Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
Broj: Ppž-6757/2026
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca: Karmen Novak-Hrgović kao predsjednice vijeća, te Nediljka Bobana i Davorka Kučana, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Marcele Soljačić-Prester, kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenika LF, zbog prekršaja iz članka 53. stavka 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“, broj: 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 89/15, 108/17, 70/19, 42/20 i 85/22) i zbog prekršaja iz članka 216. stavka 3. cit. Zakona, odlučujući o žalbi okrivljenika LF, podnesenoj po branitelju Mariju Vukoviću, odvjetniku iz Splita, protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu od 2. lipnja 2026., poslovni broj: Pp-13918/2024-13 na sjednici vijeća održanoj 2. srpnja 2026.,
p r e s u d i o j e:
I. Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenika LF i potvrđuje prvostupanjska presuda.
II. Temeljem članka 139. stavka 3. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22) okrivljenik LF je obvezan naknaditi trošak žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 100,00 (sto) eura u roku od 3 (tri) mjeseca od primitka ove presude.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom, okrivljenik je proglašen krivim da je na način činjenično opisan u izreci, počinio prekršaj iz članka 53. stavka 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama i iz članka 216. stavka 3. cit. Zakona, za koje mu je primjenom članka 39. Prekršajnog zakona izrečena novčana kazna u ukupnom iznosu od 2.640,00 eura.
2. Istom presudom okrivljenik je obvezan na naknadu troškova postupka u iznosu od 90,00 eura.
3. Protiv pobijane presude okrivljenik je pravodobno putem branitelja podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava, zbog odluke o prekršajnopravnim sankcijama i troškovima postupka, kako to proizlazi iz sadržaja žalbe.
4. Predlaže da se, iz žalbenih razloga, žalba prihvati.
5. Žalba nije osnovana.
6. Rješavajući predmet te ispitujući prvostupanjsku presudu u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22) uz ocjenu navoda žalbe, ovaj sud je utvrdio da pobijanom presudom nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. tog Zakona, da nisu povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava na štetu okrivljenika i da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona, na koje ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti.
7. Suprotno žalbenim navodima, prvostupanjski sud nakon detaljno provedenog dokaznog postupka, nije propustio ni o jednoj odlučnoj činjenici u obrazloženju presude iznijeti razloge, te je, nakon vjernog iznošenja dokaznog materijala, jasno i bez proturječja iznio koje odlučne činjenice i iz kojih razloga je uzeo dokazanima, pri čemu je dao ocjenu vjerodostojnosti dokaza na temelju kojih je došao do zaključka o počinjenju prekršaja iz članka 53. stavka 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama i iz članka 216. stavka 3. cit. Zakona, pa su stoga neosnovani žalbeni navodi o počinjenoj bitnoj povredi postupka.
8. Iako žalitelj nije pravno označio bitnu povredu postupka, iz sadržaja žalbe nesporno proizlazi da ukazuje na bitnu povredu postupka iz članka 195. stavka 2. Prekršajnog zakona.
9. Naime, neosnovani su navodi žalbe o počinjenoj bitnoj povredi iz odredbe članka 195. stavka 2. Prekršajnog zakona, kojom je propisano da bitna povreda odredaba prekršajnog postupka postoji i ako sud pri pripremanju glavne rasprave ili postupka ili u tijeku glavne rasprave odnosno tijekom postupka ili pri donošenju presude nije primijenio ili je nepravilno primijenio koju odredbu ovoga Zakona ili je povrijedio na glavnoj raspravi odnosno u postupku pravo obrane, a to je utjecalo ili moglo utjecati na presudu. Naime, okrivljenik je u prekršajnom nalogu, koji mu je uredno uručen, sukladno članku 109.a Prekršajnog zakona upoznat sa svojim pravima i obavezama tijekom postupka.
10. Kako se poziv okrivljeniku u dva navrata s pozivom na adresu prebivališta, [adresa], za ročište zakazano za 5. svibnja 2026. nije mogao uredno uručiti, odnosno dostava poziva nije uredno iskazana, to su se ostvarili uvjeti za stavljanje poziva na oglasnu ploču za ročište 5. svibnja 2026. i 27. svibnja 2026., te stoga nije povrijeđeno pravo okrivljenika na obranu, kako to isti neosnovano ističe u žalbi, pri čemu valja napomenuti da prema praksi Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske da bi se poziv mogao staviti na oglasnu ploču moraju biti barem dvije (neuredne) pokušane dostave poziva okrivljeniku, a koji uvjeti su u konkretnom slučaju ispunjeni.
10.1. Međutim, valja napomenuti da je okrivljenik, prethodno za ročište zakazano za dan 12. lipnja 2025. uredno pozvan, na koji poziv se nije odazvao niti je ispričao svoj nedolazak, dakle, okrivljeniku ni na koji način suprotno navodima žalbe nije povrijeđeno pravo na obranu, pogotovo ako se ima u vidu da se je okrivljenik pismenim putem očitovao na navode optužnog prijedloga.
11. Nadalje, vijeće ovog suda smatra da je sudac prvostupanjskog suda u potpunosti i točno utvrdio činjenično stanje, te je provedenim dokaznim postupkom u kojem je izvršio uvid u materijalne dokaze, fotografiju o iz izmjerenoj brzini kretanja vozila reg. oznaka [registarska oznaka] 13. srpnja 2022, te u obrazac s podacima o vozaču kojeg je ispunio okrivljenik LF, okrivljenika pravilno i zakonito proglasio krivim za počinjenje navedenih prekršaja.
