Poslovni broj: Gž Ob-78/2023-3

1

 

 

U    I M E    R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Županijski sud u Sisku u vijeću sastavljenom od sudaca Zlatane Bihar, predsjednice vijeća, Martine Budinski Modronja, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Renate Košir Skračić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja S. K. iz S., a s boravištem u N. B., Srbija, OIB: …, kojega zastupa punomoćnik V. M., odvjetnik u S., protiv tuženice S. V. iz S., OIB: …, koju zastupa punomoćnica R. V., odvjetnica u S., radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, odlučujući o žalbi tuženice izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj: P Ob-515/2022-10 od 2. studenog 2023., u sjednici vijeća održanoj 18. siječnja 2024.

 

p r e s u d i o    j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženice S. V. i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj: P Ob-515/2022-10 od 2. studenog 2023.

 

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženice S. V. za naknadu troškova žalbenog postupka.

 

 

 

Obrazloženje

 

              1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

 

              "I. Proglašava se djelomično nedopuštenom ovrha određena Rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Splitu Stalna služba u Trogiru pod posl. br. Ovr Ob-35/2020 od 18. lipnja 2020., koje je ispravljeno i dopunjeno Rješenjem istog suda pod posl. br. Ovr Ob-35/2020 od 29. lipnja 2020., radi naplate novčane tražbine tužene kao ovrhovoditeljice s osnova uzdržavanja i to u odnosu na iznos od 1.685,58 eur/12.700,00 kn. *

 

              II. Nalaže se tuženici da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplati tužitelju iznos od 1.685,58 eur/12.700,00 kn* sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na iznos od 370,70 eur/2.793,05 kn* od 9. rujna 2020. pa do isplate i na iznos od 1.314,88 eur/9.906,95 kn* od 10. rujna 2022. pa do isplate i to do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

 

              III. Nalaže se tuženoj da u roku od 15 dana naknadi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 754,86 eur/5.687,49 kn*, sa zateznom kamatom koja teče od presuđenja pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena."

 

              2. Protiv navedene presude pravovremenu žalbu izjavila je tuženica pozivajući se na sve žalbene razloge označene u članku 353. stavak 1. točka 1. do 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91., 91/92., 112/99., 117/03., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., dalje: ZPP), odnosno na bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno ili nepotpuno utvrđeno činjenično stanje i pogrešnu primjenu materijalnog prava. Žalbenim navodima osporava pravilnost zaključka prvostupanjskog suda o prigovoru zastare koji je istaknuo tužitelj kao ovršenik u ovršnom postupku, ponavlja navode iznesene tijekom prvostupanjskog postupka kako tužitelj ne osporava postojanje dugovanja po osnovi uzdržavanja, ukazuje da je moralno ispuniti zastarjelu obvezu, da pravo na uzdržavanje ne može zastarjeti, kao i da je tužitelj plaćanjem dijela iznosa uzdržavanja priznao čitavo dugovanje. Osporava odluku o troškovima postupka te predlaže usvojiti žalbu i preinačiti prvostupanjsku presudu na način da se odbije tužbeni zahtjev tužitelja, podredno ukinuti istu i predmet vratiti na ponovno suđenje prvostupanjskom sudu. Potražuje naknadu troškova žalbenog postupka.  

 

              3. Tužitelj nije podnio odgovor na žalbu tuženice. 

 

              4.  Žalba tuženice je neosnovana. 

 

              5.  Ispitujući prvostupanjsku presudu kao i postupak koji je prethodio njezinu donošenju, ovaj drugostupanjski sud ne nalazi da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP na koju tuženica ukazuje žalbom, jer je pobijana presuda razumljiva, za svoju odluku prvostupanjski sud je dao jasne i valjane razloge o odlučnim činjenicama i ne nalaze se razlozi zbog kojih se ista ne bi mogla ispitati.

 

5.1.  Ovaj drugostupanjski sud ne nalazi ni drugih bitnih povreda iz članka 354. stavak 2. ZPP na koje povrede temeljem članka 365. stavak 2. ZPP pazi po službenoj dužnosti

 

6.  Predmet spora je zahtjev tužitelja da se nedopuštenom proglasi ovrha određena rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Trogiru poslovni broj Ovr Ob-35/2020 od 18. lipnja 2020 ispravljeno rješenjem istog suda od 29. lipnja 2020. radi naplate novčane tražbine tužene kao ovrhovoditeljice s osnova uzdržavanja u iznosu od 12.700,00 kuna odnosno 1.685,58 eura, te zahtjev tužitelja da se naloži tuženici da mu navedeni iznos isplati sa zateznim kamatama.

 

              7.  Za odlučivanje o tužbenom zahtjevu tužitelja prvostupanjski sud je utvrdio sve odlučne činjenice pa je neosnovan žalbeni prigovor da činjenično stanje nije pravilno i potpuno utvrđeno.

