REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Stalna služba u Trogiru

Poslovni broj: P-1637/2023-28

Obala bana Berislavića 1

21220 Trogir

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu- Stalna služba u Trogiru, po sutkinji ovog suda Daniri Vujević, u pravnoj stvari tužitelja ZJ OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Denis Kulušić, odvjetnik u Splitu, Obrov 8, protiv prvotuženice OJ OIB: [osobni identifikacijski broj], drugotuženika JJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], oboje zastupani po punomoćniku Gordanu Loliću, odvjetniku u Zajedničkom odvjetničkom uredu Boban & Lolić, Split, Šegedinova 1, radi isplate, nakon održane glavne rasprave zaključene dana 1. lipnja 2026.g. u odsutnosti tužitelja, a u nazočnosti prvotužene i zamjenika punomoćnika tuženika, dana 2. srpnja 2026., na ročištu za objavu odluke,

p r e s u d i o  j e:

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"Nalaže se tuženicima da tužitelju svaki isplati po 30.000 eura sa zakonskim zateznim kamatama od dana 01.05.2023. do dana isplate po stopi zateznih kamata koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinacijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve do isplate, kao i da mu solidarno nadoknade troškove ovog parničnog postupka, sve u roku od 15 dana od primitka presude, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje se imaju obračunati od dana prvostupanjskog presuđenja pa do isplate, i to po stopi zateznih kamata koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena."

II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženicima solidarno trošak parničnog postupka u iznosu od 6.875,00 EUR (šest tisuća osamsto sedamdeset pet eura) zajedno sa zateznom kamatom koja teče od dana donošenja prvostupanjske presude (2. srpnja 2026.) pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope (koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primjenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke ) ta tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

Obrazloženje

1.Tužitelj u tužbi od dana 28. travnja 2023. navodi da je u zemljišnoj knjizi za kat. 330779 [adresa], Z. U. [broj ZK uloška], upisana nekretnina kat. br. 1866/2 oranica s površinom od 2420 m2, u naravi obiteljska kuća jednokatnica te dvorište i okućnica s vrtom i voćnjakom, što dakle znači da sama kuća kao zgrada još nije uplanjena u zemljišniku. Tužitelj da je upisan u zemljišnu knjigu kao suvlasnik za 1/3 dijela (koji se vodi upisan kao 3/9 dijela). Oboje tuženika da su upisani svaki za 2/9 dijela.

1.1.Tužitelj da je stekao suvlasništvo prije više od 5 godina ali da ga tuženici nikada do sada nisu htjeli pustiti u faktični posjed predmetne nekretnine, niti su mu htjeli omogućiti bilo kakvo njezino korištenje u bilo kojem dijelu i bilo kojem vidu, odnosno da su to izričito i branili. Tužitelj da bi ostvario pravo na posjed i korištenje prije dvije godine da je pokrenuo sudski postupak razvrgnuća suvlasničke zajednice, a koji se vodi kod suda pod brojem R1-381/2021. Nadalje, da i u tom sudskom postupku tuženici da se protive razvrgnuću i uvođenju tužitelja u suposjed, osporavajući čak i visinu te obim suvlasničkog udjela. Tuženici da unazad 5 godina isključivo koriste cijelu nekretninu.

1.2. Tuženici da bez pravne osnove se koriste tužiteljevim suvlasničkim dijelom, počevši od 1. svibnja 2018. godine, na način da stanuju u cijeloj nekretnini, obrađuju cijelu površinu kao okućnicu i voćnjak, te ubiru sve financijske i naturalne plodove takvog korištenja. Iskorištavanje njegovog suvlasničkog udjela vrijedi najmanje 1.000,00 eura mjesečno, pa da se svaki od tuženika okorišćuje za 500 eura mjesečno, a što bi bilo po svakom tuženiku 30,000,00 eura koliko se traži tužbom unazad 5 godina.

