Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Ppž-6390/2026

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda: Tomislava Tomašića, predsjednika vijeća, te Maria Soljačića i Marjane Rajić, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice – specijaliste Mirjana Laljek, kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog KG, zbog prekršaja iz članka 87. stavka 1. točke 8. u svezi stavka 3. Zakona o financiranju političkih aktivnosti, izborne promidžbe i referenduma („Narodne novine“. Br. 29/19., 98/19. i 126/21¸.), odlučujući o žalbi okrivljenika, podnesenoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu, Stalne službe u Hvaru, od 8. svibnja 2026., poslovni broj: Pp-4117/2026, u sjednici vijeća održanoj 2. srpnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenog KG i potvrđuje prvostupanjska presuda.

II. Na temelju članka 138. stavka 2. točke 3c. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.) okrivljeni KG dužan je naknaditi trošak žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 40,00 (četrdeset) eura, u roku od 30 (trideset) dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom okrivljeni KG proglašen je krivim zbog prekršaja iz članka 87. stavka 1. točke 8. u svezi stavka 3. Zakona o financiranju političkih aktivnosti, izborne promidžbe i referenduma, opisanog u izreci, za koji prekršaj mu je izrečena novčana kazna u iznosu od 400,00 eura.

2. Istom presudom okrivljenik je obvezan na plaćanje troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 30,00 eura.

3. Protiv prvostupanjske presude okrivljeni je pravodobno podnio žalbu zbog odluke o kazni, navodeći da je na počinjeni prekršaj uz olakotne okolnosti odmjerena previsoka kazna. Ne spori da je i prije počinio istovrsni prekršaj, ali ovim prekršajem nije nastupila nikakva štetna posljedica niti je bilo tko oštećen jer je očito da se radi o formalnom propustu i evidentno je da nikakvu materijalnu korist nije ostvario. Podredno ističe prigovor zastare.

4. Žalba nije osnovana.

5. Odlučujući u okviru žalbenih navoda i članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske (dalje u tekstu: Sud) utvrdio je utvrdio je da na štetu okrivljenika nisu povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava, da u postupku nije nastupila zastara prekršajnog progona, kao i da nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točki 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona. a na koje povrede ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti.

6. Glede žalbenih navoda kojima okrivljenik ističe prigovor zastare prekršajnog progona, ističe se da isti nisu osnovani. Naime, člankom 14.c Prekršajnog zakona propisano je da se na zastaru prekršajnog progona i zastaru izvršenja prekršajnopravne sankcije primjenjuje rok zastare propisan u vrijeme počinjenja prekršaja. Člankom 13. stavkom 1. istog Zakona propisano je da prekršajni progon zastarijeva nakon četiri godine, dok je stavkom 2. istog članka propisano da prekršajni progon zastarijeva nakon tri godine za prekršaje za koje je ovlašteni tužitelj obvezan izdati prekršajni nalog.

7. Prema članku 239. stavku 1. točki 2. Prekršajnog zakona, ovlašteni tužitelj obvezan je izdati obavezni prekršajni nalog, između ostalog, za prekršaj propisan zakonom za koji je kao kazna propisana samo novčana kazna do 663,61 eura za fizičku osobu.

8. U konkretnom slučaju okrivljenik je proglašen krivim za prekršaj za koji je u vrijeme počinjenja bila propisana novčana kazna u iznosu od 2.000,00 do 20.000,00 kuna, što prema fiksnom tečaju konverzije iznosi 265,45 do 2.654,46 eura. Budući da je za navedeni prekršaj propisana novčana kazna u iznosu većem od 663,61 eura za fizičku osobu, ne radi se o prekršaju za koji bi ovlašteni tužitelj bio obvezan izdati obavezni prekršajni nalog u smislu članka 239. stavka 1. točke 2. Prekršajnog zakona. Stoga se u konkretnom slučaju ne primjenjuje trogodišnji rok zastare iz članka 13. stavka 2. Prekršajnog zakona, već opći četverogodišnji rok zastare iz članka 13. stavka 1. istog Zakona.

9. Kako je okrivljenik bio dužan dostaviti polugodišnje izvješće, odnosno obavijest o neprimanju donacija, najkasnije do 15. srpnja 2022., prekršaj je počinjen istekom toga roka, odnosno 16. srpnja 2022. Slijedom toga, zastara prekršajnog progona nastupa 16. srpnja 2026., pa u vrijeme donošenja ove odluke zastara prekršajnog progona nije nastupila.

10. Nadalje, ispitujući pobijanu presudu u dijelu odluke o kazni, ovaj Sud je, imajući u vidu sve okolnosti koje se odnose na počinjeni prekršaj i osobu počinitelja, ocijenio da novčana kazna nije prestrogo odmjerena. Prvostupanjski sud je prilikom odmjeravanja kazne pravilno cijenio sve okolnosti relevantne za njezinu visinu. Kao olakotne okolnosti uzeo je u obzir osobne i imovinske prilike okrivljenika, dok je kao otegotnu okolnost pravilno cijenio njegovu raniju prekršajnu kažnjavanost, uključujući i kažnjavanost za istovrsni prekršaj.

11. Takvu mjeru kazne i ovaj Sud smatra primjerenom težini i opasnosti djela te stupnju prekršajne odgovornosti okrivljenika. Izrečena novčana kazna nužna je radi ostvarivanja svrhe kažnjavanja, kako u smislu specijalne prevencije, odnosno utjecaja na okrivljenika da ubuduće poštuje zakonske obveze, tako i u smislu generalne prevencije, odnosno utjecaja na druge obveznike da takve obveze uredno i pravodobno ispunjavaju.

12. Svakako treba naglasiti da je prema odredbi članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona propisano da će se novčana kazna smatrati u cjelini plaćenom ako osuđena osoba plati dvije trećine izrečene novčane kazne. Stoga, ako okrivljenik u roku koji je određen za plaćanje, računajući od primitka ove presude plati dvije trećine izrečene novčane kazne, ista će se smatrati plaćenom u cijelosti.

13. Odluka o paušalnom iznosu troškova prekršajnog postupka određenih u točki II izreke ove drugostupanjske presude, temelji se na odredbi članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Stoga je paušalna svota za okrivljenika određena u okviru raspona koji je propisan Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, br. 18/13.), s obzirom na složenost i trajanje postupka.

14. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu 2. srpnja 2026.

Zapisničarka:

Predsjednik vijeća:

Mirjana Laljek, v.r.

Tomislav Tomašić, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Splitu, u 4 otpravka: za spis, okrivljenika i tužitelja.