REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Posl.br. Pr-880/2024-62

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Danijeli Marotti Andrić, u pravnoj stvari tužitelja SE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Anti Pecirepu, odvjetniku u Zagrebu, protiv tužene Republika Hrvatska-Ministarstvo obrane, OIB: 66486182714, zastupane po Općinskom građanskom državnom odvjetništvu u Zagrebu, radi isplate, nakon glavne i javne rasprave zaključene 19. svibnja 2025., u prisutnosti punomoćnika tužitelja Ante Peciepa, odvjetnika i zastupnice tužene KE, više savjetnice specijaliste u OGDO, 2. srpnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženoj Republici Hrvatskoj - za Ministarstvo obrane da tužitelju SE isplati neto iznos od 1.169,35 EUR (slovima: tisuću sto šezdeset devet eura i trideset pet centi) zajedno sa zateznim kamatama, po kamatnoj stopi koja se od dana dospijeća pa do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna te od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, tekućom:

- na iznos od 95,81 EUR od 15.08.2022. godine

- na iznos od 35,95 EUR od 15.09.2022. godine

- na iznos od 65,88 EUR od 15.10.2022. godine

- na iznos od 65,88 EUR od 15.11.2022. godine

- na iznos od 65,88 EUR od 15.12.2022. godine

- na iznos od 65,88 EUR od 15.01.2023. godine

- na iznos od 97,04 EUR od 15.02.2023. godine

- na iznos od 97,04 EUR od 15.03.2023. godine

- na iznos od 14,13 EUR od 15.04.2023. godine

- na iznos od 69,41 EUR od 15.05.2023. godine

- na iznos od 69,41 EUR od 15.06.2023. godine

- na iznos od 69,41 EUR od 15.07.2023. godine

- na iznos od 92,34 EUR od 15.08.2023. godine

- na iznos od 44,55 EUR od 15.10.2023. godine

- na iznos od 44,55 EUR od 15.11.2023. godine

- na iznos od 44,55 EUR od 15.12.2023. godine

- na iznos od 44,66 EUR od 15.01.2024. godine

- na iznos od 38,07 EUR od 15.02.2024. godine

- na iznos od 38,07 EUR od 15.03.2024. godine

- na iznos od 10,84 EUR od 15.05.2024. godine pa sve do isplate, kao i naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 1.990,63 eura, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 2. srpnja 2026. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom parničnog troška za preostali iznos preko dosuđenog.

III. Odbija se zahtjev tužene za naknadu parničnog troška kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je bio zaposlenik kod tužene – MORH – Pukovnija vojne policije – sa sjedištem zapovjedništva u Zagrebu, na poslovima djelatne vojne osobe, sve do 1. srpnja 2022., kada je umirovljen. Za vrijeme rada u Ministarstvu obrane tuženik nije tužitelju uredno plaćao dodatke na plaću, radi čega je sudskim odlukama tuženiku naloženo isplatiti tužitelju neisplaćene dodatke na plaću. Međutim, prilikom umirovljenja i izračuna mirovinske osnovice tužitelju u njegov zbroj ostvarenih plaća i obračuna vrijednosnih bodova, temeljem kojeg se utvrđuje mirovinska osnovica, nisu uvršteni i iznosi dodataka na plaću iz svake priložene sudske presude pa je mirovinska osnovica i time tako utvrđena mirovina tužitelja bila manja od one koju bi tužitelj ostvario da su mu utuženi dodaci na plaću od strane tuženika pravovremeno obračunati i uplaćeni. Navodi da je 30. travnja 2024. podnio pred nadležnom službom HZMO zahtjev za obnovu postupka za donošenje novog rješenja o visini mirovine, u kojem bi se trebali obračunati i iznosi iz navedenih sudskih odluka i novih podataka o plaći . Kako temeljem čl. 134. Zakona o mirovinskom osiguranju (NN 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18, 102/19, 84/21, 119/22) tužitelju pripada pravo na uvećanu mirovinu tek od prvog dana idućeg mjeseca nakon donošenja rješenja u obnovljenom postupku, razvidno je kako je tužitelju od umirovljenja pa do podnošenja zahtjeva za obnovu postupka, odnosno do donošenja tog novog rješenja u obnovljenom postupku isplaćivan manji iznos mirovine od iznosa koji bi mu pripadao jer mu u ranijem obračunu mirovine nisu ušle u obračun osnovice plaće a time i mirovinske osnovice i iznosi utvrđeni citiranim sudskim odlukama. Zbog neuplate utuženih a potom i dosuđenih dodataka na plaću te pripadajućih poreza, prireza i doprinosa , kao i zbog nedostavljanja odgovarajućih obrazaca nadležnom HZMO-u o tome, tužitelj je oštećen za iznos razlike između ostvarene visine mirovine i visine mirovine koju bi tužitelj ostvario da je tuženik pravovremeno isplatio tužitelju dugovane neto iznose te pripadajuće poreze, prireze i doprinose na ove neto iznose i da je pravovremeno o tome dostavila odgovarajuće obrasce nadležnom HZMO i to od dana umirovljenja 1. srpnja 2022. pa do 1. svibnja 2024., kao prvog dana idućeg mjeseca nakon dana podnošenja zahtjeva za obnovu postupku, pa stoga tužitelj u ovom postupku potražuje naknadu štete u vidu manje isplaćene mu mirovine za navedeno utuženo razdoblje. Sukladno čl. 186.a Zakona o parničnom postupku tužitelj se obratio tuženiku radi mirnog rješenja spora, međutim njegovu zahtjevu nije udovoljeno.