2. U odgovoru na tužbu tuženika od dana 12. lipnja 2023. godine tuženici navode da među strankama nije sporno da su upisane kao vlasnici u zemljišnim knjigama na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Površina nekretnine koja da je upisana u zemljišnim knjigama nije usklađena sa stvarnim stanjem i podacima Državne geodetske uprave. Tužitelj da neistinito tvrdi da ga “tuženici nisu htjeli pustiti u faktični suposjed nekretnine...“, nadalje da su mu posjed „izričito branili“. Ove tvrdnje tužitelja da su potpuno neistinite i proizvoljne. Tužitelj da je u svojstvu kupca stekao predmetnu nekretninu kupoprodajnim ugovorom zaključenim 05.02. 2013. godine od prodavateljice UJ, te se u točki IV. navodi da kupac „odmah stupa u vlasništvo-posjed....“ Dakle, pravna prednica tužitelja da je danom zaključenja pravnog posla uvela tužitelja u posjed stvari. Tužitelj da se smatra vlasnikom nekretnine, jer da ima i titulus i modus stjecanja nekretnine. Tuženici da mu stečena prava nisu oduzeli, niti ugrozili ili oduzeli posjed kako se u tužbi neistinito tvrdi.

2.1. Tužitelj da je doista pokrenuo sudski postupak razvrgnuća suvlasničke zajednice na predmetnoj nekretnini, u kojem postupku tuženici – tamo predloženici ističu legitimne prigovore. Tužbeni zahtjev da je potpuno pravno neosnovan.

3. U tijeku postupka sud je izveo dokaze pregledom dokumentacije priložene uz tužbu i odgovor na tužbu tuženika i to: pregledan je zk izvadak za z. u. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], rješenje Grada Trogira, Upravni odjel za komunalno gospodarstvo i investicije, klasa: UP/I -363-03/19-01/6535, od 31. svibnja 2019.g, rješenje Hrvatskih voda, Klasa: UP/I-325-08/19-14/86940, od 31. svibnja 2019.godine, pregledan je dopis Vodova i kanalizacije Split, od 25. travnja 2024. godine i liste potrošnje, pregledan je dopis Hep, Elektrodalmacija Split, terenska jedinica [adresa], od 10. svibnja 2024.godine uz energetsku karticu, kupoprodajni ugovor od 5. veljače 2013. godine, iz zbirke isprava Z- 861/13, i dodatak ugovoru o kupoprodaji od 7. ožujka 2013. godine iz zbirke isprava Z- 861/13, pregledan je i pročitan spis poslovnog broja R1- 381/2021, izveden je dokaz saslušanjem parničnih stranaka.

3.1. Tužitelj je na pripremnom ročištu od dana 8. travnja 2024. godine odustao od izvođenja dokaza uviđajem na licu mjesta, uz sudjelovanje vještaka geodetske struke, građevinske struke i financijske struke.

4. Tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja ZJ za isplatu iznosa stečenog bez pravne osnove iz razloga korištenja suvlasničkog udjela koji pripada tužitelju na nekretnini oznake čest. zem. [katastarska čestica], z. u. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], za vremensko razdoblje unatrag 5 godina, počevši od 1. svibnja 2018.godine.

6. Među parničnim strankama nisu sporne slijedeće činjenice:

- da je tužitelj upisan u zemljišnoj knjizi u z. u. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kao suvlasnik za 1/3 dijela, a da je prvotuženica upisana za 2/9 dijela i drugotuženik za 2/9 dijela označene nekretnine;

- da je tužitelj vlasništvo za 1/3 dijela upisao u zemljišnu knjigu pod brojem Z- 861/13 sve temeljem kupopoprodajnog ugovora sklopljenog između UJ kao prodavateljice i tužitelja kao kupca, ovjerenog kod javnog bilježnika Alemke Gajski pod brojem Ov- 1594/2013 i dodatka ugovora;

- da su tuženici u posjedu označene nekretnine.

7. U ovom postupku su mjerodavne niže citirane odredbe Zakona o obveznim odnosima (“Narodne novine” broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., i 29/18. – dalje: ZOO/05) i Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" br. 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12., i 152/14., 81/15., 94/17., nadalje: ZVDSP).

