REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pn-1246/2025-17

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu tog suda Nataliji Horvatić, u pravnoj stvari tužiteljice BCJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupana po punomoćniku Azimiru Ceriću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Adriatic osiguranje d.d., OIB: 94472454976, Zagreb, Listopadska 2, zastupano po punomoćniku Ivani Štih odvjetnici u Odvjetničkom društvu Grgić i partneri iz Zagreba, radi naknade štete, nakon održane javne glavne rasprave zaključene 9. lipnja 2026. u prisutnosti punomoćnika stranaka, dana 2. srpnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Adriatic osiguranje d.d., OIB: 94472454976, da u roku od 15 dana tužiteljici BCJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 5.830,00 eura (pettisućaosamstotrideset eura) sa zateznim kamatama od 13. svibnja 2025. pa do isplate, po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

II. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi: "Nalaže se tuženiku Adriatic osiguranje d.d., OIB: 94472454976, da u roku od 15 dana tužiteljici BCJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 2.600,00 eura (dvijetisućešesto eura) sa zateznim kamatama od 13. svibnja 2025. pa do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine."

III. Nalaže se tuženiku Adriatic osiguranje d.d., OIB: 94472454976, da u roku od 15 dana tužiteljici BCJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi parnični trošak u iznosu od 1.405,38 eura (tisućučetristopet i tridesetosam centi) sa zateznim kamatama od 2. srpnja 2026. pa do isplate, po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je 21. listopada 2024. u Splitu doživjela prometnu nesreću kao vozač u vozilu reg. oznake [registarska oznaka]. Prometnu nesreću prouzročio je vozač BC koji je upravljao vozilom reg. oznake [registarska oznaka] koje je u trenutku nesreće bilo osigurano kod Adriatic osiguranje d.d.

Tužiteljica je u nesreći zadobila tjelesne ozljede radi čega joj je pružena liječnička pomoć, nakon čega je utvrđeno da je pretrpjela dislokaciju, iščašenje i nategnuće cervikalne kralježnice, kontraktura zgloba, prijelom ostalih kostiju zapešća, lezija ulnarnog živca, cervikobrahijalni sindrom. Zbog zadobiven ih ozljeda trpi jake bolove u leđima, trapezijusu, glavobolje i vratobolje, bolove u ekstremitetima (osobito pri kretanju) i nesanice od stresa. Sve povrede dovele su do znatnog narušavanja zdravlja i pada kvalitete života, odnosno do nastanka neimovinske i imovinske štete.

Radi navedenog, temeljem čl. 19. 1046. te čl. 1100. ZOO-a potražuje s osnova neimovinske štete iznos od 11.000,00 eura.

Tužiteljici je bila potrebna tuđa pomoć pa s osnova imovinske štete potražuje iznos od 600,00 eura. Tužiteljica se obratila tuženiku u mirnom postupku, međutim stranke nisu riješile spor. Tuženik je platio nesporan iznos od 3.170,00 eura, tako da tužitelj ovom tužbom potražuje daljnji iznos od 8.430,00 eura.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu priznaje nastanak štetnog događaja, pasivnu legitimaciju i odgovornost, kao i nesporno plaćeni iznos od 3.170,00 eura ali osporava osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva, kao i zatraženi tijek kamata te predlaže tužbeni zahtjev odbiti u cijelosti.

3. Tijekom postupka izveden je dokaz uvidom u dostavljene isprave i to preslik ponude (l. 6.-9. spisa), preslik obavijesti o primitku odštetnog zahtjeva i odštetni zahtjev (l. 10.-12. spisa), potvrdu MUP-a RH-a, PU Splitsko-Dalmatinska, PP Split klasa: 211-04/24-K/1056 od 13. ožujka 2025. (l. 13. -14. spisa), medicinske dokumentacije (l. 15.-37., l. 41.-47., 59.-60. spisa), fotografije (l. 38.-40. spisa) te je provedeno vještačenje po vještaku medicinske struke.