1.1. Tužitelj je tijekom postupka dostavio rješenje HZMO od 8. srpnja 2024. kojim mu je utvrđena nova svota starosne mirovine temeljem njegovog zahtjev za obnovu postupka od 30. travnja 2024.

1.2. Nakon provedenog financijskog vještačenja, konačno preciziranim tužbenim zahtjevom kao u podnesku od 9. siječnja 2026. ispravljenim na ročištu dana 19. svibnja 2026. tužitelj predlaže obvezati tuženu na isplatu neto iznosa od 1.169,35 EUR-a sve s zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa pa do isplate, uz naknadu parničnog troška, s zateznim kamatama tekućim od presuđenja pa do isplate.

2. Tužena u odgovoru na tužbu i tijekom postupka navodi da osporava u cijelosti osnov i visinu tužbenog zahtjeva, ističe prigovor zastare za dio potraživanja podnositelja zahtjeva sukladno čl. 230. Zakona o obveznim odnosima. Tužena ističe kako izračuni mirovina nisu u nadležnosti Ministarstva obrane obzirom ne raspolaže podacima o visini isplaćenih mirovina, slijedom čega nije u mogućnosti dostavljati izračune razlike između ostvarene visine mirovine i mirovine koju bi podnositelj zahtjeva primio da su mu isplaćeni iznosi iz pravomoćnih presuda.

3. Tijekom dokaznog postupka sud je pročitao svu dokumentaciju koja prileži spisu te je proveden je dokaz financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Ručević vještačenja d.o.o.

4. Ocjenom provedenih dokaza u smislu odredbe čl. 8 Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti osnovan.

5. Prije svega, prigovor zastare istaknut po tuženoj je neosnovan. Naime, prema čl. 139. Zakona o radu (Narodne novine broj: 93/2014, 127/2017, 98/2019, 151/2022, 64/2023, dalje: ZR), potraživanja iz radnog odnosa zastarijevaju za pet godina. Prema odredbi čl.230. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23, dalje: ZOO), tražbina naknade štete zastarijeva za tri godine otkad je oštećenik doznao za štetu i za osobu koja je štetu učinila, dok u svakom slučaju ta tražbina zastarijeva za pet godina otkad je šteta nastala. Tužitelj je, po stavu ovoga suda, tek donošenjem novog rješenja, u obnovljenom postupku utvrđivanja mirovinske osnovice, a time visine mirovine nadležnog HZMO-a, donesenim u povodu tužiteljevog zahtjeva za obnovu postupka pred HZMO, temeljem pravomoćnih presuda, bio u mogućnosti saznati za točnu visinu štete. Naime, tek donošenjem novog rješenja HZMO-a od 8. srpnja 2024. tužitelju je priznato pravo na veću mirovinu i tek od tog datuma počinju i teći zastarni rokovi za naknadu štete. Tužena pogrešno smatra da se iznosi mirovina imaju smatrati povremenim potraživanjem koje zastarijeva u rokovima predviđenim čl. 216. ZOO a ne naknadom štete koja zastarijeva u rokovima predviđenim u čl. 230. ZOO. Naime, prema odredbi čl. 165. Zakona o mirovinskom osiguranju (Narodne novine br. 157/2013, 151/2014, 33/2015, 93/2015, 120/2016, 18/2018, 62/2018, 115/2018, 102/2019, 84/2021, 119/2022) propisano je da potraživanja naknade štete zastarijevaju istekom rokova određenih Zakonom o obveznim odnosima, te da rokovi zastare potraživanja naknade štete prema ovome Zakonu počinju teći od dana pravomoćnosti rješenja kojim je osiguraniku, odnosno korisniku priznato pravo iz mirovinskog osiguranja. Tužitelju, dakle, šteta nastaje tek isplatom mirovine (tada mu je imovina umanjena) i tim trenutkom (trenutkom isplate) nastaje i dospijeva njegovo potraživanje prema osobi odgovornoj za štetu i to samo u visini već isplaćenog iznosa invalidske mirovine. Prema tome, potraživanja tužitelja po osnovi isplaćenih mirovina, prema štetniku, zastarijeva u rokovima iz odredaba čl. 230. ZOO. Sukladno odredbi čl. 215. ZOO, zastara počinje teći prvog dana poslije dana kada je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze a tek primitkom novog rješenja HZMO, pokrenutog radi obnove upravnog postupka radi novog obračuna mirovine od strane tužitelja, tužitelj je saznao za postojanje štete i štetnika te je tek tada imao i mogućnost istaknuti bilo kakav zahtjev prema tuženoj. Kako je novo rješenje HZMO doneseno 8. srpnja 2024., to je najranije toga dana tužitelj mogao saznati za nastalu štetu u vidu manje isplaćene mirovine, pa mu od tada najranije i može početi teći zastarni rok, a kako je tužba sudu podnesena 23. lipnja 2024., to je prigovor zastare istaknut po tuženoj, u svakom slučaju, neosnovan u cijelosti.

6. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja kao bivšeg radnika tužene za isplatom razlike u mirovini za razdoblje od 1. srpnja 2022. do 1. svibnja 2024., i to uslijed činjenice da je tužena obračunala i isplatila tužitelju manju plaću, pa je isti morao ishoditi pravomoćne sudske presude na isplatu razlike plaće koja mu pripada (presudu Općinskog radnog suda u Zagrebu, Poslovni broj: Pr 5242/08 od 30. siječnja 2012., presudu Općinskog suda u Karlovcu, Poslovni broj: P-1547/11 od 16. studenog 2012., presudu Općinskog suda u Novom Zagrebu, Poslovni broj: Pr-161/17 od 20. siječnja 2023., presudu Općinskog suda u Karlovcu, Poslovni broj: Pr-743/2017 od 22. rujna 2023.), kojima je tuženoj naloženo isplatiti tužitelju neisplaćene dodatke na plaću, a koje su sve odluke pravomoćne.

7. Kako je tužitelju mirovina određena rješenjem HZMO, zbog propusta tužene prilikom izračuna mirovinske osnovice tužitelju, u mirovinu nisu uvršteni i iznosi dodataka na plaću iz citiranih sudskih presuda, pa je utvrđena mirovinska osnovica, a time i mirovina tužitelju, bila manja od one koju bi tužitelj ostvario da su mu utuženi dodaci na plaću od strane tuženika pravovremeno obračunati i isplaćeni.

8. Kako temeljem Zakona o mirovinskom osiguranju, čl. 121. st. 2., tužitelju pripada pravo na uvećanu mirovinu tek od prvog dana idućeg mjeseca nakon donošenja rješenja u obnovljenom postupku, razvidno je kako je tužitelju od umirovljenja isplaćivan manji iznos mirovine od iznosa koji bi mu pripadao da je tužena uredno ispunjavala svoje zakonske obveze u vidu redovite isplate dodataka na plaću, uplate poreza, prireza i doprinosa na iznos utvrđen u sudskim odlukama, kao i pravovremene prijave novih podataka o plaći tužitelja nadležnoj službi HZMO-a.

9. Kako je HZMO u obnovljenom postupku donio rješenje od 8. srpnja 2024. kojim se tužitelju određuje starosna mirovina u novoj svoti, to je tužitelj pretrpio štetu koja se očituje u razlici mirovine koju je u utuženom razdoblju primio i one koju je trebao primiti, a nije uslijed protupravnog postupanja tužene, a što je za posljedicu imalo manju mirovinsku osnovicu tužitelja, a slijedom toga i manju mirovinu.

10. Radi utvrđivanja visine tužbenog zahtjeva, u ovom predmetu proveden je dokaz financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Ručević vještačenja d.o.o.

11. Iz nalaza i mišljenja financijskog vještaka Ručević vještačenja d.o.o. od 14. srpnja 2025. proizlazi da je vještak mišljenja da razlika između starosnih mirovina koje je tužitelj primio i iznosa mirovina koje bi primio da su neisplaćeni dodaci na plaću specificiranih u presudama navedenim u tužbenom zahtjevu, uzeti u obzir prilikom izračuna prosječnih vrijednosnih bodova i mirovinske osnovice tužitelja, za razdoblje od 1. srpnja 2022. do 30. travnja 2024., ukupno iznosi 1.531,87 EUR bruto 12. Tužena se očitovala na zaprimljeni nalaz i mišljenje vještaka navodeći da nema primjedbi na matematički izračun vještaka.

