tužitelj u stranačkom iskazu pojašnjava da je zamjena između VJ i ĆJ bila ranije od ovjere potpisa o zamjeni i tu nije bilo sporova. Otac mu je ostavio nekretnine još za života darovnim ugovorom negdje 1985. godine – uski dio, a zamijenjeni dio od ĆJ oko 1990. godine. Navodi da ne potražuje trokut H1-H-G1 iza suhozida jer to nije njegovo vlasništvo. Sud prihvaća pojašnjenje tužitelja da se ovjera potpisa na ugovoru o zamjeni zbila naknadno jer je isto u skladu s iskazima svjedoka GJ i KJ koji navode da je zamjena bila još prije Domovinskog rata, dakle vjerojatno negdje 80-tih godina 20. st.. Također vjeruje tužitelju da mu je otac darovao nekretnine ugovorom o darovanju iako ga nije priložio u spis s obzirom da su svi svjedoci potvrdili da u obitelji GJ nikada nije bilo sporova i da se radi o neometanom posjedu, a nesporna je činjenica da upravo tužitelj uživa ove nekretnine, tu živi i održava ih.
20. Ocjenjujući iskaze saslušanih svjedoka i tužitelja sud im u cijelosti poklanja vjeru nalazeći da su iskazi međusobno u suglasju te da su u suglasju sa svim ostalim izvedenim dokazima u ovoj pravnoj stvari.
21. Stoga, na temelju izvedenih dokaza ovaj sud nalazi istinitom i osnovanom činjeničnu osnovu tužbe da je tužitelj darovanjem od oca stekao ovu nekretninu koja je bila vlasništvo oca tužitelja, a ranije vlasništvo djeda tužitelja, koje vlasništvo je stečeno dosjelošću, uračunavanjem vremena za koje su i prednici sadašnjeg posjednika neprekidno posjedovali kao zakoniti, pošteni i istiniti samostalni posjednici, odnosno kao pošteni posjednici.
22. Naime, pravni učinci dosjelosti kao izvornog načina stjecanja prava vlasništva nastupaju po samom pravu (ipso iure) istekom potrebnog vremena za stjecanje prava vlasništva dosjelošću ako su ispunjeni i ostali uvjeti koje propisuje zakon o stjecanju putem dosjelosti, u konkretnom slučaju savjesnost posjeda. Dakle, da bi se vlasništvo moglo steći dosjelošću, mora, osim isteka potrebnog vremena, biti ispunjena pretpostavka savjesnosti (poštenja) posjeda i to kako po odredbama čl. 159. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99 – Odluka USRH, 22/00 – odluka USRH, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14, 81/15 – pročišćeni tekst i 94/17- ispravak pročišćenog teksta, dalje u tekstu: ZV).
23.Tako članak 159. st. 2. i 4. ZV-a propisuje da samostalni posjednik čiji je posjed pokretne stvari zakonit, istinit i pošten, stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom 3 godine, a takav posjednik nekretnine protekom 10 godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja. Samostalni posjednik stvari u vlasništvu Republike Hrvatske, županija i jedinica lokalne samouprave i jedinica lokalne samouprave i uprave i njima izjednačenih pravnih osoba, kao i stvari u vlasništvu crkve ili drugih pravnih osoba koje ne traže za sebe dobitak nego služe za dobrotvorne ili druge općekorisne svrhe, steći će dosjelošću vlasništvo tih stvari tek pošto je njegov zakonit, istinit i pošten, ili barem pošten, samostalni posjed neprekidno traje dvostruko vrijeme od onoga iz stavaka 2. i 3. ovoga članka. Pri ocjeni savjesnosti posjeda neke osobe, činjenica da je posjedovana nekretnina u zemljišnim knjigama upisana kao vlasništvo neke druge osobe te saznanje o upisu te osobe samo po sebi ne čini posjed nepoštenim, kao što do nepoštenja ne dovodi ni propust posjednika da provjerava stanje upisa u zemljišnoj knjizi, osobito ako prema svim ostalim okolnostima u kojima je vršen posjed, nije imao ozbiljnog razloga sumnjati u pravo na svoj posjed, a kao što je upravo slučaj u ovom predmetu. Prema odredbi čl. 18. st. 5. ZV posjed se smatra poštenim, osim ako se dokaže suprotno, prema odredbi čl. 72. st. 3. ZOVO savjesnost se pretpostavlja, a prema pravnim pravilima paragrafa 328. OGZ u dvojbi se uzima da je posjed pošten.
