1 Poslovni broj: 23. Kž-28/2022-9
Republika Hrvatska
Županijski sud u Sisku
Sisak, Trg Ljudevita Posavskog 5
Poslovni broj: 23. Kž-28/2022-9
U IME REPUBLIKE HRVATSKE
PRESUDA
Županijski sud u Sisku u vijeću sastavljenom od sudaca, Melite Avedić predsjednice vijeća, mr. sc. Zorislava Kaleba i Blažene Ereš, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Nikoline Krznarić, u kaznenom predmetu protiv optuženog L. P. zbog kaznenog djela iz članka 118. stavak 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj 125/11, 144/12, 56/15, i 61/15 - ispravak, 101/17, 118/18, 126/19 i 84/21; dalje: KZ/11), odlučujući o žalbama Općinskog kaznenog državnog odvjetništva u Zagrebu i optuženika podnesenim protiv presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu broj: 48. K-1878/21-11 od 26. listopada 2021., u javnoj sjednici vijeća održanoj dana 18. siječnja 2024.,
p r e s u d i o j e
Žalbe Općinskog kaznenog državnog odvjetništva u Zagrebu i optuženog L. P. odbijaju se kao neosnovane i potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu broj: 48. K-1878/21-11 od 26. listopada 2021. optuženi L. P. proglašen je krivim zbog počinjenja kaznenog djela protiv života i tijela – teškom tjelesnom ozljedom - opisanog i kažnjivog po članku 118. stavak 1. KZ/11.
1.1. Na temelju članka 118. stavak 1. KZ/11 optuženik L. P. osuđen je na kaznu zatvora u trajanju od 9 (devet) mjeseci, a na temelju članka 56. stavaka 1. - 3. KZ/11 optuženiku L. P. je izrečena uvjetna osuda te se navedena kazna zatvora neće izvršiti ako optuženik u roku od 4 (četiri) godine ne počini novo kazneno djelo.
1.2. Na temelju članka 54. KZ/11, u slučaju opoziva uvjetne osude, optuženiku će se u navedenu kaznu zatvora uračunati vrijeme provedeno u istražnom zatvoru, odnosno vrijeme lišenja slobode i to od 18. kolovoza 2021. do 26. listopada 2021.
1.3. Na temelju članka 158. stavak 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj: 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12 - odluka UsRH, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19 i 130/20 - odluka UsRH; dalje: ZKP/08) oštećeni K. Š. je sa postavljenim imovinskopravnim zahtjevom upućen u parnicu.
1.4. Na temelju članka 148. stavak 6. ZKP/08 optuženi L. P. oslobođen je plaćanja troškova kaznenog postupka koji se odnose na paušalnu svotu.
2. Protiv presude žalbu je pravodobno podnijelo Općinsko kazneno državno odvjetništvo u Zagrebu zbog odluke o „kaznenoj sankciji“ (ispravno je kazni) iz članka 467. točka 4. u vezi sa člankom 471. stavak 1. ZKP/08. Predlaže da se žalba prihvati te preinači pobijana presuda u pogledu izrečene kazne odnosno presuda ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje.
2.1. Odgovor na žalbu podnio je optuženik po branitelju T. I., odvjetniku u Z., u kojem predlaže da se žalba državnog odvjetnika odbija kao neosnovana.
2.2. Protiv presude pravodobno se žali optuženik po branitelju T. I. odvjetniku u Z., zbog bitne povrede odredbi kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točke 11. ZKP/08, a iz sadržaja žalbe proizlazi kako se žali i zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni. Predlaže da se ukine pobijana presuda i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak a podredno da se preinači odluka o kazni te optuženiku izrekne blaža kazna zatvora uz kraće vrijeme provjeravanja. Branitelj i optuženik su zatražili da ih se izvijesti o sjednici žalbenog vijeća.
3. Na temelju članka 474. stavak 1. u vezi članka 495. ZKP/08 spis je dostavljen Županijskom državom odvjetništvu u Sisku, koje ga je uz podnesak Kž-DO-42/2022 od 4. veljače 2022. vratilo na nadležni postupak.
4. Vijeće je održalo javnu sjednicu drugostupanjskog vijeća na zahtjev branitelja optuženika, na koju je pristupio optuženik L. P. i branitelj optuženika T. I., odvjetnik u Z., dok nije pristupila uredno obaviještena Županijska državna odvjetnica u Sisku, pa je sjednica vijeća, sukladno članku 475. stavku 4. ZKP/08 održana u njezinoj odsutnosti.
5. Žalbe optuženika i državnog odvjetnika nisu osnovane.
6. Optuženik se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08 koju vidi tome što sud nije nakon što je optuženik priznao djelo i izrazio kajanje provodio daljnje dokaze osim čitanja izvoda iz kaznene evidencije i izvješća o uhićenju i dovođenju iz čega proizlazi da se zapravo žali zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Naime, obrana je predlagala nakon što je optuženik u cijelosti priznao djelo, da se izvedu dokazi iz optužnice te smatra da razlozi o odlučnim činjenicama nisu navedeni te je sud trebao bar pročitati nalaz i mišljenje vještaka i iskaz svjedoka I. R. na okolnost predmetne inkriminacije odnosno broja udaraca i intenziteta. Iz sadržaja žalbe proizlazi kao se zapravo žali zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, koju ne može ni podnijeti zbog toga s obzirom na priznanje djela sukladno članku 464. stavak 7. ZPK/08.
