REPUBLIKA HRVATSKA

Trgovački sud u Zagrebu

Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

P-2057/2025

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu toga suda Hrvoju Lukšiću kao sucu pojedincu, na temelju pisanog prijedloga višeg sudskog savjetnika - specijalista Tihane Božičević u pravnoj stvari tužitelja AUTO ŠATRAK d.o.o., Koprivnica, Bjelovarska cesta 18, OIB: 23764338703, kojeg zastupa punomoćnik Ivan Župan, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Župan, Babić & Antunović d.o.o. iz Zagreba, Horvatova ulica 80A, protiv tuženika ADRIATIC OSIGURANJE d.d., Zagreb, Listopadska ulica 2, OIB: 94472454976, kojeg zastupa punomoćnica Tamara Stanić Sertić, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Grgić & Partneri d.o.o. iz Zagreba, Ulica grada Vukovara 282, radi isplate iznosa od 198,25 EUR-a, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 18. svibnja 2026. godine u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja i zamjenice punomoćnice tuženika, s danom objave 02. srpnja 2026. godine

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 198,25 EUR-a sa zakonskim zateznim kamatama, tekućim od dana 22. svibnja 2024. godine pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu kojim se nalaže tuženiku isplatiti tužitelju zakonske zatezne kamate na iznos od 198,25 EUR-a sa zakonskim zateznim kamatama, tekućim od dana 22. svibnja 2024. godine pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope iznad tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od petnaest dana.

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 207,41 EUR-a zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 02. srpnja 2026. godine do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

IV. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 44,52 EUR-a zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 02. srpnja 2026. godine do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, kao neosnovan.

V. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 187,50 EUR-a, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 02. srpnja 2026. godine do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi podnesenoj ovom sudu dana 16. rujna 2025. u bitnome navodi da je u prometnoj nezgodi koja se dogodila dana 16. ožujka 2024. godine nastala šteta na vozilu, marke i tip OPEL ASTRA 1.2 BUSINESS EDITION, registarskih oznaka [registarska oznaka], u vlasništvu oštećenika ĆI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju štetu je tuženik obvezan nadoknaditi sukladno polici obveznog osiguranja štetnika koju isti ima ugovorenu kod tuženika, prema odredbama Zakona o osiguranju i Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05., 41/08. 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23; dalje: ZOO), te da je oštećenik prijavio štetni događaj tuženiku, pa da su djelatnici tuženika dana 22. ožujka 2024. godine pregledali vozilo, procijenili štetu i napravili zapisnik o izvidu štete, referentni broj: 248510510212, da je tuženik utvrdio da je šteta pravno osnovana te je poslao obavijest o izvršenoj uplati visine štete, međutim tuženik je samo djelomično podmirio iznos predmetne štete. Nadalje, da je nakon štetnog događaja oštećenik svoje vozilo odlučio popraviti kod tužitelja čija je primarna djelatnost popravak vozila (limarija i lakiranje), da je tužitelj predmetno vozilo popravio sukladno zahtjevu vlasnika, odnosno vratio u stanje kakvo je bilo prije nastanka štetnog događaja, a sve sukladno pravilima struke, kao i da oštećenik kao potrošač ima pravo svojom slobodnom voljom odabrati gdje će svoje vozilo popraviti i ne treba odabrati za popravak vozila onaj servis koji je ugovorni partner tuženika, o čemu su jasno i decidirano svoja stajališta iznijeli i Agencija za zaštitu tržišnog natjecanja kao i Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga. Oštećenik je za svoj popravak odabrao tužitelja, koji ima službenu cijenu sata rada po kojoj radi, a da uvjetima police obveznog/kasko osiguranja nije (niti ne smije biti) određeno po kojoj cijeni će drugi poslovni subjekt izvršavati svoj rad niti ne smije biti određeno gdje će se popravljati vozilo, te da je tužitelj je vozilo preuzeo i izvršio popravak prema pravilima struke te je za svoju uslugu ispostavio račun, br. 572/01/8, a koji račun u ukupnom iznosu od 800,65 EUR-a (PDV uključen), koji iznos je dužan podmiriti tuženik kako bi nadoknadio štetu oštećeniku. Tužitelj je račun popravka poslao na ovjeru i znanje tuženiku putem e-maila te je tuženik odgovorio i ovjerio odnosno likvidirao račun, ali samo na iznos od 602,40 EUR-a. Razliku od 198,25 EUR-a po računu koji tuženik nije platio, isti opravdava da je to cijena rada limara i lakirera koji oni priznaju. Upravo ta razlika o cijeni rada je predmet ovoga spora koji je dužan podmiriti tuženik. Dakle, da tuženik neosnovano sebi uzima pravo da određuje cijenu sata rada/usluge drugog gospodarskog subjekta. Ujedno, tužitelj ističe da je službena cijena sata rada njegove radionice 40,00 EUR-a / sat plus PDV, te da prema načelima tržišnog natjecanja svaki poslovni subjekt ima pravo raditi po satnicama koje sam odredi u zakonski određenom poslovnom prostoru, a da se naknada štete vezana za police obveznog ili kasko osiguranja sastoji u tome da je temeljna dužnost štetnika (a time i odgovornog osiguratelja) da uspostavi prijašnje stanje koje je postojalo prije nego što je šteta nastala (čl. 1085. st. 1. ZOO-a), dakle plaćanje stvarnih troškova popravka vozila, s time da stvaran trošak popravka vozila predstavlja račun popravka vozila koji je tužitelj u ovom slučaju uručio tuženiku, pa da su obzirom na prethodno navedeno, ustupitelj / oštećenik kao vlasnik popravljenog vozila te ovlaštena osoba tužitelja sklopili dana 27. veljače 2025. godine ugovor o ustupanju tražbine radi ispunjenja kojim je ustupitelj prenio potraživanje u iznosu od 198,25 EUR na primatelja tj. tužitelja, o čemu je obavješten ovdje tuženik, slijedom navedenog tužitelj predlaže usvojiti tužbeni zahtjev u cijelosti.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava aktivnu legitimaciju, navodeći da je tuženik kao odgovorni osiguratelj u cijelosti naknadio štetu vlasniku oštećenog vozila nesporno plaćenim iznosom od 602,40 EUR-a, te spori tužbeni zahtjev tužitelja kojim isti potražuje navodno preostali dio štete na vozilu u iznosu od 198,25 EUR, a koji predstavlja razliku o cijeni rada. Nadalje, da u kontekstu općih načela obveznopravnih odnosa iz čl. 5. i 10. ZOO-a, sama sloboda izbora vlasnika vozila gdje će popraviti vozilo, istom nikako ne daje pravo da optereti osobu koja je dužna naknaditi štetu/isplatiti osigurninu s većim novčanim iznosom popravka od onoga novčanog iznosa za koji je vozilo bilo moguće popraviti, a da kad oštećenik, neopravdano poveća novčani iznos popravka, svojim izborom popravka vozila u servisu u kojem je cijena rada veća od servisa po preporuci/uputama tuženika, isti sam odgovara za posljedice takvog izbora, u vidu razlike u cijeni koja je nastala zbog toga što nije želio popraviti vozilo u radionicama/servisima u koje je bio upućen od strane tuženika i u kojima bi cijena istog popravka bila niža, te spori navodni službeni cjenik tužitelja, pa slijedom navedenog, tuženik u cijelosti osporava osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva, kao i traženi tijek i stopu kamata ističući da tuženik nije u nikakvom ugovornom odnosu sa tužiteljem, pa predlaže odbiti tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti.

3. Tijekom postupka, tužitelj je ustrajao kod tvrdnji iznesenih u tužbi, a tuženik je ustrajao kod navoda iz odgovora na tužbu.

