1              Poslovni broj Gž-75/2024-2

 

 

 

 

 

 

 

Poslovni broj: Gž-75/2024-2

 

 

U I M E R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovoga suda i to Ankice Matić, kao predsjednice vijeća, te Dragice Samardžić, kao članice vijeća i suca izvjestitelja i Vesne Kuzmičić, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja V. K. iz S., OIB:…, koga zastupa punomoćnik G. K., odvjetnik u S., protiv tuženika 1. C. o. d.d. Z., F. S., OIB:…, zastupanog po generalnoj punomoćnici R. G., dipl. iur. , 2. P. d.o.o. S., OIB:…, koga zastupa punomoćnik K. P., odvjetnik u S., radi naknade štete, odlučujući o žalbama tuženika protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj: Pn-331/2020 od 27. listopada 2023., u sjednici održanoj dana 18. siječnja 2024.

 

 

 

p r e s u d i o   j e

 

Odbija se žalba tuženika „C. osiguranje» d.d. Z., F. S. kao neosnovana, dok se žalba tuženika P. d.o.o. S. djelomično odbija kao neosnovana, a djelomično uvažava, pa se presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj: Pn-331/2020 od 27. listopada 2023.:

 

a)  potvrđuje u dijelu pod točkom I. izreke, te u dijelu kojim je pod točkom III. izreke naloženo tuženiku C. osiguranje d.d. F. S. da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju V. K. troškove parničnog postupka u iznosu od 142.146,12 EUR/1.071.000,00 kn, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama po stopi prema čl. 29. Zakona o obveznim odnosima, koje se određuju za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, a koje na iznos troškova postupka teku od 27. listopada 2023. pa do konačne isplate.

 

b)  preinačuje u dijelu pod točkom II. izreke na način da se odbija kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

 

„Dužan je tuženik pod 2. P. d.o.o. S., OIB:…, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, isplatiti tužitelju V. K., S., OIB:…, iz osnove izmakle dobiti zbog nemogućnosti bavljenja dopunskom sportskom djelatnošću održavanja mečeva u borilačkim sportovima, preostali iznos štete u iznosu od 116.705,11 EUR-a, zajedno s kamatama koje na pojedinačne iznose teku kako slijedi:

- na iznos od 28.255,46 DEM, počev od 1. siječnja 1993. godine pa do 28. veljače 2002. godine, a potom na iznos od 14.446,78 EUR-a, od 01. ožujka 2002. godine pa sve do isplate,

- na iznos od 40.000,00 DEM, počev od 1. siječnja 1994. godine pa do 28. veljače 2002. godine, a potom na iznos od 20.451,66 EUR-a, od 01. ožujka 2002. godine pa sve do isplate,

- na iznos od 40.000,00 DEM, počev od 1. siječnja 1995. godine pa do 28. veljače 2002. godine, a potom na iznos od 20.451,66 EUR-a, od 01. ožujka 2002. godine pa sve do isplate,

- na iznos od 40.000,00 DEM, počev od 1. siječnja 1996. godine pa do 28. veljače 2002. godine, a potom na iznos od 20.451,66 EUR-a od 01. ožujka 2002. godine pa sve do isplate,

- na iznos od 40.000,00 DEM, počev od 1. siječnja 1997. godine pa do 28. veljače 2002. godine, a potom na iznos od 20.451,66 EUR-a od 01. ožujka 2002. godine pa sve do isplate,

- na iznos od 40.000,00 DEM, počev od 1. siječnja 1998. godine pa do 28. veljače 2002. godine, a potom na iznos od 20.451,66 EUR-a od 01. ožujka 2002. godine pa sve do isplate, s tim da kamate na gore navedene pojedinačne iznose teku od dospijeća, pa do 31. prosinca 2005. po stopi koju banke u mjestu ispunjenja plaćaju na devizne štedne uloge u odnosnoj valuti, položene po viđenju, od 1. siječnja 2006. pa do 31. prosinca 2007. zakonske zatezne kamate po stopi od 15% godišnje, od 1. siječnja 2008. pa do 31. srpnja 2015. godine, po stopi prema čl. 29. Zakona o obveznim odnosima, koje se određuju uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 postotnih poena od 1. kolovoza 2015. godine, pa do 31. prosinca 2022. godine po stopi prema čl. 29. Zakona o obveznim odnosima, koje se određuju, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, od 1. siječnja 2023. godine pa do isplate, po stopi prema čl. 29. Zakona o obveznim odnosima, koje se određuju za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena.“

 

c)   preinačuje u dijelu kojim je pod točkom III. izreke naloženo tuženiku P. d.o.o. S. u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, isplatiti tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 142.146,12 EUR/1.071.000,00 kn, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama po stopi prema čl. 29. Zakona o obveznim odnosima, koje se određuju za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, a koje na iznos troškova postupka teku od 27. listopada 2023. pa do konačne isplate, na način da tužitelj i tuženik Promet d.o.o. svaki snosi svoj trošak.