6.1. Nesporno je da je optuženik u cijelosti priznao počinjenje djela te da je tešku tjelesnu ozljedu oštećeniku zadao jednim udarcem, a što je u prethodno pribavljenim dokazima potvrdio nalaz vještaka i iskaz svjedoka I. R. Naime, sukladno članku 417.a stavak 4. ZKP/08 ako je optuženikovo priznanje na raspravi potpuno i sukladno prije pribavljenim dokazima, sud će u dokaznom postupku izvesti samo one dokaze koji se odnose na kaznu i drugim mjerama propisanim kaznenim zakonom te troškovima postupka, a što svakako nije nalaz sudskomedicinskog vještaka i iskaz svjedoka oštećenog I. R.. Stoga je žalbeni navod branitelja optuženika neosnovan, te se ne radi o nikakvoj bitnoj povredi odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08, a niti je pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje.
7. Optuženik u žalbi na odluku o kazni navodi da sud nije kao olakotno uzeo u obzir nizak stupanj upornosti pri počinjenu djela jer je zadao oštećeniku samo jedan udarac te da je posljedično donesena prestroga kazna.
8. Državni odvjetnik u žalbi na odluku o kazni smatra kako je sud propustio utvrditi i cijeniti činjenicu da je protiv optuženog L. P. u tijeku kazneni postupak pred Općinskim kaznenom sudom u Zagrebu s kojom je potvrđena optužnica zbog dva kaznena djela teške tjelesne ozljede iz članka 118. stavak 1. i članka 118. stavak 1. u vezi sa člankom 34. KZ/11.
8.1. Također smatra, da je sud propustio utvrditi i cijeniti kao otegotno da je optuženi L. P. u dva navrata prekršajno kažnjavan zbog prekršaja protiv javnog reda i mira 2019. za koje su mu izrečene novčane kazne. Navodi kako konkretno kazneno djelo nije izolirani eksces u životu optuženika, s obzirom da je već i ranije ulazio u konfliktne situacije u kojima nije prezao od fizičkog obračuna te da je razvio obrazac ponašanja u kojem reagira fizičkom silom i napadom na život i zdravlje drugih ljudi, čime pokazuje određen viši stupanj kriminalne volje i ustrajnosti.
8.2. Stoga smatra, da izrečena uvjetna osuda neće u dovoljnoj mjeri izraziti društveni prijekor zbog počinjenog djela, uzimajući u obzir činjenicu da je djelo počinjeno na štetu osobe koja obavlja poslove javnog servisa, u radnom vremenu oštećenika, kao i da neće u dovoljnoj mjeri utjecati na samog okrivljenika da ozbiljno shvati da je njegovo postupanje ne samo zabranjeno nego i neprihvatljivo i zaslužuje odgovarajuću osudu. Predlaže da se žalba prihvati te presuda prvog stupnja preinači u pogledu kaznene sankcije odnosno da presudu prvog stupnja ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje, ne navodeći zbog čega bi presuda trebala biti ukinuta.
9. Razmatrajući žalbene navode vijeće je utvrdilo da je prvostupanjski sud odlučujući o vrsti i mjeri kazne, uzeo u obzir sve okolnosti konkretnog slučaja pa tako i olakotnu okolnost optuženikove neosuđivanosti te priznanje počinjenja djela i izraženo žaljenje.
9.1. Pogrešno optuženik u žalbi smatra kako je sud kao olakotnu okolnost trebao uzeti u obzir nizak stupanj upornosti pri počinjenu djela jer je zadao oštećeniku samo jedan udarac kojim je nanio ozljede. Naime, da je optuženik oštećeniku zadao više udaraca nastupile bi teže i brojnije ozljede, a moguće i teža kvalifikacija pravna djela.
9.2. Pogrešno državni odvjetnik u žalbi smatra kako je sud postupak u tijeku protiv optuženika za dva ista kaznena djela trebao cijeniti kao otegotnu okolnost jer se isto ne uzima u obzir do pravomoćnosti presude. Također presude za dva prekršaja protiv javnog reda i mira nisu od odlučnog utjecaja u ovom postupku prilikom odmjeravanja kazne koje bi dovele do izricanja strože kazne.
10. Vijeće je smatralo kako se osudom optuženika na uvjetnu kaznu zatvora u trajanju od devet mjeseci s rokom kušnje od četiri godine, a s obzirom na težinu, društvenu opasnost i učestalost predmetnog kaznenog djela, može postići svrha opće i posebne prevencije. Tako izrečena kazna zatvora je primjerena svim okolnostima počinjenog djela i nastupijelim posljedicama, te će se time utjecati kako na optuženika tako i na sve druge da shvate štetnost i pogibeljnost činjenja kaznenih djela te stoga nema mjesta kažnjavanju na manju kaznu ili izricanje neke druge teže kaznenopravne sankcije.
11. Slijedom iznijetog, kako optuženik i državni odvjetnik, nisu doveli u sumnju ispravnost i zakonitost pobijane presude, a ispitivanjem iste po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 476. stavak 1 točka 1. i 2. ZKP/08, nisu nađene nikakve povrede materijalno pravne ili procesno pravne prirode na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, odlučeno je kao u izreci presude te su na temelju članka 482. ZKP/08 žalbe optuženika i državnog odvjetnika odbijene kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda.
U Sisku 18. siječnja 2024.
Predsjednica vijeća
Melite Avedić, v.r.