4. Sud je izveo dokaze uvidom u dokumentaciju koja prileži spisu i to: presliku računa popravka tužitelja br. 572/01/8 od 14. svibnja 2024. (list 10. spisa), presliku izvida štete tuženika broj: 248510510212 (list 12. spisa), presliku obrazložene ponude tuženika od 30. travnja 2024. (list 14. - 15. spisa), ispis naloga o uplati tužitelju 28. svibnja 2024. (list 16. spisa), ispis e-mail korespondencije stranaka (list 18. spisa), presliku službenog cjenika tužitelja (list 20. spisa), presliku ugovora o ustupanju tražbine od 27. veljače 2025. (list 22. - 24. spisa), presliku notifikacije o ustupu od 30. srpnja 2025. (list 26. spisa), dostavljenu sudsku praksu (list 28. - 37., 40. - 63., 96. – 101., 105. – 117., spisa), presliku mišljenja Hrvatske agencije za nadzor financijskih usluga od 03. srpnja 2015. (list 38. - 39. spisa), presliku mišljenja Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja KLASA: 034-08/18-01/093, URBROJ: 580-09/84-2020-043 od 20. veljače 2020. (list 64. - 67. spisa), ispis naloga o uplati tuženika oštećenici 14. svibnja 2024. (list 86. spisa), presliku računa AUTOCENTAR BRAJKOVIĆ d.o.o. i P.S.C.

ZAGREB d.o.o. za popravak vozila (list 87. – 88. spisa), presliku usporednih računa s potvrdama o uplatama (list 94. - 95., 102. – 104., 118. – 131. spisa).

5. Sud je odbio dokazni prijedlog tužitelja da sud pribavi policu obveznog osiguranja štetnika ugovorenu kod tuženika, za saslušanjem svjedoka ĆI, te zakonskog zastupnika tužitelja, kao i provođenjem prometno-tehničkog vještačenja na okolnost visine cijene sata rada tužitelja, kao i dokazne prijedloge tuženika da sud službenim putem pribavi od P.S.C. Varaždin i Autocentra Rajkovioć d.o.o. cijenu sata rada, vještačenje po vještaku za motorna vozila, saslušanje svjedoka ZI te da se od tužitelja pribave računi popravka vozila prema fizičkim i pravnim osobama za 2024. godinu i dokazi o plaćanju istih, provođenje financijskog vještačenja, te prometnog i financijskog vještačenje na okolnost cijene sata rada autolimara i lakirera u vrijeme popravka oštećenog vozila, te prometnog vještačenja na okolnost može li se predmetno vozilo vratiti u prvobitno stanje u servisima koje je odobrio tuženik, budući da po mišljenju ovog suda provođenje prethodno opisanih dokaza nije bilo potrebno, a niti bi bilo od utjecaja na donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari, kako će to još nastavno biti obrazloženo, obzirom da se odluka u ovoj pravnoj mogla donijeti temeljem isprava u spisu u skladu s odredbom čl. 492.a Zakona o parničnom postupku ("Narodne Novine" broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11, 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23.; dalje: ZPP) i čl. 464.a ZPP-a, slobodnom ocjenom dokaza, a imajući u vidu da se radi o sporu male vrijednosti (vrijednost predmeta spora iznosi 198,25 EUR-a), pa bi provođenje prethodno navedenih dokaznih prijedloga tužitelja i tuženika bilo povezano s nerazmjernim teškoćama i troškovima, budući da bi izvođenje istih doprinijelo duljini trajanja ovog postupka, te bi prouzročilo troškove koji bi znatno premašili vrijednost predmeta spora.

6. Ocjenom izvedenih dokaza, te temeljem rezultata cjelokupnog postupka, a u skladu s odredbom čl. 8. ZPP-a, ovaj sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan u cijelosti, izuzev zatražene stope zakonskih zateznih kamata na utuženi iznos.