8. U ovom postupku među strankama je sporno:

- je li tužitelj ušao u suposjed nekretnine po sklapanju kupoprodajnog ugovora, jesu li tuženici spriječili ili priječe ulazak tužitelja u suposjed nekretnine, te je li tužitelju pripada pravo na isplatu zbog tuženikovog korištenja tužiteljevog suvlasničkog udjela na predmetnoj nekretnini.

9. Sukladno odredbi čl. 7. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25- nastavno ZPP-a, koji se Zakon ima primijeniti u ovom postupku) stranke su dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice, dok je prema odredbi čl. 8. ZPP-a propisano da sud odlučuje koje će činjenice uzeti kao dokazane, prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a na temelju rezultata dokaznog postupka.

10. Sukladno odredbi članka 219. ZPP-a svaka stranka je dužna iznijeti činjenice na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika.

11. Uvodno treba naglasiti da sud nije vezan pravnom osnovom koju je tužitelj naveo u tužbi već činjeničnim supstratom, tako da iako se tužitelj poziva na institut stjecanja bez osnove, valja kazati da u konkretnom slučaju treba primjeniti odredbe čl. 38., čl. 164. i čl. 165. ZVDSP-a.

11.1. Odredbom čl. 1111. st.1., st. 2. i st. 3. ZOO-a, propisano je da kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi. Pod prijelazom imovine razumijeva se istjecanje koristi izvršenom radnjom. Obveza vraćanja, odnosno nadoknade vrijednosti nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala. Sukladno odredbi čl. 1115. ZOO-a, kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva, a prema članku 1116.ZOO-a, stjecateljima pravo na naknadu nužnih i korisnih troškova, ali ako je bio nepošten, pripada mu naknada samo za nužne troškove. Kao što je već rečeno neovisno o pozivanju tužitelja na navedeni pravni institut, u konkretnom slučaju u primjeni su citirane odredbe ZVDSP-a, sve kako se obrazlaže u nastavku.

12. Odredbom čl. 38. ZVDSP-a propisano je da svaki suvlasnik smije izvršavati glede cijele stvari sve ovlasti koje ima kao nositelj dijela prava vlasništva bez suglasnosti ostalih suvlasnika, ako time ne vrijeđa prava ostalih suvlasnika. Prema odredbi st.2 istog članka plodovi i druge koristi od cijele stvari, kao i troškovi i tereti, dijele se među sve suvlasnike razmjerno veličini njihovih suvlasničkih dijelova, ako se drukčije ne sporazumiju.

13. Nadalje, odredbom čl. 164. st. 1. ZVDSP-a propisano je da pošteni posjednik tuđe stvari koju nema pravo posjedovati mora je predati vlasniku ili osobi koju taj odredi, ali nije dužan dati naknadu za to što ju je upotrebljavao i od nje imao koristi primjerene onom pravu na posjed za koje je vjerovao da mu pripada, a ne treba niti naknaditi ono što je pritom oštećeno ili uništeno.

14. Prema odredbi članka 8.st.1. ZVDSP-a, koristi su plodovi neke stvari ili prava, a i druge prednosti koje donosi uporaba neke stvari ili prava, dok je odredbom stavka 4. istog članka propisano da koristi pripadaju onome kome pripada i stvar ili pravo koje ih donosi, ako na posebnom pravnom temelju ne pripadaju kome drugome, time da onaj tko se na postojanje takva pravnoga temelja poziva, treba ga i dokazati.

15. Odredbom čl. 165. st. 1. ZVDSP-a propisano je da nepošteni posjednik tuđe stvari mora je predati vlasniku ili osobi koju taj odredi, te naknaditi sve štete koje su na njoj nastale i sve koristi koje je imao za vrijeme svojega posjedovanja, pa i one koje bi stvar dala da ih nije zanemario.