 

Obrazloženje

 

1.              Prvostupanjskom presudom je suđeno:

 

"Dužni su tuženici C. O. d.d. F. S., S., OIB:…i P. d.o.o. S., OIB:…, solidarno, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, isplatiti tužitelju V. K., S., OIB:…, iz osnove izmakle dobiti zbog nemogućnosti bavljenja dopunskom sportskom djelatnošću održavanja mečeva u borilačkim sportovima, iznos od 67.359,86 EUR-a, zajedno s kamatama koje na pojedinačne iznose teku kako slijedi:

- na iznos od 20.000,00 DEM, počev od 1. siječnja 1988. godine pa do 28. veljače 2002. godine, a potom na iznos od 10.225,83 EUR-a, od 01. ožujka 2002. godine pa sve do isplate,

- na iznos od 20.000,00 DEM, počev od 1. siječnja 1989. godine pa do 28. veljače 2002. godine, a potom na iznos od 10.225,83 EUR-a, od 01. ožujka 2002. godine pa sve do isplate,

- na iznos od 20.000,00 DEM, počev od 1. siječnja 1990. godine pa do 28. veljače 2002. godine, a potom na iznos od 10.225,83 EUR-a, od 01. ožujka 2002. godine pa sve do isplate,

- na iznos od 20.000,00 DEM, počev od 1. siječnja 1991. godine pa do 28. veljače 2002. godine, a potom na iznos od 10.225,83 EUR-a, od 01. ožujka 2002. godine pa sve do isplate,

- na iznos od 40.000,00 DEM, počev od 1. siječnja 1992. godine pa do 28. veljače 2002. godine, a potom na iznos od 20.451,66 EUR-a, od 01. ožujka 2002. godine pa sve do isplate,

- na iznos od 11.744,53 DEM, počev od 1. siječnja 1993. godine pa do 28. veljače 2002. godine, a potom na iznos od 6.004,88 EUR-a, od 01. ožujka 2002. godine, pa sve do isplate,

s tim da kamate na gore navedene pojedinačne iznose teku od dospijeća, pa do 31. prosinca 2005. po stopi koju banke u mjestu ispunjenja plaćaju na devizne štedne uloge u odnosnoj valuti, položene po viđenju, od 1. siječnja 2006. pa do 31. prosinca 2007. zakonske zatezne kamate po stopi od 15% godišnje, od 1. siječnja 2008. pa do 31. srpnja 2015. godine, po stopi prema čl. 29. Zakona o obveznim odnosima, koje se određuju uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. godine, pa do 31. prosinca 2022. godine po stopi prema čl. 29. Zakona o obveznim odnosima, koje se određuju, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, od 1. siječnja 2023. godine pa do isplate, po stopi prema čl. 29. Zakona o obveznim odnosima, koje se određuju za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena.

 

              II. Dužan je tuženik pod 2 P. d.o.o., S., OIB:…, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, isplatiti tužitelju V. K., S., OIB:…, iz osnove izmakle dobiti zbog nemogućnosti bavljenja dopunskom sportskom djelatnošću održavanja mečeva u borilačkim sportovima, preostali iznos štete u iznosu od 116.705,11 EUR-a, zajedno s kamatama koje na pojedinačne iznose teku kako slijedi:

- na iznos od 28.255,46 DEM, počev od 1. siječnja 1993. godine pa do 28. veljače 2002. godine, a potom na iznos od 14.446,78 EUR-a, od 01. ožujka 2002. godine pa sve do isplate,

- na iznos od 40.000,00 DEM, počev od 1. siječnja 1994. godine pa do 28. veljače 2002. godine, a potom na iznos od 20.451,66 EUR-a, od 01. ožujka 2002. godine pa sve do isplate,

