1              Poslovni broj: II Kž-21/2024-6

Poslovni broj: II Kž-21/2024-6

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću za mladež sastavljenom od sutkinja dr.sc. Lane Petö Kujundžić, predsjednice vijeća, te mr.sc. Ljiljane Stipišić i Snježane Hrupek-Šabijan, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Marine Kapikul, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog L. Đ. i drugih, zbog kaznenih djela iz članka 154. stavka 1. točke 5. i drugih Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19. i 84/21. - dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi okrivljenog L. Đ. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu, broj Kovm-iz-6/2023. (Kovm-6/2023.) od 21. prosinca 2023. o produljenju istražnog zatvora nakon podignute optužnice, u sjednici vijeća održanoj 18. siječnja 2024.,

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba okrivljenog L. Đ. kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Uvodno citiranim prvostupanjskim rješenjem nakon podignute optužnice protiv okrivljenog L. Đ., zbog teškog kaznenog djela protiv spolne slobode u pokušaju iz članka 154. stavka 1. točke 5. i stavka 2. KZ/11., a u vezi s člankom 153. stavkom 2. u vezi sa stavkom 1. i člankom 34. KZ/11., kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavka 2. i 3. KZ/11., kaznenog djela iskorištavanja djece za pornografiju iz članka 163. stavka 2. KZ/11., sve u vezi sa člankom 87. stavkom 21. KZ/11. te člankom 51. KZ/11., kaznenog djela iskorištavanja djece za pornografiju iz članka 163. stavka 2. KZ/11., te dva teška kaznena djela protiv spolne slobode iz članka 154. stavka 1. točke 1. i stavka 2. u vezi sa člankom 153. stavkom 2. u vezi sa stavkom 1. KZ/11. i u vezi sa člankom 38. KZ/11., sve u vezi sa člankom 51. KZ/11, dva kaznena djela bludnih radnji iz članka 155. stavka 3. u vezi sa člankom 154. stavkom 1. točkom 1. KZ/11., teškog kaznenog djela protiv spolne slobode iz članka 154. stavka 1. točke 1. u vezi sa člankom 153. stavkom 1. KZ/11., te kaznenog djela iskorištavanja djece za pornografiju iz članka 163. stavka 2. KZ/11., a sve u vezi sa člankom 51. KZ/11., na temelju članka 127. stavka 4. i članka 131. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 80/22., – dalje: ZKP/08.) produljen je istražni zatvor protiv okrivljenog L. Đ. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. te mu je u istražni zatvor uračunato vrijeme oduzimanja slobode od 2. kolovoza 2023. pa nadalje.

2. Protiv tog rješenja žalbu je podnio okrivljeni L. Đ. po branitelju, odvjetniku D. C. zbog "bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 467. stavka 1. u vezi sa člankom 495. ZKP/08." s prijedlogom da "Visoki kazneni sud Republike Hrvatske prihvati ovu žalbu kao osnovanu, te na temelju članka 494. stavka 3. točke 3. ZKP/08. preinači pobijano rješenje o produljenju istražnog zatvora na način da isti ukine, istome izrekne mjere upozorenja i pusti ga da se brani na slobodi u daljnjem tijeku ovog postupka".

3. Spis je u skladu sa člankom 495. u vezi sa člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

4. Žalba nije osnovana.

5. Prema ocjeni Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske, prvostupanjski je sud pravilno utvrdio postojanje opće kao i posebne pretpostavke za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv okrivljenog L. Đ. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. i to kao nužne i jedine prikladne mjere kojom će se ostvariti istražnozatvorska svrha. Jednako tako, prvostupanjski je sud iznio i dostatne razloge u odnosu na nemogućnost zamjene mjere istražnog zatvora nekom blažom mjerom.

5.1. Naime, za odlučivanje o postojanju temeljne pretpostavke za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora dostatan je odgovarajući stupanj osnovane sumnje da je okrivljenik počinio kaznena djela za koja se tereti u ovom postupku, što je ovdje i ostvareno, što je prvostupanjski sud potpuno i pravilno obrazložio u točki 6. obrazloženja, dok će odluku o kaznenoj odgovornosti okrivljenika i o stupnju njegove krivnje, u slučaju potvrđivanja optužnice, ocjenjujući sve izvedene dokaze pojedinačno i u njihovoj ukupnosti, donijeti raspravno vijeće tek na završetku dokaznog postupka.

