Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26 D

Poslovni broj: Gž Ob-48/2026-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sutkinja Tatjane Ledinšćak-Babić predsjednice vijeća, Snježane Šaško sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Amalije Švegović članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice mlt. SJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po majci i zakonskoj zastupnici MJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], obje na adresi: [adresa], koju zastupa punomoćnik Stjepan Babić, odvjetnik u Zagrebu, protiv I. tuženika EJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], II. tuženika JJ, OIB: [osobni identifikacijski broj] i III. tuženice TJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], svi na adresi: [adresa], zastupanih po punomoćniku Berislavu Velčiću, odvjetniku u Zagrebu, radi uzdržavanja, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: P Ob-598/2023- 34 od 19. ožujka 2026., u sjednici vijeća održanoj 2. srpnja 2026.

r i j e š i o  j e

I. Ukida se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: P Ob- 598/2023-34 od 19. ožujka 2026. u točkama I., III., IV., VI. i VII. izreke i u tim se dijelovima predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. O troškovima žalbenog postupka odlučit će se u konačnoj odluci.

III. Odbacuje se žalba I. tuženika i III. tuženice izjavljena protiv točaka II. i V. izreke pobijane presude kao nedopuštena.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski sud je donio presudu čija izreka glasi:

„I. Mijenja se iznos uzdržavanja određen točkom V. izreke presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: P Ob-90/17-32 od 14. siječnja 2019., na način da se nalaže I. tuženiku EJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], doprinositi za uzdržavanje djeteta mlt. SJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], umjesto mjesečnog iznosa od 1.017,00 kn/134,98 EUR, mjesečni iznos od 250,00 EUR, počevši od 18. svibnja 2023. pa nadalje dok za isto budu ispunjeni zakonski uvjeti najkasnije do 15- og u mjesecu za tekući mjesec sve sa zakonskom zateznom kamatom koja se obračunava po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja te godine, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate, time da je dospjele iznose dužan isplatiti u roku od 15 dana, a dospijevajuće iznose po dospijeću, na račun majke i z .z. MJ, OIB: [osobni identifikacijski broj]

II. Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice kojim ista potražuje od I. tuženika plaćanje uzdržavanja u daljnjem iznosu od 50,00 EUR mjesečno počevši od 18. svibnja 2023. pa nadalje dok za isto budu ispunjeni zakonski uvjeti s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

III. Nalaže se II. tuženiku JJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], doprinositi za uzdržavanje mlt. SJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], mjesečni iznos od 150,00 EUR, počevši od 18. svibnja 2023. pa nadalje dok za isto budu ispunjeni zakonski uvjeti najkasnije do 15-og u mjesecu za tekući mjesec sve sa zakonskom zateznom kamatom koja se obračunava po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja te godine, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate, time da je dospjele iznose dužan isplatiti u roku od 15 dana, a dospijevajuće iznose po dospijeću, na račun majke i z.z. MJ, OIB: [osobni identifikacijski broj].

IV. Nalaže se III. tuženici TJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], doprinositi za uzdržavanje mlt. SJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], mjesečni iznos od 100,00 EUR, počevši od 18. svibnja 2023. pa nadalje dok za isto budu ispunjeni zakonski uvjeti najkasnije do 15-og u mjesecu za tekući mjesec sve sa zakonskom zateznom kamatom koja se obračunava po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja te godine, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate, time da je dospjele iznose dužna isplatiti u roku od 15 dana, a dospijevajuće iznose po dospijeću, na račun majke i z .z. MJ, OIB: [osobni identifikacijski broj].

V. Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice kojim ista potražuje od III. tuženice plaćanje uzdržavanja u daljnjem iznosu od 50,00 EUR mjesečno počevši od 18. svibnja 2023. pa nadalje dok za isto budu ispunjeni zakonski uvjeti s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

VI. Nalaže se I. tuženiku EJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], II. tuženiku JJ, OIB: [osobni identifikacijski broj] i III. tuženici TJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], naknaditi tužiteljici mlt. SJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], trošak parničnog postupka u iznosu od 500,00 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 19. ožujka 2026. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja te godine, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

VII. Odbija se zahtjev I-III. tuženika za naknadu troškova parničnog postupka.“

2. Navedenu presudu pravovremeno izjavljenom žalbom pobijaju u cijelosti tuženici zbog svih žalbenih razloga propisanih čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14- Odluka USRH, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP-a) u vezi čl. 346. Obiteljskog zakona („Narodne novine“ broj 103/15, 98/19, 47/20, 49/23, 156/23, dalje: ObZ -a), predlažući da drugostupanjski sud prihvati žalbu i preinači pobijanu presudu na način da u cijelosti odbije tužbeni zahtjev, a podredno da pobijanu presudu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak. Ujedno, traže naknadu troškova žalbenog postupka.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba je osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice da se zbog promjene okolnosti i to rasta njezinih troškova kao djeteta s posebnim potrebama, naloži I. tuženiku kao ocu da za njezino uzdržavanje umjesto mjesečnog iznosa od 134,98 EUR, određenog presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: P Ob-90/2017-32 od 14. siječnja 2019., doprinosi iznos od 300,00 EUR mjesečno. Osim toga, budući da I. tuženik nije platio niti jedan mjesečni obrok uzdržavanja, a tražbinu s osnova uzdržavanja nije uspjela naplatiti ni u postupku izravne naplate pred FINA-om, kao niti podnošenjem kaznene prijave povodom koje je protiv I. tuženika donesena osuđujuća kaznena presuda kojom mu je naloženo plaćanje dospjelog, a neisplaćenog uzdržavanja, no bez rezultata, tužiteljica je zahtjev za uzdržavanje usmjerila i prema II. i III. tuženiku kao djedu i baki po ocu (tražeći od svakog iznos od 150,00 EUR mjesečno). Plaćanje navedenih novčanih iznosa tužiteljica od svakog tuženika zahtjeva od dana podnošenja tužbe 18. svibnja 2023. pa nadalje, dok za to budu postojali zakonski uvjeti.

6. Obrazlažući pobijanu presudu prvostupanjski sud navodi da je prethodna odluka o uzdržavanju tužiteljice donijeta 14. siječnja 2019., te je nedvojbeno da su se okolnosti na njezinoj strani promijenile, budući da je tada imala 4 godine, dok sada ima 11 godina i učenica je četvrtog razreda osnovne škole, pa samim odrastanjem ima veće troškove života, koji su osim toga porasli, jer su porasle cijene hrane, odjeće, obuće i stanovanja. Imajući u vidu iskaz majke i z.z. tužiteljice, kojeg je u cijelosti prihvatio, prvostupanjski sud je utvrdio da tužiteljica ima uobičajene potrebe djeteta te dobi u odnosu na prehranu, stanovanje, odjeću, obuću i obrazovanje, međutim, njezine potrebe da su povećane, jer ima problema sa sluhom pa ima trošak logopeda oko 300,00 EUR mjesečno, koristi slušni aparat pa za baterije godišnje troši 250,00 EUR i za umetke svakih šest mjeseci do godinu dana oko 100,00 EUR, te svake dvije do tri godine dobiva novi slušni aparat na teret HZZO-a, ali uz nadoplatu koja je posljednja iznosila oko 12.000,00 kn. Stoga, kao i imajući u vidu iznose propisane Odlukom o tablici o prosječnim potrebama maloljetnog djeteta i to iznos od 203,15 EUR („Narodne novine“ broj 48/23), iznos od 229,60 EUR („Narodne novine“ broj 49/24) i iznos od 264,00 EUR („Narodne novine“ broj 75/25), prvostupanjski sud zaključuje da je I. tuženik koji je zdrav i radno sposoban, po zanimanju vrtlar, ali trenutno obavlja poslove građevinskog radnika, za koje navodi da prima plaću 850,00 EUR mjesečno, s dodatnom zaradom koja mu se isplaćuje „na ruke“, u mogućnosti doprinositi za uzdržavanje tužiteljice (o kojoj ne skrbi ni na koji drugi način) povišeni mjesečni iznos od 250,00 EUR, na plaćanje kojeg ga je obvezao od podnošenja tužbe pa nadalje, dok je imajući u vidu da isti ima obvezu uzdržavanja ukupno šestero maloljetne djece te u svezi toga odredbu čl. 314. st. 3. toč. 1. ObZ-a, preostali dio zahtijeva za povećanje uzdržavanja (za iznos od 50,00 EUR) odbio kao neosnovanog.

