Pristupanje sadržaju
1
Poslovni broj: P-172/23.-5.
|
|
Poslovni broj: P-172/23.-5. |
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Kutini po sucu Nadi Filipović kao sucu pojedincu u pravnoj stvari 1.tužiteljice I. C. (OIB …) iz S. i 2.tužiteljice mldb. A. P. C. (OIB…) iz S. koju zastupa zakonska zastupnica I. C., zastupane po punomoćniku L. K. odvjetnici iz S. protiv tuženika P. banka Z. d.d., (OIB …) kojeg zastupa punomoćnik OD L. i partneri iz Z., radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon zaključenja glavne rasprave održane 4. prosinca 2023. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, 18. siječnja 2024.
p r e s u d i o j e
I Utvrđuje se da je ništetna odredba ugovora o kreditu broj … koji su 24. veljače 2006. sklopili prednik tužiteljica G. C. i tuženik P. banka Z. d.d. Z. u dijelu u kojem je ugovorena otplata kredita uz korištenje valutne klauzule vezane za CHF.
II Nalaže se tuženiku P. banka Z. d.d. Z. da 1.tužiteljici I. C. isplati iznos od 979,76 eura uz zakonsku zateznu kamatu koja teče
- na iznos od 3,42 eura od 31. listopada 2008.,
- na iznos od 4,74 eura od 31. prosinca 2008.,
- na iznos od 5,70 eura od 31. siječnja 2009.,
- na iznos od 6,13 eura od 28. veljače 2009.,
- na iznos od 4,94 eura od 31. ožujka 2009.,
- na iznos od 5,17 eura od 30. travnja 2009.,
- na iznos od 3,35 eura od 31. svibnja 2009.,
- na iznos od 2,01 eur od 30. lipnja 2009.,
- na iznos od 2,37 eura od 31. srpnja 2009.,
- na iznos od 3,07 eura od 31. kolovoza 2009.,
- na iznos od 3,01 eur od 30. rujna 2009.,
- na iznos od 2,29 eura od 31. listopada 2009.,
- na iznos od 3,64 eura od 30. studenog 2009.,
- na iznos od 4,71 eur od 31. prosinca 2009.,
- na iznos od 6,24 eura od 31. siječnja 2010.,
- na iznos od 5,89 eura od 28. veljače 2010.,
- na iznos od 7,96 eura od 31. ožujka 2010.,
- na iznos od 7,57 eura od 30. travnja 2010.,
- na iznos od 8,33 eura od 31. svibnja 2010.,
- na iznos od 14,97 eura od 30. lipnja 2010.,
- na iznos od 13,61 eur od 31. srpnja 2010.,
- na iznos od 17,78 eura od 31. kolovoza 2010.,
- na iznos od 16,34 eura od 30. rujna 2010.,
- na iznos od 14,02 eura od 31. listopada 2010.
- na iznos od 18,91 eura od 30. studenog 2010.,
- na iznos od 25,14 eur od 31. prosinca 2010.,
- na iznos od 20,73 eura od 31. siječnja 2011., ,
- na iznos od 22,28 eura od 28.veljače 2011.,
- na iznos od 20,31 eura od 31. ožujka 2011.,
- na iznos od 20,66 eura od 30. travnja 2011.,
- na iznos od 29,01 eur od 31. svibnja 2011.,
- na iznos od 29,83 eura od 30. lipnja 2011.,
- na iznos od 30,16 eura od 31. srpnja 2011.,
- na iznos od 33,22 eur od 31. kolovoza 2011.,
- na iznos od 29,30 eura od 30. rujna 2011.,
- na iznos od 28,88 eura od 31. listopada 2011.,
- na iznos od 28,57 eura od 30. studenog 2011.,
- na iznos od 229,38 eura od 31. prosinca 2011.,
- na iznos od 241,66 eura od 31. siječnja 2012.,
- na iznos od 243,31 eura od 29. veljače 2012.,
- na iznos od 234,81 eura od 31. ožujka 2012.,
- na iznos od 240,55 eura od 30. travnja 2012.,
- na iznos od 244,48 eura od 31. svibnja 2012.,
- na iznos od 237,87 eura od 30. lipnja 2012.,
- na iznos od 239,61 eura od 31. srpnja 2012.,
- na iznos od 234,65 eura od 31. kolovoza 2012.,
- na iznos od 223,95 eura od 30. rujna 2012.,
- na iznos od 235,36 eura od 31. listopada 2012.,
- na iznos od 240,84 eura od 30. studenog 2012.,
- na iznos od 237,00 eura od 31. prosinca 2012.,
- na iznos od 215,48 eura od 31. siječnja 2013. i
- na iznos od 233,76 eura od 28. veljače 2013., do isplate po stopi koja se
određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena do 31. srpnja 2015. godine, od 1. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a sve u roku od 15 dana.