- na iznos od 40.000,00 DEM, počev od 1. siječnja 1995. godine pa do 28. veljače 2002. godine, a potom na iznos od 20.451,66 EUR-a, od 01. ožujka 2002. godine pa sve do isplate,

- na iznos od 40.000,00 DEM, počev od 1. siječnja 1996. godine pa do 28. veljače 2002. godine, a potom na iznos od 20.451,66 EUR-a od 01. ožujka 2002. godine pa sve do isplate,

- na iznos od 40.000,00 DEM, počev od 1. siječnja 1997. godine pa do 28. veljače 2002. godine, a potom na iznos od 20.451,66 EUR-a od 01. ožujka 2002. godine pa sve do isplate,

- na iznos od 40.000,00 DEM, počev od 1. siječnja 1998. godine pa do 28. veljače 2002. godine, a potom na iznos od 20.451,66 EUR-a od 01. ožujka 2002. godine pa sve do isplate,

s tim da kamate na gore navedene pojedinačne iznose teku od dospijeća, pa do 31. prosinca 2005. po stopi koju banke u mjestu ispunjenja plaćaju na devizne štedne uloge u odnosnoj valuti, položene po viđenju, od 1. siječnja 2006. pa do 31. prosinca 2007. zakonske zatezne kamate po stopi od 15% godišnje, od 1. siječnja 2008. pa do 31. srpnja 2015. godine, po stopi prema čl. 29. Zakona o obveznim odnosima, koje se određuju uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 postotnih poena od 1. kolovoza 2015. godine, pa do 31. prosinca 2022. godine po stopi prema čl. 29. Zakona o obveznim odnosima, koje se određuju, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, od 1. siječnja 2023. godine pa do isplate, po stopi prema čl. 29. Zakona o obveznim odnosima, koje se određuju za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena.

 

III. Dužni su tuženici C. O. d.d. F. S., S., OIB:…i P. d.o.o. S., OIB:… solidarno, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, isplatiti tužitelju V. K., iz S., OIB:…troškove parničnog postupka u iznosu od 142.146,12 EUR/1.071.000,00 kn, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama po stopi prema čl. 29. Zakona o obveznim odnosima, koje se određuju za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, a koje na iznos troškova postupka teku od 27. listopada 2023. pa do konačne isplate. "

 

2. Protiv navedene presude žale se tuženici zbog svih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku ( "Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22,155/23 – dalje: ZPP), s prijedlogom da se presuda preinači i odbije tužbeni zahtjev ili da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

 

2.1. U odgovoru na žalbu tužitelj se usprotivio žalbenim navodima, te predložio odbiti žalbe tuženika kao neosnovane.

 

2.2. Žalba prvotuženika C. O. d.d. F. S. nije osnovana, dok je žalba drugotuženika P. d.o.o.,S. djelomično osnovana.

 

3. U provedenom postupku, suprotno žalbenim tvrdnjama tuženika, nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a jer presuda sadrži valjane razloge o odlučnim činjenicama i nema nedostataka zbog kojih ju ne bi bilo moguće ispitati.

 

3.1. U postupku nisu počinjene niti ostale povrede odredaba parničnog postupka na koje koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe članka 365.st.2. ZPP-a.

 

4. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu materijalne štete u obliku izgubljene zarade zbog nemogućnosti bavljenja dopunskom sportskom djelatnošću održavanja mečeva u kick boksu koju trpi kao posljedicu prometne nezgode koja se dogodila dana 24. rujna 1986.

 

5. U ovom stadiju postupka nije prijeporno da je tužitelj doživio prometnu nezgodu 24. rujna 1986. koju je skrivio vozač autobusa II-tuženika, osiguranog kod I-tuženika. Prijeporno je da li bi tužitelj, da nije bilo štetnog događaja, bio u mogućnosti i nakon listopada 1986., odnosno u utuženom razdoblju uspješno se baviti kick boksom te ostvarivati zaradu održavanjem boks mečeva i ostvarivati uspjehe u tom sportu, uz redoviti posao s punim radnim vremenom i obiteljske obveze, a sukladno tome ostvaruje li tužitelj pravo na naknadu izgubljene koristi i u kojoj visini.

