REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: 83 P-1215/2025-19

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, u ime Republike Hrvatske, po sucu toga suda Blaženki Butigan Matić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja HEP ELEKTRA d.o.o., Ulica grada Vukovara 37 10000 Zagreb, OIB: 43965974818 zastupan po punomoćniku Tihomiru Zec, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Zec & partneri d.o.o. iz Osijeka protiv tuženika Zagrebačka banka d.d., OIB: 92963223473 Trg bana Josipa Jelačića 10 10000 Zagreb, zastupan po punomoćniku Hrvoju Lui, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Mađarić&Lui d.o.o. u Zagrebu, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene dana 04. svibnja 2026. godine, u prisutnosti zamjenika punomoćnice tužitelja Tome Ljubića, odvjetnika i punomoćnika tuženika Hrvoja Lui, odvjetnika, 02. srpnja 2026.

p r e s u d i o j e:

I./ Odbija se u cijelosti tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

" I. Nalaže se tuženiku Zagrebačka banka d.d, OIB: 92963223473, Trg bana Josipa Jelačića 10, Zagreb, isplatiti tužitelju HEP ELEKTRA d.o.o., Ulica grada Vukovara 37, Zagreb, OIB:43965974818 novčani iznos od 144,73 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dospijeća pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, i to:

- na iznos od 14,88 EUR od dana 06.03.2024.g. pa do isplate,

- na iznos od 15,32 EUR od dana 06.04.2024.g. pa do isplate,

- na iznos od 14,03 EUR od dana 07.05.2024.g. pa do isplate,

- na iznos od 13,90 EUR od dana 06.06.2024.g. pa do isplate,

- na iznos od 13,48 EUR od dana 06.07.2024.g. pa do isplate,

- na iznos od 13,45 EUR od dana 24.08.2024.g. pa do isplate,

- na iznos od 12,98 EUR od dana 06.09.2024.g. pa do isplate

- na iznos od 12,56 EUR od dana 06.10.2024.g. pa do isplate,

- na iznos od 13,83 EUR od dana 06.11.2024.g. pa do isplate,

- na iznos od 4,37 EUR od dana 27.11.2024.g. pa do isplate,

- na iznos od 15,93 EUR od dana 27.11.2024.g. pa do isplate, sve u roku 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku Zagrebačka banka d.d, OIB: 92963223473, Trg bana Josipa Jelačića 10, Zagreb, naknaditi tužitelju HEP ELEKTRA d.o.o., Ulica grada Vukovara 37, Zagreb, OIB:43965974818 prouzročene parnične troškove zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine u roku 15 dana."

II./ Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak od 312,50 EUR, a u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi kako je tuženik (točnije podružnica tuženika Bilogora, Podravina i Prigorje Đurđevac poslov. Koprivnica) od dana 07. siječnja 2003. godine u zemljišnim knjigama upisan kao samovlasnik nekretnine upisane pri Općinskom sudu u Varaždinu, zemljišnoknjižni odjel [adresa], k.o.: 316784, HRASTOVSKO, zk. ul.: [broj ZK uloška], kč. br.: [katastarska čestica], u naravi kuća (165 m2), gospod. Zgrade (296 m2), dvorište (500 m2), voćnjak (564 m2), ukupne površine 1525 m2. Dokaz: povijesni ZK izvadak 3. Iz naprijed navedenog proizlazi kako je nesporno da je tuženik bio stvarni vlasnik predmetne nekretnine u odnosu na koju je tijekom obračunskog razdoblja naznačenog na IOS-u tužitelja br. 81267801od 16. prosinca 2024. godine nastalo predmetno dugovanje na ime naknade za isporučenu, a neplaćenu, električnu energiju. Dokazi: uvid u utužene račune i IOS tužitelja 4. 5. 6. Nadalje, tužitelj ističe kako se zbog isključivog propusta tuženika, koji tužitelju nije prijavio promjenu prava vlasništva na predmetnoj nekretnini iz točke 2. ove tužbe, tuženik neosnovano obogatio za iznose mjesečnih računa na ime naknade za isporučenu, a neplaćenu električnu energiju u ukupnom iznosu od 144,73 EUR-a i to na način da je kroz predmetno obračunsko razdoblje tuženik koristio električnu energiju premda u to vrijeme nije imao s tužiteljem sklopljen Ugovor o opskrbi električnom energijom. Tužitelj ističe kako je Zakonom o obveznim odnosima (Narodne novine, broj od 35/05 do 155/23) i to čl. 1111. propisano da kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi, dok se pod prijelazom imovine razumijeva i stjecanje koristi izvršenom radnje pri čemu obveza vraćanja, odnosno nadoknade vrijednosti nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala, pa slijedom navedenog potražuje od tuženika isplatu iznosa od 144,73 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dospijeća svakog utuženog računa do isplate, kao i parnični trošak sa zateznom kamatom od presuđenja do isplate. pa do isplate.