15.1. Dakle, vlasnik (suvlasnik) nekretnine ima pravo na naknadu koristi od nepoštenog posjednika, za vrijeme za koje mu je bilo onemogućeno korištenje nekretnine, stoga u konkretnom slučaju, za odlučivanje o zahtjevu tužitelja za isplatu naknade zbog nemogućnosti korištenja suvlasničkog dijela (1/3 udjela) predmetne nekretnine mjerodavne su odredbe čl. 164. i čl. 165. ZV-a, na koje upućuje i pravno shvaćanje Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske br. Su-IV-188/09 na sjednici od 26. listopada 2009. god. prema kojem: "Ako je određena stvar još uvijek u nepromijenjenom obliku (očuvanog identiteta) u posjedu nevlasnika, valja primijeniti odredbe čl. 164. st. 1. i čl. 165. st. 1. ZV-a, prema kojim odredbama je samo nepošten posjednik dužan naknaditi koristi od uporabe tuđe stvari. Takvo pravno shvaćanje o primjeni odredbi čl. 164 i 165. ZV-a zauzeto je i na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 1. ožujka 2021. u odnosima između suvlasnika (vlasnika i posjednika), kada jedan suvlasnik onemogući drugog u korištenju (su)vlasništva stvari.

16. Nadalje, u parnici u kojoj je predmet spora zahtjev (su)vlasnika protiv posjednika koji koristi i posjeduje tuđu stvar (ili tuđi suvlasnički dio stvari), za isplatu naknade za to što je upotrebljavao i od nje imao koristi, odnosno naknade za sve koristi koje je tuženik (tuženici) imao/ju za vrijeme svojega posjedovanja, na temelju članka 164. i 165. ZVDSP-a, za odluku o tužbenom zahtjevu odlučno je utvrditi pravni položaj posjednika, pritom nije nužno da se tužbenim (vlasničkim) zahtjevom istodobno traži i predaja te stvari u (su)posjed, ako je (su)vlasnik na odgovarajući način izrazio volju za posjedovanjem stvari.

17. U smislu odredbe članka 18. st. 3. ZVDSP-a, posjed je pošten ako posjednik kad ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, ali poštenje prestaje čim posjednik sazna da mu pravo na taj posjed ne pripada. Prema odredbi članka 18.st.4. ZVDSP-a, ako je u sporu o pravu na posjed pravomoćno odlučeno da pravo na posjed ne pripada posjedniku, njegov je posjed nepošten od časa kad je primio tužbu; to na odgovarajući način vrijedi i kad je o pravu na posjed konačno odlučilo drugo nadležno tijelo ili sud u nekom drugom postupku.

18. Pošteni posjednik u svakom slučaju, postaje nepošten od trenutka kada je primio tužbu na predaju u (su)posjed, ali se tuženikovo nepoštenje može dokazivati i u odnosu na vrijeme prije podnošenja tužbe, ako je tuženike tužitelj na odgovarajući način pozvao na predaju stvari u (su)posjed.

19. Kako je to već prethodno istaknuto, za odlučivanje o zahtjevu za isplatu naknade zbog nemogućnosti korištenja predmetne nekretnine u smislu odredbe čl. 164. i 165. ZV-a, dovoljno je da je tužitelj kao suvlasnik na odgovarajući način izrazio volju za posjedovanjem stvari i da je tu volju jasno manifestirao prema tuženicima.

20. Iako je tužitelj u svom iskazu naveo da se tuženicima obraćao za predaju u suposjed nekretnine i prije podnošenja ove tužbe, ali “da mu se to zabranilo, da mu se prijetilo”, u tom pravcu tužitelj sudu nije predočio osim svog iskaza niti jedan drugi valjan i relevantan dokaz kojima bi potvrdio svoje navode da su mu tuženici priječili ili zabranili pristup nekretnini i uvođenje u (su)posjed.

