Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Europska avenija 7

31000 Osijek

Kzd-30/2026-25

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku, u vijeću za mladež, sastavljenom od sutkinje za mladež Ivane Hruška Premužak, predsjednice vijeća, te sudaca porotnika za mladež Žakline Kvesić i Ivana Boršoša, članova vijeća, uz sudjelovanje Ivane Sancin, zapisničarke, u kaznenom postupku protiv optuženog SP, OIB: [osobni identifikacijski broj], zbog kaznenih djela iz članka 177. stavak 2. i dr. Kaznenog zakona (Narodne novine broj: 125/2011, 144/2012, 56/2015, 61/2015, 101/2017, 118/2018, 129/2019, 84/2021, 114/2022, 114/2023, 36/2024, 136/2025 - u nastavku teksta KZ/11), povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Osijeku (dalje ODO u Osijeku) broj KOz- DO-102/2025 od 29. prosinca 2025. izmijenjene na raspravi 26. lipnja 2026., nakon rasprave održanoj 20. svibnja i 26. lipnja 2026. u prisutnosti zamjenice za mladež Općinskog državnog odvjetnika u Osijeku Angele Božinović, optuženog SP i branitelja optuženika, Slavena Mijoča odvjetnika iz Osijeka, dana 1. srpnja 2026., objavio je i

p r e s u d i o  j e

I. Optuženi SP, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin S i ČP rođene Č, rođen **.**.1993. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanin RH, keramičar, nezaposlen, sa završenom SSS, neoženjen, bez djece, lošeg imovnog stanja, bez čina, bez odlikovanja, višestruko kazneno osuđivanog presudom Općinskog suda u Osijeku KSM -45/13 od 26. travnja 2013., pravomoćna 9. svibnja 2013., zbog kaznenog djela iz članka 229. stavka 1. KZ/11 na uvjetnu kaznu zatvora u trajanju od 10 mjeseci uz rok kušnje u trajanju od 4 godine, presudom Općinskog suda u Osijeku K-828713 od 22. siječnja 2014., pravomoćna 12. rujna 2014., zbog kaznenog djela iz članka 229. stavka 1. točke 1. KZ/11 i članka 243. stavka 1. KZ/11 na bezuvjetnu kaznu zatvora u trajanju od 1 godine i 3 mjeseca te sigurnosnu mjeru oduzimanja predmeta, presudom općinskog suda u Osijeku Ksm-204713 od 23. listopada 2014., pravomoćna 10. studenoga 2014., zbog kaznenog djela iz članka 229. stavka 2. KH/11, članka 217. stavka 1. točke 1. u svezi članka 216. stavka 1. KZ/97, članka 217. stavka u vezi članka 216. stavka 2. i članka 33 KZ/97 na bezuvjetnu kaznu zatvora u trajanju od 1 godine, izrečena kazna zatvora zamjenjuje se ROD na način da se 1 dan zatvora zamjenjuje sa 2 sata rada. Rješenjem Županijskog suda u Osijeku od 1. listopada 2020. određuje se izvršenje kazne zatvora u trajanju od 1 godine, presudom Općinskog suda u Osijeku K -177/14 od 27. veljače 2015., pravomoćna 9. travnja 2015., zbog kaznenog djela iz članka 217. stavka 1. u vezi članka 33. KZ/97 i članka 217. stavka 3. KZ/11 na uvjetnu kaznu zatvora u trajanju od 1 godine uz rok kušnje u trajanju od 3 godine, presudom Županijskog suda u Osijeku K-19/14 od 3. listopada 2014., pravomoćna 2. lipnja 2015., zbog kaznenog djela iz članka 154. stavka 2. KZ/11, članka 153. stavka 1. KZ/11, članka 152. stavka 1. KZ/11 na bezuvjetnu kaznu zatvora u trajanju od 4 godine, presudom općinskog suda u Osijeku K-519/13 od 8. veljače 2016., pravomoćna 17. svibnja 2016., zbog kaznenog djela iz članka 229. stavka 1. točke 1. u vezi članka 228. stavka 1. KZ/11 na bezuvjetnu kaznu zatvora u trajanju od 1 godine i 4 mjeseca, presudom Županijskog suda u Osijeku Kv I-4/17 od 9. veljače 2017., pravomoćna 7. ožujka 2017., zbog kaznenog djela iz članka 152. stavka 1. KZ/11, članka 153. stavka 1. KZ/11, članka 154. stavka 2. KZ/11, članka 229. stavka 1. točke 1. KZ/11 i članka 243. stavka 1. KZ/11 na bezuvjetnu kaznu zatvora u trajanju od 5 godina, presuda Kv I-4/17 objedinila je sljedeće presude: K-19/14 od 3. listopada 2014., pravomoćna 2. lipnja 2015. Županijskog suda u Osijeku i broj K-828/13 od 22. siječnja 2014., pravomoćna 12. rujna 2014. Općinskog suda u Osijeku, presudom Županijskog suda u Osijeku broj Kv I-5/18 od 1. ožujka 2018., pravomoćna 31. ožujka 2018., zbog kaznenog djela iz članka 152. stavka 1. KZ/11, članka 153. stavka 1. KZ/11, članka 154. stavka 2. KZ/11, članka 229. stavka 1. točke 1. KZ/11 i članka 243. stavka 1. KZ/11 na bezuvjetnu kaznu zatvora u trajanju od 6 godina i 2 mjeseca, navedena presuda objedinila je presude Kv I-4/17 od 9. veljače 2017., pravomoćna 7. ožujka 2017. Županijskog suda u Osijeku i K-519/13 od 8. veljače 2016., pravomoćna 17. svibnja 2016. Općinskog suda u Osijeku, presudom Općinskog suda u Zadru K - 710720 od 3. prosinca 2020., pravomoćna 5. svibnja 2021., zbog kaznenog djela iz članka 139. stavka 2. u vezi stavka 3. KZ/11 i članka 235. stavka 1. u vezi članka 51. KZ/11 na bezuvjetnu kaznu zatvora u trajanju od 9 mjeseci, presudom Općinskog suda u Osijeku Kvm-96/21 od 6. listopada 2021., pravomoćna 4. studenoga 2021., zbog kaznenog djela iz članka 139. stavka 2. i stavka 3. KZ/11, članka 229. stavka 2. KZ/11, članka 235. stavka 1. u vezi članka 51. KZ/11, članka 217. stavka u vezi članka 216. stavka 2. i članka 33. KZ/97 i članka 217. stavka 1. točke 1. u vezi članka 216. stavka 1. KZ/97 na bezuvjetnu kaznu zatvora u trajanju od 1 godine i 4 mjeseca, presuda Kvm-96721 objedinila je sljedeće presude Ksm-204/13 od 23. listopada 2014., pravomoćna 10. studenoga 2014. Općinskog suda u Osijeku broj K-710/20 od 3. prosinca 2020., pravomoćna 5. svibnja 2021. Općinskog suda u Zadru, presudom Općinskog suda u Osijeku K-226/2023 od 29. ožujka 2023., pravomoćna 23. svibnja 2023., zbog kaznenog djela iz članka 190. stavka 2. KZ/11 i članka 191. stavka 1. KZ/11 na djelomičnu uvjetnu osudu – bezuvjetna kazna zatvora u trajanju od 1 godine i uvjetna kazna zatvora u trajanju od 1 godine uz rok kušnje u trajanju od 5 godina te presudom Županijskog suda u Osijeku K-22/2024 od 14. veljače 2025., pravomoćna 11. ožujka 2025., zbog kaznenog djela iz članka 230. stavka 2. u vezi stavka 1. i članka 34. KZ/11 na bezuvjetnu kaznu zatvora u trajanju od 3 godine, prekršajno kažnjavanog zbog prekršaja iz Zakona o sigurnosti prometa na cestama, Zakona o osobnoj iskaznici te Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira,

k r i v  j e

što je

dana 4. prosinca 2025. oko 22,00 sati u [adresa], u dnevnom boravku, u namjeri teškog tjelesnog ozljeđivanja svoje partnerice u intimnoj vezi CP, u alkoholiziranom stanju istoj zadao jedan udarac otvorenim dlanom ruke u predjelu lica, uslijed čega je oštećena počela vikati, što je probudilo njezino dijete AP (rođenu **.**.2021.) koja je došla u dnevni boravak, a potom pristajući da svojim ponašanjem ugrozi pravilan psihofizički razvoj djeteta te joj nanese psihičku bol, unatoč tome, u njezinoj prisutnosti, CP zadao više udaraca otvorenim dlanom ruke u predjelu lica, te jedan udarac zatvorenim dlanom ruke u predjelu trbuha, uslijed čega je oštećena pala na pod, a kada ju je podigao sa poda, ugrizao ju za obraz lijeve strane lica i desno uho, te objema rukama uhvatio i stisnu za vrat, a potom jednom rukom uhvatio za kosu sa stražnje strane glave i glavom joj udario od stol, uslijed čega je imenovana zadobila ozljede u vidu krvnog podljeva oko oba oka, prijelom nosnih kostiju s minimalnim pomakom, oguljotine lijeve strane obraza i na vratu obostrano, krvni podljev desne uške te prijelom 6. -8. rebra lijevo, pri čemu su prijelom 6.-8. rebra ozljede teške naravi, a kod djeteta AP je ugrozio pravilan psihofizički razvoj,

dakle, drugoga teško tjelesno ozlijedio, a kazneno djelo je počinjeno prema bliskoj osobi te zlostavio dijete,

čime je počinio kazneno djelo protiv života i tijela – tešku tjelesnu ozljedu, opisano i kažnjivo po članku 118. stavka 2. KZ/11 i kazneno djelo protiv braka, obitelji i djece – povredu djetetovih prava, opisano i kažnjivo po članku 177. stavku 2. KZ/11, sve uz primjenu članka 51. KZ/11.