III Nalaže se tuženiku P. banka Z. d.d. Z. da 2.tužiteljici mldb. A. P. C. isplati iznos od 979,76 eura uz zakonsku zateznu kamatu koja teče
- na iznos od 3,42 eura od 31. listopada 2008.,
- na iznos od 4,74 eura od 31. prosinca 2008.,
- na iznos od 5,70 eura od 31. siječnja 2009.,
- na iznos od 6,13 eura od 28. veljače 2009.,
- na iznos od 4,94 eura od 31. ožujka 2009.,
- na iznos od 5,17 eura od 30. travnja 2009.,
- na iznos od 3,35 eura od 31. svibnja 2009.,
- na iznos od 2,01 eur od 30. lipnja 2009.,
- na iznos od 2,37 eura od 31. srpnja 2009.,
- na iznos od 3,07 eura od 31. kolovoza 2009.,
- na iznos od 3,01 eur od 30. rujna 2009.,
- na iznos od 2,29 eura od 31. listopada 2009.,
- na iznos od 3,64 eura od 30. studenog 2009.,
- na iznos od 4,71 eur od 31. prosinca 2009.,
- na iznos od 6,24 eura od 31. siječnja 2010.,
- na iznos od 5,89 eura od 28. veljače 2010.,
- na iznos od 7,96 eura od 31. ožujka 2010.,
- na iznos od 7,57 eura od 30. travnja 2010.,
- na iznos od 8,33 eura od 31. svibnja 2010.,
- na iznos od 14,97 eura od 30. lipnja 2010.,
- na iznos od 13,61 eur od 31. srpnja 2010.,
- na iznos od 17,78 eura od 31. kolovoza 2010.,
- na iznos od 16,34 eura od 30. rujna 2010.,
- na iznos od 14,02 eura od 31. listopada 2010.
- na iznos od 18,91 eura od 30. studenog 2010.,
- na iznos od 25,14 eur od 31. prosinca 2010.,
- na iznos od 20,73 eura od 31. siječnja 2011., ,
- na iznos od 22,28 eura od 28.veljače 2011.,
- na iznos od 20,31 eura od 31. ožujka 2011.,
- na iznos od 20,66 eura od 30. travnja 2011.,
- na iznos od 29,01 eur od 31. svibnja 2011.,
- na iznos od 29,83 eura od 30. lipnja 2011.,
- na iznos od 30,16 eura od 31. srpnja 2011.,
- na iznos od 33,22 eur od 31. kolovoza 2011.,
- na iznos od 29,30 eura od 30. rujna 2011.,
- na iznos od 28,88 eura od 31. listopada 2011.,
- na iznos od 28,57 eura od 30. studenog 2011.,
- na iznos od 229,38 eura od 31. prosinca 2011.,
- na iznos od 241,66 eura od 31. siječnja 2012.,
- na iznos od 243,31 eura od 29. veljače 2012.,
- na iznos od 234,81 eura od 31. ožujka 2012.,
- na iznos od 240,55 eura od 30. travnja 2012.,
- na iznos od 244,48 eura od 31. svibnja 2012.,
- na iznos od 237,87 eura od 30. lipnja 2012.,
- na iznos od 239,61 eura od 31. srpnja 2012.,
- na iznos od 234,65 eura od 31. kolovoza 2012.,
- na iznos od 223,95 eura od 30. rujna 2012.,
- na iznos od 235,36 eura od 31. listopada 2012.,
- na iznos od 240,84 eura od 30. studenog 2012.,
- na iznos od 237,00 eura od 31. prosinca 2012.,
- na iznos od 215,48 eura od 31. siječnja 2013. i
- na iznos od 233,76 eura od 28. veljače 2013., do isplate po stopi koja se
određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena do 31. srpnja 2015. godine, od 1. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a sve u roku od 15 dana.