6.1. Imajući u vidu da I. tuženik ne doprinosi za uzdržavanje tužiteljice, pa ni nakon izdržane kazne zatvora za kazneno djelo povrede dužnosti uzdržavanja, prvostupanjski sud pozivajući se na odredbu čl. 288. st. 2. ObZ-a utvrđuje da su ispunjeni uvjeti da II. i III. tuženik kao djed i baka po ocu sukladno svojim mogućnostima doprinose za uzdržavanje tužiteljice. Stoga, utvrdivši da je II. tuženik do svibnja 2023. bio zaposlen, da mu je kao tehnološkom višku otkazan ugovor o radu i da je dobio otpremninu u iznosu od 200.000,00 kn, dok sada honorarno radi u građevini i mjesečno zaradi 300,00 do 400,00 EUR, da je suvlasnik u ½ dijela kuće u koji živi sa suprugom, da u vlasništvu ima dva vozila Opel Astra starosti 9 i 18 godina, te motor Suzuki iz 2010., prvostupanjski sud zaključuje da je II. tuženik u mogućnosti doprinositi za uzdržavanje tužiteljice zatraženi mjesečni iznos od 150,00 EUR , na plaćanje kojeg ga je obvezao od podnošenja tužbe pa nadalje. Također, imajući u vidu da III. tuženica nije upućena na procjenu radne sposobnosti, prvostupanjski sud cijeni da se kod nje ne radi o zdravstvenim teškoćama koje bi umanjivale njezinu radnu sposobnost, pa obzirom da joj je poznato da njezin sin ne plaća uzdržavanje za tužiteljicu, da je dužna poduzeti sve radnje kako bi osigurala sredstva potrebna za uzdržavanje tužiteljice, pa tako i zaposliti se, slijedom čega je stav prvostupanjskog suda da je III. tuženica u mogućnosti doprinositi za uzdržavanje tužiteljice iznos od 100,00 EUR mjesečno, na plaćanje kojeg ju je obvezao od podnošenja tužbe pa nadalje, dok imajući u vidu ostale okolnosti na strani te tuženice (da u vlasništvu nema nekretnina ni vrjednijih pokretnina, te da prema službenim podacima ne ostvaruje prihod), preostali dio zahtijeva za plaćanje uzdržavanja (za iznos od 50,00 EUR) ocijenio je neosnovanim.

7. U žalbi tuženici ističu bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a navodeći da je presuda kontradiktorna i da ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati. Ističu da I. tuženik za vrijeme izdržavanja kazne zatvora nije mogao raditi i doprinositi za uzdržavanje tužiteljice pa nema osnove za povećanje uzdržavanja osobi koja se nije mogla zaposliti i plaćati uzdržavanje. Osim toga, usprkos plaći od 850,00 EUR, I. tuženik da nije u mogućnosti doprinositi određeni iznos, jer uzdržava i drugih petero djece, te je netočno da poslovima kojima se bavi može zaraditi dovoljno novaca za uzdržavanje tužiteljice. I. tuženik ističe da je u tom smislu pogrešno primijenjen čl. 314. st. 3. toč. 1. ObZ-a, jer činjenica realnih mogućnosti mjesečne zarade i njegove obveze uzdržavanja šestero mlt. djece nisu na ispravan način uzete u obzir. Nadalje, u odnosu na ostale tuženike ističu da je III. tuženica nezaposlena i teško bolesna, bez imovine i prometa na računima. U odnosu na II. tuženika isplata otpremnine da je okarakterizirana kao redovno primanje, a ne jednokratno, kojim je zatvorio postojeće obveze. Osim toga, II. tuženik ukazuje na zdravstvene teškoće koje ima i činjenicu da uzdržava suprugu, ovdje III. tuženicu. Stoga da je trebalo izvesti zaključak da II. i III. tuženik nisu u mogućnosti doprinositi za uzdržavanje tužiteljice, niti za njihovu obvezu postoje valjani zakonski razlozi.