2. U odgovoru na tužbu tuženik navodi kako tužitelj u tužbi ističe: da je tuženica od dana 07.01.2003.g. u zemljišnim knjigama upisana kao samovlasnica nekretnine upisane pri Općinskom sudu u Varaždinu, zemljišnoknjižni odjel [adresa], k. o. [katastarska općina], zk. ul. [broj ZK uloška], kčbr. [katastarska čestica], u naravi kuća (165 m2) gospod. Zgrade (296 m2), dvorište (500 m2), voćnjak (564 m2), ukupne površine 1525 m2., da je tuženica bila vlasnica predmetne nekretnine u odnosu na koju je u tijekom obračunskog razdoblja naznačenog na IOS-u tužitelja nastalo predmetno dugovanje na ime naknade za isporučenu, a neplaćenu, električnu energiju da tuženica nije prijavila promjenu vlasništva na predmetnoj nekretnini te da se na taj način neosnovano OBOGATILA za iznose mjesečnih računa i to na način da je kroz predmetno obračunsko razdoblje tuženica koristila električnu energiju premda u to vrijeme s tužiteljem nije imala sklopljen Ugovor o opskrbi električnom energijom. Tuženica osporava sve navode iz tužbe te predlaže sudu tužbu i tužbeni zahtjev odbaciti, a podredno odbiti kao neosnovane, a sve iz razloga kako slijedi. IV. Prvenstveno tuženica pojašnjava ovaj pravni odnos. Tuženica je 07.01.2003.g. sklopila Ugovor o kreditu uz fiducijarno osiguranje (dalje u tekstu: Ugovor) sa KH kao korisnicom kredita, koji ugovor je solemniziran kod Javnog bilježnika Marine Ostović iz Koprivnice pod brojem OU-15/2003. Čl. 8. je radi osiguranja cjelokupne tražbine Kreditora (sada tužene) prema korisniku kredita ugovoreno da će MH i KH kao fiducijarni dužnici prenijeti u vlasništvo Banke (sada tužene) nekretninu upisanu pri Općinskom sudu u Varaždinu, zemljišnoknjižni odjel [adresa], k. o. [katastarska općina], zk. ul. [broj ZK uloška], kčbr. [katastarska čestica], u naravi kuća (165 m2) gospod. Zgrade (296 m2), dvorište (500 m2), voćnjak (564 m2), ukupne površine 1525 m2, a Kreditor (sada tužena) je opisanu nekretninu primila u vlasništvo radi OSIGURANJA TRAŽBINE koja proizlazi iz Ugovora. Također je čl. 11. Ugovora regulirano da nekretnina ostaje u neposrednom posjedu fiducijarnog dužnika te će Kreditor (sada tužena) nakon podmirenja cjelokupne tražbine, bez odgode, vratiti vlasništvo nekretnine fiducijarnom dužniku. Nekretnina je trenutno u vlasništvu RH i [adresa] obzirom su isti upisani kao potonji vlasnici i nasljednici iza prvotnih fiducijarnih dužnika, KH i MH. Obzirom na odredbu sadržanu u čl. 8 Ugovora, tuženica je upisana u zemljišne knjige isključivo kao prethodna vlasnica te će ista biti brisana nakon što fiducijarni dužnici (sada [adresa] i NH) zatraže od tuženice izdavanje brisovnog očitovanja budući je tražbina po Ugovoru u cijelosti regulirana temeljem Pisma namjere izdanog korisnici kredita, gospođi KH, a po kojem je ista postupila. Slijedom navedenog, tuženica je upisana kao prethodna vlasnica nekretnine isključivo krivnjom fiducijarnih dužnika, odnosno potonjih vlasnika, koji, iako su ispunjeni uvjeti, nisu regulirali vlasništvo nekretnine tako da odgovara stvarnom stanju. Tuženica ne polaže nikakva prava na predmetnu nekretninu. Naime, tuženica kao vjerovnik je sklapanjem ovog Ugovora stekla svojstvo fiducijara te se obvezala da će dužnicima, ako po dospijeću ispune tražbinu, vratiti nekretninu u vlasništvo te će isto i učiniti po zaprimanju zahtjeva za izdavanje brisovnog očitovanja. Nekretnina, odnosno predmet fiducija, je cijelo vrijeme u posjedu fiducijarnih dužnika, odnosno potonjih vlasnika koji ju i koristite te su dužni snositi sve troškove održavanja. Dakle, tužnica je isključivo upisana kao prethodna vlasnica nekretnine temeljem Ugovora jer je za osiguranje svoje tražbine ugovorila fiducij kao stvarnopravni instrument osiguranja. Nadalje, tuženica pojašnjava fiducijarno vlasništvo. Isto je uređeno Zakonom o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine br. 91/1996, 68/1998, 137/1999, 22/2000, 73/2000, 114/2001, 79/2006, 141/2006, 146/2008, 38/2009, 153/2009, 90/2010, 143/2012, 152/2014; dalje u tekstu ZV) te Ovršnim zakonom (Narodne novine br. 57/1996, 29/1999, 42/2000, 