13. Na zaprimljeni nalaz i mišljenje financijskog vještaka tužitelj je iznio prigovore te se vještak, nakon što je prikupljena dodatna dokumentacija, pisano očitovao podneskom od 30. prosinca 2025. navodeći da je, u skladu s pretpostavkama i izračunima iz osnovnog i ovog dopunskog nalaza, mišljenja da razlika između starosnih mirovina koje je tužitelj primio i iznosa mirovina koje bi primio da su neisplaćeni dodaci na plaću specificiranih u presudama navedenim u tužbenom zahtjevu, uzeti u obzir prilikom izračuna prosječnih vrijednosnih bodova i mirovinske osnovice tužitelja, za razdoblje od 1. srpnja 2022. do 30. travnja 2024., ukupno iznosi 1.169,35 EUR neto.

14. Tužitelj nije imao primjedbe na zaprimljeni dopunski nalaz i mišljenje vještaka te je podneskom od 9. siječnja 2026., sukladno dopunskom nalazu i mišljenju vještaka, postavio konačni tužbeni zahtjev.

15. Tužena nije imala primjedbe na zaprimljeni dopunski nalaz i miljenje vještaka.

16. Sud je u cijelosti prihvatio dopunski nalaz i mišljenje vještaka od 30. prosinca 2025., budući je isto logično i uvjerljivo te je provedeno od osobe koja raspolaže stručnim i naučnim znanjima potrebnim za provođenjem istog, pri čemu stranke nisu prigovarale istom.

17. Budući je tužitelj specificirao tužbeni zahtjev u skladu sa dopunskim nalazom i mišljenjem financijskog vještaka, sud je naložio tuženoj isplatiti tužitelju neto iznos od 1.169,35 eura, sve sa zateznim kamatama tekućim od 15. u mjesecu za prethodni mjesec, a koji tijek zateznih kamata tužena nije sporila, a isti je u skladu s odredbom čl. 92. st. 3. ZR.

17.1. Odluka o kamati donesena je sukladno odredbi čl. 29. st. 1. ZOO, koja propisuje da dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice, i zatezne kamate. Stopa zatezne kamate određena je čl. 29. st. 2. ZOO-a.

18. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a te su tužitelju priznati troškovi zastupanja po punomoćniku prema odredbama važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23, dalje OT), a prema vrijednosti predmeta spora i konačno preciziranom tužbenom zahtjevu. S obzirom da je tužena izgubila parnicu dužna je tužitelju naknaditi troškove parničnog postupka.

19. Tako su tužitelju priznati slijedeći troškovi: za sastav zahtjeva za mirno rješenje spora 75 bodova (Tbr. 32 OT), za sastav tužbe 75 bodova (Tbr. 7/1 OT), za sastav obrazloženog podneska od 11. srpnja 2024. 75 bodova (Tbr. 8/1 OT), za sastav podneska od 2. rujna 2024. 18,75 bodova (Tbr. 8/4 OT), za zastupanje na ročištu održanom 12. prosinca 2024. 75 bodova (Tbr. 9/1 OT), za sastav obrazloženog podneska od 29. siječnja 2025. 75 bodova (Tbr. 8/1 OT), za sastav obrazloženog podneska od 22. kolovoza 2025. 75 bodova (Tbr. 8/1 OT), za sastav obrazloženog podneska od 9. siječnja 2026. 75 bodova (Tbr. 8/1 OT), za zastupanje na ročištu održanom 19. svibnja 2026. 75 bodova (Tbr. 9/1 OT) te za pristup na ročište za objavu presude 37,5 bodova (Tbr. 9/3 OT), dakle ukupno 656,25 bodova, što uz vrijednost boda od 2,00 eura, uvećano za trošak PDV-a od 25% te za troškove financijskog vještačenja u iznosu od 350,00 eura, sveukupno trošak tužitelja iznosi 1.990,63 eura, a koji trošak je dužna platiti tužena.

19.1. Tužitelju su temeljem čl. 151. st. 3. ZPP-a, dosuđene zatezne kamate na parnični trošak po stopi zatezne kamate određene čl. 29. st. 2. ZOO-a, tekućima od presuđenja do isplate.

20. Tužitelju nije priznat zatraženi trošak za sastav podnesaka od 21. ožujka 2025., 24. srpnja 2025., 7. listopada 2025. i 28. listopada 2025., jer isti nisu bili potrebni za vođenje parnice u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP-a, niti je sud o istima odlučivao. Slijedom navedenog, zahtjev tužitelja za naknadom troškova parničnog postupka u iznosu preko dosuđenog je odbijen.

21. S obzirom da je tužena u cijelosti izgubila spor, sud je njen zahtjev za naknadu troška odbio temeljem čl. 154. st. 1. ZPP-a.

22. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 2. srpnja 2026.

Sutkinja:

Danijela Marotti Andrić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe nadležnom Županijskom sudu u roku od 8 dana od dana dostave presude. Žalba se podnosi pismeno, u 4 primjerka, putem ovog suda.

DNA:

1. punomoćniku tužitelja

2. zastupniku tužene, XXIX-P-DO-310/2024