Poslovni broj: Gž-6/2024-2

1

U    I M E    R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Sisku po sucu pojedincu Ivanu Stipčiću, u pravnoj stvari tužitelja A. C. iz B., OIB: …, kojega zastupa punomoćnik M. R., odvjetnik u Z., protiv tuženika J. K. iz B., OIB: …, kojega zastupa punomoćnik M. P., odvjetnik u S., radi smetanja posjeda, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv rješenja Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalne službe u Zaprešiću, poslovni broj: 37 Psp-21/2022-20 od 14. studenoga 2023., ispravljeno rješenjem istog suda poslovni broj: 37 Psp-21/2022 od 22. studenoga 2023., 18. siječnja 2024.

r i j e š i o   j e

I. Odbija se žalba tuženika J. K. kao neosnovana te se potvrđuje rješenje Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalne službe u Zaprešiću, poslovni broj: 37 Psp-21/2022-20 od 14. studenoga 2023., ispravljeno rješenjem istog suda poslovni broj: 37 Psp-21/2022 od 22. studenoga 2023.             

      II. Odbijaju se kao neosnovani zahtjev tuženika J. K. i zahtjev tužitelja A. C. za nadoknadom troškova parničnog postupka u povodu žalbe.

                                                       Obrazloženje

              1. Pobijanim rješenjem prvostupanjskog suda odlučeno je:

"1. Utvrđuje se da je tuženik J. K., OIB: …, smetao tužitelja A. C., OIB: …, u posljednjem posjedu nekretnine upisane u k.o. B., zk.ul.br. 3553, k.č.br. 731/9, oznake zemljišta K. B….U B. I.. G. D. I. O., ukupne površine 240 čhv, time što je točno neutvrđenog dana prije 1. veljače 2022., za što je tužitelj saznao 1. veljače 2022., postavio instalaciju odvodnih PVC cijevi namijenjenih za oborinsku odvodnju, koje polaze s nekretnine tuženika k.č.br. 731/3, k.o. B. u dvorište nekretnine tužitelja k.č.br. 731/9, k.o. B., koje imaju širinu 13 cm mjereno od betonskog parapeta, i to na način da instalacija oborinske odvodnje ide od sjevernog dijela krova tuženikovog pomoćnog objekta kroz postavljenu PVC vertikalnu cijev (točka I) prema horizontalnoj PVC cijevi (točka C) te s južnog dijela krova tuženikovog pomoćnog objekta kroz postavljenu kosu (ukošenu) cijev koja se spaja s vertikalnom PVC cijevi (točka H), koja je spojnicama povezana s horizontalnom odvodnom cijevi, a koja horizontalna odvodna cijev ide od sjevernog ćoška (ugla) tuženikovog pomoćnog objekta (točka C) prema južnom ćošku (uglu) objekta (točka B) te se nastavlja dalje od južnog ćoška (ugla) pomoćnog objekta tuženika u dužini od 3 m mjereno od vertikalne cijevi (točka H) do točke A gdje se nalazi ispust oborinske odvodnje u dvorište nekretnine tužitelja k.č.br. 731/9, k.o. B., i koja horizontalna odvodna cijev leži paralelno s granicom katastarskih čestica k.č.br. 731/9, k.o. B. i k.č.br. 731/3, k.o. B., kako je to prikazano na skici lica mjesta koja čini sastavni dio (str. 6/8) nalaza i mišljenja geodetskog vještaka J. Ž. od 14. listopada 2022., pa se nalaže tuženiku uspostava prijašnjeg posjedovnog stanja kakvo je ono bilo prije počinjenog smetanja na način da ukloni postavljenu instalaciju odvodnih PVC cijevi u roku od 8 dana, te mu se zabranjuje ovakvo ili slično smetanje ubuduće.

2. Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužitelju trošak ovoga parničnog postupka u iznosu od 925,50eur sa zateznim kamatama od 14. studenog 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, u roku od 15 dana.