173/2003, 194/2003, 151/2004, 88/2005, 121/2005, 67/2008, 139/2010, 154/2011, 70/2012; dalje u tekst OZ) koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja ugovora. ZV definira fiducijarno vlasništvo kao uvjetom ograničeno pravo vlasništva koje se prenosi pravnim poslom radi osiguranja, s tim da vlasnik nema pravo na posjed predmeta vlasništva, već samo pravo na namirenje iz prodajne cijene stvari ili zadržavanjem vlasništva koje tada postaje bezuvjetno, kada se za to ispune pretpostavke. OZ pak fiducijarno vlasništvo ne određuje kao vlasništvo ograničeno (raskidnim) uvjetom, ali definira u osnovi sadržaj prava i obveza koje za prenositelja i stjecatelja proizlaze iz tog vlasništva, te postupak namirenja iz predmeta osiguranja, kada je prijenos vlasništva radi osiguranja učinjen u formi sudskog zapisnika odnosno javnobilježničkog akta ili solemnizirane privatne isprave. Prema čl. 34. st. 4. ZV-a, vlasnik čije će pravo vlasništva prestati ispunjenjem uvjeta ili istekom roka (prethodni vlasnik) dužan je postupati obzirno prema onome tko čeka da time postane vlasnikom (potonji vlasnik) te mu prenijeti vlasništvo pošto istekne rok ili se ispuni uvjet. Prema st. 5. tog članka ZV-a, vlasnik koji je dobio pravo vlasništva određene stvari radi osiguranja obvezan je propustiti služiti se tom stvari. Odredbom čl. 275. st. 1. OZ-a propisano je da ako sporazumom iz čl. 274. st. 1. OZ-a nije drugačije određeno, protivnik osiguranja ovlašten je i dalje koristiti stvar čije je vlasništvo preneseno na predlagatelja osiguranja, a predlagatelj osiguranja nije ovlašten stvar otuđiti niti opteretiti. Dakle, kod fiducijarnog osiguranja prenesena stvar - predmet osiguranja, ako se ugovorne stranke izričito drukčije ne dogovore ostaje i dalje u (neposrednom) posjedu protivnika osiguranja - fiducijarnog dužnika (constitutum possessorium) i on je ovlašten njome se koristiti. Nadalje, uz tužbu je tužitelj dostavio račune za isporučenu električnu energiju. Dostavljeni računi glase na ZH, potonjeg vlasnika i posjednika, koji je preminuo te je istog, sukladno Rješenju o nasljeđivanju od dana 30.04.2024., broj O-2330/2023, naslijedio Grad Ludbreg, a što je vidljivo i iz zemljišnoknjižnog izvatka za ranije opisanu nekretninu budući je Grad Ludbreg upisan kao potonji vlasnik nekretnine. Slijedom svega navedenog, tuženica ističe prigovor promašene pasivne Nadalje, tuženica ističe da je potpuno promašena i neosnovana tvrdnja tužitelja da je ista dužna prijaviti promjenu prava vlasništva budući niti po jednom zakonu ne postoji obveza fiducijarnog vjerovnika plaćati električnu energiju za nekretninu koju je fiducijarni dužnik prenio u vlasništvo vjerovnika radi osiguranja potraživanja. Nadalje, čak i da postoji ovakva obveza fiducijarnog vjerovnika, u konkretnom slučaju ni nisu nastupile okolnosti zbog kojih bi se takva obveza trebala ispuniti. Naime, nije došlo do prijenosa vlasništva sa fiducijarnog dužnika na fiducijarnog vjerovnika jer predmetna nekretnina nikada nije prešla u vlasništvo vjerovnika, sada tuženice sve budući je potraživanje po Ugovoru regulirano i podmireno u cijelosti. Do promjene je, a kako je vidljivo iz zemljišnoknjižnog izvatka, došlo na dužničkoj strani te su novi fiducijarni dužnici bili dužni izvršiti prijavu promjene prava vlasništva! Također, tuženica kao fiducijarni vjerovnik nikada nije bila u posjedu nekretnine niti je imala punopravno vlasništvo iste, slijedom navedenog, potpuno je promašena tvrdnja tužitelja da se tuženica neosnovano obogatila za iznose mjesečnih računa na ime naknade za isporučenu, a neplaćenu električnu energiju. Također, u konkretnom slučaju, nema prostora primijeniti odredbu sadržanu u čl. 1111 Zakona o obveznim odnosima jer u konkretnom slučaju nije došlo do prijenosa dijela imovine tužitelja u imovinu tuženice obzirom na sve ranije navedeno. Tuženica ističe prigovor zastare. Slijedom svega navedenog, tuženica predlaže Naslovu odbaciti tužbu obzirom je promašena pasivna legitimacija, a podredno odbiti tužbu i tužbeni zahtjev kao neosnovane uz dosudu parničnog troška tuženici.

3. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u izvod iz poslovnih knjiga broj (list 4 spisa), zk izvadak za zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (list 6-7, 50-54 spisa), rješenje o nasljeđivanju iza pok. ZH, O-2330/23 (list 55-56 spisa), presliku Ugovora o kreditu uz fiducijarno osiguranje (list 57-67 spisa), te proveo dokaz knjigovodstveno- financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku dip. oec. PH (list 83- 90 spisa).

4. Cijeneći rezultate dokaznog postupka kako cjelokupnog, tako i svakog pojedinačno, a na osnovi čl. 8. Zakona o parničnom postupku (NN br. 53/91., 91/92., 112/99., 117/03., 88/05., 84/08, 96/08., 123/08. i 57/11., dalje ZPP) ovaj sud je došao do uvjerenja da je konačno specificirani tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti neosnovan.

5. Iz izvatka iz poslovnih knjiga tužitelja i prijepisa utuženih računa, a koje isprave su u smislu čl. 28. Ovršnog zakona (NN br. NN br. 57/96., 29/99., 42/00., 173/03., 194/03., 151/04., 88/05. i 67/08, dalje: OZ) vjerodostojne proizlazi kako je tužitelj teretio tuženika kao vlasnika nekretnine za koju je izvršena usluga isporuke električne energije na adresi [adresa], obračunsko mjerno mjesto: 2200767279 evidentiran pod šifrom kupca 1100821173 za razdoblje od 15.02.2024. do 11.11.2024. i to za na ime mjesečne novčane obveze potrošnje električne energije, troška uključenja u ukupnom iznosu od 144,73 EUR.

