REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Posl.br. P-4023/2025-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Vanesi Brizić Bahun kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice UG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Jugoslavu Puranu, odvjetniku u Bjelovaru, protiv tuženika Erste&Steiermärkische bank d.d. Rijeka, Jadranski trg 3a, OIB: 23057039320, zastupanog po punomoćniku Damiru Metelku, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Metelko, Knežević & Partneri iz Zagreba, radi isplate, nakon održane javne i glavne rasprave zaključene dana 20. svibnja 2026. godine u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužiteljice Krešimira Ćurkovića, odvjetnika, a u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, dana 02. srpnja 2026. godine

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Erste&Steiermärkische bank d.d. Rijeka, Jadranski trg 3a, OIB: 23057039320, isplatiti tužiteljici UG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 584,25 eur, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 29. veljače 2008. do 31. srpnja 2015. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 01. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, za razdoblje od 01. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a za razdoblje od 30. prosinca 2023. godine do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od 823,27 eur, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 02. srpnja 2026. godine do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je s tuženikom dana 28. veljače 2008. godine sklopila Ugovor o kreditu, broj 2402006-1031262160/51400607 5103850068, kojim je tužiteljici odobren kredit u iznosu od 122.600,00 CHF. Otplata kredita ugovorena je u 180 mjesečnih anuiteta te je iskorišten za kupnju nekretnine. Odredbom u čl. 10. Ugovora o kreditu tuženik je nametnuo ugovornu odredbu kojom "Za obradu zahtjeva i odobravanje kredita Korisnik kredita dužan je prije korištenja kredita platiti 0,80% naknade na iznos kredita, odnosno minimalno 200,00 HRK, obračunate s datumom Ugovora. Korisnik kredita suglasan je da se obračunati iznos naknade naplati prilikom isplate plasmana." Sukladno toj odredbi tužiteljici je prilikom isplate kredita naplaćen iznos od 4.402,03 kn/ 584,25 eur. Prilikom sklapanja Ugovora o kreditu, o navedenoj odredbi tužiteljica nije pregovarala niti uopće imala mogućnost pregovarati s tuženikom, već je tuženik istu jednostrano formulirao i uvrstio u unaprijed pripremljeni tipski ugovor o kreditu na čiji sadržaj tužiteljica nije imala utjecaja, već joj je sklapanje ugovora ponuđeno po principu "uzmi ili ostavi". Nadalje, iz dopisa tuženika od 19. lipnja 2024. godine proizlazi kako je na dan 29. veljače 2008. godine naplaćena naknada za obradu kreditnog zahtjeva u iznosu od 4.402,03 kn / 584,25 eur. Stoga predlaže donošenje presude kojom će se naložiti tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 584,25 eur sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 29. veljače 2008. godine do isplate, uz naknadu troškova postupka.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu u cijelosti spori osnovanost tužbe i postavljenog tužbenog zahtjeva tužitelja, dok ne spori visinu tužbenog zahtjeva. Ističe da je u ovom postupku tužitelj dužan dokazati svoj status potrošača te predložiti dokaze na kojima temelji svoj status potrošača. Navodi kako je ugovorna odredba jasna, razumljiva i lako uočljiva. Zbog činjenice da je tužitelji bio upoznat s obvezom plaćanja ulazne naknade te da je bio i upoznat s točno određenim iznosom koji mora podmiriti za ulaznu naknadu, Županijski suda u Zagrebu u presudi poslovnog broja Gž-2101/2022-4 od 11. listopada 2022. godine preinačuje prvostupanjsku presudu kojom je usvojen tužbeni zahtjev te odbija u cijelosti tužbeni zahtjev s obrazloženjem: „8. Nije sporno da je tužiteljica bila upoznata sa visinom naknade za obradu kredita prije sklapanja Ugovora o kreditu. Nadalje, ističe da je odgovarajući na postavljeno pitanje Sud EU naveo da čl. 4. st. 2. i čl. 5. Direktive 93/13 treba tumačiti na način da zahtjev prema kojem ugovorna odredba treba biti jasno i razumljivo sastavljena NE nalaže da u odredbama ugovora o potrošačkom zajmu, o kojima se nisu vodili pojedinačni pregovori i u kojima se točno utvrđuju iznosi troškova upravljanja zajmom i isplatne naknade na teret potrošača, njihova metoda izračuna i trenutak kada ih je potrebno platiti – također (NE) treba detaljno navesti sve usluge koje se pružaju u zamjenu za predmetne iznose. Dakle, ugovorna odredba ne uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama među strankama. Smatra kako zaključak Suda EU da čl. 3. st. 1. Direktive 93/13 treba tumačiti na način da ugovorna odredba o naknadi za upravljanje zajmom, poput one u glavnom postupku – koja ne omogućava da se nedvojbeno utvrdi koje se konkretne usluge pružaju u zamjenu za te troškove – načelno ne uzrokuje na štetu potrošača, u suprotnosti s uvjetom o dobroj vjeri, znatniju neravnotežu u pravima i obvezama stranaka proizašlima iz ugovora. Ta zabrana se ne primjenjuje na ugovore o kreditu koji su sklopljeni prije stupanja na snagu Zakona o stambenom potrošačkom kreditiranju (Narodne novine broj 101/2017 od 12. listopada 2017.). Nadalje, tuženik ističe prigovor zastare, osobito vezano za početak tijeka zateznih kamata na povrat onoga što je dano na temelju ništetnih odredbi ugovora. Ugovorne strane iz ništavog ugovora o zajmu u 10 smislu odredbe članka 214. ZOO-a treba smatrati savjesnim, pa stjecatelju pripadaju zatezne kamate od dana podnošenja zahtjeva.