3.Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za nadoknadu troškova ovoga parničnog postupka."

              2. Naprijed navedeno rješenje ispravljeno je rješenjem istog suda poslovni broj: 37 Psp-21/2022 od 22. studenoga 2023. u uvodu u odnosu na naznaku imena i prezimena tuženika iz pogrešno J. K. u ispravno J. K..

3. Protiv navedenog rješenja pod točkom 1. obrazloženja tuženik je pravovremeno podnio žalbu iz žalbenih razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da drugostupanjski sud preinači pobijano rješenje sukladno žalbenim navodima, a podredno da rješenje ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovan postupak. Zahtijeva i nadoknadu troškova parničnog postupka u povodu žalbe (sastav žalbe).

4. Tužitelj u odgovoru na žalbu osporava osnovanost žalbenih navoda, predlaže žalbu odbiti i potvrditi pobijano rješenje, a zahtijeva i nadoknadu troškova parničnog postupka u povodu žalbe (sastav odgovora na žalbu i pristojbu).

              5. Žalba tuženika nije osnovana.

6. Ispitujući pobijanu odluku u smislu odredbe članka 365. stavka 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje: ZPP) u svezi članka 381. i članka 438. ZPP, utvrđeno je da prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP na počinjenje kojih drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, niti je pogrešno primijenio materijalno pravo u odnosu na odluku o glavnoj stvari.

7. Tuženik iako ističe žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka određenim žalbenim navodima ne navodi u čemu bi se on očitovao.

              8. Predmet spora je zahtjev tužitelja da se utvrdi čin smetanja njegovog posjeda nekretnine, opisane u pobijanoj odluci, po tuženiku, da se naloži uspostava ranijeg posjedovnog stanja te da se tuženiku zabrani takvo ili slično smetanje ubuduće.

              9. Nakon provedenog postupka prvostupanjski sud je utvrdio: da je radnje koje se opisuju kao radnje smetanja posjeda počinio tuženik (koja činjenica i nije sporna); da je tužitelj saznao za smetanje posjeda i počinitelja 1. veljače 2022. i da je u posljednjem mirnom posjedu nekretnine kako je to opisana u izreci pobijane odluke bio tužitelj, a ne tuženik.

10. Nije osnovan žalbeni razlog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, jer je prvostupanjski sud tijekom postupka u dovoljnoj mjeri i na pravilan način utvrdio sve pravno odlučne činjenice, a činjenični supstrat u odnosu na pravno odlučne činjenice na kojem je temeljeno prvostupanjsko rješenje u pogledu pravno odlučnih činjenica (iznesenih po strankama tijekom postupka) nije doveden u sumnju niti žalbenim navodima tuženika kojima zapravo ocjenjuje izvedene dokaze suprotno nego ih je ocijenio prvostupanjski sud kojemu i pripada pravo ocjenjivati izvedene dokaze, a ne strankama (članak 8. ZPP) pa su tako i neosnovani navodi žalbe kojima žalitelj daje svoju ocjenu izvedenih dokaza jer je prvostupanjski sud pravilno ocijenio sve dokaze pa tako i iskaze svih saslušanih svjedoka i stranaka te temeljem izvedenih dokaza i utvrdio činjenično stanje u odnosu na pravno odlučne činjenice.

11. Prvostupanjski sud je, temeljem utvrđenja utemeljih na izvedenim dokazima,  pravilno zaključio da je tužitelj bio posljednji mirni posjednik predmetne nekretnine (a suprotno tome tuženik nije dokazao), da radnje tuženika koje se opisuju kao radnje smetanja posjeda predstavljaju čin samovlasnog smetanja njegovog posjeda (uznemiravanjem) te je pravilno zauzeo stajalište o osnovanosti zahtjeva tužitelja i prihvatio ga, pravilno pri tome primjenjujući odredbe članka 20. stavka 2., članka 21. stavka 1. i članka 22. stavaka 1. i 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj: 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12., 152/14. i 81/15., pročišćeni tekst, 94/17. - dalje: ZV).