8. Ispitujući pobijanu presudu u granicama razloga navedenih u žalbi i sukladno odredbi čl. 365. st. 2. ZPP-a u vezi čl. 346. ObZ-a, dakle pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud utvrđuje da je u pobijanoj presudi počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a na koju osnovano ukazuju tuženici, jer ista ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, osobito jer nema razloga o odlučnim činjenicama ili su izneseni razlozi nejasni i proturječni. Osim toga, zbog nepravilnog pravnog pristupa ni činjenično stanje nije potpuno utvrđeno.

9. Naime, predmetna tužba u odnosu na I. tuženika podnesena je radi izmjene odluke o uzdržavanju tužiteljice, odnosno povišenja doprinosa za uzdržavanje određenog presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: P Ob -90/17-32 od 14. siječnja 2019., pa je u smislu odredbe čl. 285. ObZ-a u postupku trebalo utvrditi je li na strani tužiteljice došlo do promjena okolnosti koje opravdavaju povišenje doprinosa za uzdržavanje. U tom smislu, sukladno odredbi čl. 307. st. 1. ObZ-a trebalo je utvrditi sadašnji ukupni iznos sredstava potrebnih za uzdržavanje tužiteljice, time da se pri procjenjivanju potreba uzdržavane osobe sukladno st. 2. istog članka u obzir uzimaju njezini prihodi, imovinsko stanje, sposobnost za rad, mogućnost zaposlenja, zdravstveno stanje te druge okolnosti o kojima ovisi odluka o uzdržavanju, dok se pri procjenjivanju mogućnosti osobe koja je dužna uzdržavati sukladno st. 3. istog članka uzima u obzir njezino imovinsko stanje, sva njezina primanja i stvarne mogućnosti stjecanja povećane zarade, njezine vlastite potrebe i druge zakonske obveze uzdržavanja.

9.1. Prema odredbama čl. 311. st. 1. i 2. ObZ-a ukupne materijalne potrebe djeteta koje sud utvrđuje u parničnom postupku odnose se na troškove stanovanja, prehrane, odijevanja, higijene, odgoja, obrazovanja, skrbi o djetetovu zdravlju i druge slične troškove djeteta, te se iste određuju prema životnom standardu roditelja koji ima obvezu plaćanja uzdržavanja. Sukladno odredbi čl. 312. istog Zakona dijete može imati povećane materijalne potrebe ako mu je potrebna stalna pojačana skrb povezana sa zdravstvenim stanjem djeteta, što se mora uzeti u obzir prigodom određivanja uzdržavanja.

10. U pobijanoj presudi nisu na dovoljno određen i provjerljiv način utvrđene ukupne materijalne potrebe tužiteljice, osobito povećane potrebe, odnosno izdaci za pojačanu skrb povezanu sa zdravstvenim stanjem tužiteljice, koji izdaci se prema shvaćanju ovog suda ne mogu utvrđivati samo na temelju iskaza majke i z.z. tužiteljice, već je potrebno izvršiti uvid u odgovarajuće isprave, prvenstveno račune (za koje je majka i z.z. tužiteljice navela da istima raspolaže, no nije ih po nalogu suda danom na ročištu 7. travnja 2025. dostavila u spis). Osim toga, za utvrđivanje ukupnog iznosa sredstava potrebnih za uzdržavanje tužiteljice potrebno je utvrditi ostvaruje li ista prihode kojima je u smislu odredbe čl. 291. st. 1. ObZ-a dužna pridonositi za svoje uzdržavanje i to prvenstveno kakve novčane primitke i doplatke iz sustava socijalne skrbi vezane za činjenicu zdravstvenog stanja, koja novčana prava ako ih ostvaruje su od značaja za utvrđenje ukupnih sredstava kojima se podmiruju njezine potrebe. Kako navedene okolnosti nisu utvrđivane, osnovano I. tuženik u žalbi ukazuje na ostvarenje žalbenog razloga nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

