REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-1530/2026-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A  Z B O G  O G L U H E

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu Ani Ćosić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice IJĆ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćniku Matku Novincu, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika, Raiffeisenbank Austria d.d., Magazinska cesta 69, Zagreb, OIB: 53056966535, radi utvrđenja ništetnosti, 2. srpnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se ništetnom odredba sadržana u članku 3. Ugovora o kreditu br. 028-50-3226472 od 13. siječnja 2006. koji su sklopili tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor, a koja glasi: „0,50 % (nula zarez pedeset posto) od iznosa kredita, jednokratna, naplaćuje se prilikom prvog korištenja kredita.“

II. Nalaže se tuženiku, RAIFFEISENBANK AUSTRIA d.d., OIB: 53056966535, da tužiteljici IJĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 304,05 eura zajedno sa zateznom kamatom tekućom od 2. srpnja 2026. pa do isplate, u visini po stopi se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je s tuženikom sklopio Ugovor o kreditu br. 028-50- 3226472, 13. siječnja 2006. na iznos od 22.000,00 CHF. Člankom 1. Ugovora o kreditu tuženik je odobrio i stavio na raspolaganje tužitelju kredit u iznosu od 22.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tuženika na dan korištenja kredita. Tužitelj se obavezao isti iznos kredita, uz valutnu klauzulu, s pripadajućim kamatama vratiti u vrijeme i na način utvrđen istim Ugovorom. Ugovorne strane su člankom 3. ugovorile naknadu za obradu kreditnog zahtjeva - 0,50 % od iznosa kredita, jednokratnu, a koja se naplaćuje prilikom prvog korištenja kredita međutim u ugovoru nije navedeno od čega se sastoji navedena naknada niti zašto je baš određena u tom iznosu. Tužitelj je predmetni kredit sklopio kao potrošač, te se radi o potrošačkom ugovoru o kreditu sukladno čl. 3. toč. 1. u svezi s čl. 56. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine br. 96/2003- dalje u tekstu ZZP/03). Nadalje ističe kako se radi o tipičnom formulacijskom obrascu ugovora, unaprijed sročenom i priređenom od strane tuženika, koji korisnik kredita može ili potpisati ili ne. Tužitelj smatra kako je ugovorna odredba o ulaznoj naknadi ništena obzirom da s njom tuženik nije pokrio niti troškove likvidnosti, a niti nemogućnost plasiranja kredita na tržište, niti da je pretrpio štetu, već tužitelj smatra da se u konkretnom slučaju radi o uračunavanju kamata protivno čl. 1024. st. 4. ZOO-a. Nadalje, tuženik je tužitelju odobrio jedan iznos kredita, a faktički mu isplatio drugi iznos, umanjen za navodne troškove obrade kredita, koja obrada, ulazi u opis radnog mjesta kreditnog referenta, zaposlenika banke, a i svi troškovi poslovanja banke obračunati u efektivnoj kamatnoj stopi koju je tuženik odredio ugovorom. Tužitelj ističe da stranke o spornim odredbama nisu posebno pregovarale, a iako je odredba čl. 3. ugovora o kreditu lako uočljiva ista nije jasna, jer se izričito ne navodi: o kojim uvjetima se radi već se paušalno navodi da se korisnik obvezuje prije korištenja platiti banci naknadu, na što se točno ta naknada odnosi, što se tim troškom pokriva te ostale parametre kako bi potrošač mogao donijeti konkretnu odluku prilikom sklapanja ugovora, te samim time ista odredba nije lako razumljiva prosječnom potrošaču, a to iz razloga jer iznos visine naknade nije naznačen u samom ugovoru. Tužitelj ističe da ništetnost odredabe članka 3. ugovora o kreditu proizlazi iz činjenice da tuženik u vezi istih nije pojedinačno pregovarao s tužiteljem, te se kao takva smatra nepoštenom, te uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. slijedom svega navedenog predlaže da utvrdi ništetnom odredba čl.3. Ugovora o kreditu te tuženiku naloži da tužitelju nadoknadi trošak postupka sa zateznim kamatama od dana donošenja presude do isplate.

2. Tuženiku je 1. travnja 2026. dostavljeno rješenje od 18. ožujka 2026. i tužba s prilozima, s pozivom da dostavi sudu u roku od 30 dana odgovor na tužbu, sukladno odredbi čl. 331. b st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje ZPP). Ujedno je upozoren da ako u određenom roku ne dostavi pisani odgovor na tužbu da će se donijeti presuda kojom se prihvaća tužbeni zahtjev – presuda zbog ogluhe, ako bude udovoljeno uvjetima iz čl. 331. b. st. 1. toč. 1. - 4. ZPP-a.

3. Odredbom čl. 331. b st. 1. ZPP-a, propisano je da ako tuženik ne podnese odgovor na tužbu u određenom roku, donijet će se presuda kojom se prihvaća tužbeni zahtjev (presuda zbog ogluhe) ako su tuženiku tužba i poziv za davanje odgovora na tužbu uredno dostavljeni, ako osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi te ako činjenice na kojima se temelji tužbeni zahtjev nisu u protivnosti s dokazima koje je sam tužitelj podnio ili s činjenicama koje su općepoznate te ako ne postoje općepoznate okolnosti iz kojih proizlazi da su tuženika spriječili opravdani razlozi da podnese odgovor na tužbu.

4. Kako su tuženiku rješenje od 18. ožujka 2026. i tužba s prilozima uredno dostavljeni 1. travnja 2026., a u određenom roku od 30 dana nije dostavio pisani odgovor na tužbu, te kako osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi, koje činjenice na kojima tužitelj temelji tužbeni zahtjev nisu u protivnosti s dokazima koje je priložio uz tužbu te kako ne postoje općepoznate okolnosti iz kojih proizlazi da su tuženika spriječili opravdani razlozi da podnese odgovor na tužbu, to je sud utvrdio da je udovoljeno uvjetima za donošenje presude zbog ogluhe pa je prihvaćen tužbeni zahtjev te je odlučeno kao u izreci, na temelju odredbe čl. 331. b ZPP-a.

5. Odluka o trošku donijeta je na temelju odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a sukladno vrijednosti predmeta spora i odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, br. 138/23, dalje Tarifa) i to za sastav tužbe u iznosu od 200,00 eura (Tbr.7.1.), što uvećano za PDV (25%) iznosi 250,00 eura, te trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 26,55 eura i na presudu zbog ogluhe u iznosu od 27,50 eura, odnosno ukupno 304,05 eura.

6. Odluka o kamatama na parnične troškove temelji se na odredbi čl. 151. st. 3. ZPP- a u vezi s odredbom čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23).

Zagreb, 2. srpnja 2026.

Sudac:

Ana Ćosić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude zbog ogluhe dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, u roku 15 dana od dana dostave prijepisa ove presude. Presuda zbog ogluhe ne može se pobijati zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

DNA:

1. pun. tužitelja uz rješenje o plaćanju sudske

pristojbe na presudu zbog ogluhe

2. tuženiku