REPUBLIKA HRVATSKA

Trgovački sud u Zagrebu

Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

P-2133/2025

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu toga suda Hrvoju Lukšiću kao sucu pojedincu, na temelju pisanog prijedloga višeg sudskog savjetnika - specijalista Tihane Božičević u pravnoj stvari tužitelja AUTO KANTOCI d.o.o., Zagreb, Samoborska cesta 118b, OIB: 61995520253, kojeg zastupa punomoćnik Aleksandar Aleksovski, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Juršetić & Aleksovski d.o.o. iz Zagreba, Lovinčićeva 3, protiv tuženika ADRIATIC OSIGURANJE d.d., Zagreb, Listopadska ulica 2, OIB: 94472454976, kojeg zastupa punomoćnica Lidija Klepo, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Grgić & Partneri d.o.o. iz Zagreba, Ulica grada Vukovara 282, radi isplate iznosa od 489,70 EUR-a, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 18. svibnja 2026. godine u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja i punomoćnice tuženika, s danom objave 02. srpnja 2026. godine

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 489,70 EUR-a sa zakonskim zateznim kamatama, tekućim od dana 03. rujna 2025. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu koji glasi:

"Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju zakonske zatezne kamate tekuće na iznos od 489,70 EUR-a, počevši od dana 30. lipnja 2025. pa do 02. rujna 2025. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, u roku od 15 dana."

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 401,54 EUR-a zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 02. srpnja 2026. godine do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

IV. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 187,50 EUR-a zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 02. srpnja 2026. godine do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, kao neosnovan.

V. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 250,00 EUR-a zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na navedeni iznos od dana 02. srpnja 2026. godine do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi podnesenoj ovom sudu dana 24. rujna 2025. u bitnome navodi da je u prometnoj nezgodi koja se dogodila dana 28. lipnja 2025. godine nastala šteta na vozilu CITROEN C4 X 1.2, registarskih oznaka [registarska oznaka], u vlasništvu oštećenika AK, koju štetu je tuženik obvezan nadoknaditi sukladno polici obveznog osiguranja štetnika koju isti ima ugovorenu kod tuženika broj 03068200106750, da se oštećenik obratio tuženiku odštetnim zahtjevom dana 30. lipnja 2025., a na koji je tuženik odgovorio obrazloženom ponudom broj: 2582 0320 2814 od dana 03. rujna 2025., na način da je odštetni zahtjev ocijenio kao pravno osnovan, te na temelju istog oštećeniku isplatio nesporan iznos naknade štete u iznosu od 2.104,40 EUR-a, a da je predmet ovog postupka novčani iznos koji prelazi prethodno navedeni nesporan iznos do potpunog namirenja naknade štete. Nadalje, tužitelj navodi da je oštećenik kao ustupitelj na tužitelja kao primatelja prenio novčano potraživanje prema tuženiku kao dužniku koje je predmet ovog postupka, a kako to nedvojbeno proizlazi iz Ugovora o ustupanju tražbine radi ispunjenja od 02. rujna 2025. a o kojem je je obaviješten tuženik notifikacijom od 02. rujna 2025., koja je istom dostavljena uz prigovor od dana 17. rujna 2025. godine na obrazloženu ponudu tuženika, koji prigovor je tuženik odbio kao neosnovan. Ujedno, tužitelj navodi da je oštećeniku pružio uslugu mehaničarskih i autolimarskih radova radi saniranja štete na predmetnom vozilu, a koja je nastala kao posljedica predmetnog štetnog događaja, te je za navedene usluge tužitelj izdao račun broj 1279/01/02 u ukupnom iznosu od 2.594,10 EUR-a, pa stoga tuženik nije nadoknadio iznos cjelokupne štete, s obzirom na to da je za saniranje predmetne štete izdan račun u iznosu od 2.594,10 EUR-a, a tuženik je priznao i isplatio iznos štete od 2.104,40 EUR-a, dok razlika u iznosu od 489,70 EUR-a je predmet ovoga spora koji je dužan podmiriti tuženik, budući da je predmetno potraživanje preneseno na tužitelja, koje potraživanje je utemeljeno na čl. 1090. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05., 41/08. 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22. i 156/22., 155/23; dalje: ZOO), kao i da oštećenik kao potrošač ima pravo svojom slobodnom voljom odabrati gdje će svoje vozilo popraviti i ne treba odabrati za popravak vozila onaj servis koji je ugovorni partner tuženika, o čemu su jasno i decidirano svoja stajališta iznijeli i Agencija za zaštitu tržišnog natjecanja kao i Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga. Oštećenik je za svoj popravak odabrao tužitelja, koji ima službenu cijenu sata rada po kojoj radi, a da se naknada štete vezana za police obveznog ili kasko osiguranja sastoji u tome da je temeljna dužnost štetnika (a time i odgovornog osiguratelja) da uspostavi prijašnje stanje koje je postojalo prije nego što je šteta nastala (čl. 1085. st. 1. ZOO-a), dakle plaćanje stvarnih troškova popravka vozila, slijedom navedenog tužitelj predlaže usvojiti tužbeni zahtjev u cijelosti.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava aktivnu i pasivnu legitimaciju, osnov i visinu potraživanja tužitelja u bitnome navodeći da osporava da bi vozilo u vlasništvu AK bilo oštećeno u štetnom događaju koji je prouzrokovao vozač vozila osiguranika tuženika, osiguranog kod tuženika policom osiguranja od automobilske odgovornosti broj 03068200106750, obzirom da se radi o polici kasko osiguranja cestovnih vozila, koju tuženik dostavlja u privitku. Nadalje, tuženik navodi da je netočno da tuženik kao osiguravajuće društvo nameće, ograničava, određuje i slično cijenu sata rada tužitelja i sličnih pružatelja usluga popravka vozila, već da cijenu sata rada određuje pružatelj usluge, ali da to ne znači da je tuženik kao osiguravajuće društvo u obvezi isto podmiriti, kao i da tužitelj i tuženik nisu u nikakvom pravnom, ugovornom odnosu, odnosno tužitelj nije sa tuženikom sklopio kasko policu, već da je tuženik kasko policu sklopio sa vlasnikom vozila i prava i obveze po kasko polici ostvaruju i ispunjavaju tuženik i vlasnik vozila, pa budući da je vlasnik vozila kao osiguranik pristao na Uvjete koji su sastavni dio police, da tužitelj ne može ostvarivati veća prava nego li ih ima vlasnik vozila, a što tužitelj pokušava, te da tuženik kao osiguravajuće društvo može odrediti mjesto popravka vozila jer je obveza tuženika vratiti vozilo u prvobitno stanje, što je u interesu oštećenika, sve sukladno odredbama članka 10. st. 1. i 3., te čl. 1085. i 1092. ZOO-a, a budući da je oštećenik upozoren da će se troškovi popravka u drugoj radionici priznati u visini kalkulacije troškova popravka u predloženim servisima, to je jasno da je oštećenik svjesno i voljno odlučio popraviti vozilo u drugom mjestu i na taj način svjesno i voljno zaobići obveze koje proizlaze iz ugovora o kasko osiguranju, te da tužitelj ne može ostvarivati veća prava od osiguranika, odnosno ugovorom o ustupanju tražbine zaobići uvjete iz ugovornog odnosa na temelju kojega je ugovor o ustupu nastao, pa slijedom navedenog, tuženik u cijelosti osporava osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva, kao i da tuženik nije u nikakvom ugovornom odnosu sa tužiteljem, te predlaže odbiti tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti.

3. Tijekom postupka, tužitelj je ustrajao kod tvrdnji iznesenih u tužbi, a tuženik je ustrajao kod navoda iz odgovora na tužbu.

4. Sud je izveo dokaze uvidom u dokumentaciju koja prileži spisu i to: presliku ugovora o ustupanju od tražbine od 02. rujna 2025. (list 7. - 9. spisa), presliku notifikacije o ustupu od 02. rujna 2025. (list 10. - 11. spisa), presliku prigovora tužitelja od 17. rujna 2025. (list 12. – 13. spisa), presliku obrazložene ponude tuženika od 03. rujna 2025. (list 14. spisa), presliku prometne dozvole (list 15. – 16. spisa), presliku izvida štete tuženika broj: 258203202814 (list 17. – 18. spisa), presliku računa popravka tužitelja br. 1279/01/02 (list 19. – 20. spisa), presliku Općih uvjeta tužitelja (list 21. spisa), presliku službenog cjenika tužitelja (list 22. spisa), presliku mišljenja Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja KLASA: 034-08/18-01/093, URBROJ: 580- 09/84-2020-043 od 20. veljače 2020. (list 23. - 26. spisa), dostavljenu sudsku praksu (list 27. - 69., 147. – 162. spisa), presliku Općih uvjeta za kasko osiguranje cestovnih vozila tuženika 2022. (list 91. – 128. spisa), presliku obvezujuće ponude kasko osiguranja cestovnih vozila broj 03068200106750 (list 131. – 132. spisa), presliku upute tuženika o radionici za popravak vozila upućen oštećeniku od 01. srpnja 2025. (list 133. - 134. spisa), ispis e-maila od 01. srpnja 2025. (list 136. spisa), presliku suglasnosti na uputu o radionici za popravak vozila tuženika od 12. srpnja 2025. s ispisom e-maila od 12. srpnja 2025. (list 137. – 139. spisa), presliku računa za popravak vozila tužitelja (list 140. – 141., 163. – 164. spisa).