11. Stoga za sada nije prihvatljiv zaključak prvostupanjskog suda o opsegu promjena okolnosti na strani tužiteljice, te je iz navedenih razloga prvostupanjsku presudu u odnosu na odluku o zahtjevu tužiteljice za povišenje uzdržavanja, valjalo ukinuti.

12. Temeljem čl. 281. ObZ-a uzdržavanje je dužnost i pravo roditelja i djece, bračnih i izvanbračnih drugova, srodnika u ravnoj lozi te pastorka i maćehe i očuha, kad je to predviđeno ovim Zakonom. Prema čl. 288. st. 1. ObZ-a roditelji su prvi dužni uzdržavati svoje maloljetno dijete, te se radno sposoban roditelj ne može osloboditi dužnosti uzdržavanja maloljetnog djeteta. Prema stavku 2. istog članka - ako roditelj ne uzdržava maloljetno dijete, dužni su ga uzdržavati baka i djed po tom roditelju.

12.1. Prema sadržaju navedene zakonske odredbe obveza djeda i bake je supsidijarna, odnosno djedovi i bake dolaze u obzir za uzdržavanje maloljetne djece tek ako roditelj, kao primarni obveznik uzdržavanja, ne ispunjava svoju obvezu, time da oni ni tada nemaju tu obvezu ako nisu u mogućnosti uzdržavati unuke. Navedena supsidijarnost obveze zakonom je propisana upravo radi zaštite dobrobiti djece (unučadi), odnosno njihove materijalne sigurnosti i prava na određeni životni standard, a iz istih razloga ustanovljena je i čl. 27. Konvencije o pravima djeteta („Narodne novine-Međunarodni ugovori“ broj 12/93, 20/97).

13. Dakle, pretpostavka za aktiviranje obveze djeda i bake jest da roditelj kao primarni obveznik ne izvršava svoju zakonsku obvezu uzdržavanja maloljetnog djeteta. U okolnostima konkretnog slučaja ta se činjenica dovodi u vezu s postojanjem pravomoćne odluke o uzdržavanju, dugotrajnim neplaćanjem i neuspješnim pokušajima prisilne naplate.

14. Međutim, iz obrazloženja pobijane presude nije moguće razabrati na koji način je prvostupanjski sud navedena materijalnopravna polazišta primijenio na konkretan slučaj, niti kakav je međusobni odnos obveze I. tuženika kao primarnog obveznika uzdržavanja i obveza II. i III. tuženika kao supsidijarnih obveznika. Usprkos pravilnom polazištu da su u konkretnom slučaju, zbog dugotrajnog neispunjavanja obveze uzdržavanja od strane I. tuženika i neuspješne prisilne naplate, načelno ostvarene pretpostavke za razmatranje supsidijarne obveze II. i III. tuženika iz čl. 288. st. 2. ObZ- a, prvostupanjski sud nije na jasan i provjerljiv način obrazložio primjenu navedene odredbe na okolnosti predmetnog slučaja.

15. Dapače, izrekom pobijane presude I. tuženika je obvezao doprinositi za uzdržavanje tužiteljice iznosom od 250,00 EUR mjesečno, II. tuženika iznosom od 150,00 EUR mjesečno, te III. tuženicu iznosom od 100,00 EUR mjesečno, sve od podnošenja tužbe pa nadalje. Na taj način prvostupanjski sud je za isto razdoblje i za isto pravo uzdržavanja ustanovio tri samostalne novčane obveze različitih obveznika, pri čemu iz obrazloženja presude nije moguće razabrati smatra li da ukupne potrebe tužiteljice iznose 500,00 EUR mjesečno, niti na koji je način utvrdio međusobni odnos tako određenih obveza. U tom pogledu izreka presude nije u skladu s razlozima na kojima se temelji odluka o obvezi II. i III. tuženika, jer iz obrazloženja proizlazi da je obveza II. i III. tuženika vezana uz neispunjavanje obveze I. tuženika kao primarnog obveznika uzdržavanja, dok izreka takvu povezanost ne sadrži, već svakom od tuženika nalaže samostalno plaćanje određenog mjesečnog iznosa uzdržavanja.