6. Iz prijepisa utuženih računa je vidljivo da su računi naslovljeni na ime UH, [adresa].

7. U konkretnom slučaju sporna je tuženikova pasivna legitimacija obzirom na prigovor tuženika da je u utuženom razdoblju bio fiducijarni vjerovnik, a ne vlasnik i posjednik utužene nekretnine, a posljedično tome i činjenica je li tuženik obveznik plaćanja naknade za električnu energiju koja je isporučena predmetnoj nekretnini u spornom razdoblju.

8. Odredbom čl. 3. Općih uvjeta za korištenje mreže i opskrbu električnom energijom („Narodne novine“ br. 85/15; dalje: Opći uvjeti) propisano da se odnosi između energetskih subjekata i korisnika mreže u smislu ovih Općih uvjeta uređuju ugovorom o korištenju mreže i ugovorom o opskrbi krajnjeg kupca

9. Prema odredbama čl. 27. Općih uvjeta, odnosi između energetskog subjekta i kupca uređuju se sljedećim ugovorima: ugovorom o priključenju, ugovorom o opskrbi, ugovorom o opskrbi i korištenju mreže i ugovorom o korištenju mreže. Tako u smislu odredbe čl. 29. st. 1. Općih uvjeta, ugovor o opskrbi tarifnog kupca zaključuju opskrbljivač tarifnog kupca i tarifni kupac, dok u smislu odredbe čl. 30. st. 1. Općih uvjeta ugovor o opskrbi povlaštenog kupca zaključuju opskrbljivač i povlašteni kupac. Ti ugovori sadrže podatke o ugovornim stranama, predmet ugovora, broj elektroenergetske suglasnosti i datum izdavanja, adresu dostave računa, energetske veličine u skladu s elektroenergetskom suglasnosti, podatke o obračunskom mjernom mjestu, podatke o kategoriji potrošnje, odnosno tarifnom modelu, način obračuna i naplate, količinu i dinamiku predaje električne energije i snage (za tarifne kupce na srednjem naponu), obračun odstupanja od ugovorenih energetskih veličina, razinu kvalitete usluge opskrbljivača, odgovornost za štetu i visinu ugovorne kazne za slučaj neizvršenja ili neurednog izvršenja ugovora, slučajeve u kojima se ugovorna kazna ne plaća odnosno šteta ne nadoknađuje, ostale međusobne obveze i način rješavanja sporova (čl. 29. st. 2. i čl. 30. st. 2. Općih uvjeta). U smislu odredbe čl. 31. st. 1. Općih uvjeta, ugovor o korištenju mreže tarifnog kupca zaključuju operator prijenosnog sustava ili operator distribucijskog sustava i tarifni kupac, dok u smislu odredbe čl. 32. st. 1. Općih uvjeta ugovor o korištenju mreže povlaštenog kupca zaključuju operator prijenosnog sustava ili operator distribucijskog sustava i povlašteni kupac. Ovi ugovori također sadrže podatke propisane odredbama čl. 31. st. 2., odnosno čl. 32. st. 2. Općih uvjeta. Potpisom navedenih ugovora, ugovorne strane se obvezuju da tijekom važenja ugovora u cijelosti prihvaćaju odredbe važećih Općih uvjeta za opskrbu električnom energijom, mrežnih pravila elektroenergetskog sustava, tarifnog sustava za opskrbu električnom energijom, s iznimkom povlaštenih kupaca, tarifnog sustava za prijenos električne energije i tarifnog sustava za distribuciju električne energije (čl. 29. st. 6., čl. 30. st. 5., čl. 31. st. 6. i čl. 32. st. 6. Općih uvjeta). Navedeni ugovori se, kao i sve njihove izmjene i dopune, zaključuju u pisanoj formi i bez naknade (čl. 44. Općih uvjeta).