 

6. Prvostupanjski je sud po provedenom dokaznom postupku prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja nakon što je utvrdio:

 

- da je pravomoćnom presudom suda prvog stupnja u predmetu broj IP-160/89 od 16. svibnja 1996. tužitelju dosuđena, između ostalih i naknada materijalne štete s naslova redovnog rada od 1. listopada 1986. do 1. travnja 1996. te renta po istoj osnovi od 1. travnja 1996. nadalje, obzirom da je utvrđeno da bi tužitelj bio primljen u radni odnos u B. S. u svojstvu inženjera pomorsko-strojarskog smjera te da bi ostvarivao zaradu po osnovi rada da nije bilo predmetne prometne nezgode,

- da je u ovom postupku tužitelju presudom od 19. prosinca 2000. tužitelju dosuđen iznos od 10.000,00 DEM s pripadajućom zateznom kamatom s naslova izmakle dobiti zbog nemogućnosti bavljenja dopunskom sportskom djelatnošću i to iz razloga jer je tužitelj zbog posljedica prometne nezgode propustio ostvariti zaradu u navedenom iznosu u već ranije dogovorenom susretu kao izazivač europskog prvaka u T. u listopadu 1986.,

- da se tužitelj sredinom 80-tih godina natjecao 2-3 puta godišnje u profesionalnim mečevima u kick boksu, te da je prema iskazima svjedoka B. C. i M. G. Č. u to vrijeme kick boks bio poluprofesionalan sport, a zarade sportaša da su bile znatno niže nego u današnje vrijeme kao i da je vrhunski kick boksač po jednom meču mogao zaraditi oko 10.000,00 DEM, a već krajem 1980-godina da se zarada povećala po meču na 100.000,00 DEM-200.000,00 DEM, s time da bi kick boksač imao godišnje tri do četiri profesionalna nastupa, a kako se zarađeni iznos dijelio na tri dijela između boksača, menadžera i trenera, to da je boksač mogao ostvariti prihod od borbi u razdoblju od 1987. do 1990. godine između 20.000,00 DEM-33.000,00 DEM,

- da iz iskaza svjedoka B. C. proizlazi da je svjedok bio zaposlen kao izbacivač u disco klubovima u noćnim satima, nakon čega je jedno vrijeme bio zaposlen u jednoj firmi gdje su mu određeno vrijeme dopuštali odlaziti na treninge koji su se odvijali dva do tri puta dnevno po dva do tri sata, ali kako se više nije mogao baviti sportom i paralelno raditi, posvetio se isključivo profesionalnom kick boksu te je prema njegovim navodima nemoguće biti vrhunski profesionalac i uz to se baviti nekom drugom profesijom,

- da iz iskaza svjedoka M. G. Č. proizlazi da je kroz cijelu svoju karijeru u borilačkim sportovima bio zaposlen u tvrtki C. iz T. u marketingu te da je trebalo trenirati dva puta dnevno kako bi se postigli dobri rezultati, s time da su dnevni treninzi trajali 4-5 sati, a svjedok je svoje treninge obavljao u dva termina dnevno, jutarnji trening od 05-07 sati, a popodnevni u slobodno vrijeme,

- da je svjedok M. J. koji se aktivno bavio sportom i bio višestruki prvak Republike Hrvatske i viceprvak bivše SFRJ, iskazao da je bio zaposlenik B. S. za vrijeme aktivnog bavljenja sportom te da je imao i mogao koristiti beneficije glede radnog vremena, međutim, da ih nije koristio zbog specifičnosti sporta kojim se bavio, ali da mu je poznato da su neki drugi zaposlenici u B., kao pok. V. R., poznati vrhunski plivač, tražili i dobivali od B. S. slobodne dane za natjecanja i treninge te da je takav odnos B. S. prema sportašima i zaposlenicima bio uobičajen,

- da je svjedok M. F., vrhunski sportaš jedriličar kroz razdoblje od deset godina, od 1970.-1980., naveo da je mogao i koristio beneficije u B. S. pri bavljenju sportom i to u vidu korištenja redovitog godišnjeg odmora, jednog mjeseca plaćenog godišnjeg odmora temeljem Statuta sportskog saveza bivše države te jednog mjeseca neplaćenog godišnjeg odmora koji je odobravao tadašnji radnički savjet B. S. u slučaju održavanja većih sportskih natjecanja,