24. Odredbom čl. 160. st. 1. ZV propisano je da vrijeme potrebno za dosjelost počinje teći onoga dana kad je posjednik stupio u samostalan posjed stvari, a završava se istekom posljednjeg dana vremena potrebnog za dosjelost, a stavak 3. istog članka je propisano da nasljednik postaje poštenim posjednikom od trenutka otvaranja nasljedstva i u slučaju kada je ostavitelj bio nepošteni posjednik, ali ne ako je nasljednik to znao ili morao znati.
25. Iz navedenih odredbi jasno slijedi da je teret dokaza činjenice nepoštenja posjeda prednika tužitelja kao i samog tužitelja, bio na tuženiku, a što isti nije dokazao.
26. U konkretnom slučaju iz izvedenih dokaza – posebice iskaza saslušanih svjedoka, slijedi da je ova nekretnina bila u mirnom posjedu i vlasništvu tužiteljevih prednika.
27. Dakle, iz izvedenih dokaza slijedi da je tužitelj dokazao neprekinuti pravni slijed načina stjecanja prava vlasništva na predmetnoj nekretnini.
28. Ovdje je istaći da prema odredbi čl. 29. ZOVO na nekretninama u društvenom vlasništvu se pravo vlasništva nije moglo steći dosjelošću, međutim, donošenjem Zakona o preuzimanju Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima („Narodne novine“ broj 53/91) stavljena je izvan snage odredba čl. 29. ZOVO koja nije dopuštala sjecanje prava vlasništva dosjelošću na nekretninama u društvenom vlasništvu. Donošenjem ZV koji je stupio na snagu 1. siječnja 1997. odredbom čl. 388. st. 4. je bilo određeno da se u rok stjecanja vlasništva dosjelošću nekretnine koje su na dan 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu, računa i vrijeme posjedovanja proteklo prije toga dana, međutim, odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske ukinuta je navedena odredba čl. 388. st. 4. ZV, a kasnije donesenim Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 114/01), koji je stupio na snagu 20. prosinca 2001. i to odredbom čl. 2., određeno je da se na nekretninama koje su na dan 8. listopada 2001. bile u društvenom vlasništvu u vrijeme dosjelosti ne računa i vrijeme posjedovanja proteklo prije toga dana.