12. Naime, okrivljenik LF je uredno popunio obrazac s podacima o vozaču kao osoba kojoj je vozilo povjereno, očitujući se Postaji prometne policije Split po dostavljenoj obavijesti o počinjenom prekršaju predmetnog prekoračenja brzine, iz čega proizlazi da je u inkriminirano vrijeme predmetnim vozilom upravljao okrivljenik LF, a iz naprijed navedene fotografije koja je pregledana u dokaznom postupku i koja sukladno članku 283. stavak 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama služi kao dokaz o utvrđenoj brzini kretanja vozila, Sud je nesporno utvrdio kako je predmetnom vozilu u Splitu, u Ulici Zbora narodne garde 37, gdje je brzina ograničena na 70 km/h, uređajem za mjerenje brzine 13. srpnja 2022. u 04,09 sati izmjerena brzina kretanja 138 km/h (predstavlja neumanjeni iznos brzine bez dopuštene tolerancije), pa sud osnovano smatra nedvojbeno utvrđenim kako je navedeno prekoračenje brzine počinio upravo okrivljenik kao vozač navedenog vozila s obzirom da je isti kao osoba kojoj je vozilo povjereno, na obrascu s podacima o vozaču naveo upravo sebe kao osobu vozača, a koji se podatak smatra vjerodostojnim. Imajući u vidu navedeno navod obrane okrivljenika da nije upravljao predmetnim vozilom sud smatra isključivo usmjerenim na izbjegavanje prekršajne odgovornosti, a kako je to osnovano obrazložio prvostupanjski sud.
13. Iz ovako provedenog dokaznog postupka, prvostupanjski sud je prihvatio materijalne dokaze kao vjerodostojne, te je po mišljenju vijeća ovog suda izveo pravilan zaključak o krivnji okrivljenika zbog prekršaja za koje je proglašen krivim, a takovu svoju odluku isti sud je valjano i argumentirano obrazložio, te žalbeni navodi nepotkrijepljeni nikakvim novim činjenicama, ne dovode u sumnju pravilnost takove odluke prvostupanjskog suda, te se daljnje izvođenje dokaza, po ocjeni ovog suda ukazuje nepotrebnim.
14. Nadalje ispitujući odluku o kazni vijeće ovog suda smatra da je izrečena novčana kazna primjerena težini počinjenih prekršaja, opasnosti djela, te ostalim okolnostima mjerodavnim za izbor mjere i vrste kazne.
15. Naime, odredbom članka 53. stavka 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama i članka 216. stavka 3. cit. Zakona, propisana je novčana kazna u iznosu od 1320,00 do 2650,00 eura ili kazna zatvora do 60 dana, a koja se u navedenom trajanju propisuje za najteže oblike prekršaja, sukladno članku 35. stavku 1. Prekršajnog zakona, a prvostupanjski sud je unatoč dosadašnjoj kažnjavanosti okrivljenika, okrivljeniku za navedene prekršaje utvrdio novčane kazne u minimalnim iznosima, pa se stoga novčana kazna izrečena u ukupnom iznosu primjenom članka 39. Prekršajnog zakona ne ukazuje prestrogom.
16. Prema tome, prihvaćajući u svemu razloge na kojima je utemeljena pobijana presuda, ovaj drugostupanjski sud je našao da je prvostupanjski sud pravilno i potpuno utvrdio sve odlučne činjenice te je na tako utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo kada je okrivljenika proglasio krivim za predmetne prekršaje.
17. Stoga slijedom navedenog, po ocjeni ovog suda, nema mjesta nikakvoj dvojbi glede odlučnih činjenica, pa žalba zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja nije osnovana.
18. Prvostupanjski sud je shodno ovlaštenju da dokaze ocjenjuje po slobodnom uvjerenju (članak 88. stavak 2. Prekršajnog zakona) svoje saznanje o navedenim djelima djelu zasnovao na ocjeni svih u postupku provedenih dokaza, a što je u pobijanoj presudi i valjano obrazložio, te se provođenje daljnjih dokaza ukazuje nepotrebnim.
19. Odluka o troškovima prvostupanjskog postupka također je na zakonu osnovana i odgovarajuće obrazložena, a njihova visina od 90,00 eura, ukazuje se primjerenom, s obzirom na Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj: 18/13), propisani raspon troškova u paušalnom iznosu od 100,00 do 5.000,00 kuna / 13,27 do 663,61 eura.
20. S obzirom da je ovaj sud, odlučujući o žalbi okrivljenika, donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, sukladno odredbi članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona, okrivljenik je obvezan na naknadu paušalne svote troškova žalbenog postupka. Visina paušalnog iznosa troškova žalbenog postupka, imajući u vidu gore citirano Rješenje, određena u iznosu od 100,00 eura, po mišljenju ovog suda, primjerena je složenosti i trajanju postupka i imovnom stanju okrivljenika.
21. Slijedom navedenog, nije bilo osnove za prihvaćanje okrivljenikove žalbe, pa je, na temelju članka 205. Prekršajnog zakona, odlučeno kao u izreci ove presude.
U Zagrebu 2. srpnja 2026.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Marcela Soljačić-Prester v.r.
Karmen Novak-Hrgović, v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Splitu u 5 otpravaka: za spis, branitelja, okrivljenika i tužitelja.