21. U svom iskazu tužitelj navodi da je kupio nekretninu od tete tuženika pod 2. JJ, odnosno sestre pok.ZJEO i to njen suvlasnički udio od 1/3 koji da je ona dobila iza ostavine pok. oca i da se za taj dio uknjižio u zemljišnim knjigama, da ni prodavateljica nije bila u posjedu nekretnine, tako da nije ni on stupio u posjed. U posjedu nekretnine da su tuženici OJ i JJ i nitko drugi da nije u posjedu ove nekretnine. Nadalje, da je pokrenut postupak za razvrgnuće suvlasničke zajednice na nekretnini, prvo od UJ, a potom da je on dva puta pokrenuo postupak, koji postupak da je prekinut kad je umro otac od JJ, Z, i da taj postupak nije okončan. Navodi da se radi o nekretnini koja da ima prizemlje, 1 kat i tavan, izvanka da je zapuštena, da su otvoreni prozori, ali da u kakvom je ona stanju to da se mora pitati tužene, oni da žive tamo, tako da ako žive onda da je pogodna za stanovanje ali da se njemu ne dozvoljava prilazak ovoj nekretnini. Osim ove kuće on da je suvlasnik ujedno i zemlje na kojoj da je ova kuća izgrađena koja ima ukupnu površinu 2070 m2. Inače da plaća vodnu naknadnu za svoj proporcionalni dio svaki mjesec, a godišnje da plaća i porez za kuću za odmor za 67 m2. Inače da ne plaća ni struju ni vodu, ali da živim u njoj da bi plaćao. Na poseban upit suda je li je isti pokušao stupiti u posjed i na koji način, navodi da je postojalo više razgovora sa tuženicima, ali i sa ostalim suvlasnicima, ali ne svima, a najviše da je razgovarao sa suprugom od tužene OJ (pok. ZJEO), te da u tim razgovorima je njemu zabranjen pristup posjedu nekretnine, da mu se prijetilo i slično tome. Navodi da im je nudio što im paše, ali da njima odgovara status quo odnosno oni da nisu prihvatili ništa od ponuđenog. Na poseban upit zamj. pun. tužitelja na koji način da ga tuženici sprječavaju u tome da stupi u posjed nekretnine odnosno u suposjed, navodi da mu ne daju, guraju ga, prijete mu, a osim toga da oni obrađuju i cijelu površinu ove zemlje, a njemu da ne dopuštaju da u tome sudjeluje, njegova da je 1/3 priključka vode, struje, kanalizacije. Zadnji put da je bio na nekretnini prije 3 godine. Tamo da je zatekao tuženika pod 2., da je bio dosta neugodan prema njemu, tamo da prođe otprilike svakih mjesec dana, da nekretnina predstavlja samostojeću obiteljsku kuću, koja da se sastoji se od prizemlja, kata i tavana, a svaka etaža da ima površine 132 m2, a to da je utvrdio vještak. Na upit da li je pokrenuo postupak za uvođenje u suposjed nekretnine, navodi da je to sad ovaj postupak u kojem traži da može svoje koristiti i sa svojim raspolagati. Na upit zamj. pun. tuženika da li se osim ovog što je rekao obraćao tuženima ili na neki drugi način tražio da mu se omogući suposjed nekretnine, navodi da se obraćao dopisima puno puta. Tužena pod 1 njemu da je rekla da kuća nije njegova, već da je njegova samo zemlja. Tuženici da žive u kući na katu kuće, a u prizemlju kuće da se nalaze miševi, štakori i ostale životinje.

