REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI PREKRŠAJNI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Avenija Dubrovnik 8

Poslovni broj: Pp- 17557/2025

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski prekršajni sud u Zagrebu, po sutkinji Andrei Krelja Tovarac, uz sudjelovanje Marine Pazman, kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenog ČĆ, zbog prekršaja iz čl. 29. toč. 1. Zakona o osobnoj iskaznici („Narodne novine“ broj: 62/15., 42/20., 144/20., 114/22 i 18/24.) i čl. 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („ Narodne novine“ broj: 30/90., 47/90., 29/94., 114/22. i 47/23.), odlučujući o prigovoru okrivljenika podnesenom protiv prekršajnog naloga PU zagrebačke, VII policijske postaje Zagreb, nakon glavne i javne rasprave dovršene 30. lipnja 2026. u odsutnosti okrivljenika i tužitelja, dana 2. srpnja 2026. javno je objavio i

p r e s u d i o

I. Okrivljeni: LĆ, sin Č i L, djevojački S, rođen **.**.2007. u [adresa], državljanin RH, OIB [osobni identifikacijski broj], SSS, skladištar, zaposlen, mjesečna primanja u iznosu od 1.200,00 eura, neoženjen, bez djece, sa stanom u [adresa], prekršajno nekažnjavan,

kriv je

1. što 3. listopada 2025. u 20,00 sati u Zagrebu kod kbr. 92 ulice Nova cesta kod sebe nije imao osobnu iskaznicu niti bilo koju javnu ispravu s fotografijom,

čime je postupio protivno odredbi čl.16. st. 1. i počinio prekršaj iz čl. 29. toč. 1. Zakona o osobnoj iskaznici,

2. što je iste zgode opisane pod toč. 1. prilikom postupanja policijskih službenika omalovažavao iste riječima: “Ovi su vam pobjegli i sad ćemo mi kazne zbog osobne dobit, daj nemojte me jebat!“

čime je počinio prekršaj opisan i kažnjiv po čl. 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira,

pa mu se na temelju citiranih propisa utvrđuje:

za djelo pod točkom 1. novčana kazna u iznosu od 20,00 (slovima: dvadeset) ) eura

za djelo pod točkom 2. novčana kazna u iznosu od 700,00 (slovima: sedamsto) eura

Temeljem čl. 39. st. 1. Prekršajnog zakona, okrivljeniku se izriče:

UKUPNA NOVČANA KAZNA U IZNOSU OD 720,00 (slovima: sedamstodvadeset) eura

II. Temeljem odredbe članka 33.stavka 11. Prekršajnog zakona okrivljenik je obvezan platiti novčanu kaznu u roku od 3 (tri) mjeseca po pravomoćnosti ove presude, a ukoliko u roku koji mu je određen za plaćanje novčane kazne uplati dvije trećine izrečene novčane kazne, smatrat će se da je novčana kazna u cjelini plaćena, u protivnom će se postupiti po odredbama članka 34. Prekršajnog zakona.

III. Novčanu kaznu ili dvotrećinsku novčanu kaznu okrivljenik je obvezan platiti u korist Državnog proračuna odabirući odgovarajuću od priloženih uplatnica.

IV. Temeljem odredbe članka 139.stavka 3., u vezi članka 138.stavka 3.točke 3. Prekršajnog zakona okrivljenik je obvezan naknaditi troškove prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 50,00 (slovima: pedeset) eura prema priloženoj uplatnici, u roku od 3 (tri) mjeseca po pravomoćnosti ove presude, jer će se u protivnom postupiti po odredbama članka 152.stavka 4. i 11. Prekršajnog zakona.

Obrazloženje

1. PU zagrebačka, VII policijska postaja Zagreb pod brojem klasa: 211-07/25-3/17713, urbr. 511-19-33-25-1 izdala je 29. listopada 2025. prekršajni nalog protiv okrivljenika, zbog djela prekršaja činjenično i pravno opisanih u izreci ove presude.

2. Protiv prekršajnog naloga okrivljenik je pravovremeno podnio prigovor zbog poricanja prekršaja, pa je temeljem čl.238.st.9. Prekršajnog zakona, prekršajni nalog stavljen izvan snage i proveden je prekršajni postupak.

3. Okrivljenik je u svojoj obrani naveo da priznaje počinjenje prekršaja opisanog pod toč. 1. prekršajnog naloga, ali poriče počinjenje prekršaja iz toč. 2. odnosno prekršaja iz čl. 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira. Dodaje da je predmetne zgode sa prijateljem bio na igralištu osnovne škole, u Novoj cesti, sjedili su na klupici i čekali da dođe još jedan prijatelj. Bilo je dosta ljudi na igralištu i u jednom momentu je vidio kako policijski službenik i policijska službenica trče za nekim mladićima, vidio je da su mladići uspjeli pobjeći i tada su policijski službenici došli do njihove klupice. Ne može se sjetiti da li je policijski službenik najprije tražio njegovu osobnu iskaznicu ili ga je pretresao, u svakom slučaju na njegovo traženje, nije mu mogao dati osobnu iskaznicu na uvid, jer je istu zaboravio kod kuće. Čitavo vrijeme policijskog postupanja postupao je policijski službenik, dok se policijska službenica držala po strani. Ističe da sigurno nije rekao policijskom službeniku riječi koje su navedene u prekršajnom nalogu, a što se tiče policijske službenice, ona je tijekom intervencije pisala kaznu njegovom prijatelju koji isto nije imao osobnu iskaznicu. Na poseban upit suda iskazuje da se ne može sjetiti što je pričao s policijskim službenikom kojeg poznaje od prije, iz viđenja, razgovor je bio normalan, a cijeli događaj je trajao 10 minuta.