3. U tijeku postupka izvršen je uvid u Ugovor o kreditu, nalog za isplatu sredstava kredita, izvadak iz zemljišne knjige za zk. ul. [broj ZK uloška] k.o. G. Stenjevec, Ugovor o kupoprodaji stana od 31. siječnja 2008. godine, presudu Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl.br. P-3877/2024 od 06. prosinca 2024.g., presudu Županijskog suda u Varaždinu br. Gž-458/2025 od 07. svibnja 2025.g., očitovanje volje za upis posebnih dijelova nekretnine u zemljišne knjige, izvadak iz zemljišne knjige za zk. ul. [broj ZK uloška] k.o. G. Stenjevec, dopis tuženika od 19. lipnja 2024.g., pregled prometa po partiji kredita, Izvadak iz Odluke o visini kamatnih stopa i naknada Sektora građanstva za fizičke osobe.

4. Temeljem ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno te na temelju rezultata cjelokupnog postupka u skladu s odredbom čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 155/23, dalje: ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužiteljice osnovan.

5. Među strankama nije sporno da je dana 28. veljače 2008. godine sklopljen među strankama ugovor o kreditu u valuti švicarskog franka te da se radilo o kreditu s ugovorenom promjenjivom kamatnom stopom u skladu s Odlukom tuženika o kamatnim stopama kreditora. Isto tako, nije sporno da je tijekom otplate kredita početno ugovorena kamatna stopa mijenjana u više navrata, o kojim povećanjima je tuženik obavještavao tužitelja, kao i to da je za vrijeme otplate kredita tečaj CHF rastao. Nije sporna visina naknade za obradu kredita u iznosu od 584,25 eur.

6. Odredbom čl. 10. st. 1. Ugovora o kreditu propisano je da je za obradu zahtjeva i odobravanje kredita korisnik kredita dužan prije korištenja kredita platiti 0,80% naknade na iznos kredita, odnosno minimalno 200,00 HRK, obračunate s datumom Ugovora.

7. Uvidom u presudu Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl.br. P- 3877/2024 od 06. prosinca 2024. godine, koja je potvrđena presudom i rješenjem Županijskog suda u Varaždinu br. Gž-458/2025 od 07. svibnja 2025. godine, utvrđeno je da je točkom I. izreke utvrđeno da je utvrđena ništetnom odredba u članku 10. Ugovora o kreditu broj: 2402006- 1031262160/51400607-5103850068 sklopljenog 28.02.2008. između tužiteljice UG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženika Erste&Steiermärkische Bank d.d. Rijeka, Jadranski trg 3a, OIB: 23057039320 u dijelu u kojem je tužiteljica u obvezi platiti naknadu za obradu kreditnog zahtjeva i odobravanje kredita u visini 0,80% od iznosa kredita.