29. Međutim, Republika Hrvatska je potpisnik Konvencije o zaštiti ljudskih prava, a isto tako je od 2013. godine članica Europske Unije, zbog čega je u svom pravnom sustavu dužna primjenjivati Europsko pravo pa prema tome i Konvenciju o zaštiti ljudskih prava i Protokole koji su sastavni dio te Konvencije. Zbog toga je dužna primjenjivati i Protokol br. 1. uz Konvenciju o zaštiti ljudskih prava, a isto tako dužna je primjenjivati i odluke Europskog suda za ljudska prava. Europski sud za ljudska prava je već odlučivao u predmetima protiv Republike Hrvatske koji su se ticali stjecanja prava vlasništva dosjelošću na nekretninama koje su bile u društvenom vlasništvu, pa je tako donio odluke u predmetima „ D“ protiv Republike Hrvatske iz 2009. godine, te u predmetima F i dr. protiv [adresa] i K protiv Republike Hrvatske iz 2016. godine, koje su po ocjeni ovoga suda donesene u istom činjeničnom supstratu kao što je činjenični supstrat u ovom predmetu. Iz navedenih odluka Europskog suda za ljudska prava proizlazi da je Ustavni sud Republike Hrvatske ukinuo odredbu čl. 388. st. 4. ZV zbog retroaktivnih učinaka i štetnih posljedica koje su iz toga proizlazile u odnosu na vlasnička prava trećih osoba koji bi zbog odredbe takvog zakona izgubili svoja prava na nekretninama, a koja su im oduzeta za vrijeme socijalističke vladavine. Međutim, u konkretnom predmetu proizlazi da nitko od trećih osoba osim tužitelja ne polaže pravo vlasništva na predmetnoj nekretnini i da bi isključivu korist od ukidanja ovog zakonskog članka imale lokalne vlasti koje bi stekle prava u pogledu predmetnog zemljišta, zbog čega u konkretnom slučaju to nisu razlozi koji su potaknuli Ustavni sud Republike Hrvatske da stavi izvan snage odredbu čl. 388. st. 4. ZV. Tužitelj se u činjeničnoj osnovi tužbe poziva na dosjelost osobno i putem pravnih prednika te je u skladu s tim postavio tužbeni zahtjev. Iako je u svom iskazu naveo da je predmetne nekretnine stekao darovanjem od oca 1985. odnosno 1990. godine, a što je sud prihvatio kao uvjerljivo, isto upućuje na zaključak da je stekao valjani pravni osnov za stjecanje prava vlasništva, a ne samo vlasništvo. Međutim, sud je u postupku utvrdio da je tužitelj osobno i po prednicima u kvalificiranom posjedu utuženih nekretnina dugi niz godina, zasigurno preko 40.
30. U ovom predmetu proizlazi na temelju provedenih dokaza da je tužitelj osobno i preko svojih prednika bio u isključivom i neprekidnom bona fide posjedu zasigurno preko 40 godina, kako to slijedi iz iskaza saslušanih svjedoka, te da su istekom roka od 40 godina iz čl. 159. st. 4. ZV ispunili zakonski uvjeti za stjecanje prava vlasništva dosjelošću.
31. Dakle, tužitelj je u konkretnom slučaju dokazao istinitost činjeničnih tvrdnji na kojima temelji svoj tužbeni zahtjev, pa je slijedom svega iznesenog valjalo odlučiti kao u izreci ove presude.
32. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 5. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine" broj 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 43/13, 89/14, 70/19 i 80/22 - dalje: ZPP), a trošak priznat tužitelju sastoji se od zastupanja istog po punomoćnicima iz redova odvjetnika i to za sastav tužbe 100 bodova (Tbr. 7.1.), za pristup na ročište od 8.11.2021. 50 bodova (Tbr. 9.2.),za ročište od 8.6.2022. 50 bodova (Tbr. 9.2.), za ročišta od 26.9. , 23.10.2023. i 21.5.2026. od po 100 bodova (Tbr. 9.1.) i za podnesak od 22.3.2022. 25 bodova (Tbr. 8.3.),te podnesak od 17.4.2026. u iznosu od 100 bodova (Tbr.3) sve prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 138/23) s tim da vrijednost svakog boda iznosi 2 Eura, što iznosi 1.250,00 Eura, uvećano za 25% PDV, što iznosi 1562,50 Eura, čemu se pridodaje predujam za troškove sudskog očevida od 332,92 Eura i sudske pristojbe na tužbu i presudu od po 26,54 eura, sveukupno 1.948,41 Euro, dok je tužitelju u preostalom dijelu zatraženi trošak odbijen kao neosnovan.
33. Slijedom svega navedenog i obrazloženog, odlučeno je kao u izreci ove
Pag, 2. srpnja 2026.
Sudac
Iva Peričić Pejar
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, pisano u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa ove presude. Presuda na temelju priznanja može se pobijati zbog bitne povrede parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP ili zbog toga što je izjava o priznanju dana u bitnoj zabludi ili pod utjecajem prisile ili prijevare.
DNA:
1. Tužitelju po punomoćniku,
2. Tužen po punomoćniku.