5. Sud je odbio dokazni prijedlog tužitelja sud pribavi policu kasko osiguranja oštećenika ugovorenu kod tuženika, kao nesvrsishodan i protivan načelu ekonomičnosti postupka, budući da nije sporno da je tuženik imao sklopljenu policu kasko osiguranja cestovnih vozila s oštećenikom AK, a imajući u vidu da se ne dokazuju činjenice koje su nesporne između stranaka. Sud je također kao nesvrsishodne i protivne načelu ekonomičnosti postupka, odbio dokazne prijedloge tužitelja za saslušanjem svjedoka AK, te zakonskog zastupnika tužitelja, kao i provođenje prometno-tehničkog vještačenja na okolnost dinamike nastanka štetnog događaja i visine štete uz provođenje očevida, te da se od tužitelja pribavi njegov štetovni spis, kao i dokazne prijedloge tuženika za saslušanjem svjedoka NK, te da se od tužitelja pribave računi popravka vozila prema fizičkim i pravnim osobama za 2025. godinu i dokazi o plaćanju istih, provođenje financijskog vještačenja, kao i da se od AUTOCENTRA AGRAM d.d. i EMIL FREY AUTO CENTAR d.o.o. zatraže podaci o cijeni sata rada autolimara i lakirera u vrijeme popravka oštećenog vozila, te za provođenjem prometnog i financijskog vještačenje na okolnost cijene sata rada autolimara i lakirera u vrijeme popravka oštećenog vozila, kao i prometnog vještačenja na okolnost može li se predmetno vozilo vratiti u prvobitno stanje u servisima koje je odobrio tuženik, budući da po mišljenju ovog suda provođenje prethodno opisanih dokaza nije bilo potrebno, a niti bi bilo od utjecaja na donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari, kako će to još nastavno biti obrazloženo, obzirom da se odluka u ovoj pravnoj mogla donijeti temeljem isprava u spisu u skladu s odredbom čl. 492.a Zakona o parničnom postupku ("Narodne Novine" broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11, 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23.; dalje: ZPP) i čl. 464.a ZPP-a, slobodnom ocjenom dokaza, a imajući u vidu da se radi o sporu male vrijednosti (vrijednost predmeta spora iznosi 489,70 EUR-a), pa bi provođenje prethodno navedenih dokaznih prijedloga tužitelja i tuženika bilo povezano s nerazmjernim teškoćama i troškovima, budući da bi izvođenje istih doprinijelo duljini trajanja ovog postupka, te bi prouzročilo troškove koji bi znatno premašili vrijednost predmeta spora.

6. Ocjenom izvedenih dokaza, te temeljem rezultata cjelokupnog postupka, a u skladu s odredbom čl. 8. ZPP-a, ovaj sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan, izuzev u dijelu početka tijeka zakonskih zateznih kamata na utuženi iznos.

7. Naime, predmet ovog spora je zahtjev tužitelja za isplatu preostalog iznosa od 489,70 EUR-a, na temelju ugovora o cesiji koji je tužitelj sklopio s osiguranikom tuženika prenijevši na tužitelja svoje potraživanje koje je imao prema tuženiku za popravak svog vozila, a koje potraživanje se sastoji u razlici cijene sata rada tužitelja i one koju je tuženik priznao u mirnom postupku.

8. Između stranaka su sporni aktivna legitimacija i pasivna legitimacija tuženika u ovom postupku, osnov i visina potraživanja tužitelja, te početak tijeka zakonskih zateznih kamata na utuženi iznos.

9. Prvenstveno, glede istaknutog prigovora aktivne i pasivne legitimacije, ovaj sud ističe da su predmetni prigovori tuženika neosnovni.