II. Na temelju članka 118. stavka 2. KZ/11 optuženom SP se za kazneno djelo iz članka 118. stavka 2. KZ/11

u t v r đ u j e

KAZNA ZATVORA

U TRAJANJU OD 3 (TRI) GODINE

III. Na temelju članka 177. stavku 2. KZ/11 optuženom SP se za kazneno djelo iz članka 177. stavka 2. KZ/11

u t v r đ u j e

KAZNA ZATVORA

U TRAJANJU OD 1 (JEDNE) GODINE

IV. Na temelju članka 51. stavak 1. i 2. KZ/11 optuženi SP se

o s u đ u j e

NA JEDINSTVENU KAZNU ZATVORA

U TRAJANJU OD 3 (TRI) GODINE I 6 (ŠEST) MJESECI

V. Na temelju članka 54. KZ/11 optuženiku se u izrečenu kaznu zatvora uračunava vrijeme provedeno u uhićenju i u istražnom zatvoru od 5. prosinca 2025. nadalje.

VI. Na temelju članka 69. KZ/11 optuženom SP se

izriče

SIGURNOSNA MJERA

OBVEZNOG LIJEČENJA OD OVISNOSTI

koja će se izvršavati u okviru zatvorskog sustava za vrijeme izvršenja izrečene kazne zatvora, time da može trajati najdulje 3 (tri) godine.

VII. Na temelju članka 73. stavak 1. i 2. KZ/11. optuženom SP

i z r i č e  s e

SIGURNOSNA MJERA

ZABRANE PRIBLIŽAVANJA, UZNEMIRAVANJA ILI UHOĐENJA ŽRTVE U TRAJANJU OD 1 (JEDNE) GODINE DULJE OD IZREČENE KAZNE ZATVORA

u odnosu na oštećenu/žrtve CP, OIB: [osobni identifikacijski broj], i oštećenu/žrtvu dijete AP, OIB: [osobni identifikacijski broj], na udaljenosti manjoj od 100 metara.

VIII. Na temelju članka 148. stavka 6. ZKP u vezi s člankom 145. stavka 2. točkama 1. do 6. ZKP optuženik SP u cijelosti se oslobađa naknade troškova kaznenog postupka, kao i troškova nagrade i nužnih izdataka postavljenog branitelja iz članka 145. stavka 2. točke 7. ZKP, te isti padaju na teret proračunskih sredstava.

Obrazloženje

1. Optužnicom ODO u Osijeku od 29. prosinca 2025., poslovni broj KOz-DO- 102/2025, izmijenjenom na raspravi 26. lipnja 2026. optužen je SP, zbog kaznenog djela protiv života i tijela – tešku tjelesnu ozljedu, opisano i kažnjivo po članku 118. stavka 2. KZ/11 i kaznenog djela protiv braka, obitelji i djece – povredu djetetovih prava, opisano i kažnjivo po članku 177. stavku 2. KZ/11, sve uz primjenu članka 51. KZ/11.

2. Optuženi SP se očitovao o optužbi na način da se ne smatra krivim u odnosu na kaznena djela koja mu se stavljaju ne teret optužnicom pri kojem očitovanju je ostao i nakon izmijene optužnice.

2.1. Branitelj optuženika je tijekom očitovanja obrazložio kako obrana optuženog osporava optužnicu gotovo u cijelosti, a posebno u dijelu da je baš radnjama okrivljenika nastala teška tjelesna ozljeda oštećene (prijelom 6. – 8. rebra), da je mlt. dijete rođeno 2011. godine, da je mlt. dijete prisustvovalo verbalnom i fizičkom sukobu majke i optuženika, da su stranke bliske osobe, te općenito da je okrivljenik zadavo udarce na način kako je to opisano činjeničnim opisom optužnice.

3. U dokaznom postupku ispitani su vještaci Boris Dumenčić i ZP i svjedoci TP i SPJ te su uz suglasnost stranaka pročitani zapisnik o ispitivanju žrtve/oštećene CP pred sucem istrage Županijskog suda u Osijeku od 22. prosinca 2025., službena zabilješka Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područni ured Osijek od 18. prosinca 2025. o obavljenom razgovoru s djetetom AP, medicinska dokumentacija na ime žrtve/oštećene CP s DVD medijem fotografija ozljeda, sudskomedicinski nalaz i mišljenje TD Dumenčić d.o.o. od 12. prosinca 2025., potvrda o privremenom oduzimanju predmeta serijski broj [serijski broj] od 5. prosinca 2025., zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola, opojnih droga ili lijekova u organizmu serijski broj [serijski broj] od 5. prosinca 2025. te je izvršen uvid u fotografije okrivljenika , pročitan je nalaz i mišljenje vještaka psihijatra dr. ZP, pročitani su izvodi iz kaznene i prekršajne evidencije za optuženika te je isti na kraju dokaznog postupka iznio svoju obranu.

3.1 Na temelju članka 351. stavka 1. ZKP Vijeće je odbilo prijedlog obrane za izdvajanjem kao nezakonitog dokaza službene zabilješke Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područnog ured Osijek od 18. prosinca 2025. o obavljenom razgovoru s djetetom AP, kao neosnovan, a s obzirom da je istovjetan dokazni prijedlog obrane već odbijen od strane optužnog vijeća ovog suda broj Kovm- 105/2025-27 koje rješenje je potvrđeno rješenjem Županijskog suda u Osijeku broj Kžzd-28/2026-6 od 9. travnja 2026.

3.2. Na temelju članka 421. stavak 3. i 4. ZKP Vijeće je odbilo dokazni prijedlog obrane za ispitivanjem maloljetnog djeteta AP rođene **.**.2021. kao neprikladan i odugovlačeći, a s obzirom da se radi o djetetu niske kronološke dobi čije bi daljnje ispitivanje u ovom postupku dovelo do daljnje retraumatizacije ponovnim proživljavanjem doživljenog te je po ocjeni Vijeća zbog dobrobiti djeteta nužno izbjeći bilo kakvo daljnje ugrožavanje njenog psihofizičkog razvoja.

3.3. Na temelju članka 421. stavak 2. i 4. ZKP Vijeće je odbilo dokazni prijedlog obrane za provođenjem zasebnog medicinskog vještačenja ozljeda okrivljenika s obzirom da se istim ne bi mogla utvrditi niti jedna važna činjenica za ovaj kazneni postupak, a isti je očigledno usmjeren na odugovlačenje postupka, no vijeće je na raspravi radi boljeg razjašnjavanja stvari naložilo vještaku dr. Borisu Dumenčiću da izvrši uvid u sve fotografije ozljeda optuženika te je isti dopunio na raspravi svoj nalaz i mišljenje vještačenjem ozljeda okrivljenika.

3.4. Na temelju članka 421. stavak 2. ZKP Vijeće je odbilo dokazni prijedlog obrane da se od liječnice opće prakse oštećene zatraži podatak kakvu terapiju oštećena prima kao nevažan, s obzirom da činjenica koju bi izvođenjem ovog dokaza trebalo utvrditi nije važna za odlučivanje u ovom kaznenom postupku. Branitelj optuženika ponovno je stavio isti dokazni prijedlog u pisanom podnesku pa je vijeće na slijedećoj raspravi na temelju članka 421. stavka 1. točke 2. ZKP odbilo kao nevažne dokazne prijedloge obrane za pribavljanje od liječnice obiteljske medicine oštećene, odnosno od nadležne ordinacije, medicinske dokumentacije i podataka o terapiji oštećene u razdoblju neposredno prije i nakon predmetnog događaja, kao i dokazni prijedlog za provođenje kombiniranog psihijatrijsko-psihologijskog vještačenja oštećene CP, po vještaku psihijatru i vještaku psihologu, a sve na okolnosti navedene u podnesku branitelja i to: kakvo je bilo psihičko stanje oštećene u vrijeme inkriminiranog događaja od 4./5. prosinca 2025.; je li oštećena u relevantno vrijeme bolovala od ovisnosti, bila u terapijskom tretmanu zbog ovisnosti, apstinencijskom stanju, stanju intoksikacije ili drugom psihičkom stanju koje je moglo utjecati na njezino postupanje; je li even tualna ovisnost, supstitucijska terapija, druga medikamentozna terapija ili apstinencijsko stanje moglo utjecati na impulzivnost, afektivnu pobuđenost, agresivnost, sposobnost samokontrole i moguće napadačko ponašanje prema okrivljeniku; je li takvo stanje moglo utjecati na sposobnost oštećene da pravilno opaža, pamti i naknadno reproducira događaj; postoje li kod oštećene psihološke ili psihijatrijske okolnosti koje bi mogle upućivati na povećanu sugestibilnost, konfabulaciju, nepouzdanu rekonstrukciju događaja ili druge poremećaje u pamćenju i reprodukciji; mogu li promjene u iskazu oštećene o mehanizmu nastanka ozljeda, osobito u dijelu u kojem je najprije navodila pad niz stepenice, a potom napad okrivljenika, biti povezane s njezinim psihičkim stanjem, terapijom, ovisnošću, traumom, sugestijom ili drugim relevantnim psihološkim čimbenicima; može li se, s obzirom na sudskomedicinski utvrđene ozljede okrivljenika, psihičko stanje oštećenice dovesti u vezu s aktivnim fizičkim napadom na okrivljenika; obzirom da činjenice koje bi se izvođenjem ovih dokaza trebalo utvrditi prema ocjeni vijeća nisu važne za odlučivanje u ovom kaznenom postupku i za kaznena djela koja se optuženiku stavljaju na teret te su navedeni dokazni prijedlozi bili očigledno usmjereni na defamaciju karaktera oštećene i prikazivanje iste u što negativnijem svjetlu radi diskreditacije iste kao svjedoka u ovom postupka, a ujedno su ovi dokazni prijedlozi bili usmjereni i na nepotrebno odugovlačenje kaznenog postupka, što Vijeće s obzirom da se optuženi nalazi u istražnom zatvoru nije moglo dopustiti.