8. Slijedom navedenog, a kako je pravomoćno utvrđena ništetnost navedene odredbe, to tužitelju sukladno odredbi čl. 323. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23, dalje ZOO) pripada pravo zahtijevati isplatu.

9. U odnosu na prigovor zastare potraživanja zahtjeva temeljem ništetne odredbe o naknadi za obradu kredita, sud je utvrdio da je isti neosnovan. Vrhovni sud RH je na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda RH broj Su-IV-47/2020 održanoj dana 30. siječnja 2020. godine za pravne situacije restitucijskog zahtjeva kod ništetnog ugovora zauzeo pravno shvaćanje da zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne stranke dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora.

10. Kako je presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl.br. P- 3877/2024 pravomoćno utvrđena ništetnost odredbe čl. 10. Ugovora o kreditu, to od dana pravomoćnosti iste, odnosno od 07. svibnja 2025. godine teče zastarni rok od 5 godina, koji do podnošenja ove tužbe, odnosno 12. lipnja 2025. godine, nije istekao.

11. Prema odredbi čl. 323. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 - dalje: ZOO) u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje. Zahtjev za vraćanje primljenog po osnovi ništetne ugovorne odredbe pravno se smatra zahtjevom za vraćanje stečenog bez osnove iz čl. 1111. ZOO. Sudsko utvrđenje ništetnosti odredbe mora imati za posljedicu ponovnu uspostavu pravne i činjenične situacije potrošača u kojoj bi se nalazio da takve odredbe nije bilo. Utvrđenjem ugovorne odredbe ništetnom potrošač stječe subjektivno pravo na restituciju svih neosnovano isplaćenih iznosa od trenutka sklapanja ugovora neovisno o tome kada je utvrđeno da je ugovorna odredba ništetna.

12. Visina naknade za obradu kredita među strankama nije sporna te je stoga istu valjalo tužitelju dosuditi u skladu s prethodno navedenim i odlučiti kao u izreci pod točkom I.

13. Odluka o zateznim kamatama temelji se na odredbi čl. 1115. ZOO-a i čl. 29. st. 2. ZOO-a, a iste su dosuđene od dana kada je tužitelj obavio plaćanje više zaračunatih iznosa na ime redovnih kamata, s obzirom da je tuženik kao ugovorna strana bio dužan prilikom promjene kamatnih stopa rukovoditi se načelom savjesnosti i poštenja, a što nije učinio iako je toga morao biti svjestan, pa mu je u svakom slučaju od trenutka svake pojedine uplate u većem iznosu od ugovorenog moralo biti poznato da mu taj više plaćeni iznos ne pripada.

14. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. u svezi s čl. 155. ZPP-a. Tužiteljici je priznat trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika i zatraženom trošku i to za sastav tužbe prema Tbr. 7. toč. 1. – 200,00 eur, za sastav podneska od 08.09.2025.g. prema Tbr. 8. toč. 1. – 200,00 eur, te za zastupanje na ročištu 20.05.2026.g. prema Tbr. 9. toč. 1. – 200,00 eur, što ukupno iznosi 600,00 eur, a uvećano za trošak PDV-a prema Tbr. 46. u iznosu od 150,00 eur ukupno iznosi 750,00 eur. Navedenom iznosu pribrojen je trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 13,27 eur i sudske pristojbe na presudu u iznosu od 60,00 eur, tako da ukupno trošak tužiteljice iznosi 823,27 eur.

15. Stoga je odlučeno kao u izreci pod točkom II.

U Zagrebu, 02. srpnja 2026. godine

Sudac:

Vanesa Brizić Bahun

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa:

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno

- od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje.

Žalba se podnosi pisano, u tri istovjetna primjerka, putem ovog suda Županijskom sudu.