7. Naime, predmet ovog spora je zahtjev tužitelja za isplatu preostalog iznosa od 198,25 EUR-a, na temelju ugovora o cesiji koji je tužitelj sklopio s oštećenikom ĆI prenijevši na tužitelja svoje potraživanje koje je imala prema tuženiku kao osiguratelju štetnika za popravak svog vozila, a koje potraživanje se sastoji u razlici cijene sata rada tužitelja i one koju je tuženik priznao u mirnom postupku.

8. Između stranaka nije sporna pasivna legitimacija u ovom postupku, nastanak štetnog događaja, te odgovornost osiguranika tuženika za isti, već je između stranaka sporna aktivna legitimacija tužitelja, osnov i visina potraživanja tužitelja, te stopa zakonskih zateznih kamata na utuženi iznos.

9. Prvenstveno, glede istaknutog prigovora aktivne legitimacije, ovaj sud ističe da su predmetni prigovor tuženika neosnovan.

10. Naime, uvidom u presliku ugovora o ustupanju tražbine od 27. veljače 2025. (list 22. - 24. spisa), ovaj sud je utvrdio da su tužitelj i ĆI predmetni Ugovor sklopili 27. veljače 2025., te da je istim Ugovorom, ĆI, kao ustupitelj, ustupio radi ispunjenja, tužitelju svoje novčano potraživanje prema tuženiku u iznosu od 198,25 EUR-a, a prema računu popravka za štetu br. 572/01/8 u ukupnom iznosu od 800,65 EUR-a i temeljem izvida štete tuženika br. 248510510212, dok je uvidom u presliku notifikacije o ustupu od 30. srpnja 2025. (list 26. spisa), sud utvrdio da je tuženik, u smislu odredbe čl. 82. ZOO-a, obaviješten o navedenom ustupu potraživanja.

11. Dakle, oštećenica ĆI je tužitelju ustupila svoju tražbinu prema tuženiku sukladno odredbi čl. 80. st. 1. Zakona o obveznim odnosima Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05., 41/08. 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23.; dalje: ZOO), a sukladno odredbi čl. 84. st. 1. ZOO- a, primatelj prema dužniku ima ista prava koja je ustupitelj imao prema dužniku do ustupanja. Budući da su tužitelj i ĆI u konkretnom slučaju, sklopili ugovor o ustupanju tražbine radi ispunjenja u smislu odredbe čl. 88. st. 2. ZOO-a, to se obveza dužnika (osiguranika tuženika) gasi, odnosno smanjuje tek kad vjerovnik (ovdje tužitelj) naplati ustupljenu tražbinu po osnovi naknade iz osiguranja.

12. Nadalje, uvidom u presliku izvida štete tuženika broj: 248510510212 (list 12. spisa), sud je utvrdio da se isti odnosi na vozilo marke i tip OPEL ASTRA 1.2 BUSINESS EDITION, registarskih oznaka [registarska oznaka], u vlasništvu oštećenika ĆI, oštećeno dana 16. ožujka 2024. i pregledano od strane tuženika 16. ožujka 2024., po polici osiguranja broj [broj police osiguranja], te da su pod opisom oštećenja navedeni dijelovi za popravak i to branik prednji desni, vrata stražnja desna – ušpricavanje, te je pod radno vrijeme popravka za limara navedeno 5,10 sati, , a za lakirera 7,10 sati. Potrošni materijal za limara iznosu 6,77, a za lakirera iznosi 145,75 EUR-a.