3.5. Vijeće je usvojilo prijedlog obrane u pisanom podnesku za dopunu psihijatrijskog vještačenja očitovanjem vještaka na raspravi, a koji podnesak je dostavljen vještaku ZP te se isti očitovao i odgovorio na sva postavljena pitanja iz prijedloga za dopunu vještačenja.

4. Optuženik je na raspravi 26. lipnja 2026. iznio svoju obranu u kojoj je iskazao da je dana 4. prosinca 2025. oko 19,45 sati došao kod CP da raščiste neke stvari, odnosno da raskine odnos s njom. Dodao je da je imao saznanja koja mu je ona prešutjela tijekom njihovog odnosa da je ovisnica o intravenoznim narkoticima. Oko 20,30 sati počeo je s njom razgovarati o tome, a ona se naljutila, vikala je mu je udarila 3 – 4 šamara i izgrebla ga, nakon čega se situacija smirila. Oko 21,00 sat je ponovno počeo s njom razgovarati i ona se ponovno naljutila, grebala ga je i udarila mu 4 – 5 šamara, smirivao ju je nakon čega je krenuo kući, no ona ga je vukla za rukav nakon čega su sjeli. Kada je treći put počeo s njom razgovarati ponovno mu nije dala do riječi te ga je krenula udariti, a on se obranio na način da je dignuo podlakticu nakon toga ju je gurnuo i ona je pala, a on joj je lupio 3-4 udarca otvorenim dijelom dlana u gornji predio lica te ju je u bijesu ugrizao za obraz. Moguće je da je u tom trenutku njeno dijete ušlo u sobu nakon čega su se oboje smirili. Dijete je plakalo pa ju je, da ju primiri, digao i stavio na krevet te su se Ivana i on smirili. Uslijed svoje alkoholiziranosti on je zaspao te se drugo jutro probudio i otišao kući. Sljedeći dan, oko 19,40 došao je kod Ivane i rekao da će ovaj događaj prijaviti policiji ukoliko ga ne prijavi ona. U tom trenutku tamo su se nalazile dvije muške osobe i jedna ženska osoba po imenu ŠP, a za jednu mušku osobu zna da se zvao C. Iz druge sobe došla je ŠP s mobitelom u ruci pa misli da je ona zvala policiju, a on je rekao da će policiju sačekati kod kuće što je i učinio te nije pružao nikakav otpor prilikom uhićenja. Dodao je da, koliko je on kriv za ovaj događaj, toliko je i ona kriva. Žao mu je što se ovo dogodilo i to najiskrenije kaže. Zaključno je dodao kako je u istražnom zatvoru već 6 mjeseci i nije imao nikakvih problema i pije terapiju za spavanje jer mu je loše od ovog događaja koji svakodnevno proživljava.

4.1. Na upit branitelja optuženika gdje je predmetne večeri zaspala oštećena optuženi je odgovorio da je on zaspao na kauču u dnevnom boravku, a oštećena je zaspala pored njega.

5. Na temelju očitovanja optuženika o optužbi kao i obrane istoga u ovom postupku nije sporno da je isti bio u odnosu sa oštećenom CP koji je smatrao vezom jer je rekao da je planirao navedi odnos raskinuti, dakle nije sporno da su bili partneri u intimnoj vezi i da mu je CP bila bliska osoba. Nije sporno niti da je dana 4. prosinca 2025. oko 22,00 sati u [adresa], u dnevnom boravku, u alkoholiziranom stanju uslijed verbalnog i fizičkog sukoba sa oštećenom istu gurnuo i ona je pala, kao niti da joj je zadao 3-4 udarca otvorenim dijelom dlana u gornji predio lica te ju je u bijesu ugrizao za obraz, kao niti da je tijekom ovog događaja oštećena počela vikati, što je probudilo njezino dijete AP koja je došla u dnevni boravak te je ista plakala i bila uznemirena, a okrivljeni ju je podizanjem stavio na krevet Nije u ovom postupku sporno niti da je oštećena tijekom kritičnog događaja zadobila ozljede u vidu krvnog podljeva oko oba oka, prijelom nosnih kostiju s minimalnim pomakom, oguljotine lijeve strane obraza i na vratu obostrano, krvni podljev desne uške te prijelom 6.-8. rebra lijevo, pri čemu su prijelom 6.-8. rebra ozljede teške naravi.

6. U ovom postupku obrana je osporavala optužnicu posebice u dijelu da je baš radnjama okrivljenika nastala teška tjelesna ozljeda oštećene (prijelom 6. – 8. rebra), da je maloljetno dijete rođeno 2011. godine, da je maloljetno dijete prisustvovalo verbalnom i fizičkom sukobu majke i optuženika, da su stranke bliske osobe, te općenito da je okrivljenik zadavo udarce na način kako je to opisano činjeničnim opisom optužnice

6.1. Prvotno osporenu činjenicu da je oštećeno maloljetno dijete rođeno 2011. godine optužba je ispravila izmjenom optužnice, dok je činjenicu kako se radi o bliskim osobama potvrdio upravo optuženik u svojoj obrani kao i činjenicu da je okrivljenik zadavo udarce na način kako je to opisano činjeničnim opisom optužnice, s obzirom da je u svojoj obrani optuženi potvrdio udarce u glavu i ugriz, a osporio je udarac zatvorenim dlanom ruke u predjelu trbuha, pri čemu je tvrdio da je oštećenu gurnuo, ali nije sporno da je upravo uslijed djelovanja optuženika oštećena pala na pod, isti je nadalje sporio da je oštećenu s poda podigao i objema rukama uhvatio i stisnu za vrat, a potom jednom rukom uhvatio za kosu sa stražnje strane glave i glavom joj udario o stol. Optuženik je u svojoj obrani i potvrdio da je maloljetno dijete prisustvovalo verbalnom i fizičkom sukobu oštećene i optuženika te da ju je taj sukob uznemirio i da je plakala.

6.2. Dakle sporna je ostala činjenica da je baš radnjama okrivljenika nastala teška tjelesna ozljeda oštećene (prijelom 6. – 8. rebra) kao i gore navedeni udarci koje okrivljenik nije priznao (udarac zatvorenim dlanom ruke u predjelu trbuha i da ju je objema rukama uhvatio i stisnu za vrat, a potom jednom rukom uhvatio za kosu sa stražnje strane glave i glavom joj udario o stol). Također obrana je osporavala namjeru optuženika na teško tjelesno ozljeđivanje oštećene navodeći kako je isti djelo počinio u nužnoj obrani uslijed protupravnog napada oštećene, a osporavala je i da su kod djeteta ostale bilo kakve posljedice.

6.3. U postupku nije sporna niti činjenica je je optuženi kritične zgode zadobio brojne plitke ogrebotine na čelu, poglavito s desne strane, na vratu desno, bočno i straga, te na stražnjoj strani desne podlaktice koje su lake tjelesne ozljede nastale višestrukim grebanjem noktima druge osobe silom slabog intenziteta.