4. Cijeneći svaki dokaz zasebno i sve dokaze zajedno u skladu s čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01 i 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22; dalje ZPP-a), a na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sud je ocijenio da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

5. Dakle, predmet spora u ovom predmetu je naknada štete (neimovinske štete na ime povrede prava osobnosti i imovinske štete na ime tuđe pomoći i njege ) koju je tužiteljica pretrpjela zbog ozljeda zadobivenih u prometnoj nezgodi koja se dogodila dana 21. listopada 2024.

6. Među strankama nije sporna aktivna i pasivna legitimacija te nastanak štetnog događaja, uzročno-posljedična veza, odgovornost osiguranika tuženika, kao i činjenica da je tuženik u mirnom postupku isplatio tužiteljici iznos od 3.170,00 eura.

7. Sporna je međutim osnova i visina štete, kao i tijek zateznih kamata.

8. Radi utvrđivanja štete, njezinog opsega i okolnosti koje utječu na opravdanost naknade štete, provedeno je medicinsko vještačenje po vještaku specijalistu kirurgu dr. Igoru Stipančiću koji je izvršio uvid u cjelokupni spis i dostavljenu medicinsku dokumentaciju te je detaljno opisao tijek liječenja i klinički pregled tužiteljice.

U Nalazu i mišljenju od 16. siječnja 2026. vještak dr. Igor Stipančić je naveo da je prema priloženoj medicinskoj dokumentaciji tužiteljica u štetnom događaju zadobila sljedeće ozljede: prijelom desne podlaktice u donjem dijelu (prijelom obje kosti palčane i lakatne), prijelom pete kosti doručja lijeve šake i trzajnu ozljedu vrata. Ove su joj je ozljede utvrđene na dan štetnog događaja. Zbog istih je primljena na bolničko liječenje u KBC „Split“. Prijelom desne podlaktice kao i prijelom pete kosti doručja lijeve šake su liječeni operacijom. Učinjena joj je osteosinteza desna palčane i lakatne kosti kao i pete metakarpalne kosti lijeve šake. Po otpustu je provodila kontrolne preglede kirurga te fizijatra i fizikalnu terapiju.

Završetak liječenja se smatra 12. lipnja 2025. kada je načinila zadnji kontrolni pregled fizijatra. Potom bez pregleda i pretraga vezanim za predmetne ozljede. Postoji uzročno-posljedična veza između dinamike štetnog događaja, zadobivenih ozljeda i provedenog liječenja. Ono što valja istaknuti da je trzajnu ozljedu vrata zadobila na već ranije degenerativnu promijenjenu vratnu kralježnicu. To proizlazi iz MR vratne kralježnice na kojem su opisane izražene degenerativne promjene. Tužiteljica navodi da sadašnje vratne tegobe ne nadmašuju intenzitet ranijih smetnji, zbog čega se sadašnje ograničenje kretnji u blažem stupnju vratne kralježnice ne pripisuju predmetnom događaju.

Trajne posljedice zaostale nakon ozljeda u ovom događaju su vezane za prijelom desne podlaktice i prijelom pete kosti doručja lijeve šake.

Kod tužiteljice su zaostale trajne funkcijske posljedice u vidu srednje teškog ograničenja kretnji desnog ručnog zgloba, smanjene snage desne šake, ograničenih rotacijskih pokreta desne podlaktice, osobito supinacije, te znatno oslabljenog finog hvata palcem i kažiprstom. Slabija snaga desna dominante šake je dijelom posljedica oštećenja korjenova živaca koji izlaze iz vratnog dijela leđne moždine ali i zbog djelomične ozljede živca medijanusa u području ručnog zgloba. To je posljedica zadebljanja u volarnom dijelu ručnog zgloba od postavljene pločice i koštanog kalusa. Osim posljedica vezanih za desnu podlakticu zaostaje i povremena bol pete kosti doručja lijeve šake te vrlo blago ograničenje savijanja petog prsta lijeve šake. Navedene funkcionalne smetnje imaju neposredan i trajan utjecaj na svakodnevne životne aktivnosti (osobna higijena, priprema hrane, zakapčanje odjeće, rukovanje predmetima, vožnja vozila s ručnim mjenjačem i sl.). Na temelju medicinske dokumentacije i pregleda tužiteljice držim da je ozljeđivanje u ovom događaju dovelo do smanjenje njene životne aktivnosti u omjeru od 13%-15%.