10. Nadalje, odredbama čl. 37. st. 1. Općih uvjeta propisano je da je kod promjene vlasništva građevine, kupac dužan u roku od 30 dana od promjene vlasništva podnijeti zahtjev za raskid ugovora o korištenju mreže i ugovora o opskrbi, odnosno ugovora o opskrbi i korištenju mreže, uz predočenje odgovarajuće isprave o promjeni vlasništva, a novi vlasnik te građevine dužan je u istom roku podnijeti zahtjev za sklapanje novih ugovora. Ukoliko kupac nije u tom roku podnio zahtjev za raskid ugovora, opskrbljivač i operator prijenosnog sustava ili operator distribucijskog sustava mogu, nakon isteka toga roka, na zahtjev novoga vlasnika građevine, uz predočenje odgovarajuće isprave o promjeni vlasništva, zaključiti ugovor o opskrbi i ugovor o korištenju mreže, odnosno ugovor o opskrbi i korištenju mreže, sa danom zadnjeg obračuna. U slučaju prestanka ugovora o opskrbi tarifnog kupca, odnosno ugovora o opskrbi i korištenju mreže tarifnog kupca zbog smrti fizičke osobe ili prestanka pravne osobe (čl. 39. st. 1. Općih uvjeta), opskrbljivač tarifnih kupaca može privremeno nastaviti opskrbu električnom energijom s fizičkom ili pravnom osobom koja je u posjedu nekretnine do saznanja za novog vlasnika, uz uvjet urednog podmirenja svih novčanih obveza (čl. 39. st. 3. Općih uvjeta). Pravni slijednik tarifnog kupca ima pravo na zaključenje novog ugovora o opskrbi tarifnog kupca, odnosno ugovora o opskrbi i korištenju mreže tarifnog kupca nakon podmirenja dospjelih novčanih obveza na tom obračunskom mjernom mjestu (čl. 39. st. 4. Općih uvjeta). Ukoliko se iz bilo kojeg razloga ne može zaključiti novi ugovor o opskrbi tarifnog kupca, odnosno ugovor o opskrbi i korištenju mreže tarifnog kupca, opskrbljivač tarifnih kupaca može zaključiti s fizičkom ili pravnom osobom koja je u posjedu nekretnine novi ugovor na određeno vrijeme do saznanja za novog vlasnika, uz uvjet da su do dana zaključenja novoga ugovora podmirene sve novčane obveze toga obračunskog mjernog mjesta (čl. 39. st. 5. Općih uvjeta). Konačno, obveznik plaćanja računa je tarifni kupac kojemu se, na temelju ugovora o opskrbi i korištenju mreže, ispostavlja jedan račun (čl. 90. st. 8. Općih uvjeta), odnosno povlašteni kupac kojemu su ispostavljaju dva računa: prvi, na temelju ugovora o opskrbi i drugi, na temelju ugovora o korištenju mreže (čl. 90. st. 9. Općih uvjeta).

11. Iz citiranih odredaba proizlazi da je obveznik plaćanja računa za električnu energiju kupac (tarifni, odnosno povlašteni) koji je kao vlasnik određene nekretnine (argument iz čl. 37. Općih uvjeta) sklopio ugovor o opskrbi i ugovor o korištenju mreže s opskrbljivačem, a nakon prestanka ugovora o opskrbi tarifnog kupca, odnosno ugovora o opskrbi i korištenju mreže tarifnog kupca zbog smrti fizičke osobe ili prestanka pravne osobe, fizička ili pravna osoba koja je u posjedu određene nekretnine (čl. 39. st. 3. i 5. Općih uvjeta).

12. Imajući u vidu citirane odredbe i svu relevantnu dokumentaciju u spisu nedvojbeno je utvrđeno kako je tuženik utužen predmetnom tužbom kao dužnik naknade za isporučenu električnu energiju za predmetnu nekretninu kao vlasnik iste.

13. U odnosu na prigovor promašene pasivne legitimacije tuženika valja napomenuti da tužitelj isto tako tijekom postupka nije dokazao da bi s tuženikom sklopio ugovore propisane čl. 3. Općih uvjeta koji je naveden u Izvodu iz poslovnih knjiga. Sukladno odredbi čl. 3. Općih uvjeta za korištenje mreže i opskrbu električnom energijom (NN br. 85/15, 49/20, dalje u tekstu: Opći uvjeti), odnosi između energetskih subjekata i korisnika mreže se uređuju ugovorom o korištenju mreže (zaključuje se sa HEP-ODS d.o.o.) i ugovorom o opskrbi krajnjeg kupca (zaključuje se sa tužiteljem).