- da je svjedok I. Č., koji se bavio kick boksom, iskazao da je postigao vrhunske rezultate u sportu kojim se bavio, bio je prvak Europe i svijeta te da je glede odnosa sa B. S. prema njemu kao sportašu uvijek imao povlastice vezano za dobivanje slobodnih dana potrebnih za bavljenje sportom kao i da je prije održavanja europskih i svjetskih prvenstava i drugih većih natjecanja dobivao 15-20 slobodnih dana radi priprema,

- da je svjedok I. Z., trener u karate klubu S. i trener tužitelja, naveo da je kroz cijelo vrijeme bavljenja trenerskim poslom radio u E. i da je u toj tvrtki dobivao slobodne dane ili plaćeni dopust kada mu je trebalo za odlazak na različita natjecanja,

- da je svjedok D. R., saslušan ne kao sportaš već kao inženjer u B. S., iskazao da, iako se nije aktivno bavio sportom, bilo mu je poznato da je u B. S. bilo zaposlenih sportaša koji su imali i koristili beneficije u vidu izlazaka s posla za vrijeme radnog vremena radi bavljenja treninzima i natjecanjima,

- da je svjedok I. J. u svom iskazu naveo kako je bio zaposlen u B. u S. na rukovodećima poslovima kao član Uprave od 1990., a nakon toga do 1996. kao tehnički direktor, da se odnos B. prema zaposlenicima vrhunskim sportašima nije mijenjao ako se gleda period prije Domovinskog rata, za vrijeme rata i nakon rata, a također i u koleraciji s promjenama društvenog uređenja u Republici Hrvatskoj koje se odvijalo početkom 1990.-ih godina, da se sportašima zaposlenicima uvijek izlazilo u susret tako da bi im se omogućavalo da treniraju na način da bi im se otvaralo tzv. "čekanje", što znači da bi imale slobodne dane koji su im bili plaćeni, a oni bi ih eventualno kasnije odradili ili su im se davali i neplaćeni godišnji odmori,

- da iz iskaza svjedoka G. V. koji je devedesetih godina bio direktor proizvodnje u B. S. proizlazi da se odnos tvrtke prema sportašima zaposlenicima nije promijenio u 1990.-im godinama, pa čak ni do kraja toga desetljeća, u odnosu na ranije razdoblje, te da na način rada i ustrojstvo brodogradilišta nije utjecala činjenica promjene društvenog uređenja iz socijalizma u kapitalizam, sve zbog toga jer je B. S. bilo kroz 1990.-e godine u vlasništvu Republike Hrvatske kao što je bilo i u ranijem periodu, pri čemu svjedok ističe da je B. blagonaklono postupalo prema zaposlenicima koji su se bavili sportom i dopuštalo im odlaziti na različite nastupe pa i na turneje koje su trajale više dana,

- da je svjedok V. Š. koji se bavio karateom, full kontaktom i kick boksom i šest puta bio prvak države u teškoj kategoriji, te prvak Europe i svijeta u apsolutnom karateu naveo kako je imao i jedan meč s B. C. u kojem je svaki od boraca zaradio po 60.000,00 DEM, da su se zarade tijekom 1980.- ih prema 1990.-im povećavale, da se u 1980.-im po meču moglo zaraditi 15.000,00 do 20.000,00 DEM, dok se primjerice za jedan meč u Hong Kongu dobivao iznos od 15.000,00 USD, time da je vrhunski borac u jednoj godini mogao nastupiti u četiri meča,

- da je svjedok A. M. koji obnaša funkciju glavnog tajnika Hrvatskog saveza tajlandskog boksa naveo kako su kick boks i tajlandski boks srodni sportovi, da je prosječan kick boksač zarađivao po natjecanju ili po borbi, u razdoblju od 1986. do sredine 1990., između 15.000,00 do 25.000,00 DEM što bi ovisilo o mjestu gdje je borba održana i dvorani, te da se kick boksač može uspješno natjecati do svoje 43. Ili 44. godine života,

- da je tužitelj, saslušan kao parnična stranka, naveo da se nakon predmetne prometne nezgode oženio, brak je trajao godinu i pol dana te je za vrijeme trajanja braka rođeno dijete o kojem se tužitelj skrbi cijelo vrijeme kao i brak i obitelj ne bi negativno djelovali na njegovu profesionalnu sportsku karijeru već naprotiv, kao oženjen i obiteljski čovjek bio bi kompletnija osoba, zadovoljniji i s više motivacije za treninge i postizanje sportskih uspjeha,