Tužiteljica je zbog zadobivene ozljede trpjela bol i strah te trebala tuđu pomoć zbog privremene nesposobnosti obavljanja svakodnevnih životnih aktivnosti kako slijedi. Ocjene su kumulativne.

9. Prema mišljenju vještaka uslijed štetnog događaja tužiteljica je trpjela bol jakog intenziteta do 5 dana, srednjeg oko 12 dana, a manjeg još 8 tjedana sve ukupno. Povremena bol ulazi u smanjenu životnu aktivnost . Uzete su u obzir i operacije, previjanja i vađenja šavi kojima je bila podvrgnuta.

Tužiteljica je također trpjela kratkotrajni primarni strah jakog intenziteta. Tzv. sekundarni strah kao posljedica tjelesne ozljede jakog intenziteta je trajao oko 3 dana, srednjeg oko 7 dana i manjeg oko 6 tjedana koji je i uključena zabrinutost za ishod liječenja i zdravlje.

Stoga je ocjena vještaka da su zadobivene ozljede umanjile životnu aktivnost tužiteljice za trajno za 13-15%.

Tuđa pomoć joj je bila potrebna nakon otpusta iz bolnice prva 2 tjedna 4 h na dan zbog mirovanja imobilizacije desne dominante ruke kojom se nije mogla uopće služiti, a isto tako se nije mogla služiti ni lijevom šakom. Potom je još trebala pomoć u ukupnom trajanju od 8 tjedna 2 h na dan zbog nepodnošenja uobičajenog svakodnevnog napora tj. služenja rukama. Ovdje je uključena i pomoć nakon operacije vađenja osteosintetskog materijala iz lijeve šake. Pomoć je trebala za obavljanje osobne higijene, ostvarivanje zdravstvene zaštite nabava i priprema hrane i sl.

Naruženje zbog izgleda desne podlaktice tj. opisanih ožiljaka i ožiljka na lijevoj šaci je blažeg stupnja.

10. Na navedeni nalaz i mišljenje stranke tužiteljica nije imala prigovora, dok je tuženik istaknuo prigovore u podnesku od 25. svibnja 2026., a u odnosu na koje prigovore je vještak saslušan na ročištu dana 9. lipnja 2026.