4. U dokaznom postupku sud je ispitao svjedoke SĆ i ĆĆ, pročitao je izvješće o počinjenom prekršaju na str. 12 spisa te je izvršio uvid u izvadak iz Prekršajne evidencije za okrivljenika.

4.1. Svjedok SĆ iskazao je da se zbog proteka vremena ne sjeća svih detalja događaj od 3. listopada 2025., ali se sjeća da su ČĆ i on bili na igralištu osnovne škole na Novoj Cesti i vidjeli su dva policijska službenika, točnije jednu mušku i jednu žensku osobu, kako prolaze pokraj mjesta na kojem su oni stajali i kako počinju trčati za grupom klinaca koji su počeli trčati kada su ih vidjeli, točnije policijski službenik je počeo trčati za tom djecom, a policijska službenica se vratila u auto. Nakon otprilike 5-10 minuta oboje policijskih službenika se vratilo do mjesta na kojem su ČĆ i on stajali i zatražili su njihove osobne iskaznice. Tada su shvatili da osobne iskaznice nemaju kod sebe, zamolili da ih da ih ne prijavljuju, možda je tom prilikom izletjela neka prosta riječ, ali nisu bili agresivni i bili su pristojni. Dodaje da je on odmah na licu mjesta dobio za platiti kaznu, a ne zna što je dobio ČĆ. Na poseban upit iskazuje da su obojica razgovarali samo sa policijskim službenikom, dok je policijska službenica stajala sa strane i sa njom ništa nismo pričali.

4.2. Svjedok ĆĆ, policijska službenica koja je sastavila izvješće o počinjenim prekršajima i uručila okrivljeniku obavijest o počinjenom prekršaju iskazala je da se dobro sjeća okrivljenika i događaja opisanog u prekršajnom nalogu. Predmetne zgode je sa kolegom radila u noćnoj smjeni te su u službenom vozilu obilazili kvart, zbog mnogo prijava koje su bile vezane za postupanje mladih ljudi na igralištu osnovne škole, obratili su pažnju na situaciju na igralištu, budući da taj dio češće obilaze. Vidjeli su dva mladića, pa su izašli iz vozila i prišli im, zatražila je osobne iskaznice od obojice, okrivljenik je rekao da osobnu iskaznicu nema. Otišla je potom do službenog vozila po formulare kako bi mu ispunila izvješće o počinjenom prekršaju radi plaćanja novčane kazne zbog neposjedovanja osobne iskaznice, kolega je ostao sa njima dvojicom, a kada se ona vratila i počela ispisivati izvješće, ČĆ ih je počeo vrijeđati govoreći im "kaj me jebete ili zajebavate" ne sjeća se točno. Rekla mu je da se tako neće razgovarati, da ne treba razgovarati takvim tonom i takvim riječima, ne sjeća se više točnih njegovih riječi, ali zna da je isti negodovao, pa su zbog toga što ih je vrijeđao odlučili podnijeti prijavu i zbog vrijeđanja policijskog službenika, što su mu i rekli.

4.3. Iz izvješća kojeg je 3. listopada 2025. sastavila policijska službenica ĆĆ utvrđeno je da je ista u izvješću navela tijek događaja kako ga je opisala i u svom iskazu, a u izvješću je navela da je okrivljenik izgovorio riječi navedene u optužnom prijedlogu te u izreci ove presude.

4.4. Iz izvatka iz prekršajne evidencije za okrivljenika utvrđeno je da okrivljenik nije prekršajno osuđivan, već mu je kao starijem maloljetniku izrečena odgojna mjera sudskog ukora.

5. Nakon ovako provedenog postupka, analizirajući obranu okrivljenika i sve provedene dokaze kako pojedinačno tako i u njihovoj uzajamnoj povezanosti, sud nalazi nedvojbeno utvrđenim da je okrivljenik počinio prekršaje koji su mu optužnim prijedlogom stavljeni na teret.

5.1. Okrivljenik je djelom pod toč. 1.postupio protivno odredbi čl.16. st. 1. i počinio prekršaj iz čl. 29. toč. 1. Zakona o osobnoj iskaznici, budući da predmetne zgode kod sebe nije imao osobnu iskaznicu, a što okrivljenik u svojoj obrani i priznaje.

5.2. Provedenim je dokaznim postupkom nadalje utvrđeno da je okrivljenik djelom pod točkom 2. počinio i prekršaj iz čl. 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, budući da je tijekom postupanja policijskih službenika odnosno vezano za vršenje njihove službe, iste omalovažavao riječima navedenim u izreci presude.