- da je potraživanje tužitelja prema I-tuženiku ograničeno preostalom svotom limita osiguranja,

- da I-tuženik tužitelju prema pravomoćnoj presudi Općinskog suda u Splitu poslovni broj IP-434/07 isplaćuje mjesečnu rentu u iznosu od 4.424,46 kuna te da je limit osiguranja I-tuženika na dan 1. ožujka 2014. iznosio 571.764,38 kuna, dok je na dan zaključenja glavne rasprave 1. veljače 2015. (umanjeno za ukupno 12 mjesečno dospjelih iznosa rente od 1. ožujka 2014. do 1. veljače 2015.) iznosio 518.670,86 kuna, a što prema prodajnom tečaju Hrvatske narodne banke na dan zaključenja glavne rasprave prema tečaju 7,70 kuna za jedan Euro predstavlja protuvrijednost iznosa od 67.359,86 Eura.

 

7.              Na temelju navedenih činjeničnih utvrđenja sud prvog stupnja prihvatio je tužbeni zahtjev i dosudio tužitelju zatraženi iznos ocjenjujući da bi se tužitelj uz redovno zaposlenje s punim radnim vremenom mogao poluprofesionalno, odnosno profesionalno baviti kick boksom, obavljati treninge, nastupati na natjecanjima i postizati vrhunske rezultate, obzirom da bi u B. S., u kojem je tužitelj trebao raditi da nije doživio prometnu nezgodu, imali razumijevanja za potrebe njegovih treninga i nastupa na mečevima (odobravanjem korištenja slobodnih dana, a i ta tvrtka bila je poznata kao sponzor i podupiratelj raznih sportaša, pa i onih koji nisu bili zaposleni u toj tvrtki te sportskih klubova).

 

7.1. Kako je B. S. svojim zaposlenicima koji su se bavili sportom u periodu od sredine 1980-ih do sredine 1990-ih godina, tijekom radnog odnosa izlazilo u susret na način da bi im se dopuštao povremeni izostanak s posla radi održavanja priprema za sportska natjecanja te za vrijeme samih natjecanja, sud prvog stupnja zaključuje da je tužitelj imao mogućnosti da uz rad trenira, sudjeluje u natjecanjima i postiže rezultate, pa i vrhunske u sportu kojim se bavio te da priskrbi određena novčana sredstva, s time da sklapanje braka i zasnivanje obitelji ne bi negativno djelovalo na tužiteljevu mogućnost da se uz bračne i obiteljske obveze i uz redoviti posao profesionalno bavi sportom.

 

7.2. Prvostupanjski je sud na temelju iskaza saslušanih svjedoka utvrdio da promjenom društvenog sustava, iz socijalizma u kapitalizam u Republici Hrvatskoj, nije došlo i do promjene funkcioniranja i organizacije rada u B. S., te da nije došlo ni do promjena u odnosu prema zaposlenim sportašima, jer je to društvo sve do prije desetak godina bilo u nepromijenjenom državnom vlasništvu zbog čega se društvene promjene nisu osjetile u B., kao u nekim drugim privatiziranim tvrtkama.

 

7.3. U odnosu na visinu tužbenog zahtjeva sud prvog stupnja, uzimajući u obzir iskaze svjedoka B. C., M. G. Č., V. Š., A. M. i S. S. o visini zarade boksača u utuženom periodu, ocjenjuje da su iznosi koje je tužitelj zatražio (kako u razdoblju od 1987. do 1990. u visini od 20.000,00 DEM godišnje tako i u razdoblju od 1991. do 1997., kada se ta zarada zbog popularizacije sporta znatno povećala, u iznosu od 40.000,00 DEM godišnje) osnovani, obzirom da su zatraženi iznosi s naslova izgubljene zarade znatno manji od onih koje su zaradili sportaši podjednake tužiteljeve vrijednosti.

 

7.4. Imajući na umu da je potraživanje tužitelja prema I-tuženiku ograničeno preostalom svotom limita osiguranja u visini od 67.359,86 Eura, to je sud prvog stupnja naložio I- i II-tuženiku solidarno isplatiti tužitelju iznos od 67.359,86 Eura (za razdoblje od 1987. do 1992.), dok je preostali dio iznosa pretrpljene štete s naslova izmakle dobiti zbog nemogućnosti bavljenja dopunskom sportskom djelatnošću u iznosu od 116.705,11 Eura (za razdoblje od 1992. do 1997.), sud naložio platiti II-tuženiku prema kojem tužiteljevo potraživanje nije ograničeno limitom osiguranja.