Vještak je naveo da ostaje kod svojeg nalaza i mišljenja te je naveo da je mišljenje temeljio na med. dokumentaciji koja prileži spisu i sva je citirana u nalazu i mišljenju te kliničkog pregleda tužiteljice. Napominje da su tim pregledom izmjerene su sve kretnje koje su relevantne za ocjenu u ovom predmetu odnosno oštećenju funkcije obje šake. Činjenica je da je tužiteljica zadobila prijelom u području desne podlaktice te prijelom pete kosti doručja lijeve šake. Obje ozljede su kirurški liječene odnosno operirane. Prigovor da se radi o lakom stupnju umanjenja funkcije desnog ručnog zgloba je netočan jasno su navedene sve mjere svih kretnji ručnih zloba kao i kretnje tzv. rotacijske podlaktice u svakom slučaju riječ je o značajnom oštećenju funkcije desne šake. Konkretno dozarna fleksija je umanjena za više od pola radijana devijacija ne iznosi ni trećinu suprotne strane (to je jako ograničenje). Činjenica je da u nalazu fizijatra na koji se poziva tuženik nisu navedene niti izmjerene te kretnje. Dakle, prigovor koji je vezan za vratnu kralježnicu odnosno oštećenje korijena vratne kralježnice nije uopće cijenjen. Ono što stoji je da je u tužiteljice EMNG utvrđena tzv. fokalna neuropatija (žarišno oštećenje živca koji tuda prolazi) a zove se medijanus, navedeni EMNG odgovara mehanizmu pritiska od kalusa (ne od pločice kao u podnesku tuženika) nego je posljedica promjena u tom dijelu zbog provedene operacije. Da je pločica uzrok tome onda bi došlo do vađenja iste a to nije načinjeno za razliku od suprotne lijeve šake gdje joj je pločica smetala pa je ista izvađena. U konačnici je točno da za nekakvo konačno stanje je potrebno vrijeme od 2 godine da bi se potvrdilo oštećenje živaca, međutim u ovom slučaju EMNG samo ukazuje da oštećenje postoji a klinički nalaz koji je opisan (slabost ruke, promjena fenara, fini hvat šake). Ovdje je koristio EMNG kao pokazatelj da je do oštećenja došlo ali ne koliko je ono u konačnici na to ukazuje funkcija šake i klinički pregled. U odnosu na ocjenu bolova i straha izričito je navedeno da su ocjene kumulativne, s tim da kumulativna ocjena ne znači zbrajanje aktivne boli već je procjena ukupnog intenziteta i trajanja bolova, obzirom na težinu ozljede, način liječenja (u ovom slučaju to su dvije operacije), postoperativni oporavak (vađenje šavova, rehabilitacija), sve to u konačnici utječe na ocjenu. Sve je to uzeto u obzir pri davanju ovog ocjenjivanja.

Na pitanje da li je unutar posljedica cijenjen i EMNG, vještak je naveo da nije cijenjen kao EMNG. U odnosu na matematiku u podnesku tuženika u kojem jednu ocjenu ocjenjuje određenim iznosom a drugu umanjuje za pola, vještak navodi da je ista pogrešna a razlog tome je primjerice kada imate amputaciju desne šake onda je smanjenje životne aktivnosti 45%, a amputaciju lijeve bi bilo 40%, a zbroj bi bio 85% što dakako nije prihvatljivo, da bi se uzeo način računanja po tuženiku onda bi to iznosilo 65% što je pogrešno jer sve smjernice, orijentacijski kriteriji pokazuju da je za amputaciju obje šake najmanje 75%. U ovom slučaju cijenio je sve ozljede i sve posljedice koje tužiteljica ima, da je bila zadobila ozljedu samo na desnoj strani sa ovakvim funkcijskim ishodom dao bi joj najmanje 12%, a da je imala ozljedu samo na drugoj strani onda bi to bilo samo 3-4%. Ocjena proizlazi iz med. dokumentacije, kliničkog pregleda i konačnog ishoda. Također ostaje pri ocjeni tuđe pomoći i njege. Na pitanje da li je tužiteljica provodila aktivno liječenje kod psihijatra, što bi uključivalo više posjeta, vještak je naveo da ima od 4.12.2024. na str. 26 sudskog spisa nalaz psihijatra i ne razumije pitanje o aktivnom liječenju, ni da postoji i pasivno liječenje to njemu kao doktoru nije poznato i da tužiteljica ima jedan posjet psihijatru i da nema drugih evidentiranih posjeta psihijatru.

Na poseban upit suda da li je potrebno još provesti vještačenje po vještaku psihijatrijske struke u odnosu na ocjenu straha, vještak navodi da je u spisu samo jedan nalaz, da nije vidljivo da se je liječila kod psihijatra.