14. Sama činjenica da tužitelj u svojoj evidenciji ima zavedenog tuženika kao krajnjeg kupca nije dovoljna za postojanje obveze na strani tuženika, budući da se radi o jednostranoj ispravi tužitelja.

15. Međutim, obvezni odnosi ne nastaju samo temeljem ugovora, već, između ostalog, temeljem stjecanja bez osnove, u smislu odredbe čl. 1111. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'' broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15, dalje u tekstu: ZOO), stoga, sve i ako među parničnim strankama nije sklopljen ugovor o opskrbi električnom energijom, tada je pasivnu legitimaciju tuženika moguće uspostaviti temeljem činjenice da je tuženik koristio električnu energiju bez pravne osnove kojim činom je na uštrb imovine tužitelja stekao imovinsku korist u vidu neplaćene cijene električne energije pa bi tuženik bio dužan vratiti tužitelju ono što je stekao na uštrb njegove imovine.

16. Iz dostavljenog Ugovora o kreditu uz fiducijarno osiguranje (dalje u tekstu: Ugovor) proizlazi da je isti zaključen između tuženika i KH kao korisnice kredita, koji ugovor je solemniziran kod Javnog bilježnika Marine Ostović iz Koprivnice pod brojem OU-15/2003, te da u je čl. 8. radi osiguranja cjelokupne tražbine Kreditora (sada tužene) prema korisniku kredita ugovoreno da će MH i KH kao fiducijarni dužnici prenijeti u vlasništvo Banke (sada tužene) nekretninu upisanu pri Općinskom sudu u Varaždinu, zemljišnoknjižni odjel [adresa], k. o. [katastarska općina], zk. ul. [broj ZK uloška], kčbr. [katastarska čestica], u naravi kuća (165 m2) gospod. Zgrade (296 m2), dvorište (500 m2), voćnjak (564 m2), ukupne površine 1525 m2, a Kreditor (sada tužena) je opisanu nekretninu primila u vlasništvo radi osiguranja tražbine koja proizlazi iz Ugovora. Također je čl. 11. Ugovora regulirano da nekretnina ostaje u neposrednom posjedu fiducijarnog dužnika te će Kreditor (sada tužena) nakon podmirenja cjelokupne tražbine, bez odgode, vratiti vlasništvo nekretnine fiducijarnom dužniku

17. Isto tako iz Rješenju o nasljeđivanju od dana 30.04.2024., broj O-2330/2023 iza pok. ZH proizlazi da je istog naslijedio Grad Ludbreg, a koji je i upisani vlasnik predmetne nekretnine, a što je vidljivo i iz zemljišnoknjižnog izvatka za ranije opisanu nekretninu budući je Grad Ludbreg upisan kao potonji vlasnik nekretnine, dok je iz istog izvatka razvidno kako je tuženik upisan kao prethodni vlasnik nekretnine temeljem Ugovora o kreditu uz fiducijarno osiguranje.

18. Neovisno o tome što predmet ovog postupka nije potraživanje tužitelja s osnova zajedničke pričuve, valja ukazati na to da je na zajedničkom sastanku Vrhovnog suda Republike Hrvatske s predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova, održanom u travnju 2016. godine radi ujednačavanja sudske prakse, upravo vezano za raspravu o pasivnoj legitimaciji fiducijarnog vlasnika posebnog dijela nekretnine u postupcima naplate zajedničke pričuve suvlasnika, ukazano je na pravni stav Vrhovnog suda Republike Hrvatske povodom zahtjeva za zaštitu zakonitosti izražen u rješenju tog suda pod poslovnim brojem Uzz-16/11 od 29. svibnja 2012., prema kojem „fiducijarni vlasnik, koji nije postao i punopravni vlasnik, nije vlasnik u smislu poreznih propisa pa ni porezni obveznik“.