 

8. U odnosu na prigovor zastare tužiteljeva potraživanja, kojeg su istaknuli tuženici, prvostupanjski sud je pravilno ocijenio prigovor neosnovanim imajući na umu da je šteta počinjena kaznenim djelom (za koje je pravomoćno osuđen vozač II-tuženika), a kako je za kazneno djelo (teško djelo protiv sigurnosti javnih prometa) propisan dulji rok zastare (10 godina) u smislu odredbe članka 377. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 112/99 i 88/01, dalje: ZOO), koji se u konkretnom slučaju primjenjuje na temelju odredbe članka 1163. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18), to zahtjev za naknadu štete prema odgovornoj osobi zastarijeva kada istekne vrijeme određeno za zastaru kaznenog progona, a to je u ovom slučaju 24. rujna 1996. Kako je tužba u ovom postupku podnesena 12. listopada 1992., to je podnesena unutar zastarnog roka, zbog čega da nije nastupila zastara tužiteljeva potraživanja prema tuženicima. Stoga tuženici u žalbi neosnovano ustraju na ovom prigovoru.

 

9. Prema odredbi članka 189. st. 1. ZOO-a oštećenik ima pravo na naknadu obične štete, tako i na naknadu izmakle koristi, dok prema st. 3. istog članka pri ocjeni visine izmakle koristi uzima se dobitak koji se mogao osnovano očekivati prema redovitom tijeku stvari ili prema posebnim okolnostima, a čije je ostvarenje spriječeno štetnikovom radnjom ili propuštanjem.

 

9.1. Izmakla korist predstavlja neostvarenu imovinsku korist koja bi prema redovitom tijeku stvari ili okolnostima konkretnog slučaja bila ostvarena (tj. ušla u oštećenikovu imovinu) da nije bilo postupka štetnika koji ga čini građanskopravno odgovornim.

 

9.2.              Sa stajališta odgovornosti za naknadu štete u vidu izmakle koristi potrebno je da se ispune zakonom predviđene pretpostavke-da korist nije ostvarena, da postoji određeni stupanj izvjesnosti da bi bila ostvarena (redoviti tijek stvari), kao i dopuštenost osnove po kojem bi bila ostvarena. O tome da li postoje sve ove pretpostavke, koje samo ukoliko su kumulativno ispunjene, dovode do odgovornosti za naknadu izgubljene koristi, odlučuje sud u svakom konkretnom slučaju na osnovu istih mjerila (tako i ovaj sud u odluci broj Rev-113/14-2 od 28. veljače 2018.).

 

9.3. Dakle, da bi oštećenik mogao zahtijevati određenu izmaklu korist, a koja je spriječena štetnikovom radnjom, potrebno je da oštećenik dokaže, osim da korist nije ostvarena i osnovu po kojoj bi bila ostvarena, da bi po redovitom tijeku stvari, dakle, uz veliki stupanj izvjesnosti odnosno s velikom izvjesnošću, ta korist bila ostvarena da nije bilo štetnikove radnje odnosno propuštanja.

 

10. Pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da bi tužitelj, da nije bilo štetnog događaja bio u mogućnosti, uz redoviti posao i obiteljske obveze, baviti se poluprofesionalno kick boksom i ostvarivati zaradu, u razdoblju od 1988. do 1992.

 

10.1. Naime, iz provedenih dokaza, a posebno iskaza saslušanih svjedoka, sportaša koji su se bavili istim sportom proizlazi da je u tom razdoblju bavljenje kick boksom bilo poluprofesionalno, te da su natjecatelji uz redovni angažman na radnom mjestu mogli trenirati i sudjelovati na natjecanjima u zemlji i inozemstvu, te ostvarivati zaradu koja se kod prosječnog borca kretala u razdoblju od 1987-1990 u iznosu od 20.000 DEM a od 1991. do 1998. u iznosu od 40.000 DEM. Tužitelj bi kao zaposlenik B. u S. nesumnjivo imao podršku i razumijevanje poslodavca, kao što je to bilo i u slučaju drugih vrhunskih sportaša, pa je s pravom prvostupanjski sud smatrao da bi B. S. tužitelju u razdoblju do 1992. omogućilo odsustvo sa posla radi treninga i sudjelovanja na natjecanjima, jer je takav odnos navedeni poslodavac imao prema svim svojim zaposlenicima koji su se bavili sportom. Navedeni je odnos prema vrhunskim sportašima B. S. zadržalo i nakon društvenih i socio-ekonomskih promjena uzrokovanih promjenom društvenog uređenja do kojih je došlo početkom devedesetih godina prošlog stoljeća, što potvrđuju iskazi rukovodećih osoba u B. u tom razdoblju ( I. J., G. V.).