11. Nakon saslušanja vještaka tužitelj je predložio provođenje i psihijatrijskog vještačenja, ali je navedeni prijedlog sud odbio iz razloga što po provedenom medicinskom vještačenju sudski vještak nije naveo da je isto potrebno, dok istodobno spisu prileži samo jedan medicinski dokument iz područja psihijatrijske struke pa bi bilo teško objektivno provesti psihijatrijsko vještačenje na temelju samo jednog medicinskog dokumenta, pa je stoga sud zaključio, kao i iz razloga ekonomičnosti i valjano provedenog medicinskog vještačenja odnosno detaljno obrazloženog i argumentiranog medicinskog vještačenja, da provođenje vještačenja po vještaku psihijatrijske struke nije potrebno za ocjenu suda u ovom predmetu. Također, tuženik je predložio provođenje novog medicinskog vještačenja, ali je isto, iz ranije iznesenih razloga također odbijeno kao nepotrebno.

12. Nadalje, odredbom čl. 1045. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18; dalje ZOO-a) propisano je da tko drugome prouzroči štetu, dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje. Temeljem čl. 1085. i 1095. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18; dalje: ZOO-a) u vezi s čl. 1046. ZOO-a tužiteljica ima pravo na naknadu neimovinske štete s osnove povrede prava osobnosti kao i naknadu imovinske štete na ime tuđe pomoći i njege.

13. Imajući u vidu utvrđeni intenzitet i trajanje fizičkih bolova, pretrpljeni strah i duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti od 13-15%, ali i sve osobitosti konkretnog slučaja, životnu dob tužiteljice (rođena 1968. godine), a posebice činjenice da se u ovom predmetu radi o prijelomu desne podlaktice u donjem dijelu (prijelom obje kosti palčane i lakatne), prijelomu pete kosti doručja lijeve šake i trzajnu ozljedu vrata, a koje povrede će ograničavati tužiteljicu u svakodnevnom obavljanju posla te i čak svakodnevnih i najsitnijih kućanskih poslova , sud je ocijenio da tužiteljica temeljem čl. 1100. ZOO-a ima pravo na pravičnu novčanu naknadu u iznosu od 8.400,00 eura.

Naime, u slučaju kumulacije više povreda prava osobnosti kao što su ovdje na tjelesno i duševno zdravlje, za tako međusobno povezane oblike tih povreda opravdano je dosuditi jedan iznos pravične novčane naknade za sve oblike neimovinske štete. Sud je pri tome raspravljao i utvrđivao činjenice koje je tužitelj naveo u tužbi: fizičke boli, strah, te duševne boli zbog smanjenja opće i životne aktivnosti. One su u smislu čl. 1100. st. 2. ZOO-a kriteriji odnosno kvalifikatorne okolnosti koje utječu na visinu pravične novčane naknade za pretrpljenu neimovinsku štetu. Sud je dakle prilikom odmjeravanja visine pravične naknade imao u vidu utvrđene zadobivene ozljede, trajanje i intenzitet pretrpljenih fizičkih bolova i straha, utvrđeno zaostale duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti u omjeru od ukupno 13-15%, u kojem omjeru će tužiteljica još dugi niz godina morati ulagati pojačane napore u svakodnevnom životu, a kako je to sve opisano u nalazu i mišljenju vještaka, a imao je u vidu i duljinu i trajanje tuđe pomoći i njege koja je utvrđena nalazom i mišljenjem vještaka u trajanju od 168 sati, temeljem odredbe čl. 1095. ZOO-a i primjenom odredbe čl. 223. ZPP-a.

Nadalje, ovaj sud je imao u vidu i uzeo u obzir izmijenjene kriterije Vrhovnog suda Republike Hrvatske (2. sjednica Građanskog odjela od 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020. Su-IV-47/2020), kao što je uzeo u obzir i stopu inflacije koja je slijedila nakon 2020., odnosno prije donošenja predmetne presude (tako i odluka Ustavnog suda RH U-III-7796/2014 od 11. veljače 2016., presuda ŽS Zagreb posl. br. Gž - 4493/2024-2 od 6. svibnja 2025.) obzirom je prema podacima Državnog zavoda za statistiku kumulativna stopa inflacije od lipnja 2020. do lipnja 2026. (zaključenje glavne rasprave) iznosila oko 35%.