13. Nadalje uvidom u presliku obrazložene ponude tuženika od 30. travnja 2024. (list 14. - 15. spisa), ovaj sud je utvrdio kako je istom ponudom, tuženik obavijestio oštećenicu ĆI kako je završio propitivanje odštetnog zahtjeva u pogledu osnovanosti i procijenio visinu štete, te obavijestio da će nakon izvršenog popravka oštećenog vozila isplatiti štetu po računu popravka radionici koja je izvršila popravak vozila u skladu s izvidom štete tuženika ili oštećenici, dok je uvidom u ispis naloga o uplati tužitelju 28. svibnja 2024. (list 16. spisa) i ispis naloga o uplati tuženika oštećenici 14. svibnja 2024. (list 86. spisa), sud utvrdio da je tuženik isplatio oštećenici dana 14. svibnja 2024. iznos od 602,40 EUR-a, na ime popravka štete broj 248510510212, a koji iznos je oštećenica dana 28. svibnja 2024., na ime popravka štete broj 248510510212, sukladno računu tužitelja br. 572/01/8, isplatila tužitelju.

14. Slijedom navedenog, sasvim je razvidno da su neosnovan istaknuti prigovori tuženika, aktivne legitimacije tužitelja.

15. Uvidom u presliku računa popravka tužitelja br. 572/01/8 od 14. svibnja 2024. (list 10. spisa), sud je utvrdio da je tužitelj sukladno izvidu štete tuženika broj: 248510510212 izdao račun br. 572/01/8 dana 14. svibnja 2024., te da je datum dospijeća istog 21. svibnja 2024., kao i da se predmetni račun odnosi na popravak vozila oštećenice ĆI, da je ukupna cijena popravka 800,65 EUR-a (koji iznos uključuje PDV po stopi od 25%), te da je u predmetnom računu tužitelja navedeno da je utrošena količina radnih sati i to limarski radovi 5,1 h, lakirerski radovi 7,1 h, potrošni materijal limara u količini od 6,77 EUR-a, a potrošni materijal lakirera u količini od 145,75 EUR-a, koja količina radnih sati i potrošnog materijala, proizlazi i iz tuženikovog izvida štete broj: 248510510212 (list 12. spisa), kao i da je u predmetnom računom tužitelja obračunata cijena radnog sata (limarskih, lakirerskih radova) u visini od 40,00 EUR-a, što uvećano za PDV po stopi od 25%, iznosi 50,00 EUR-a po satu rada. Dakle, sud je utvrdio popravak je napravljen sukladno izvidu štete tuženika broj: 248510510212.

16. Ujedno, uvidom u presliku službenog cjenika tužitelja (list 20. spisa), potpisanog i ovjerenog od strane tužitelja, sud je utvrdio da cijena radnog sata limarskih i lakirerskih radova iznosi 40,00 EUR-a + PDV.

17. Ovaj sud je mišljenja da oštećenik može slobodno izabrati radionicu u kojoj će popraviti svoje vozilo, te da isti nije dužan popraviti vozilo u onom servisu koji mu preporuči osiguravajuće društvo, već je ovlašten popraviti vozilo u bilo kojem servisu koji se bavi popravkom određene vrste vozila, po cijeni koju taj servis naplaćuje svojim klijentima, dok okolnost što postoje i druge radionice u kojima bi cijena radnog sata bila jeftinija, ne predstavlja doprinos oštećenika šteti u smislu odredbe čl. 1092. ZOO- a. Tuženik nema ovlast, niti pravo određivati autoservisima cijene sata rada, a što proizlazi i iz priloženog stručnog mišljenje Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja KLASA: 034-08/18-01/093, URBROJ: 580-09/84-2020-043 od 20. veljače 2020. (list 64. - 67. spisa). Naime, poduzetnici, pa i oni koji se bave popravcima vozila, slobodno djeluju na tržištu, te ne postoje opravdani razlozi zbog kojih bi oštećenici bili dužni popravljati vozilo isključivo u servisu koji naplaćuje cijenu radnog sata koju priznaje tuženik.