16. Prema tome, pobijana presuda ne sadrži razloge slijedom kojih bi bilo moguće ispitati pravnu osnovu za istodobno i neovisno određivanje obveze uzdržavanja I. tuženiku te II. i III. tuženiku za isto razdoblje, pri čemu je zanemareno da je obveza djeda i bake iz čl. 288. st. 2. ObZ-a supsidijarne naravi te nastupa tek kada roditelj, kao primarni obveznik uzdržavanja, svoju obvezu ne izvršava , te kada su iscrpljene sve pravne mogućnosti za ostvarenje potraživanja uzdržavanja od roditelja . Stoga je prije donošenja odluke o zahtjevu usmjerenom prema II. i III. tuženiku trebalo na pouzdan način utvrditi ukupne potrebe tužiteljice, opseg obveze I. tuženika prema izmijenjenim okolnostima kao primarnog obveznika uzdržavanja, kao i sve činjenice odlučne za ocjenu postoji li i u kojem opsegu potreba za aktiviranjem supsidijarne obveze djeda i bake, te s tim u vezi precizno obrazložiti odnos između primarne obveze roditelja i supsidijarne obveze djeda i bake, što je u pobijanoj presudi izostalo.

17. Iz navedenih razloga, pobijana presuda opterećena je bitnom povredom odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, te zbog pogrešnog pravnog pristupa činjenično stanje nije potpuno utvrđeno, pa je na temelju čl. 369. st. 1. i čl. 370. ZPP-a u vezi čl. 346. ObZ-a prihvaćanjem žalbe tuženika istu valjalo ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

18. U ponovnom postupku prvostupanjski sud će otkloniti ukazane nedostatke, te u tom smislu, imajući u vidu sadržaj tužbenog zahtjeva i pravnu narav obveze uzdržavanja iz čl. 288. st. 2. ObZ-a, razmotriti je li potrebno pozvati tužiteljicu na određeno očitovanje odnosno preciziranje činjenične i pravne osnove te sadržaja zahtjeva usmjerenog prema II. i III. tuženiku, kako bi se na nedvojben način utvrdio odnos između zahtjeva postavljenog prema I. tuženiku kao primarnom obvezniku uzdržavanja i zahtjeva postavljenih prema II. i III. tuženiku kao osobama koje prema navodima tužbe odgovaraju na temelju čl. 288. st. 2. ObZ-a. Nakon toga će potpuno utvrditi odlučne činjenice vezane za potrebe tužiteljice, uključujući i njezine povećane potrebe povezane sa zdravstvenim stanjem, kao i eventualne prihode i primitke od značaja za odluku o uzdržavanju, te ponovno ocijeniti mogućnosti I. tuženika kao primarnog obveznika uzdržavanja, te poglavito mogućnosti II. i III. tuženika (svakog ponaosob), nakon čega će donijeti novu, zakonitu i valjano obrazloženu odluku , kojom će ujedno odlučiti i o cjelokupnim troškovima postupka (čl. 166. st. 3. ZPP-a).

19. Žalba I. tuženika i III. tuženice izjavljena protiv točaka II. i V. izreke pobijane presude je nedopuštena sukladno odredbi čl. 358. st. 3. ZPP-a, obzirom da je u tom dijelu odbijen dio zahtjeva tužiteljice za plaćanje uzdržavanja, pa navedeni tuženici nemaju pravni interes za podnošenje žalbe u tom dijelu, slijedom čega je istu sukladno odredbi čl. 367. st. 1. ZPP-a valjalo odbaciti.

Varaždin, 2. srpnja 2026.

Predsjednica vijeća

Tatjana Ledinšćak-Babić