              12. Na žalbene navode tuženika kojima ukazuje kako u njegovom postupanju nema elemenata protupravnosti valja odgovoriti da smetanje posjeda mora biti izvršeno određenom ljudskom radnjom koja je protupravna i koja je upravljena na uznemiravanje, odnosno oduzimanje tuđeg posjeda, a prema opće prihvaćenoj sudskoj praksi činom smetanja posjeda smatraju se zahvati u tuđu posjedovnu sferu ako su ozbiljni i relativno znatni, odnosno ako su takvi da se njima posjednik onemogućuje ili uznemirava u vršenju faktične vlasti. 

13. Dakle, čin smetanja posjeda je takav čin kojim se samovlasno mijenja postojeće posjedovno stanje, faktična vlast na stvari i to uznemiravanjem posjednika u posjedu ili oduzimanjem posjeda i samo u slučaju takvog smetanja posjednik ima pravo na posjedovnu zaštitu.

              14. Odredbom članka 20. stavka 4. ZV propisano je da nije samovlast u smetanju posjeda čin oduzimanja ili smetanja posjeda dopušten zakonom ili odlukom suda odnosno drugog tijela donesenog na temelju zakona koji to dopušta, s time da je samovlasno smetanje i onda kada je čin oduzimanja ili smetanja posjeda učinjen u nekom javnom, društvenom ili sličnom interesu, ako nije dopušten zakonom ili na temelju zakona.

15. U odnosu na utuženi čin smetanja posjeda, suprotno neosnovanim žalbenim navodima, ovaj sud prihvaća kao pravilan zaključak prvostupanjskog suda da radnje tuženika koje se opisuju kao radnje smetanja posjeda (za koje niti je sporno da su izvršene, niti je sporno da ih je izvršio tuženik) predstavljaju čin smetanja posjeda tužitelja uznemiravanjem, pri čemu činjenica što je odredbom članka 113. ZV propisana obveza odvođenje kišnice s krova ne ukazuje da radnje tuženika nisu protupravna, jer tuženik suprotno nije dokazao.

16. Stoga je na pravilno utvrđeno činjenično stanje u pogledu odlučnih činjenica posljednjeg stanja posjeda i nastalog smetanja, prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo kada je 1. i 2. tužiteljima pružio traženu zaštitu posjeda i prihvatio tužbeni zahtjev kao u pobijanom rješenju.

              17. Tuženik u odnosu na odluku o troškovima postupka uopćeno navedeni žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava ne obrazlaže u čemu bi se očitovao, a drugostupanjski sud po službenoj dužnosti ne ispituje prvostupanjsku odluku u odnosu na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka (članak 365. stavak 2. ZPP) radi čega niti odluka o troškovima postupka iz pobijane presude, koja je donesena sukladno odredbi članka 154. stavka 1. ZPP, nije ispitivana u odnosu na primjenu materijalnog prava.

18. Radi navedenog, kako ne postoje razlozi zbog kojih se rješenje pobija, a ni razlozi na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, žalba tuženika je odbijena, a prvostupanjsko rješenje potvrđeno temeljem odredbe članka 380. točke 2. ZPP kao pod točkom I izreke ovog drugostupanjskog rješenja.

19. Tuženik nije uspio sa žalbom pa nema pravo na nadoknadu troškova parničnog postupka u povodu žalbe, dok tužitelj nema pravo na nadoknadu troškova parničnog postupka u povodu žalbe jer odgovor na žalbu nije radnja potrebna za vođenje ove parnice pa je stoga odlučeno kao pod točkom II izreke ovog drugostupanjskog rješenja (članak 166. stavak 1. ZPP).

U Sisku 18. siječnja 2024.

                                                                     Sudac

                                                                      Ivan Stipčić, v.r.