IV Nalaže se tuženiku P. banka Z. d.d. Z. da tužiteljicama naknadi troškove postupka u iznosu od 1.829,88 eura u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1.U tužbi primljenoj kod suda 26.3.2021. prednik tužiteljica je naveo da je s tuženikom sklopio ugovor o kreditu broj 9011041580 dana 24.2.2006., da je iznos kredita bio kunska protuvrijednost 20.993,96 CHF koje se tuženik obvezao staviti na raspolaganje tužitelju u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju za devize tuženika na dan korištenja kredita, da je odredbom 6. ugovoreno da se kredit otplaćuje u mjesečnim anuitetima plativim u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste banke važeće na dan plaćanja, da je presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-6632/17. od 14. lipnja 2018. potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12. od 4.7.2013. kojom je utvrđeno da je tuženik P. banka Z. d.d. Z. u razdoblju od 1.11.2004. do 31.12.2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorna o kreditima na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nije potrošače informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana čime je tuženik postupao suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača i Zakona o obveznim odnosima te da je tužitelj plaćao više iznose anuiteta od onog koji bi plaćao da je primjenjivan tečaj CHF na dan korištenja kredita. Predlaže da se utvrdi da su ništetne odredbe istog ugovora o kreditu u dijelu u kojem je ugovorena otplata kredita uz korištenje valutne klauzule vezane za CHF te naloži tuženiku da tužitelju isplati iznos od 14.764,03 kune uz zakonsku zateznu kamatu na pojedinačni mjesečni iznos više plaćenog anuiteta koja teče od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate uz nadoknadu troškova postupka.
2.Tijekom postupka tužitelj G. C. je umro te su njegove nasljednice 1.tužiteljica I.C. i 2.tužiteljica mldb. A.P. C. preuzele i nastavile postupak.
3.Podneskom primljenim 7.9.2022. tužiteljice su predložile da se tuženiku naloži da im isplati iznos od po 979,76 eura na ime razlike tečaja uz zakonsku zateznu kamatu koja teče od dospijeća svakog anuiteta do isplate.
4.U odgovoru na tužbu tuženik osporava tužbeni zahtjev navodeći da tužitelj nema pravni interes za podnošenje tužbe s obzirom da ne postoji povreda koju je potrebno otkloniti budući da je ugovor sklopljen s tužiteljem u cijelosti prestao isplatom kredita, da se tužitelj mogao pozvati na presudu donesenu u postupku radi zaštite kolektivnih interesa potrošača samo u posebnim parnicama za naknadu štete, da je valutna klauzula izričito dopuštena zakonom radi čega je tuženik bio ovlašten u ugovoru koristiti istu te da je tužitelj sam izabrao jednu od usluga koje su mu ponuđene slijedom čega snosi i odgovornost za posljedice tog izbora. Dalje ističe prigovor zastare i predlaže da se tužbeni zahtjev odbije.
5.Na glavnoj raspravi sud je izveo dokaze uvidom u ugovor o kreditu broj … sklopljen 24.2.2006., otplatni plan s podacima o kreditu i vještačenjem po vještaku financijske struke V. P.