7. Čitanjem iskaza oštećene CP danog na dokaznom ročištu u Županijskom sudu u Osijeku dana 22. prosinca 2025. utvrđeno je kako je ista toga dana iskazala da SP poznaje nekih 3 mjeseca. Ne žive zajedno. Ona stanuje u [adresa] i njeno dijete iz prvog braka, AP, koja je rođena **.**.2021. tj. ima 4 godine. Oko 20,00 sati navečer kod nje je došao SP i donio je alkohola. Dijete je bilo kod kuće. Kasnije je zaspalo, a oni su sjedili i pričali u dnevnom boravku. Kako ga je alkohol počeo hvatati, tada ju je prvi put udario otvorenim dlanom po licu. Uzela je mobitel i htjela nazvati policiju, ali čim je on to uočio znao je koja joj je namjera, uzeo joj je mobitel i razbio ga. Kada ju je lupio, viknula je. SP je mobitel stavio u džep i kada je eksplodirao u džepu kćerka se probudila. Vjerojatno se probudila i od njene vike, te je došla u dnevni boravak. Ni to SP nije zaustavilo, pa ju je nastavio udarati po licu. Ne zna koliko puta ju je udario, zna da je bilo više puta. I dalje ju je udarao otvorenim dlanom ruke. Nakon toga ju je udario šakom tj. zatvorenim dlanom ruke u stomak, pri čemu joj je izbio zrak i ona je pala na pod. Na to joj se isti počeo smijati i rugati kako nema zraka. Podigao ju je s poda i ugrizao za lijevi obraz (oštećena pokazuje ožiljak) te desno uho. Dijete je za to vrijeme vrištalo, molila ga je da prestane, ali on ju je uhvatio za vrat i sa stražnje strane za kosu, tada joj je lupio glavom o stol te je zadobila frakturu nosa, očnih duplji te prijelom 7. i 8. rebra. Nakon toga čiste i mirne savjesti legao je na njen kauč i zaspao. Ona je iza toga isto legla i zaspala kao i dijete. To jutro otišla je kod doktorice jer je morala ići po terapiju koju prima svaki dan. Tragove ozljeda je sakrila naočalama, ali je doktorica vidjela da nešto nije u redu, a kćerka je ispričala da je ”čiko tukao mamu” i razbijao po kući, zbog čega je doktorica to prijavila policiji i Centru za socijalnu skrb. Na upit zamjenika ODO u Osijeku izjavila je da je odnos između nje i SP bio ljubavni. Svaki dan su se viđali, noćio je kod nje gotovo svaku večer, imali su intimne odnose, dijelili su svoje emocije. Misli da prvi udarac koji je zadobila od SP kritične zgode je bio u desnu stranu lica. Njeno dijete je došlo iz sobe gdje je spavalo u dnevni boravak nakon prvog udarca koji je zadobila. Nakon toga je zadobila više udaraca u lice, u obje strane lica. Šakom u trbuh zatvorenim dlanom udario ju je samo jednom. Od tog udarca u stomak ona je zadobila prijelom rebara i to 3 rebra. Navela je da je socijalnim radnicama lagala da sa je ozljede zadobila na način da je pala. Nakon što ju je SP podigao s poda, ugrizao ju je za obraz i desno uho. Kada ju je uhvatio za vrat, stisnuo ju je da je teško gutaÎa jedno vrijeme. Za vrat ju je uhvatio s obje ruke. Nakon toga je obje ruke maknuo s vrata, te ju je jednom rukom uhvatio za kosu i glavu joj nabio u stol. Bio je jedan udarac glavom o stol. Od tog udarca je zadobila frakturu nosa i očnih duplji. Te večeri SP se napio od alkohola i zbog toga ga je to "prebacilo”. Naime, postao je agresivan i lud tj. poremećen. SP je i ranije znao popiti jedno ili dva piva, ali se ne bi napio. Za to vrijeme, dok je bio agresivan prema njoj, ona se pokušala braniti, te ga je ogrebla po vratu, ali nije se mogla sjetiti u kojem trenutku ga je ogrebla. Oni se nisu posvađali kritične zgode, već je to napravio zato što alkohol tako na njega djeluje, a znao je kako alkohol na njega djeluje. Znao je i da je dijete kod nje, ali je svejedno donio alkohol. Te prigode psovao joj je A i Z. Dijete je vidjelo kako ju je udario šakom u stomak i kako je padala. Ona je to sve opisala djelatnicima Centra. za socijalnu skrb. Dijete je reagiralo na to sve na način da je vikalo i plakalo te se sakrila pod deku. Misli da je dijete mislilo da će i nju udariti. Isto je rekla i doktorici, a ispričala je i njenoj majci što se dogodilo. Svjedokinja je o tom događaju ispričala svojoj majci MP, ispričala je i drugim ljudima: HP, UP i drugima. Sve se dogodilo oko 10 sati navečer. Na upit branitelja iskazala je da se kritične zgode SP i ona nisu svađali, nije bilo nikakvog povoda, ali je ona vidjela da ga alkohol ”okreće” i da će biti agresivan. Mislila je da dijete je tu pa će se suzdržati, ali nije. Nije spominjao ništa u svezi njihovog budućeg viđanja. On je trebao ići u zatvor, ali je taj zatvor odgodio. Ne zna zašto je trebao ići zatvor, ali joj je govorio da se zbog toga ne bi trebala previše vezati uz njega. U jednom trenutku ona je SP zadala ozljedu tj. izgrebla ga je po vratu i uspjela je učiniti samo to u svojoj obrani. Na daljnji upit branitelja iskazala je da to večer prvo je zaspalo dijete, pa ona, a onda SP. Tek ujutro je vidjela da SP spava pored nje, a s druge strane da spava dijete.

8. Na raspravi dana 20. svibnja 2026. ispitan je vještak Boris Dumenčić koji je u svom iskazu naveo da u cijelosti ostaje kod pisanog nalaza i mišljenja od 12. prosinca 2025. i nije imao ništa za dodati

8.1. Čitanjem nalaza i mišljenja vještaka Borisa Dumenčića vijeće je utvrdilo kako je vještak ustanovio da uvidom u medicinsku dokumentaciju u spisu iz iste proizlazi da je oštećena CP pregledana u OHBP KBC Osijek dana 05. prosinca 2025. zbog ozljeda koje je zadobila od strane poznate osobe. Navodno je zadobila više udaracam, a prilikom napada je zadobila ozljede lijevog prsišta. Udarila je glavom, svijest nije gubila, negirala je mučninu i povraćanje i nije imala vrtoglavice. Kliničkim pregledom su utvrđeni krvni podljevi oko oba oka, na lijevom obrazu je utvrđeno nekoliko kontuzijskih otisaka u obliku kruga, a na vratu lijevo je utvrđen kontuzijski otisak pravokutnih rubova. Utvrđen je i krvni podljev desne uške. Žalila se na bolnost lijevog prsišta u srednjoj podpazušnoj liniji. Na RTG prsišta je utvrđen prijelom prednjeg okrajka 6.-8. rebra lijevo uz mali pomak, a na CT glave je registriran prijelom nosnih kostiju uz manji pomak, te sumnja na prijelom krova koštane šupljine obje očne jabučice. Konzilijarno je pregledana po maksilofacijalnom kirurgu kod koga je izjavila da je ozljede zadobila dan ranije, na način da je pala na stepenicama te da je udarila lijevom stranom prsišta. Konzultirani su ORL i torakalni kirurg koji je zbog prijeloma rebara indicirao prijem na torakalnu kirurgiju. Predloženu hospitalizaciju je odbila, te je naručena na kontrolu ORL 8. prosinca 2025., a 10. prosinca 2025. na kontrolu po torakalnom kirurgu. Uvidom u bolnički informacijski sustav ustanovio je da se oštećena nije javila na preporučene kontrole. Izvršen je uvid u fotografije ozljeda oštećene snimljene po djelatnicima PU Osječko baranjske. Iz medicinske dokumentacije proizlaze slijedeće objektivno utvrđene ozljede: Krvni podljevi oko oba oka. Prijelom nosnih kostiju uz minimalni pomak koštanih ulomaka. Krvni podljev na desnoj uški. Oguljotine kože lijevog obraza i na vratu. Prijelom 6. -8. rebra lijevo. Sumnja na prijelom koštanog dijela (krova) obje očne šupljine nije objektivno dokazana i ne može se smatrati ozljedom u sudskomedicinskom smislu. Krvni podljevi oko oba oka su lake tjelesne ozljede koje su mogle nastati udarcima otvorene šake, korijena ili brida dlana ili udarcima zatvorene šake silom slabog intenziteta. Prijelom nosnih kostiju s minimalnim pomakom je laka tjelesna ozljeda koja je najvjerojatnije nastala udarcem korijena/brida dlana ili zatvorene šake, silom srednje jakog intenziteta. Oguljotine lijeve strane obraza i na vratu obostrano su mogle nastati povlačenjem noktiju druge osobe silom slabog intenziteta. Neke od oguljotina poglavito na licu lijevo i na vratu obostrano su nastale najvjerojatnije ugrizima druge osobe silom slabog intenziteta. Krvni podljev desne uške je najvjerojatnije nastao ugrizom druge osobe silom slabog intenziteta. Prijelom 6.-8. rebra lijevo se kvalificira kao teška tjelesna ozljeda (obična teška) i najvjerojatnije je nastao padom na nekakvu vertikalnu ili horizontalnu tupo-tvrdu plohu. Ne može isključiti direktan udarac zatvorenom šakom ili stopalom, silom jakog intenziteta.

8.2. Vještaku su nakon toga na raspravi predočene fotografije ozljeda okrivljenika zadobivenih u predmetnom događaju, a fotografirane u I. Policijskoj postaji Osijek s Ispostavom Čepin po uhićenju. Nakon toga je vještak odgovorio iz fotografija proizlazi da je okrivljeni kritične zgode zadobio brojne plitke ogrebotine na čelu, poglavito s desne strane, na vratu desno, bočno i straga, te na stražnjoj strani desne podlaktice. Fotografijom su obuhvaćene i šake okrivljenog na kojima se vide sitne, ali starije oguljotine na svodu desne šake te jedna starija oguljotina, a moguće i opekotina uz korijen svoda malog prsta lijeve šake. Radi se o lakim tjelesnim ozljedama, a s obzirom na morfološke karakteristike oguljotina na čelu vratu i desnoj podlaktici mišljenja je da su oguljotine nastale višestrukim grebanjem noktima druge osobe silom slabog intenziteta.

8.3. Na upit zamjenika ODO vještak je odgovorio da bi po njegovom mišljenju jedino oguljotina na stražnjoj strani desne podlaktice nastala u obrambene svrhe, dok su ostale oguljotine locirane na čelu poglavito desno, na licu desno te na bočnoj i stražnjoj strani vrata desno nastale aktivnim djelovanjem druge osobe i ne bi pripadale kategoriji obrambenih ozljeda. Na daljnji upit zamjenika ODO da li je vještak upoznat sa tijekom događaja predmetne prilike, odnosno s time što se okrivljeniku stavlja na teret vještak je odgovorio da nije upoznat s time, a nakon što je vještaku predočen činjenični opis onoga što se okrivljeniku stavlja na teret, vještak na daljnja pitanja odgovara da i dalje smatra da je obrambena rana ogrebotina na stražnjem dijelu desne podlaktice.

8.4. Oštećena je prigovorila iskazu vještaka da je ozljede nanijela svojom aktivnošću, s tim što ističe da je prilikom zadobivanja ugriza u lice, a u svoje obrambene svrhe ogrebla okrivljenika. Vještak je iskazao da bi se tada radilo o bliskom kontaktu, kontaktu lice o lice između okrivljenog i oštećene i u takvom bliskom kontaktu ne bi mogla dosegnuti svojim noktima njegovo lice, čelo desno, bočnu stranu vrata desno i stražnju stranu vrata desno.

8.5. Na upit oštećene, vještak je odgovorio da je ona pored brojnih lakih tjelesnih ozljeda zadobila i tešku tjelesnu ozljedu u vidu prijeloma 6., 7. i 8. rebra lijevo.