18. Budući da iz dokaza provedenih u ovom postupku, a kako je to već prethodno detaljno obrazloženo, proizlazi da je tužitelj naplatio onu cijenu radnog sata u skladu s svojim službenim cjenikom, te da je i račun za popravak br. 572/01/8 u skladu s istim, pa činjenica da tuženik kao osiguratelj štetnika, ne prihvaća visinu satnice rada ovlaštenog servisera, ovdje tužitelja, po ocjeni ovog suda, nije od utjecaja na njegovu dužnost da taj trošak nadoknadi, posebice imajući u vidu kako je i obujam rada popravka, upravo u skladu s izvidom štete tuženika broj: 248510510212, te da tuženik tijekom ovog postupka niti ne navodi da je ugovorno ograničio visine satnice popravka, niti da je u sporno vrijeme imao takav ograničavajući ugovor sa serviserima, a pri čemu takvo ograničenje ne postoji niti u zakonu.

19. Slijedom svega navedenog, a imajući u vidu da je cijena sata rada u računu tužitelja broj 572/01/8 ispostavljena u skladu s tužiteljevom cijenom radnog sata utvrđenoj službenim cjenikom tužitelja, i to u obujmu radnih sati koje je i sam tuženik utvrdio u svom izvidu štete, to je tužitelju u odnosu na neplaćenu razliku cijene sata u smislu odredbe čl. 1046. ZOO-a nastala šteta koja se odnosi na razliku iznosa cijene sata rada koju tužitelj naplaćuje i cijene sata rada koju tuženik priznaje, pa je tuženik kao osiguratelj štetnika, s obzirom na valjani Ugovor o ustupanju tražbine radi ispunjenja, dužan tužitelju nadoknaditi utuženi iznos temeljem odredbe čl. 1085. st. 1. i 4. i odredbe čl. 84. st. 1. ZOO-a, stoga je valjalo usvojiti tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti i presuditi kao u toč. I. izreke ove presude.

20. Odredbom članka 81. st. 1. ZOO-a propisano je da s tražbinom na primatelja prelaze i sporedna prava, u koja spada i pravo na kamatu, pa je na tužitelja prešlo i pravo oštećenika na zakonske zatezne kamate.

21. S obzirom na to da iz računa popravka tužitelja br. tužitelja br. 572/01/8 od 14. svibnja 2024. (list 10. spisa), je razvidno da je datum dospijeća istog 21. svibnja 2024., te da tuženik sukladno odredbi čl. 183. st. 1. ZOO-a pada u zakašnjenje idućeg dana nakon dospijeća računa tužitelja, to tužitelj osnovano potražuje zakonske zatezne kamate na utuženi iznos počevši od 22. svibnja 2024., dok je stopa zateznih kamata određena sukladno odredbi čl. 29. st. 2. ZOO-a, a imajući u vidu da se ne radi o odnosu neposredno proizišlom iz trgovačkog ugovora, niti iz ugovora između trgovca i osobe javnog prava, pa je stoga glede zakonskih zateznih kamata na utuženi iznos, presuđeno kao u toč. I. i II. izreke ove presude.