19. Naime, Vrhovni sud Republike Hrvatske upućuje na posebnu prirodu fiducijarnog vlasništva, pa je i u odnosu na dosege ovlaštenja i odgovornosti fiducijarnog vlasnika valjalo poći od odredaba Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine, broj: Narodne novine 91/1996, 68/1998, 137/1999, 22/2000, 73/2000, 114/2001, 79/2006, 141/2006, 146/2008, 38/2009, 153/2009, 143/2012 i 152/2014, ZVDSP), koji iako polazi od toga da je fiducijarni vlasnik bezuvjetni vlasnik, ipak fiducijarnog vlasnika razlikuje od punopravnog vlasnika. Tako ZVDSP u čl. 34. st. 4. i 5. fiducijarnog vlasnika naziva prethodnim vlasnikom, a fiducijanta, kojem u pravilu ostaje posjed stvari, naziva potonjim vlasnikom.

20. Dakle, kod fiducijarnog osiguranja tražbine, polazeći od odredbe čl. 297. st. 2. ZVDSP-a, primjenjuju se odredbe Zakona o vlasništvu kojima se uređuje hipoteka, osim što fiducijant - dužnik, ne može osnivati terete na nekretnini, koju je prenio u vlasništvo, niti je fiducijar - vjerovnik ovlašten dalje s njom raspolagati te što je fiducijar ovlašten, ne bude li mu tražbina ispunjena o dospijeću, namiriti se sukladno odredbama Ovršnog zakona.

21. Imajući u vidu sve izloženo, ovaj sud utvrđuje da u konkretnoj situaciji osiguranje tražbine prijenosom prava vlasništva na nekretnini (fiducijarno osiguranje) ne dovodi na strani tuženika kao vjerovnika (kreditora, fiducijara) do stjecanja svih onih ovlaštenja koje ima drugi vlasnik nekretnine. On nekretninu, kao što je u konkretnoj situaciji slučaj, ne koristi i nema je u neposrednom posjedu.

22. S obzirom da iz ranije analizirane dokumentacije proizlazi da predmetnu nekretninu u utuženom razdoblju očito koristio UH, a sada Grad Ludbreg što proizlazi i iz računa koje je tužitelj ispostavljao DH, tuženik nije u utuženom razdoblju bio niti korisnik električne energije, a time niti nije na uštrb imovine tužitelja mogao steći imovinsku korist u vidu neplaćene cijene električne energije.

23. Stoga tuženik, prema ocjeni ovog suda, nije pasivno legitimiran u ovoj pravnoj stvari, pa je bez obrazlaganja ostalih dokaza valjalo u cijelosti odbiti tužbeni zahtjev tužitelja i odlučiti kao u izreci ove presude pod točkom I.

24. Obzirom je tužitelj izgubio u sporu, to je isti u obvezi naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka i to: za sastav odgovora na tužbu 50,00 EUR, za sastav podneska od 11.03.2026. 50,00 EUR, za pristup na ročište 07.05.2025., 17.09.2025. i 04.05.2026. 50,00 EUR za svako ročište, ukupno 250,00 EUR uvećano za 25% PDV-a od 62,50 EUR a na osnovi Tbr. 7., Tbr. 8., Tbr. 9. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN br. 142/12., 103/14., 118/14. i 107/15).

25. Visinu troškova zastupanja sud je dosudio imajući u vidu vrijednost predmeta spora i vrijednosti boda Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika prema tužbenom zahtjevu iz tužbe od 144,73 EUR.

26. Tuženiku je trošak parničnog postupka dosuđen u ukupnom iznosu od 312,50 EUR, dok je tužitelj zbog gubitka spora odbijen sa zahtjevom za naknadu parničnog troška, pa je stoga u pogledu parničnog troška stranaka sukladno čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a odlučeno kao u izreci ove presude pod točkom I i II.

U Zagrebu, 02. srpnja 2026.

Sudac:

Blaženka Butigan Matić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa iste. Žalba se podnosi pisano u četiri istovjetna primjerka putem ovog suda Županijskom sudu. Presuda u sporovima male vrijednosti se može pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354 st. 2 toč. 1,2,4,5,6,8,9,10 i 11 ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 467 st. 1 ZPP-a).

DNA:

1. Tužitelj po pun, uz rješenje o sudskoj pristojbi za presudu u iznosu od 13,27 EUR

2. Tuženiku