9. Na raspravi dana 20. svibnja 2026. ispitana je svjedokinja TP, po zanimanju psiholog, zaposlena u Hrvatskom zavodu za socijalni rad, Područni ured Osijek na radnom mjestu psihologa, koja je u svom iskazu navela da su 5. prosinca 2025. ona i kolegica, nakon što ih je obavijestila doktorica od oštećene CP, došle kod bake djeteta AP gdje se dijete tada nalazilo sa sestrom T. AP je tada, kao i inače, bila razdragana vesela i živa, kakva je i inače kada netko dođe te im je prilazila i s njima kontaktirala, a kada su je pitali što se dogodilo is ta je o događaju pričala i pri tome ponavljala neke dijelove, rekla je da je "čiko udario mamu šakom u glavu, ugrizao ju i kako je mama pala", što je ponavljala više puta, iskazala je kako je bilo krvi, a na poseban upit gdje je ona bila i kako je to vidjela, odgovorila je da je spavala kada ju je probudila buka i onda je došla kod majke te vidjela što se događa te je ponovno ponovila kako je čiko udario majku te je rekla da je onda ona počela plakati, a čiko ju je digao i bacio na krevet Na upit da li se udarila, odgovorila je da nije jer je krevet mekan te da nju nije udario. AP je bila dobro raspoložena, pogođena zbog tog događaja jer je slikovito opisivala isti i više puta ponavljala određene dijelove, a baku djeteta MP pitali su te je ista rekla da je pregledala dijete čim su došli kući i da na njoj nije bilo ozljeda. Oni su o ovom događaju sastavili službenu bilješku pri kojoj su ostali.

9.1. Na upit zamjenika ODO kako je dijete reagiralo na to što ju je optuženi bacio, svjedokinja je odgovorila da je djevojčica rekla da je plakala kada je vidjela mamu, a jedino što je izvan toga rekla bilo je da je zaspala, no, nije rekla u kojem trenutku. Na daljnji upit, s obzirom na iskustvo u radu svjedokinje kako takav događaj može utjecati na dijete, svjedokinja je odgovorila da sve ovisi o kontekstu koji se da djetetu. Dijete je tada bilo pobuđeno, vidjelo se da je taj događaj za nju bio neočekivan i zastrašujući i da je intenzivno to doživjela, što je bilo vidljivo iz načina u koji se uživjela u oponašanje i prepričavanje događaja. Ona nije bila rastresena i povučena, a s obzirom na njenu nisku kronološku dob od 4 godine ovakav događaj može ostaviti trag, ali je pitanje kako će se taj događaj interpretirati u njenom pamćenju, odnosno na koji način će ga mozak prilagoditi, a paralelno ovisi o tome koliko je dijete bilo izloženo i kroz druge izvore takvim događajima (mediji i sl.).

9.2. Na upit branitelja optuženika da li proizlazi da ovaj događaj može, ali ne mora ostaviti trag na dijete svjedokinja je odgovorila da će definitivno ostaviti trag na dijete, ali da intenzitet traga ovisi o tome kako će se dalje definirati i koliko će se s njom raditi, jer činjenica da je njena majka udarena i da je ona to vidjela kao i krv i pad majke zasigurno će ostaviti trag na djetetu.

9.3. Na upit branitelja optuženika da li je u sadržaj Službene bilješke doslovno unijela riječi djeteta ili je prepričala svojim riječima ono što je saznala od djeteta, svjedokinja je odgovorila da su to riječi djeteta koje su sažete u jedan tijek, odnosno da nisu unesena pitanja i odgovori, ali da su riječi djeteta : "čiko je udario mamu" i "čiko je šakom udario mamu" kao i druge riječi gdje se navodi što je dijete reklo.

9.4. Na daljnji upit branitelja optuženika da li je sadržaj službene bilješke proizašao iz upita svjedokinje, odnosno da li je postavljala pitanja djetetu svjedokinja je odgovorila da je pitala dijete "što je bilo", nakon čega je dijete počelo prepričavati događaj, a na daljnji upit branitelja potvrđuje da dijete nije samo o događaju počelo pričati čim su one došle. Na upit branitelja optuženika da li je pitala dijete što je mama radila kada je ona ušla u sobu, odgovorila je da nije postavila takvo pitanje djetetu. Na upit branitelja optuženika da li je djetetu postavila pitanje da li se sukob nastavio nakon što ju je čiko bacio na krevet svjedokinja je odgovorila da nije postavila takvo pitanje, nego je pitala dijete "što je onda bilo", a ona je rekla da je onda zaspala. Na upit branitelja optuženika da li je postavila pitanje djetetu u kojoj prostoriji je zaspala i tko je sve tamo bio odgovara da nije.

9.5. Na daljnji upit branitelja optuženika da li je te zgode obišla i oštećenu te što joj je ona rekla o događaju svjedokinja je odgovorila da jesu, nakon što su otišli od majke oštećene, otišli su na adresu gdje CP stanuje, zvonili su i vrata im je otvorila osoba koja se predstavila kao ŠP te je nakon toga izašla Ivana, ogrnuta u deku vidljivih plavica ispod očiju, natečenog lica koja je rekla da čeka Hitnu pomoć i da ih je zvala te na upit da im pokaže mobitel i dokaže da ih je zvala na što je rekla da ne može jer je uzela mobitel od susjeda te na upit da im kaže što je bilo rekla da je pala niz stepenice te je nakon toga došla Hitna pomoć i odvezla ju. Na daljnji upit branitelja optuženika da li je kontaktirala oca od mlt. djeteta te kakav mu je savjet dala svjedokinja odgovara da jesu te da se isti dogovorio s bakom kada će preuzeti AP. Hrvatski zavod za socijalni rad je išao s prijedlogom sudu da se majci zabrane kontakti s djetetom 3 mjeseca koja mjera je bila i donesena.

9.6. Sud je iskaz ove svjedokinje ocijenio istinitim, logičnim i vjerodostojnim. Unatoč pokušajima obrane u diskreditiranju iskaza svjedokinje o sadržaju iskaza djeteta vijeće nije našlo nikakvih osnova tome, svjedokinja je naime stručna osoba (psiholog), iskazivala je neovisno i nepristrano, a upravo stoga što je nepristrana osoba ista nema razloga pogodovati bilo kome u ovom postupku, a iskazivala je o svojim saznanjima i onome što je oštećeno dijete staro četiri godine konkretne prilike s njima podijelilo o odgađaju kojem je prisustvovalo i kojem su očigledno postavljena nesugestivna pitanja upravo u svrhu da dijete samo, u skladu sa svom dobi i mogućnostima iskaže i prikaže događaj upravo na način na koji je ono isti vidjelo i doživjelo. Slijedom navedenog vijeće je ovakav iskaz prihvatilo u potpunosti.

10. Na raspravi dana 20. svibnja 2026. ispitana je svjedokinja SPJ, po zanimanju socijalni radnik, zaposlena u Hrvatskom zavodu za socijalni rad, Područni ured Osijek, na radnom mjestu socijalnog radnika, koja je u svom iskazu navela da ju je 5 prosinca 2025. kontaktirala doktorica Š koja je liječnica oštećene CP te je rekla da je Ivana došla po svoju terapiju te da ima hematome na glavi i vjerojatno polomljena rebra te da je rekla da ju je pretukao dečko, a kod liječnice je došla sa djetetom AP. Liječnica joj je također rekla da je vidjela kroz prozor da je dijete preuzela majka oštećene MP te su otišle na teren u [adresa] kod MP gdje se nalazila ista sa djecom AP i T. MP nije imala puno informacija o tome što se dogodilo, znala je samo da je došlo do nekakve tučnjave i da je njena kći upućena da ide na Hitnu pomoć, a što je saznala kada je preuzimala AP. Oni su zaključili da dijete treba ostati kod bake. Sa djetetom su pokušali obaviti kratak razgovor koji je s obzirom na njenu dob od 4 godine i činjenicu da joj je pažnja raspršena bio otežan, rekla je da je bila kod mame, da je mamu udario čiko i da je mama pala, da je čiko ugrizao mamu i da je bilo puno krvi, kao i da nju nije udario nego ju je bacio na krevet, a da je nju probudila vika i galama. Oni su o ovom događaju sastavili službenu bilješku pri kojoj ostaju.

10.1. Na upit oštećene da li se sjeća da je došla na njena vrata sa kolegicom kada im je ona rekla da je pala svjedokinja je odgovorila da se toga sjeća, a na daljnji upit da li je dobila medicinsku dokumentaciju oštećene iz koje je vidljivo da je djelatnicima Hrvatskog zavoda za socijalni rad rekla da je pala samo da zaštiti dijete kako ne bi došlo do postupka za nasilje u obitelji, svjedokinja je odgovorila da oni nisu dobili nikakvu njenu medicinsku dokumentaciju niti takvu izjavu.

10.2. Na upit branitelja optuženika odgovorila je da je AP bila vesela kada su one došle jer je AP uvijek vesela kada dođu kod nje. Na daljnji upit jesu li one djetetu postavljale pitanja, ista je odgovorila da su s njom kontaktirale kroz igru te joj usput postavljale pitanja jer je ona dijete niske kronološke dobi i nije ju moguće posjesti i direktno joj postavljati pitanja. Na daljnji upit da li su joj postavljana druga pitanja, svjedokinja je odgovorila da su oni zapisali sve što su ju pitali i njene odgovore, ništa ju drugo nisu pitali. Na upit branitelja optuženika da li je dijete pitala što je mama radila kada je ona ušla u sobu, odgovorila je da nisu postavile takvo pitanje djetetu. Na daljnji upit branitelja optuženika da li su pitali dijete u kojoj prostoriji je zaspala odgovara da joj to pitanje nisu postavili, da je dijete zaspalo u krevetu, ali ne znaju u kojoj prostoriji. Na upit branitelja da li je u svom iskazu svjedokinja rekla da joj je dijete reklo da ju je čiko vratio u krevet, ista odgovara da je, a nakon provjere u svojoj bilješci odgovara da je dijete reklo "bacio u krevet".