22. U svom iskazu prvotužena navodi da na prvom katu, žive ona i njen sin JJ, tužitelj u postupku da je izrekao neistine odnosno neistinite podatke tako da je točno da se vodio sudski postupak razvrgnuća između njenog pok. supruga ZJEO i tužitelja, međutim da u tom postupku vještaci su dali nekoliko mogućnosti i njen suprug da je stalno isticao da je 1/3 tužitelju svakako pripada, da mu nije to nikada osporavao, međutim tužitelj da od više tih ponuđenih varijanti od vještaka nije prihvaćao ništa, tako da je u konačnici taj postupak završen na način da je tužitelj upućen u parnicu, a o tome da postoji rješenje. Nadalje, da se pokrenuo i drugi postupak, odnosno tužitelj da je pokrenuo drugi postupak za razvrgnuće, ali da zna da je iza smrti supruga jedne prigode došao kod njih u kuću i da je rekao da oni svi kao nasljednici imaju po 1/9, a da on ima 3/9, pa da bi on bio u prednosti i počeo određivat tko će uzeti koju prostoriju, ali da mu je na to ona rekla da on ne može uzimati i koristiti te prostorije već da će to biti na način kako to sud odredi u postupku. Što se tiče ovog drugog postupka u njemu da je tužitelj bio pozvan na uplatu predujma za vještačenje, a to da je on sam tražio, međutim on na tu uplatu nije izvršio, tako da je taj postupak prekinut jer da on ustvari nije uplatio predujam za potrebna vještačenja niti da se pojavio na ročištu. Na poseban upit suda da li je tuženik na neki način tražio uvođenje u suposjed ove nekretnine, navodi da on nikada nije tražio uvođenje u suposjed, da im nije pisao nikakva pisma, dopise, kako je to naveo, a da nakon što je njen suprug umro, on da je posebno zvao svakog suvlasnika iznuđivao ih i tražio da mu svatko od njih proda svoj suvlasnički dio, a na poseban upit suda da li je nju zvao da mu proda svoj suvlasnički udio navodi da nju nije zvao. Nadalje, prvi put tužitelj da je bio kod njih iza smrti njenog supruga, a drugi put da je došla na ovu nekretninu kad je bio njen sin JJ, a tada da je bilo samo govora o diobi, a on da nije tražio nikakav ulazak u suposjed. Tužitelju da nitko ne osporava njegovu 1/3, ali on da odugovlači, da ne priznaje ništa, ne želi priznati niti ono što su vještaci predložili u postupku razvrgnuća. Isto tako dok je njen pok. suprug bio živ on da je njemu kazao da on ne želi dio u kući, već da u zamjenu za to tražio dio na preostalom zemljištu gdje bi on navodno gradio zgradu, međutim, on da je za to puno tražio, tako da njen suprug na to nije pristao. Oni da su htjeli otkupiti njegov suvlasnički udio, međutim on da je za taj svoj suvlasnički udio tražio 300.000,00 eura, a zna da ga je platio 20.000,00 eura jer da je tako pisalo u kupoprodajnom ugovoru. Na poseban upit zamj. pun. tuženika je li tužitelju ikada priječila suposjed na bilo koji način, navodi da normalno da nisu, jer da tužitelj nikad nije ni tražio da uđe u taj suposjed. Na poseban upit zamj. pun. tuženika može li tužitelj i dan danas koristiti ovu nekretninu, ako to želi, tužena navodi da može, da njemu pripada 1/3 i da može se opredijeliti za što želi i to slobodno koristiti.

23. U svom iskazu drugotuženik navodi da ono što zna da je tužitelj jedanput došao kad je bila majka, a drugi put da je došao kad je bio on. Inače da ono što on ima saznanja, a zapravo tužitelj da nikad nije htio imati ovu staru kuću, on da je htio da mu se prepusti zemlja, a da je imao nekakve planove kako bi na toj zemlji gradio nekakvu kuću, zgradu. Navodi da tužitelj izričito nikada nije tražio uvođenje u suposjed ove nekretnine niti postoje o tome ikakvi zapisi, dopisi, a niti da mogu postojati jer da on to nikad nije ni tražio. U predmetnoj nekretnini da žive majka i on na katu, prizemlje da je prazno, a u odnosu na to prizemlje nitko od njih da nema ključ tako da je ono slobodno i može se u njemu slobodno pristupiti. Tužitelju da nikad ništa nisu branili, da on koristi ovu nekretninu, da nisu s njim puno ni komunicirali osim ovako preko suda, jer da on u svojoj komunikaciji zna biti dosta bezobrazan tako da je ta komunikacija otežana.

24. Analizirajući iskaze parničnih stranaka, sud ocjenjuje iskaz tužitelja kao neuvjerljiv, neargumentiran i nelogičan, usmjeren na poboljšanje svoje parnične pozicije, dok iskaze tuženika ocjenjuje kao uvjerljive, argumentirane, logične, konzistentne i suglasne sa ostalim izvedenim dokazima. Posebice sud ocjenjuje iskaz tužitelja kao neuvjerljiv u dijelu kada navodi da se obraćao tuženicima pismima i dopisima u kojima da je od istih tražio uvođenje u suposjed nekretnine. Međutim takav iskaz potpuno je paušalan i nepotkrijepljen sa drugim relevantnim dokazima (bilo u pisanom obliku ili personalni dokazi koji bi takve činjenice potvrdili).