5.3. Obranu okrivljenika u kojoj poriče počinjenje ovog prekršaja navodeći da sigurno nije rekao policijskom službeniku riječi koje su navedene u prekršajnom nalogu te da je čitavo vrijeme razgovarao samo sa policijskim službenikom, sud nije prihvatio, ocijenivši takvu njegovu obranu neuvjerljivom i danom isključivo u cilju otklanjanja prekršajne odgovornosti. Iz iskaza u postupku ispitanih svjedoka, policijske službenice ĆĆ, čiji je iskaz ocijenjen objektivnim, logičnim i uvjerljivim te svjedoka SĆ, čije je ispitivanje predložio sam okrivljenik, nedvojbeno proizlazi da je okrivljenik policijskim službenicima uputio upravo riječi navedene u optužnom prijedlogu, koje je policijska službenica odmah i navela u svom izvješću sastavljenom istog dana, dok svjedok SĆ u svom iskazu navodi da je prilikom legitimiranja „izletjela neka prosta riječ“, „ali nisu bili agresivni i bili su pristojni“. Proste riječi koje „izlijeću“ u komunikaciji sa policijskim službenicima nikako se ne mogu nazvati pristojnom komunikacijom, pa je sud iskaz ovog svjedoka ocijenio subjektivnim i danim u cilju pomaganja okrivljeniku u otklanjanju njegove prekršajne odgovornosti. S druge strane, sud je u cijelosti prihvatio iskaz u postupku ispitane svjedokinje policijske službenice ĆĆ, ocijenivši ga objektivnim i uvjerljivim, koji je dan detaljno u opisu cijelog tijeka događaja, a iz kojeg je utvrđeno da se ista dobro sjeća i okrivljenika i svih detalja slučaja opisanog u optužnom prijedlogu. Sud je raspravu na kojoj je provedeno ispitivanje navedene svjedokinje proveo u odsutnosti okrivljenika koji je uredno primio poziv, a koji je putem e-maila poslao poruku da zbog bolesti neće pristupiti na raspravu, nalazeći da na taj način isti nije opravdao svoj izostanak, jer nije dostavio potvrdu liječnika o bolesti. Potvrdu liječnika isti je dostavio e-mailom tek sljedećeg dana, nakon što je sud glavnu raspravu zaključio. Međutim, imajući u vidu provedene dokaze, sud smatra da je činjenično stanje u predmetu dovoljno utvrđeno te da provođenje suočenja okrivljenika sa svjedokom policijskom službenicom ĆĆ nije neophodno potrebno radi pravilnog utvrđivanja činjeničnog stanja, naročito imajući u vidu iskaz svjedoka SĆ, čije je ispitivanje predložio upravo okrivljenik. Okolnost koju okrivljenik navodi u svojoj obrani da je predmetne zgode komunicirao samo sa policijskim službenikom, a ne i sa policijskom službenicom ĆĆ, i pod pretpostavkom istinitosti, ne utječu na njegovu prekršajnu odgovornost za navedeni prekršaj i nedvojbenu činjenicu da je okrivljenik policijskim službenicima uputio riječi naveden u optužnom prijedlogu tijekom i u vezi vršenja njihove službe, odnosno tijekom legitimiranja okrivljenika.

6. Stoga je sud okrivljenika proglasio krivim za oba djela prekršaja, te mu je za prekršajno djelo opisano pod toč.1. utvrdio novčanu kaznu koja je zakonom propisana u fiksnom iznosu, dok mu je za djelo pod toč.2 utvrdio novčanu kaznu primjerenu težini počinjenog prekršaja, štetnim posljedicama te stupnju odgovornosti i imovinskim prilikama okrivljenika, a temeljem čl. 39. st. 1. Prekršajnog zakona ovako utvrđene kazne sud je zbrojio i okrivljeniku izrekao ukupnu novčanu kaznu jednaku zbroju pojedinačno utvrđenih kazni.

7. Prilikom odmjeravanja kazne za djelo pod toč. 2. sud nije našao ni olakotnih, a niti otegotnih okolnosti, pa mu je utvrdio novčanu kaznu u zakonu propisanom minimalnom iznosu, u uvjerenju da će se i takvom kaznom postići opća svrha prekršajnopravnih sankcija iz članka 6. Prekršajnog zakona te svrha kažnjavanja iz članka 32. istog zakona.

8. Temeljem u izreci citiranih propisa, kako je okrivljenik proglašen krivim, to je obvezan naknaditi troškove prekršajnog postupka u paušalnom iznosu, koji je odmjeren s obzirom na složenost i duljinu trajanja postupka, te njegovo imovno stanje.

Zagreb, 2. srpnja 2026.

Zapisničarka

Sutkinja

Marina Pazman

Andrea Krelja Tovarac

UPUTA OPRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 8 (osam) dana od primitka presude. Žalba se podnosi Općinskom prekršajnom sudu u Zagrebu, Avenija Dubrovnik 8, u dva istovjetna primjerka o žalbi odlučuje Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske.

Dostavna naredba:

1. okrivljenik LĆ, [adresa]

2. tužitelj – PU zagrebačka, VII policijska postaja Zagreb

3. spis