14. Dakle, kako je na temelju nalaza i mišljenja sudskog vještaka utvrđeno da je tužiteljici bila potrebna tuđa pomoć i njega u ukupnom trajanju od 168 sati, a među strankama nije sporno da su tužiteljici potrebnu pomoć pružali članovi obitelji, dok u predloženu cijenu jednog sata tuđe pomoći i njege u iznosu od 3,57 eura po tužitelju tuženik nije osporavao, to je ocjena suda da tužiteljica po toj osnovi ima pravo na naknadu u zatraženom iznosu od 600,00 eura.

15. Imajući u vidu do sada isplaćeni iznos od 3.170,00 eura, tuženik je dužan tužiteljici isplatiti preostalih 5.230,00 eura s osnova pravične novčane naknade neimovinske štete i iznos od 600,00 eura naknade za tuđu pomoć i njegu, dakle ukupno iznos od 5.830,00 eura.

16. Nadalje, tužiteljica ima pravo i na zateznu kamatu sukladno odredbi čl. 29. st. 1. u svezi s čl. 1086. ZOO-a, te čl. 12. st. 1. i st. 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (Narodne novine broj 151/15, 36/09, 75/09, 76/13 i 152/14), a koji se primjenjuje na predmetni slučaj, pa kako je tužitelj zateznu kamatu zatražio od dana primitka odštetnog zahtjeva po tuženiku (a koji datum tuženik nije sporio tijekom postupka) ista mu je tako i dosuđena.

17. Nadalje, odluka o naknadi parničnih troškova stranaka temelji se na čl. 154. st. 5. u vezi s čl. 155. ZPP-a. Trošak zastupanja tužitelja po punomoćniku je odmjeren sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23, dalje: Tarifa).

Tužiteljici je stoga priznat trošak odštetnog zahtjeva (Tbr. 28. Tarife), trošak sastava tužbe (Tbr. 7. toč. 1. Tarife), trošak sastava podnesaka od 8. listopada 2025. i 3. veljače 2026. (Tbr. 8. toč. 1. Tarife) te trošak zastupanja na ročištima 10. listopada 2025. i 9. lipnja 2026. (Tbr. 9. toč. 1. Tarife), svaki u iznosu od 100 bodova odnosno 200,00 eura, uzevši u obzir da vrijednost 1 boda iznosi 2,00 eura, dakle ukupno iznos od 1.200,00 eura.

Stoga, a budući je tužitelj uspio u sporu u pogledu osnove 100,00%, a visine s otprilike 70,00% svog zahtjeva, ukupni uspjeh tužitelja u sporu iznosi približno 85,00%. Kada se navedeni postotak umanji za uspjeh tuženika od približno 15,00%, razlika u uspjehu u korist tužitelja iznosi približno 70,00%, pa je stoga valjalo tužitelju priznati zahtjev za trošak u visini od 70,00% od priznatog, odnosno iznos od 840,00 eura.

Navedenom iznosu pridodan je trošak medicinskog vještačenja u visini od 300,00 eura, trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 65,38 eura i presudu u iznosu od 200,00 eura, pa je ukupno dosuđena naknada troškova parničnog postupka u iznosu od 1.405,38 eura.

18. Na dosuđeni iznos troška parničnog postupka sud je temeljem odredbe čl. 151. st. 3. ZPP-a dosudio i zatražene zatezne kamate tekuće od dana donošenja presude do isplate.

U Zagrebu, 2. srpnja 2026.

Sutkinja:

Natalija Horvatić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove odluke dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi pisanim putem ovome sudu u četiri istovjetnih primjeraka u roku od 15 dana od dana objave presude.

DNA:

1. Tužiteljici po punomoćniku

2. Tuženiku po punomoćniku