6.Nakon ocjene izvedenih dokaza kako svakog zasebno tako i u međusobnoj vezi odlučeno je kao u izreci presude iz slijedećih razloga:
7.Među parničnim strankama nije sporno da je prednik tužiteljica 24.2.2006. sklopio ugovor o kreditu kojim se tuženik P. banka Z. d.d. Z. obvezao tužitelju G. C., kao korisniku kredita, staviti na raspolaganje iznos u kunama koji odgovara protuvrijednosti od 20.993,96 CHF po srednjem tečaju za CHF tečajne liste banke važeće na dan korištenja kredita i da je ugovorena kamata po kamatnoj stopi koja je promjenjiva sukladno odluci banke o kreditiranju građana za kupnju motornih vozila i koja na dan sklapanja ugovora iznosi 5,50%. Dalje je točkom 6. ugovoreno da se otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima plativim u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste banke važeće na dan plaćanja, a prema otplatnoj tablici.
8.Sporno je je li točka 6. sklopljenog ugovora ništetna.
9.Tužitelj se u tužbi pozvao na presudu Trgovačkog suda u Zagrebu P-1401/12. od 4. srpnja 2013. koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda RH broj Pž-6632/17. od 14. lipnja 2018. kojom je utvrđeno da je tuženik u razdoblju od 1. studenog 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditima na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nije kao trgovac potrošače u cijelosti informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja ugovora o kreditu što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana pa je time postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 96/03.). Člankom 502c. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 148/11-pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23.) propisano je da fizičke i pravne osobe mogu se u posebnim parnicama za naknadu štete ili isplatu pozvati na pravno uređenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502a. stavak 1. tog zakona da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi te da je u tom slučaju sud vezan za utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati. Dakle, iz navedene odredbe proizlazi da je u ovom postupku sud vezan utvrđenjem iz navedene presude da je tuženik u vrijeme sklapanja ugovora s tužiteljem koristio nepoštene i ništetne ugovorne odredbe.
10.Tuženik je u odgovoru na tužbu naveo da je sklapanje ugovora s valutnom klauzulom izraz volje ugovornih strana, da se radilo o jasnoj odredbi iz koje je tužitelj mogao zaključiti da će se isplata vršiti u protuvrijednosti ugovorene valute slijedom čega ugovaranje valutne klauzule nije dovelo do neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana.
11.Člankom 81. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 96/03.), a koji se primjenjivao u vrijeme sklapanja ugovora između parničnih stranaka, bilo je propisano da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Stavkom 2. istog članka bilo je propisano da se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca. Dakle, već sama činjenica da je u ugovor koji je bio unaprijed formuliran od strane tuženika unesena klauzula o primjeni tečaja u vrijeme dospijeća svakog pojedinog anuiteta i klauzula o promjeni kamatne stope dovodi do neravnoteže u odnosima između ugovornih strana. Pored toga odredba o primjeni tečaja važećeg na dan dospijeća anuiteta tuženiku, koji raspolaže potrebnim znanjima o kretanju tečaja i prilikama na financijskom tržištu, sigurno je bila jasna. Međutim, predniku tužiteljica koji vrlo vjerojatno nije raspolagao takvim znanjem (tuženik nije dokazao suprotno) nije moglo biti poznato što to znači u odnosu na konačan iznos koji će morati platiti svakog mjeseca. Da je tuženik o tome u potpunosti informirao ranijeg tužitelja moglo bi se smatrati samo u slučaju da je tužitelj izričito, jasno i razumljivo upoznat o tome što će to značiti i o mogućnosti da dođe do znatnog odstupanja u pogledu tečaja i kamatne stope u budućnosti u odnosu na trenutno važeći tečaj i kamatnu stopu, a što tuženik nije dokazao. Slijedom toga očito je da je prednik tužiteljica prilikom sklapanja ugovora bio u neravnopravnom odnosu prema tuženiku.
12.Radi navedenog usvojen je tužbeni zahtjev u dijelu koji se odnosi na utvrđenje ništetnosti.
13.Tužiteljice su podneskom od 7.9.2022. postavile zahtjev za isplatu iznosa od po 979,76 eura sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od svake uplate anuiteta do isplate.