 

              7.1. Iz spisa i žalbe kao nesporno među strankama proizlazi da je pravomoćnom presudom prvostupanjskog suda poslovni broj P-292/2004 od 3. rujna 2004. tužitelj obvezan doprinositi za uzdržavanje tuženice mjesečnim iznosom od 1.500,00 kuna počevši od 3. rujna 2002.na dalje, da je temeljem navedene presude 18. rujna 2020. Općinski sud u Splitu, Stalna služba u Trogiru donio rješenje o ovrsi radi naplate iznosa od 19.400,00 kuna s osnova uzdržavanja, a povodom prijedloga za ovrhu od 1. lipanja 2020. za prisilnu naplatu razlike uzdržavanja.

 

7.2. Utvrđeno je da je povodom žalbe tužitelja kao ovršenika donesen zaključak kojim je ovdje tužitelj upućen u parnicu radi proglašenja ovrhe određene navedenim rješenjem o ovrsi nedopuštenom zbog žalbenog razloga iz članka 50. stavak 1. točka 11. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj: 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., 131/20., 114/22., dalje: OZ), dakle zbog prigovora zastare. Utvrđeno je da je prijedlog ovdje tužitelja za odgodu ovrhe pravomoćno odbijen i da je tuženica kao ovršenica s računa tužitelja kao ovršenika prisilno zaplijenila i naplatila u cijelosti tražbinu iz rješenja o ovrsi (19.400,00 kuna), a što je i razvidno iz očevidnika neizvršenih osnova za plaćanje sa specifikacijom na dan 11. rujna 2022. koju je izdala Financijska agencija (dalje: FINA). Utvrđeno je i da je tuženica rođena …, te da je … postala punoljetna.

 

8.  Suprotno žalbenim navodima tuženice, prvostupanjski sud je pravilnom primjenom materijalnog prava, odredbi članka 226. stavak 1., članka 233. stavak 1. i članka 235. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15.,  29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23., dalje: ZOO), pravilno postupio kada je prigovor zastare ocijenio osnovanim za potraživanje tuženice za razdoblje od srpnja 2009. do svibnja 2017.

 

8.1. Naime, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda, obzirom se radi o potraživanju s naslova uzdržavanja, da se radi o povremenim tražbinama koje zastarijevaju u roku tri godine (članak 233. stavak 2. ZOO) uz napomenu da je zastara počela teći od … kada je tuženica postala punoljetna i kada je stekla poslovnu sposobnost, a prestala je roditeljska skrb. Obzirom da je tuženica prijedlog za ovrhu podnijela 1. lipnja 2020., sve tražbine zaključno do svibnja 2017. u ukupnom iznosu od 12.700,00 kuna su u zastari.

 

8.2. Nadalje, suprotno žalbenim navodima tuženice, prvostupanjski sud je pravilno zaključio i da nije time što je platio dio potraživanja na ime uzdržavanja, tužitelj priznao cijeli dug, jer to tužitelj izričito tijekom ovog postupka osporava, a djelomično plaćanje mjesečnih iznosa uzdržavanja ne znači priznanje duga u cijelosti, već upravo suprotno, znači osporavanje visine tražbine preko visine plaćenog iznosa.

 

9.  Neosnovani su žalbeni navodi tuženice kojima ukazuje da se dužnik ne mora koristiti zastarom i da je moralno ispuniti i zastarjelu obvezu, a pogotovo kada se radi o odnosu roditelja i djece, odnosno zakonskoj obvezi uzdržavanja. Iako je točno da pozivanje na zastaru nije obvezno, ali je to pravo koje dužnicima daje zakon i oni se tim pravom mogu koristiti, odnosno mogu se pozvati na zastaru, a ako se na zastaru i pozovu, sud mora ocijeniti da li je taj prigovor osnovan. Pri tome nije odlučno što se i zastarjela obveza može ispuniti i što bi i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, pogotovo ako se radi o odnosima roditelja i djece, to bilo i moralno. 

 

10.  U povezanosti s navedenim, a obzirom da je utvrđeno da je FINA izvršila zapljenu i prijenos novčanih sredstava s računa tužitelja kao ovršenika na račun tuženice kao ovrhovoditeljice 8. i 9. rujna 2020., pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo, odredbe članka 1111. stavak 1. i članka 1115. ZOO o stjecanju bez osnove, odnosno pravilno je postupio kada je tuženici naložio da tužitelju isplati iznos od 12.700,00 kuna odnosno 1.685,58 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od 9. i 10. rujna 2020.  

 

11.  Odluka o troškovima postupka je pravilna i zakonita, a žalbeni navodi tuženice, da bi tužitelj kao otac trebao biti ponosan na postignuća tuženice u kojima nije ni na koji način sudjelovao, a ne protiv kćeri pokretati sudske postupke, nisu od utjecaja na zakonitost odluke o trošku.

 

              12. Slijedom navedenog, temeljem članka 368. stavak 1. ZPP žalbu tuženice valjalo je kao neosnovanu odbiti i prvostupanjsku presudu potvrditi.

 

13.  Temeljem članka 166. ZPP odbijen je kao neosnovan zahtjev tuženice  za naknadu troškova žalbenog postupka jer sa žalbom nije uspjela.

 

U Sisku 18. siječnja 2024.

                 Predsjednica vijeća

                                                                                                                               Zlatana Bihar, v.r.