10. Naime, uvidom u ugovora o ustupanju od tražbine od 02. rujna 2025. (list 7. - 9. spisa), ovaj sud je utvrdio da su tužitelj i AK predmetni Ugovor sklopili 02. rujna 2025., te da je istim Ugovorom, AK, kao ustupitelj, ustupio radi ispunjenja, tužitelju svoje novčano potraživanje prema tuženiku u iznosu od 489,70 EUR-a, a prema računu popravka za štetu br. 1279/01/02 u ukupnom iznosu od 2.594,10 EUR-a i temeljem izvida štete tuženika br. 258203202814.

11. Dakle, oštećenik AK je tužitelju ustupio svoju tražbinu prema tuženiku sukladno odredbi čl. 80. st. 1. Zakona o obveznim odnosima Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05., 41/08. 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23.; dalje: ZOO), a sukladno odredbi čl. 84. st. 1. ZOO- a, primatelj prema dužniku ima ista prava koja je ustupitelj imao prema dužniku do ustupanja. Budući da su tužitelj i AK, u konkretnom slučaju, sklopili ugovor o ustupanju tražbine radi ispunjenja u smislu odredbe čl. 88. st. 2. ZOO-a, to se obveza dužnika (osiguranika tuženika) gasi, odnosno smanjuje tek kad vjerovnik (ovdje tužitelj) naplati ustupljenu tražbinu po osnovi naknade iz osiguranja.

12. Nadalje, uvidom u presliku izvida štete tuženika broj: 258203202814 (list 17. – 18. spisa), sud je utvrdio da se isti odnosi na vozilo CITROEN C4 X 1.2, registarskih oznaka [registarska oznaka], u vlasništvu oštećenika AK, te su u istom, pod opisom oštećenja navedeni dijelovi za popravak i zamjenu, te je pod radno vrijeme popravka za limara navedeno 12,90 sati, a za lakirera 8,40 sati, dok je uvidom u presliku obrazložene ponude tuženika od 03. rujna 2025. (list 14. spisa), ovaj sud je utvrdio kako je istom ponudom, tuženik obavijestio oštećenika AK da je utvrdio postojanje svoje obveze na isplatu činidbe po odštetnom zahtjevu, te obavijestio kako je odštetni zahtjev pravno osnovan. Ujedno, sud je utvrdio da u istoj ponudi tuženik navodi kako je procijenio visinu štete kao cjelokupnu naknadu štete na iznos od 2.104,40 EUR-a, a koji iznos štete je tuženik nesporno isplatio oštećeniku.

13. Slijedom navedenog, sasvim je razvidno da su neosnovani istaknuti prigovori tuženika, kako aktivne legitimacije tužitelja, tako i pasivne legitimacije tuženika.

14. Uvidom u presliku računa popravka tužitelja br. 1279/01/02 (list 19. – 20. spisa), sud je utvrdio da je tužitelj sukladno izvidu štete tuženika broj: 258203202814 izdao račun br. 1279/01/02 dana 02. rujna 2025., te da je datum dospijeća istog 02. rujna 2025., kao i da se predmetni račun odnosi na popravak vozila oštećenika AK, da je ukupna cijena popravka 2.594,10 EUR-a (koji iznos uključuje PDV po stopi od 25%), te da je u predmetnom računu tužitelja navedeno da je utrošena količina radnih sati i to limarski radovi 12,9 sati, a lakirerskih radova 8,4 sata, a koja količina radnih sati, proizlazi i iz tuženikovog izvida štete broj 258203202814 (list 17. – 18. spisa), kao i da je u predmetnom računom tužitelja obračunata cijena radnog sata (limarskih i lakirerskih radova) u visini od 43,00 EUR-a, što uvećano za PDV po stopi od 25%, iznosi 53,75 EUR-a po satu rada. Dakle, sud je utvrdio popravak je napravljen sukladno izvidu štete tuženika broj: 258203202814.

15. Ujedno, uvidom u presliku službenog cjenika tužitelja (list 22. spisa), sud je utvrdio da cijena radnog sata limarskih i lakirerskih radova iznosi 43,00 EUR-a + PDV.

16. Ovaj sud je mišljenja da oštećenik može slobodno izabrati radionicu u kojoj će popraviti svoje vozilo, te da isti nije dužan popraviti vozilo u onom servisu koji mu preporuči osiguravajuće društvo, već je ovlašten popraviti vozilo u bilo kojem servisu koji se bavi popravkom određene vrste vozila, po cijeni koju taj servis naplaćuje svojim klijentima, dok okolnost što postoje i druge radionice u kojima bi cijena radnog sata bila jeftinija, ne predstavlja doprinos oštećenika šteti u smislu odredbe čl. 1092. ZOO- a. Tuženik nema ovlast, niti pravo određivati autoservisima cijene sata rada, a što proizlazi i iz priloženog stručnog mišljenje Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja KLASA: 034-08/18-01/093, URBROJ: 580-09/84-2020-043 od 20. veljače 2020. (list 23. - 26. spisa). Naime, poduzetnici, pa i oni koji se bave popravcima vozila, slobodno djeluju na tržištu, te ne postoje opravdani razlozi zbog kojih bi oštećenici bili dužni popravljati vozilo isključivo u servisu koji naplaćuje cijenu radnog sata koju priznaje tuženik.