22. Odluka o troškovima postupka iz toč. III. i IV. izreke presude temelji se na odredbama čl. 154. st. 1., čl. 151. st. 1. čl. 155. ZPP-a. Tužitelju je tako priznat kao potreban za vođenje postupka zatraženi trošak zastupanja po odvjetniku sukladno Tarifi o nagradama i naknadama za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 138/23.; dalje: OT), a temeljem vrijednosti predmeta spora u iznosu od 198,25 EUR-a i to: za sastav tužbe u iznosu od 50,00 EUR-a (Tbr. 7. t. 1. OT-e), uvećano za 25 % PDV-a u iznosu od 12,50 EUR-a (Tbr. 46. OT-e), što ukupno iznosi 62,50 EUR-a, sastav podneska od 12. prosinca 2025. u iznosu od 50,00 EUR-a (Tbr. 8. t. 1. OT-e), uvećano za 25 % PDV-a u iznosu od 12,50 EUR-a (Tbr. 46. OT-e), što ukupno iznosi 62,50 EUR-a, za zastupanje na ročištu dana 18. svibnja 2026. u iznosu od 50,00 EUR-a (Tbr. 9. t. 1. OT-e), uvećano za 25 % PDV-a u iznosu od 12,50 EUR-a (Tbr. 46. OT-e), što ukupno iznosi 62,50 EUR-a. Tužitelju je također priznat kao potreban za vođenje postupka i zatraženi trošak sudske pristojbe na tužbu sukladno Tar. br. 1. t. 1. Uredbe o tarifi sudskih pristojbi („Narodne novine“ broj: 37/23.; dalje: Uredba), a u vezi odredbe čl. 1. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj: 118/18. i 51/23 ; dalje: ZOSP), te odredbe čl. 7. st. 1. ZOSP-a u iznosu od 6,64 EUR-a, kao i trošak sudske pristojbe presudu u zatraženom iznosu od 13,27 EUR-a sukladno odredbi čl. 2. st. 1. ZPP-a, Tar. br. 2. t. 1. Uredbe, a u vezi odredbe čl. 1. ZOSP-a. Dakle, tužitelju je priznat ukupan parnični trošak u iznosu od 207,41 EUR-a.

23. Odluka o zatraženoj zateznoj kamati na dosuđeni iznos troška parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 151. st. 3. ZPP-a, dok je visina stope određena sukladno odredbi čl. 29. st. 2. ZOO-a, a imajući u vidu da se ne radi o odnosu proizišlom iz trgovačkog ugovora, niti iz ugovora između trgovca i osobe javnog prava.

24. Slijedom svega navedenog, glede naknade parničnog troška tužitelju, odlučeno je kao u toč. III. izreke ove presude.

25. Tužitelju nije priznat kao osnovan trošak ročišta za objavu presude u iznosu od 25,00 EUR-a, uvećano za 25 % PDV-a u iznosu od 6,25 EUR-a, što ukupno iznosi 31,25 EUR-a, budući da tužitelj nije došao na ročište za objavu presude, pa navedeni trošak tužitelju nije niti nastao (čl. 151. st. 1. ZPP-a), te trošak sudske pristojbe na tužbu u zatraženom iznosu od 19,91 EUR-a, budući da se iznos od 13,27 EUR-a odnosi na sudsku pristojbu na rješenje kojim se poziva tužitelja na plaćanje sudske pristojbe na tužbu, a iz razloga što tužitelj nije pravovremeno sukladno odredbi čl. 4. st. 1. ZSP-a platio istu prilikom podnošenja tužbe, pa je navedeni trošak nastao krivnjom tužitelja.

26. Dakle, tužitelju nije priznat ukupan parnični trošak u iznosu od 44,52 EUR-a, pa je slijedom svega navedenog, odlučeno kao u toč. IV. izreke ove presude.

27. Budući da je tuženik u cijelosti izgubio parnicu, to je sukladno odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a, sud odbio zahtjev tuženika za naknadom troška parničnog postupka pa je slijedom navedenog odlučeno kao u toč. V. izreke ove presude.

U Zagrebu 02. srpnja 2026. godine

Sudac:

Hrvoje Lukšić

Odluku pismeno izradila:

Viši sudski savjetnik- specijalist:

Tihana Božičević

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 dana od dana objave presude ako je bila uredno obaviještena o ročištu za objave presude, a ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude, u roku od 15 dana od primitka prijepisa ove presude. Žalba se ulaže putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku. Presuda kojom se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. t. 3. ZPP-a (čl. 467. st. 1. ZPP-a). U postupku u sporovima male vrijednosti žalba protiv presude ne odgađa ovrhu, osim ako sud koji donosi presudu ili rješenje, iznimno, po službenoj dužnosti, obrazloženim rješenjem, odredi drukčije (čl. 467.a ZPP-a).

DNA:

1. tužitelju po pun. uz nalog za plaćanje sudske pristojbe na presudu

2. tuženiku po pun.