25. Analizirajući spis poslovnog broja R1- 381/2021, proizlazi kako je tužitelj kao predlagatelj pokrenuo izvanparnični postupak radi razvrgnuća suvlasničke zajednice nekretnina dana 15. rujna 2021. godine, u kojem postupku su između ostalih predloženika i tuženici u ovom postupku, koji postupak je u tijeku, a prema zapisniku od dana 30. siječnja 2023. godine, koji je bio zadnja postupovna radnja proizlazi da predlagatelj (tužitelj) nije uplatio predujam za troškove pristupa suda na lice mjesta uz sudjelovanje sudskih vještaka, zbog čega sud nije pristupio na lice mjesta, te je predlagatelj ujedno poslao podnesak da sud opozove predmetno rješenje, zbog čega je uređujući sudac pozvao stranke da se izjasne u roku od 15 dana je li postoji spor u pogledu predmeta diobe, sadržaja diobe, opsega predmeta diobe i omjera suvlasništva.

26. Sud posebno cijeni iskaz prvotužene kada navodi da tuženici “nisu na nikakav način priječili suposjed tužitelju, jer da i sam tužitelj nikad nije ni tražio da uđe u taj suposjed” i da se “tužitelj i danas danas može koristiti nekretninom, ako to želi i da može se opredijeliti za što želi i to slobodno koristiti”, te iskaz drugotuženika kada navodi da je “prizemlje nekretnine slobodno i da oni nemaju ni ključ od prizemlja”, čime isti dokazuju da ne spriječavaju tužitelja u korištenju nekretnine kao i da nekretnina kao cijelina nije u cijelosti u njihovom posjedu, već da postoje određeni dijelovi nekretnine koji se mogu nesmetano koristiti i kojima tužitelj može slobodno pristupiti. U prilog ovim utvrđenjima ide svakako i činjenica da tužitelj nije nikada pokrenuo parnični ili drugi postupak za predaju u suposjed, niti da postoji kakva sudska odluka sa kojom bi tuženici bili upoznati i prema kojoj bi bili dužni predati nekretninu u suposjed (jer bi tim trenutkom postali nepošteni posjednici), a štoviše čak je svojim iskazom tužitelj potvrdio da on upravo ovim postupkom to traži, tako da su tuženici o činjenici iskazivanja volje tužitelja za predajom u (su)posjed po stajalištu ovog suda upoznati tek pokretanjem ovog postupka. Također tuženici nisu povrijedili ni odredbu čl. 38. ZVDSP-a jer tužitelj ničim nije dokazao da su mu povrijeđena prava kao suvlasnika, niti u čemu bi se sastojala takva povreda prava, obzirom da mu tuženici nikad nisu priječili korištenje nekretnine i da tuženici ne koriste predmetnu nekretninu kao cijelinu, čime su ostavili mogućnost slobodnog korištenja dijela nekretnine i tužitelju kao suvlasniku.

27. Dovodeći u svezu iskaze parničnih stranaka s ostalim dokazima izvedenim tijekom postupka, posebno imajući u vidu sadržaj zapisnika iz spisa R1- 381/2021, razvidno je da je sadržaj ovog zapisnika u skladu s navodima tuženika kada navode u svom iskazu da je upravo tužitelj taj koji nije uplatio troškove za izlazak suda na lice mjesta uz sudjelovanje vještaka i da upravo tužitelj opstruira i odugovlači postupak radi razvrgnuća suvlasničke zajednice.

28. Naime, tužitelj je taj koji je dužan svoje navode dokazati, a on u ovom postupku nije dokazao postojanje ili nepostojanje pravno relevantnih činjeničnih pretpostavki za koje tvrdi da su ispunjene u prilog osnovanosti postavljenog tužbenog zahtjeva za naknadu zbog nemogućnosti korištenja predmetne nekretnine.