17. Budući da iz dokaza provedenih u ovom postupku, a kako je to već prethodno detaljno obrazloženo, proizlazi da je tužitelj naplatio onu cijenu radnog sata u skladu s svojim službenim cjenikom, te da je i račun za popravak br. 1279/01/02 u skladu s istim, pa činjenica da tuženik kao osiguratelj ustupitelja predmetne tražbine, ne prihvaća visinu satnice rada ovlaštenog servisera, ovdje tužitelja, po ocjeni ovog suda, nije od utjecaja na njegovu dužnost da taj trošak nadoknadi, posebice imajući u vidu kako je i obujam rada popravka, upravo u skladu s izvidom štete tuženika broj: 258203202814, te da tuženik tijekom ovog postupka niti ne navodi da je ugovorno ograničio visine satnice popravka, niti da je u sporno vrijeme imao takav ograničavajući ugovor sa serviserima, a pri čemu takvo ograničenje ne postoji niti u zakonu.

18. Slijedom svega navedenog, a imajući u vidu da je cijena sata rada u računu tužitelja broj 1279/01/02 ispostavljena u skladu s tužiteljevom cijenom radnog sata utvrđenoj službenim cjenikom tužitelja, i to u obujmu radnih sati koje je i sam tuženik utvrdio u svom izvidu štete, to je tužitelju u odnosu na neplaćenu razliku cijene sata u smislu odredbe čl. 1046. ZOO-a nastala šteta koja se odnosi na razliku iznosa cijene sata rada koju tužitelj naplaćuje i cijene sata rada koju tuženik priznaje, pa je tuženik kao kasko osiguratelj oštećenika, s obzirom na valjani Ugovor o ustupanju tražbine radi ispunjenja, dužan tužitelju nadoknaditi utuženi iznos temeljem odredbe čl. 1085. st. 1. i 4. i odredbe čl. 84. st. 1. ZOO-a, stoga je valjalo usvojiti tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti i presuditi kao u toč. I. izreke ove presude.

19. Odredbom članka 81. st. 1. ZOO-a propisano je da s tražbinom na primatelja prelaze i sporedna prava, u koja spada i pravo na kamatu, pa je na tužitelja prešlo i pravo oštećenika na zakonske zatezne kamate.

20. S obzirom na to da iz računa popravka tužitelja br. 1279/01/02 (list 19. – 20. spisa), je razvidno da je datum dospijeća istog 02. rujna 2025., te da tuženik sukladno odredbi čl. 183. st. 1. ZOO-a pada u zakašnjenje idućeg dana nakon dospijeća računa tužitelja, to tužitelj ima pravo na zakonske zatezne kamate na utuženi iznos počevši od 03. rujna 2025., dok tužitelj neosnovano potražuje zakonske zatezne kamate na utuženi iznos tekuće od 30. lipnja 2025. pa do 02. rujna 2025. Stopa zateznih kamata određena je sukladno odredbi čl. 29. st. 2. ZOO-a, a imajući u vidu da se ne radi o odnosu neposredno proizišlom iz trgovačkog ugovora, niti iz ugovora između trgovca i osobe javnog prava, pa je stoga glede zakonskih zateznih kamata na utuženi iznos, presuđeno kao u toč. I. i II. izreke ove presude.

21. Odluka o troškovima postupka iz toč III., IV. i V. izreke presude temelji se na odredbama čl. 154. st. 5. ZPP-a, te odredbi čl. 155. ZPP-a i čl. 164. st. 1. i 2. ZPP-a, budući da tužitelj u ovoj pravnoj stvari nije uspio samo u odnosu na početak tijeka zakonskih zateznih kamata na utuženi iznos, a koji dio je po mišljenju ovog suda razmjerno neznatan u odnosu na prihvaćeni tužbeni zahtjev tužitelja.