6. Nadalje, ocjena je i drugostupanjskog suda kako na strani okrivljenika postoji konkretna i predvidiva opasnost od ponavljanja kaznenih djela koja se, ne može prevenirati ''mjerama upozorenja'' kako to žalitelj predlaže (a koji institut uzgred rečeno ZKP/08. ni ne poznaje), vjerojatno pritom imajući na umu mjere opreza kao blaže mjere. Kada se analizira znatna kriminalna količina koja se okrivljeniku stavlja na teret te ima u vidu težina i okolnosti počinjenja kaznenih djela i visoki stupanj iskazane kriminalne volje, upornosti, bešćutnosti i bezobzirnosti u protupravnom postupanju, sve utvrđene okolnosti u svojoj ukupnosti i logičkoj povezanosti upućuju na postojanje neposredne i razborito predvidive opasnosti da će okrivljenik boravkom na slobodi ponoviti ista ili slična kaznena djela koja opasnost se, za sada, može uspješno prevenirati isključivo mjerom istražnog zatvora kao najstrožom mjerom. Naime, imajući u vidu okolnosti konkretnog slučaja u žalbi predložene mjere opreza ne predstavljaju prihvatljivu garanciju za otklanjanje te opasnosti.

6.1. Kraj takvog stanja stvari, žalbeni navodi okrivljenika kojima upire na svoju dosadašnju neosuđivanost i mladu životnu dob nisu od utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijane odluke niti mogu dovesti u pitanje kvalitetu i intenzitet postojeće iteracijske opasnosti. Stoga je neprihvatljiv i žalbeni navod okrivljenika kako je dosadašnje vrijeme provedeno u istražnom zatvoru na istog dostatno djelovalo da se kloni bilo kakvog oblika protupravnog i društveno neprihvatljivog ponašanja.

7. U vezi žalbenog navoda okrivljenika kako su supočinitelji u ovom kaznenom postupku, za razliku od njega, pušteni da se brane sa slobode, najprije valja napomenuti kako se okrivljenom A. D. i okrivljenom N. M. na teret stavlja znatno manja kriminalna količina nego okrivljenom L. Đ., a osim toga do počinjenja kaznenih djela, prema podignutoj optužnici, došlo je na način da je upravo okrivljeni L. Đ. upoznao oštećenu A. M. preko društvene mreže T.-T. te su dogovarali zajednički susret inkriminiranog dana jer su oboje željeli biti u ljubavnoj vezi pri čemu je okrivljeni L. Đ. iskoristio njezino neiskustvo i lakovjernost te u prethodnom dogovoru s prijateljima, suokrivljenicima počinio više kaznenih djela na štetu oštećenice. Slijedom izloženoga ne radi se o tome da se radi o istoj situaciji te da treba voditi računa o tzv. testu diskriminacije ili testu opravdanosti razlike u postupanju.

8. Također, Visoki kazneni sud Republike Hrvatske utvrdio je da produljenjem istražnog zatvora okrivljeniku nije došlo ni do povrede načela razmjernosti iz članka 122. stavka 2. ZKP/08., vodeći računa o razmjeru između težine počinjenih kaznenih djela, kazne koja se, prema podacima kojima raspolaže sud, može očekivati u postupku i potrebe određivanja i trajanja istražnog zatvora, pri čemu u konkretnom slučaju ne prijeti ni iscrpljivanje rokova najduljeg trajanja istražnog zatvora iz članka 133. ZKP/08.

9. Slijedom svega navedenog, pobijano rješenje sadrži dostatne i relevantne razloge koji opravdavaju činjeničnu i pravnu osnovu daljnje primjene mjere istražnog zatvora protiv okrivljenika te je produljenje istražnog zatvora razmjerno postizanju opravdanog cilja, pri čemu zahtjevi javnog interesa i očuvanja sigurnosti, u ovom stadiju postupka, pretežu nad pravom okrivljenika na slobodu.

10. Kako ispitivanjem pobijanog rješenja, u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP/08., nije utvrđeno da bi bile ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno je kao u izreci ovoga rješenja.

Zagreb, 18. siječnja 2023.