29. Nadalje, kako se poštenje presumira (čl. 18. st. 3. ZV-a), a tužitelj u postupku nije dokazao da se tuženicima obraćao za predaju u suposjed i prije podnošenja tužbe (28. travnja 2023.g.) zbog izostanka valjanih dokaza na navedene okolnosti, ukazuje se neosnovan zahtjev tužitelja temeljem odredbe čl. 164. st. 1. ZV-a za naknadu koristi koju bi tužitelj kao drugi suvlasnik mogao ostvariti za svoj suvlasnički dio nekretnine za utuženo razdoblje od 1. svibnja 2018.g. do trenutka podnošenja tužbe, u kojem razdoblju su tuženici nekretninu držali u posjedu kao pošteni posjednici, obzirom da tužitelj nepoštenje posjeda tuženika u tom razdoblju nije dokazao, pa mu stoga ne pripada pravo potraživati od tuženika naknadu za korištenje suvlasničkog dijela nekretnine tužitelja, jer se tuženici ne mogu smatrati nepoštenim suposjednicima u smislu odredbe čl. 165.st. 1. ZV-a kroz utuženo razdoblje, slijedom čega je odlučeno u tom dijelu kao pod točkom I. izreke presude.

30. Što se tiče utvrđenja visine naknade za korištenje tuđe stvari (tužitelj nije specificirao je li se radi o najamnini ili zakupnini), valja kazati da je tužitelj odustao od izvođenja dokaza na okolnost visine naknade, a takve činjenice na okolnosti visine potraživanja, obzirom da u postupku tužitelj nije dokazao ni osnov potraživanja, nisu ni relevantne za konačno odlučivanje.

31. Sud je na temelju svih provedenih dokaza i rezultata cjelokupnog dokaznog postupka, osnovom odredbi čl. 7. st. 1., čl. 8. i čl. 219. st.1 Zakona o parničnom postupku („Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08 , 123/08 , 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25- nastavno ZPP-a, koji se Zakon ima primijeniti u ovom postupku), ocjenom svakog dokaza zasebno i svih izvedenih dokaza zajedno u njihovoj međusobnoj vezi, odlučio kao u izreci presude.

32. Za odluku o troškovima postupka sud odlučuje prema odredbama čl. 154. i čl. 155. ZPP-a, koje odredbe su i primijenjene prilikom odlučivanja o parničnim troškovima, te sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" 138/23, 107/25 dalje OT), Zakonu o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj 118/2018 i 51/2023), Uredbi o Tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine" 53/19, 92/21, 51/23) i priloženom popisu parničnog troška, imajući u vidu vrijednost predmeta spora.

33. Tuženicima koji su u cijelosti uspjeli u postupku, a koji su bili zastupani po kvalificiranom punomoćniku koji je odvjetnik priznato je odredbom čl. 154. i 155. ZPP- a, u skladu s VPS-om sljedeći trošak, a sukladno Tarifi br. 7. o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika: za sastav odgovora na tužbu (Tbr.8) po 500 bodova, zastupanje na ročištima od dana 11.06.2025., 20.01.2026., 17.03.2026., 1.06.2026., sve po 500 bodova (Tbr.9. t.1), što daje ukupno 2500 bodova, vezano za visinu vrijednosti boda od 2,00 EUR daje ukupno 5.000,00 EUR, uz uvećanje za od 10% za zastupanje dva tuženika, prema Tbr.40, daje iznos 5.500,00 EUR, uvećano za PDV od 25% (1.375,00 EUR) dobije se ukupan iznos od 6.875,00 EUR, koliko je dosuđeno tuženicima u točki II. izreke presude.

34. Na iznos troška teku zatezne kamate od presuđenja do isplate temeljem čl. 151. st.3. ZPP-a, prema stopi zatezne kamate sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21,114/22, 156/22, 155/23, ZOO).

U Trogiru, 2. srpnja 2026.

Sutkinja

Danira Vujević

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove odluke dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana dostave. Žalba se podnosi ovom sudu elektroničkom komunikacijom ili u pisanom obliku u 3 primjerka (čl.106.a st.5.ZPP), a o žalbi odlučuje županijski sud.

DNA:

- tužitelju po punomoćniku Denisu Kulušiću, odvjetniku u Splitu

- tuženicima po punomoćniku Gordanu Loliću, odvjetniku Zajedničkom odvjetničkom uredu Mira Boban & Gordan Lolić, Split, Šegedinova 1

- spis, ovdje