10.3. Na upit branitelja optuženika da li je svjedokinji poznato kakvu terapiju ju oštećena trebala primiti kod liječnice taj dan predsjednica vijeća donijela je rješenje kojim je pitanje zabranila ocjenjujući isto usmjerenim na defamaciju oštećene koja u ovom postupku nije optužena niti je saznanje o njenoj terapiji na bilo koji način odlučna činjenica koju bi sud bio dužan utvrđivati u postupku koji se vodi za kazneno djelo teške tjelesne ozljede počinjeno na njenu štetu, a s obzirom da nit ijedna od zadobivenih tjelesnih ozljeda nije posljedica bilo kakve njene terapije.

10.4. Sud je iskaz i ove svjedokinje ocijenio istinitim, logičnim i vjerodostojnim jer je svjedokinja stručna (socijalni radnik) i iskusna osoba, iskazivala je neovisno i nepristrano, a upravo stoga što je nepristrana osoba ista nema razloga pogodovati bilo kome u ovom postupku, a iskazivala je o svojim saznanjima i onome što je oštećeno dijete staro četiri godine konkretne prilike s njima podijelilo o odgađaju kojem je prisustvovalo, a kojem djetetu su očigledno postavljena nesugestivna pitanja upravo u svrhu da dijete samo, u skladu sa svom dobi i mogućnostima iskaže i prikaže događaj upravo na način na koji je ono isti vidjelo i doživjelo. Slijedom navedenog vijeće je ovakav iskaz prihvatilo u potpunosti.

11. Čitanjem nalaza i mišljenja vještaka prof.dr.sc. ZP prim.dr.sc. Vijeće je utvrdilo kako je optuženi PP osoba koja je odrastala u nepotpunoj primarnoj obitelji, uz majku budući da su se roditelji rastali još prije njegovog rođenja. S ocem je kasnije uspostavio odnose. Imao je uredan razvoj kroz djetinjstvo. Prvi poremećaji u ponašanju se kod optuženog opserviraju ulaskom u pubertet – ponavljao je peti razred, ne zbog poteškoća sa savladavanjem nastavnog gradiva, nego zbog poremećaja ponašanja u vidu bježanja iz škole. Bio je češće i sudionik tučnjava, dobivao je ukore u školi, a u sedmom i osmom razredu prijetilo mu je izbacivanje iz škole. U srednjoj školi se donekle stabilizirao. Radna anamneza je oskudna, navodno do sada skupio oko godinu dana radnog staža. Od 2014. godine je u nekoliko navrata bio osuđivan na zatvorske kazne, uglavnom zbog imovinskih kaznenih djela, ali i silovanja te neovlaštene proizvodnje i prometa drogama (dilanje droge). U odnosu na iskustva s psihoaktivnim supstancama imao je iskustava s konzumacijom droge marihuane koju navodno konzumira i dalje povremeno, a navodno je od svoje 26. godine redoviti konzument droge kokaina, međutim tvrdi da je posljednjih mjesec dana do dolaska u pritvor konzumirao kokain samo u 2-3 navrata. Posljednjih godinu dana je intenzivirao konzumiranje alkohola koji na njega ima specifičan učinak u smislu snižavanja frustracijskog praga i olakšanog pražnjenja agresije. Nije do sada na slobodi liječen psihijatrijski. Sa psihijatrijskim tretmanom je započeo za vrijeme boravka u zatvoru u Glini zbog simptoma depresije i ovisnosti. Nije do sada niti liječen zbog problema s ovisnosti. S obzirom da se okrivljenik u ovoj fazi postupka odlučio braniti šutnjom, o samom se kaznenom djelu vještak nije razgovarao tijekom vještačenja. Na razini dosadašnjih saznanja, vještak je utvrdio kako se može se zaključiti da se kod optuženog SP primarno radi o poremećaju ličnosti dissocijalnog tipa karakteriziranom nepoštivanjem socijalnih normi i ponavljanim ponašanjima koja mogu dovesti do uhićenja, odsutnošću osjećaja krivnje uz određenu ravnodušnost i slabo razvijen moralno etički kodeks, niskim empatijskim kapacitetima, sveukupnom životnom neuspješnošću unatoč bar prosječnoj inteligenciji te neodgovornošću (nemogućnost održavanja trajnijeg posla). Osim toga, radi se o politropnom ovisniku (ovisnost o više psihoaktivnih supstanci uključujući i alkohol), do sada neliječenom, koji je zbog ovisnosti imao do sada više puta poteškoće vezano za kršenje zakonskih normi. U odnosu na predmetno kazneno djelo, potpuno je beskoristan podatak o alkoholemiji izmjerenoj kod optuženog 24 sata nakon počinjenja predmetnog djela. Važniji je podatak dobiven od oštećene da je optuženi kritične zgode konzumirao alkohol i kad ga je alkohol „uhvatio“ počeo je manifestirati agresivno ponašanje te da se „kritične zgode nisu niti posvađali već je on to napravio zato što alkohol djeluje tako na njega“. Imajući u vidu prethodno izneseno, može se zaključiti da je optuženi SP in tempore criminis bio pod znatnijim utjecajem alkohola, a što bi znatnije utjecalo na njegovo ponašanje u smislu agresivnog ponašanja, a što potvrđuje i iskaz oštećene. Na osnovu prethodno iznesenog, uvažavajući opis bazične strukture optuženog, specifičan utjecaj alkohola na takvu strukturu te pijano stanje optuženog, može se na aktualnoj razini saznanja procijeniti da je optuženi SP in tempore criminis mogao shvatiti značenje svojih djelovanja i upravljati svojim postupcima, ali su te njegove sposobnosti zbog doprinosa poremećaja ličnosti i sindroma ovisnosti kao i pijanog stanja kritične zgode njegovom ponašanju bile bitno umanjene.

11.1. Vještak je utvrdio kako je optuženi predmetno djelo počinio pod odlučujućim djelovanjem ovisnosti o alkoholu i pijanog stanja. Stoga postoji i u budućnosti visok stupnji opasnosti od okrivljenog po okolinu ukoliko se ne podvrgne psihijatrijskom liječenju i trajnoj uspostavi apstinencije od alkohola i psihoaktivnih supstanci. Stoga je kod optuženog predloženo izricanje sigurnosne mjere obaveznog liječenja od ovisnosti. Ova se mjera može provoditi kako u ustanovi zatvorenog tipa tako i na slobodi. Ukoliko bi se mjera provodila na slobodi, predloženo je provođenje mjere na Klinici za psihijatriju KBC Osijek (Forenzička ambulanta) te kroz pripadajući Centar za prevenciju i izvanbolničko liječenje ovisnosti.

11.2. Vještak je zaključno u svom mišljenju naveo kako je optuženi SP u potpunosti je sposoban shvatiti o kakvom se postupku radi, tko su sve sudionici ovog postupka, kakva je njegova kao i pozicija ostalih sudionika u postupku, sposoban je nadalje razumjeti pojedine procesne radnje, sporazumijevati se sa svojim braniteljem, davati mu upute i iznositi svoju obranu, smatram dakle da je optuženi SP raspravno sposoban.

11.3. Na pisani nalaz i mišljenje vještaka nije bilo primjedbi, a branitelj optuženika je kako je obrazloženo pod točkom 3.5. obrazloženja predložilo dopunu psihijatrijskog vještačenja očitovanjem vještaka na raspravi, a koji podnesak je dostavljen vještaku ZP te se isti očitovao i odgovorio na sva postavljena pitanja iz prijedloga za dopunu vještačenja.

11.4. Ispitan na raspravu održanoj 26. lipnja 2026. vještak prof.dr.sc. ZP prim.dr.sc. ostao je u cijelosti kod svog pisanog nalaza i mišljenja od 11. lipnja 2026. nakon čega je dodao da u odnosu na pitanja postavljena od strane branitelja optuženog može dati sljedeće odgovore: Pri izradi svog pisanog nalaza i mišljenja imao je u vidu fotografije s ozljedama okrivljenika, međutim, nije ih stavio ni u kakav kontekst s obzirom da nije dublje ulazio u samu dinamiku zbivanja kritične zgode, budući da se okrivljenik u trenutku vještačenja branio šutnjom te bi to bilo onda jednostrano korištenje podataka. U odnosu na pitanje mijenja li okolnost da je okr. zadobio više ozljeda koje su nastavile aktivnim djelovanjem oštećene njegov stav o prirodi i uzrocima ponašanja okrivljenika, odgovorio je negativno. Priroda i uzroci ponašanja okrivljenika sadržani su u njegovoj strukturi ličnosti i ovisnosti o alkoholu kao glavnim pokretačima njegovog agresivnog ponašanja. Isto tako, u odnosu na pitanje pod točkom 3 može ponoviti da ostaje kod svog stava vezano za opasnost od ponavljanja istog ili sličnog kaznenog djela s obzirom na prethodno iznesene stavove o prirodi i uzrocima ponašanja okrivljenika. Ovakav mogući alternativni činjenični opis događaja ne utječe na procjenu stupnja opasnosti od okrivljenika te na potrebu izricanja sigurnosne mjere, s tim da se sama mjera i može provoditi na slobodi.

11.5. Na upit zamjenice ODO postoji li potreba za dodatnim izricanjem i sigurnosne mjere obveznog psihijatrijskog liječenja vještak smatra da nema potrebe, s obzirom da bi se u okviru provođenja sigurnosne mjere liječenja ovisnosti o alkoholu svakako trebali tretirati i opisivani dissocijalni obrasci ponašanja okrivljenika, kao i neki neprihvatljivi aspekti njegovih crta ličnosti.

11.6. Branitelj optuženika stavio je primjedbu na dane odgovore vještaka jer smatra da je u konkretnom slučaju riječ o reaktivnoj agresiji okrivljenika te da okrivljenik nije poduzeo radnje prema oštećenoj kako je to opisano u optužnici, a što će iznijeti na današnjoj raspravi okrivljenik u svojoj obrani.