14.Vještačenjem po vještaku financijske struke V. P., a čiji nalaz i mišljenje je sud u cijelosti prihvatio kao objektivan i stručan, utvrđeno je da suma pozitivnih iznosa tečajnih razlika iznosi 14.764,03 kuna odnosno 1.959,52 eura. Prihvaćajući nalaz i mišljenje vještaka sud je obvezao tuženika da tužiteljicama isplati traženi iznos s kamatom koja teče od dospijeća svakog pojedinog anuiteta do isplate, a temeljem članka 323. stavak 1., članka 1111. i članka 29. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 155/23.).
15.Tuženik je u odgovoru na tužbu istakao i prigovor zastare koji sud smatra neosnovanim.
16.Člankom 225. Zakona o obveznim odnosima propisano je da tražbine zastarijevaju za 5 godina ako zakonom nije određen neki drugi rok zastare. S obzirom da u ovom slučaju nije propisan posebni rok zastare primjenjuje se navedeni opći zastarni rok. Pokretanjem postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača došlo je do prekida zastare sukladno članku 241. stavak 1. istog zakona (navedeni stav zauzet je na sjednici građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 30. siječnja 2020.) te je zastarni rok ponovno počeo teći od pravomoćnosti odluke koja je donesena u tom postupku što znači od pravomoćnosti presude Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12. od 4. srpnja 2013. Navedena presuda postala je pravomoćna donošenjem presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-6632/17. od 14. lipnja 2018. Dakle, zastarni rok bi istekao s 14. lipnjem 2023., a zastara nastupila 15. lipnja 2023. Uvidom u spis utvrđeno je da je tužba podnesena 26.3.2021., što znači prije isteka zastarnog roka.
17.Tužiteljice su postavile zahtjev za nadoknadu troškova postupka koji se odnose na sastav tužbe 200,00 eura, sastav 1 podneska 200,00 eura, sastav 3 podneska po 220,00 eura, zastupanje po punomoćniku na jednom ročištu 200,00 eura, zastupanje po punomoćniku na 3 ročišta po 220,00 eura, PDV u iznosu od 480,00 eura, trošak vještačenja 265,45 eura, pristojbu na tužbu 33,18 eura, pristojba na presudu 66,36 eura. Nakon usklađenja podnesenog troškovnika sa stanjem u spisu i Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23.) tužiteljicama je na ime sastava tužbe priznat iznos od 200,00 eura (Tar.br.7.1.), sastav podneska od 10.3.2022. iznos od 55,00 eura (Tar.br.8.4.), sastav podneska od 13.9.2022. iznos od 220,00 eura (Tar.br.8.1.), zastupanja po punomoćniku na ročištu od 20.10.2021. iznos od 200,00 eura (Tar.br.9.1.), zastupanja po punomoćniku na ročištu od 28.4.2022. iznos od 110,00 eura (Tar.br.9.2.), zastupanja po punomoćniku na ročištima od 13.9.2022. i 4.12.2023. iznos od po 220,00 eura (Tar.br.9.1.), na ime PDV-a 306,25 eura (Tar.br.46.), na ime troškova vještačenja 265,45 eura, pristojbe na tužbu 33,18 eura. Naknada za sastav podnesaka od 25.3.2021. nije priznata budući da se podnesak s tim datumom ne nalazi u spisu, a naknada za podnesak od 25.5.2022. nije priznata budući da isti nije od značaja za postupak. Naknada sudske pristojbe na presudu nije priznata budući da su tužiteljice temeljem članka 11. stavak 1. tč.20. Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine 118/18., 51/23.) oslobođene plaćanja sudske pristojbe. Kako su tužiteljice u cijelosti uspjele u sporu tuženik je obvezan da im naknadi sve priznate troškove u ukupnom iznosu od 1.829,88 eura. Odluka se temelji na članku 154. stavak 1. Zakona o parničnom postupku.
U Novskoj 18. siječnja 2024.
S u d a c
Nada Filipović
Uputa o pravnom lijeku
Protiv ove odluke stranka koja je uredno obaviještena o ročištu za objavu odluke ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana objave iste, a stranka koja nije uredno obaviještena o danu održavanja ročišta za objavu odluke od dana dostave. Žalba se predaje putem ovog suda na županijski sud pismenim podneskom u tri primjerka.
Dna
- Pun. tužitelja
- Pun. tuženika