 

11. S obzirom na naprijed izneseno s pravom je prvostupanjski sud prihvatio tužbeni zahtjev pod točkom I. izreke, te obvezao tuženike da solidarno tužitelju isplate na ime izgubljene zarade koju je tužitelj mogao ostvariti u kick boksu u razdoblju od 1988. do 1992. iznos od 67.359,86 EUR-a, pa neosnovano tuženici pobijaju prvostupanjsku presudu u navedenom dijelu.

 

12. Međutim, pogrešno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo kada je tužitelju dosudio naknadu štete zbog nemogućnosti bavljenja dopunskom sportskom djelatnošću održavanja mečeva u kick boksu nakon 1992.

 

13. Naime, iz rezultata dokaznog postupka proizlazi da popularizacijom kick boksa početkom devedesetih godina prošlog stoljeća ovaj sport prelazi iz amaterskog i poluprofesionalnog u profesionalni, te da u to vrijeme i zarade kick boksača postaju znatno veće u odnosu na ranije razdoblje. Prema iskazu vrhunskog kick boks sportaša B. C. ( list 71A spisa) proizlazi da je nemoguće biti vrhunski profesionalni kick boksač i uz to se baviti i nekom drugom profesijom.

 

13.1. S obzirom na potpunu profesionalizaciju kick boksa do koje dolazi u tom razdoblju nije prihvatljiv zaključak prvostupanjskog suda da bi se tužitelj i nakon 1992. uz redovan posao u B. mogao profesionalno baviti ovim sportom i u njemu ostvarivati vrhunske rezultate, posebno imajući u vidu da profesionalni boksač, prema iskazu B. C. i M. G. Č. tijekom dana mora odraditi nekoliko zahtjevnih treninga u ukupnom trajanju od 4-5 sati .

 

14. Nadalje, iz iskaza svjedoka I. Z., tužiteljeva trenera, proizlazi da se tužitelj mogao profesionalno baviti vrhunskim sportom do svoje 40-ete ili 42 godine. Kako je tužitelj rođen 1953., proizlazi da tužitelj i s obzirom na svoju životnu dob nakon 1992. ne bi mogao postizati vrhunske rezultate u kick boksu, a time niti ostvarivati dopunsku zaradu profesionalnim bavljenjem ovim sportom.

 

15. Slijedom iznesenog pogrešno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo kada je prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja za razdoblje nakon 1992., te kada je pod točkom II. izreke pobijane presude naložio drugotuženiku da tužitelju isplati iznos od 116.705,11 Eur.

 

16. Odluka o troškovima postupka je, suprotno žalbenim navodima prvotuženika C. O. d.d. Z., F. S., pravilno donesena u odnosu na ovoga tuženika temeljem odredbe članka 154. stavka 1. i članka 155. ZPP-a.

 

17. S obzirom na sve okolnosti slučaja, te na konačni uspjeh u ovom postupku tužitelja i drugotuženika P. d.o.o. S., opravdano je da svaka od ovih stranaka snosi svoje troškove.

 

18. Slijedom naprijed iznesenog trebalo je odbijanjem žalbe tuženika C. O. d.d. Z., F. S., te djelomičnim odbijanjem, a djelomičnim uvažavanjem žalbe drugotuženika P. d.o.o. S. na temelju odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a potvrditi prvostupanjsku presudu u dijelu pod točkom I. izreke, a na temelju odredbe članka 373. toč. 3. ZPP-a preinačiti pobijanu presudu u dijelu pod točkom II. izreke. Ujedno je trebalo na temelju odredbe članka 380. toč. 2. ZPP-a potvrditi odluku o troškovima postupka u odnosu na prvotuženika, te preinačiti odluku o troškovima postupka u odnosu na drugotuženika temeljem odredbe članka 380. toč.3. ZPP-a.

 

U Splitu 18. siječnja 2024.