11.7. Vještak je na primjedbu branitelja odgovorio da je u odnosu na samu dinamiku zbivanja u konačnici s aspekta vještaka irelevantno je li se radilo o obrambenom ponašanju optuženika o čemu će ocjenu donijeti sud. Međutim, imajući u vidu cjelokupnu dinamiku zbivanja i uključujući saznanja o ozljedama oštećene može sa sigurnošću procijeniti da je ponašanje okrivljenika označavalo tzv. stenični afekt karakteriziran više sa srdžbom i bijesom, a manje strahom od oštećene te je vještak procijenio da nije bilo prisutnosti alkohola da bi se okrivljeni vjerojatno i povukao iz takvog sukoba.

12. Uvidom u Uvjerenje Odjela za kaznene evidencije Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije i Potvrdu Odjela za prekršajne evidencije Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije utvrđeno je kako je višestruko kazneno osuđivan i to: presudom Općinskog suda u Osijeku KSM-45/13 od 26. travnja 2013., pravomoćna 9. svibnja 2013., zbog kaznenog djela iz članka 229. stavka 1. KZ/11 na uvjetnu kaznu zatvora u trajanju od 10 mjeseci uz rok kušnje u trajanju od 4 godine, presudom Općinskog suda u Osijeku K-828713 od 22. siječnja 2014., pravomoćna 12. rujna 2014., zbog kaznenog djela iz članka 229. stavka 1. točke 1. KZ/11 i članka 243. stavka 1. KZ/11 na bezuvjetnu kaznu zatvora u trajanju od 1 godine i 3 mjeseca te sigurnosnu mjeru oduzimanja predmeta, presudom općinskog suda u Osijeku Ksm - 204713 od 23. listopada 2014., pravomoćna 10. studenoga 2014., zbog kaznenog djela iz članka 229. stavka 2. KH/11, članka 217. stavka 1. točke 1. u svezi članka 216. stavka 1. KZ/97, članka 217. stavka u vezi članka 216. stavka 2. i članka 33 KZ/97 na bezuvjetnu kaznu zatvora u trajanju od 1 godine, izrečena kazna zatvora zamjenjuje se ROD na način da se 1 dan zatvora zamjenjuje sa 2 sata rada; rješenjem Županijskog suda u Osijeku od 1. listopada 2020. određeno je izvršenje kazne zatvora u trajanju od 1 godine, presudom Općinskog suda u Osijeku K-177/14 od 27. veljače 2015., pravomoćna 9. travnja 2015., zbog kaznenog djela iz članka 217. stavka 1. u vezi članka 33. KZ/97 i članka 217. stavka 3. KZ/11 osuđen je na uvjetnu kaznu zatvora u trajanju od 1 godine uz rok kušnje u trajanju od 3 godine, presudom Županijskog suda u Osijeku K-19/14 od 3. listopada 2014., pravomoćna 2. lipnja 2015., zbog kaznenog djela iz članka 154. stavka 2. KZ/11, članka 153. stavka 1. KZ/11, članka 152. stavka 1. KZ/11 na bezuvjetnu kaznu zatvora u trajanju od 4 godine, presudom općinskog suda u Osijeku K-519/13 od 8. veljače 2016., pravomoćna 17. svibnja 2016., zbog kaznenog djela iz članka 229. stavka 1. točke 1. u vezi članka 228. stavka 1. KZ/11 na bezuvjetnu kaznu zatvora u trajanju od 1 godine i 4 mjeseca, presudom Županijskog suda u Osijeku Kv I-4/17 od 9. veljače 2017., pravomoćna 7. ožujka 2017., zbog kaznenog djela iz članka 152. stavka 1. KZ/11, članka 153. stavka 1. KZ/11, članka 154. stavka 2. KZ/11, članka 229. stavka 1. točke 1. KZ/11 i članka 243. stavka 1. KZ/11 na bezuvjetnu kaznu zatvora u trajanju od 5 godina, presuda Kv I-4/17 objedinila je sljedeće presude: K-19/14 od 3. listopada 2014., pravomoćna 2. lipnja 2015. Županijskog suda u Osijeku i broj K-828/13 od 22. siječnja 2014., pravomoćna 12. rujna 2014. Općinskog suda u Osijeku, presudom Županijskog suda u Osijeku broj Kv I-5/18 od 1. ožujka 2018., pravomoćna 31. ožujka 2018., zbog kaznenog djela iz članka 152. stavka 1. KZ/11, članka 153. stavka 1. KZ/11, članka 154. stavka 2. KZ/11, članka 229. stavka 1. točke 1. KZ/11 i članka 243. stavka 1. KZ/11 na bezuvjetnu kaznu zatvora u trajanju od 6 godina i 2 mjeseca, navedena presuda objedinila je presude Kv I-4/17 od 9. veljače 2017., pravomoćna 7. ožujka 2017. Županijskog suda u Osijeku i K-519/13 od 8. veljače 2016., pravomoćna 17. svibnja 2016. Općinskog suda u Osijeku, presudom Općinskog suda u Zadru K-710720 od 3. prosinca 2020., pravomoćna 5. svibnja 2021., zbog kaznenog djela iz članka 139. stavka 2. u vezi stavka 3. KZ/11 i članka 235. stavka 1. u vezi članka 51. KZ/11 na bezuvjetnu kaznu zatvora u trajanju od 9 mjeseci, presudom Općinskog suda u Osijeku Kvm-96/21 od 6. listopada 2021., pravomoćna 4. studenoga 2021., zbog kaznenog djela iz članka 139. stavka 2. i stavka 3. KZ/11, članka 229. stavka 2. KZ/11, članka 235. stavka 1. u vezi članka 51. KZ/11, članka 217. stavka u vezi članka 216. stavka 2. i članka 33. KZ/97 i članka 217. stavka 1. točke 1. u vezi članka 216. stavka 1. KZ/97 na bezuvjetnu kaznu zatvora u trajanju od 1 godine i 4 mjeseca, presuda Kvm-96721 objedinila je sljedeće presude Ksm-204/13 od 23. listopada 2014., pravomoćna 10. studenoga 2014. Općinskog suda u Osijeku broj K-710/20 od 3. prosinca 2020., pravomoćna 5. svibnja 2021. Općinskog suda u Zadru, presudom Općinskog suda u Osijeku K-226/2023 od 29. ožujka 2023., pravomoćna 23. svibnja 2023., zbog kaznenog djela iz članka 190. stavka 2. KZ/11 i članka 191. stavka 1. KZ/11 na djelomičnu uvjetnu osudu – bezuvjetna kazna zatvora u trajanju od 1 godine i uvjetna kazna zatvora u trajanju od 1 godine uz rok kušnje u trajanju od 5 godina te presudom Županijskog suda u Osijeku K-22/2024 od 14. veljače 2025., pravomoćna 11. ožujka 2025., zbog kaznenog djela iz članka 230. stavka 2. u vezi stavka 1. i članka 34. KZ/11 na bezuvjetnu kaznu zatvora u trajanju od 3 godine, te da je višestruko prekršajno kažnjavan zbog prekršaja iz Zakona o sigurnosti prometa na cestama, Zakona o osobnoj iskaznici te Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira.

13. Vijeće je iskaz oštećene CP kao i iskaze ispitanih svjedokinja TP i SPJ ocijenilo istinitim i vjerodostojnim jer su logični i u bitnome međusobno suglasni, a u potpunosti su potvrđeni i materijalnom dokumentacijom u spisu i provedenim vještačenjima.

14. Vijeće je nalaze i mišljenja stalnih sudskih vještakinja ocijenilo objektivnim, stručnim, jasnim i utemeljenim na pravilima struke, budući da su vještaci u cijelosti odgovorili na postavljene zadatke, nalaze i mišljenja su dali u skladu sa pravilima struke i dostignućima znanosti, kao i na temelju svog dugogodišnjeg profesionalnog iskustva, zbog čega je Vijeće nalaze i mišljenja vještaka prihvatilo u cijelosti, a na iste nije bilo niti primjedbi stranaka izuzev primjedbe branitelja na odgovore vještaka prof.dr.sc. Ivana Požgania prim.dr.med. koja je u bitnome bilo laičko mišljenje obrane o psihičkom stanju optuženika konkretne prilike i pokušaj prilagodbe mišljenja vještaka kojom primjedbom nije dovedena u pitanje stručnost i objektivnost danog nalaza i mišljenja i dopune istoga, a koju primjedbu je i sam vještak odgovorom na isti po mišljenju Vijeća neupitno otklonio.

15. Materijalni dokazi i njihova vjerodostojnost nisu bili dovedeni u pitanje, a u odnosu na službenu zabilješku Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područni ured Osijek od 18. prosinca 2025. o obavljenom razgovoru s djetetom AP sud je radi utvrđivanja istinitosti sadržaja iste ispitao svjedokinje SPJ i TP koje su u potpunosti potvrdile sadržaj razgovora sa oštećenim djetetom kao i sadržaj navedene službene bilješka, a navedeni opis događaja kritične prigode koji je oštećeno dijete iznijelo svjedokinjama je potvrđen iskazom oštećene na dokaznom ročištu, a dijelom i obranom okrivljenika koji je sam iskazivao da je dijete bilo prisutno kao i da je bilo uznemireno i plakalo.