22. Tužitelju je tako priznat kao potreban za vođenje postupka zatraženi trošak zastupanja po odvjetniku sukladno Tarifi o nagradama i naknadama za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 138/23.; dalje: OT), a temeljem vrijednosti predmeta spora u iznosu od 489,70 EUR-a i to: za sastav tužbe u iznosu od 100,00 EUR-a (Tbr. 7. t. 1. OT-e), uvećano za 25 % PDV-a u iznosu od 25,00 EUR-a (Tbr. 46. OT-e), što ukupno iznosi 125,00 EUR-a, sastav podneska od 02. prosinca 2025. u iznosu od 100,00 EUR- a (Tbr. 8. t. 1. OT-e), uvećano za 25 % PDV-a u iznosu od 25,00 EUR-a (Tbr. 46. OT- e), što ukupno iznosi 125,00 EUR-a, za zastupanje na ročištu dana 18. svibnja 2026. u iznosu od 100,00 EUR-a (Tbr. 9. t. 1. OT-e), uvećano za 25 % PDV-a u iznosu od 25,00 EUR-a (Tbr. 46. OT-e), što ukupno iznosi 125,00 EUR-a. Tužitelju je također priznat kao potreban za vođenje postupka i zatraženi trošak sudske pristojbe na tužbu sukladno Tar. br. 1. t. 1. Uredbe o tarifi sudskih pristojbi („Narodne novine“ broj: 37/23.; dalje: Uredba), a u vezi odredbe čl. 1. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj: 118/18. i 51/23 ; dalje: ZOSP), te odredbe čl. 7. st. 1. ZOSP-a u iznosu od 13,27 EUR-a, kao i trošak sudske pristojbe presudu u zatraženom iznosu od 13,27 EUR-a sukladno odredbi čl. 2. st. 1. ZPP-a, Tar. br. 2. t. 1. Uredbe, a u vezi odredbe čl. 1. ZSP-a. Dakle, tužitelju je priznat ukupan parnični trošak u iznosu od 401,54 EUR-a.

23. Odluka o zatraženoj zateznoj kamati na dosuđeni iznos troška parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 151. st. 3. ZPP-a, dok je visina stope određena sukladno odredbi čl. 29. st. 2. ZOO-a, a imajući u vidu da se ne radi o odnosu proizišlom iz trgovačkog ugovora, niti iz ugovora između trgovca i osobe javnog prava.

24. Slijedom svega navedenog, glede naknade parničnog troška tužitelju, odlučeno je kao u toč. III. izreke ove presude.

25. Tužitelju nije priznat kao osnovan trošak sastava prigovora tuženiku od 17. rujna 2025. u zatraženom iznosu od 100,00 EUR-a uvećano za 25 % PDV-a, budući da tužitelj nije dokazao da je isti prigovor dostavio tuženiku, odnosno da je isti podnio tuženiku, pa stoga taj trošak za tužitelja nije niti nastao (čl. 151. st. 1. ZPP-a), te tužitelju nije priznat kao osnovan trošak ročišta za objavu presude u iznosu od 50,00 EUR-a, uvećano za 25 % PDV-a u iznosu od 12,50 EUR-a, što ukupno iznosi 62,50 EUR-a, budući da tužitelj nije došao na ročište za objavu presude, pa navedeni trošak tužitelju nije niti nastao (čl. 151. st. 1. ZPP-a), pa je slijedom svega navedenog, odlučeno kao u toč. IV. izreke ove presude.

26. Budući da je tuženik u cijelosti izgubio parnicu, to je sukladno odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a, sud odbio zahtjev tuženika za naknadom troška parničnog postupka pa je slijedom navedenog odlučeno kao u toč. V. izreke ove presude.

U Zagrebu 02. srpnja 2026. godine

Sudac:

Hrvoje Lukšić

Odluku pismeno izradila:

Viši sudski savjetnik- specijalist:

Tihana Božičević

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 dana od dana objave presude ako je bila uredno obaviještena o ročištu za objave presude, a ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude, u roku od 15 dana od primitka prijepisa ove presude. Žalba se ulaže putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku. Presuda kojom se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. t. 3. ZPP-a (čl. 467. st. 1. ZPP-a). U postupku u sporovima male vrijednosti žalba protiv presude ne odgađa ovrhu, osim ako sud koji donosi presudu ili rješenje, iznimno, po službenoj dužnosti, obrazloženim rješenjem, odredi drukčije (čl. 467.a ZPP-a).

DNA:

1. tužitelju po pun. uz nalog za plaćanje sudske pristojbe na presudu

2. tuženiku po pun.