16. Ocjenjujući obranu okrivljenika vijeće je utvrdilo kako je isti opisujući događaja kritične zgode znatno ublažio opis istoga, otklanjajući od sebe odgovornost za počinjena djela i pokušavajući prebaciti odgovornost za cjelokupni događaj na oštećenu u čemu je bio iznimno neuvjerljiv i nelogičan. Uvažavajući opisane crte ličnosti optuženika, utvrđene po vještaku psihijatru, kao i opis događaja po iskazu oštećene i opis događaja koji je oštećeno dijete dalo ispitanim svjedokinjama jasno je da se događaj nije mogao odviti na način na koji ga op isuje okrivljenik, dok je iz medicinske dokumentacije za oštećenu nedvojbeno jasno da je ista zadobila ozljede koje je sama opisivala i koje odgovaraju opisu događaja po iskazu oštećene. Nelogično je da bi optuženika koji je došao prekinuti vezu sa oštećenom, uz crte ličnosti kakve su u nalazu opisane, ista mogla toliko puta ogrepsti i udariti mu toliko šamara koliko on opisuje pri tome vičući na njega i svađajući se bez da je u bilo kojem od tih navrata probudila svoje maloljetno dijete, i bez ikakvog odgovora s njegova strane primarno u odlasku s mjesta događaja jer je nerealno da bi bilo koja osoba trpjela u obrani opisano ponašanje osobe s kojom namjerava prekinuti vezu bez da bi napustila mjesto događaja i tu osobu. S druge strane opis događaja po oštećenoj, suprotno navodima obrane, nije ničime doveden u pitanje. Ista je obrazložila kako je neistinito iskazala kako je ozljede zadobila u padu u strahu da protiv nje ne bude proveden postupak zbog ovog događaja i da joj ne bude oduzeto dijete, a što se u konačnici i dogodilo, čime se njen strah ukazao opravdanim. Činjenica da je tijekom ovog događaja ista zadala i plitke ogrebotine (lake tjelesne ozljede) optuženiku ne mijenja ocjenu suda neistinitosti obrane optuženika jer je logično da osoba koju netko tuče na način kako je to opisano u činjeničnom opisu nije dužna trpjeti to i ista ima pravo pokušati odb iti napad na sebe pa i nanoseći aktivne ozljede svom napadaču.

17. Da je oštećenoj tešku tjelesnu ozljedu u vidu prijeloma 6.-8. rebra lijevo zadao upravo optuženi jasno proizlazi iz provedenog medicinskog vještačenja iz kojeg proizlazi da je prijelom najvjerojatnije nastao padom na nekakvu vertikalnu ili horizontalnu tupo-tvrdu plohu i da se ne može isključiti direktan udarac zatvorenom šakom ili stopalom, silom jakog intenziteta. S obzirom da oštećena jasno iskazuje kako joj je prilikom udarca zatvorenim dlanom ruke u predjelu trbuha optuženi izbio zrak (dakle radi se o udarcu silom jakog intenziteta) nakon čega je pala na pod očigledno je da je namjera optuženika prilikom zadavanja takvog udarca bila da teško tjelesno ozljedi oštećenu CP, a izvan svake razume sumnje je dokazano da je da ove teške tjelesne ozljede došlo upravo uslijed djelovanja optuženika. Da je isti samo odgurnu oštećenu kako navodi u svojoj obranu uslijed čega je ista pala onda bi do ozljeđivanja došlo na stražnjoj strani njenog tijela, a ne do prijeloma rebara, a bitno je za napomenuti da upravo sam optuženi govori da je bio bijesan konk retne prilike te navodi "ja sam joj lupio 3-4 udarca otvorenim dijelom dlana u gornji predio lica te sam ju u bijesu ugrizao za obraz". Vještak psihijatar je također iskazao kako je ponašanje okrivljenika konkretne prilike označavalo tzv. stenični afekt karakteriziran više sa srdžbom i bijesom optuženika, a ne sa strahom od oštećene. Također i u opisu događaja po maloljetnom djetetu jasno je da ista reproducira da je optuženi udario i ugrizao njenu majku nakon čega je ista pala. Dakle, suprotno navodima obrane za sud nema dvojbe da je do teške tjelesne ozljede oštećen došlo upravo radnjom optuženika i to udarcem silom jakog intenziteta u predio trbuha oštećene i padom oštećene na tlo koji je uslijedio isključivo radi prethodnog udarca optuženika.

17.1. Dakle, teška tjelesna ozljeda koju je oštećena zadobila je posljedica radnje oštećenika i to udarca silom jakog intenziteta u predio trbuha i pada iste na tlo kao posljedice tog udarca, a koja teška tjelesna ozljeda je bila obuhvaćena namjerom okrivljenika da oštećenu teško tjelesno ozljedi. Uostalom, životno je nelogično, nevjerojatno i u potpunosti neuvjerljivo da bi oštećena zadobila upravo ovu tešku tjelesnu ozljedu u nekom imaginarnom zasebnom događaju koji se dogodio u kratkom vremenskom razdoblju između nanošenja tjelesnih ozljeda oštećenoj koje optuženi u svojoj obrani priznaje i njenog odlaska na Hitni prijem.

18. Da je počinjenjem fizičkog nasilja nad CP u prisutnosti njenog maloljetnog djeteta AP starog četiri godine pri čemu je ista svjedočila i tome da je isti udario njenu majku šakom, ugrizao, vidjela je krv i pad majke, nakon čega je nju koja je plakala podigao i bacio na krevet, počinio kazneno djelo zlostave djeteta i ugrozio njen pravilan psihofizički razvoj nedvojbena je za vijeće. Naime ovo utvrđenje proizlazi iz činjenice da je dijete reproduciralo događaj i isti ponavljalo i rekreiralo pred ispitanim svjedokinjama, koja su o razgovoru s djetetom sačinile službenu bilješku i o istom iskazivale na raspravi, a svjedokinja TP, psiholog Hrvatskog zavoda za socijalni rad, je kao stručan i iskusan svjedok, jasno iskazala kako će ovaj događaj "definitivno ostaviti trag na dijete, ali da intenzitet traga ovisi o tome kako će se dalje definirati i koliko će se s njom raditi, jer činjenica da je njena majka udarena i da je ona to vidjela kao i krv i pad majke zasigurno će ostaviti trag na djetetu". Obranu optuženika kako je djevojčicu koja ušla u sobu tijekom njihovog sukoba i plakala "da ju primiri digao i stavio na krevet" sud je ocijenio u potpunosti neuvjerljivom, tim više jer sam govori kako je neposredno prije toga "u bijesu" ugrizao njenu majku. Po ocjeni vijeća nevjerojatno je da je u jednom trenutku bijesno grizao majku djeteta da bi se u drugom čim je vidio dijete smirio i dijete nježno podigao i stavio na krevet. Također, bitno je za napomenuti da je isti tijekom cijelog događaja znao kako je dijete prisutno u stanu i to ga nije sprječavalo da nasilno postupa prema majci djeteta, pa je teško za povjerovati da bi ga prisutnost djeteta u sobi spriječila u svakom daljnjem nasilnom postupanju, dakle isti je pristao da svojim ponašanjem naruši pravilan psihofizički razvoj djeteta jer se radi o osobi kod koje u skladu s provedenim psihijatrijskom vještačenju postoji odsutnost osjećaja krivnje uz određenu ravnodušnost i slabo razvijen moralno etički kodeks te niske empatijske kapacitete, dakle isti konkretne prilike nije mario za to kako će navedeni događaj utjecati na maloljetno dijete iako je kao i svaka razumna osoba znao da fizički napad na roditelja maloljetnog djeteta u prisutnosti tog djeteta negativno i dugotrajno utječe na to dijete i da se ne radi o nikakvom uobičajenom očekivanom ili poželjnom događaju kojem bi maloljetno dijete trebalo biti prisutno ili ikada vidjeti. Činjenica da dijete proživljava taj doživljaj i da ga rekreira po stavu vijeća dostatna je za utvrđenje da je u konkretnom slučaju kod djeteta došlo do negativnih posljedica i da se radi o iznimno gruboj povredi djetetovih prava.

19. Vijeće navode obrane o fizičkom napadu oštećene na optuženika i prekoračenju nužne obrane nije moglo prihvatiti jer, suprotno svim pokušajima obrane da verbalno defamira oštećenu, Vijeće nije za takvu obranu i za takav opis događaja našlo niti jednog dokaza. Plitke ogrebotina na okrivljeniku ne bi se ni na koji način mogle smatrati istodobnim ili izravno predstojećim protupravnim napadom. Također plitke ogrebotine na okrivljeniku ni na koji način ne mogu biti povod ili uzrok tome da optuženi CP zada više udaraca otvorenim dlanom ruke u predjelu lica, te jedan udarac zatvorenim dlanom ruke u predjelu trbuha, uslijed čega oštećena pada na pod, a kada ju je podigao sa poda, da ju u bijesu ugrize za obraz lijeve strane lica i desno uho, te da ju potom objema rukama uhvati i stisne za vrat, a o čemu svjedoči kontuzijski otisak na vratu, te da ju potom jednom rukom uhvati za kosu sa stražnje strane glave i glavom joj udari od stol, uslijed čega je je oštećena zadobila ozljede u vidu krvnog podljeva oko oba oka, prijelom nosnih kostiju s minimalnim pomakom, oguljotine lijeve strane obraza i na vratu obostrano, krvni podljev desne uške te prijelom 6. -8. rebra lijevo. Sve ove ozljede utvrđene su u medicinskoj dokumentaciji optužene i nalazu liječnika vještaka na koji nije bilo primjedbi.

20. Iz svega navedenog jasno proizlazi da je upravo optuženik udarcima rukama i ugrizima zadao oštećenici predmetne ozljede zbog kojih je ona završila na Hitnom prijemu. Ovaj zaključak potvrđuje, između ostalog, i sama obrana optuženika u dijelu gdje je on priznao da je nekoliko puta udario rukom oštećenu po glavi, da ju je u bijesu ugrizao kao i da je ona pala tvrdeći uslijed njegovog odgurivanja, pri čemu se branio da je to učinio iz razloga što se ona svađala s njim, grebala ga i udarala mu šamare jer je on htio prekinuti njihovu vezu, a čime je ukazao da je bio motiviran da napadne oštećenu, posebice ako se uvaže njegovi navodi da je te prilike došao kod oštećene u namjeri da prekine njihovu vezu, da se konkretne prilike sam doveo u alkoholizirano stanje i to alkoholom koji je sam donio, a što u prethodnim prilikama kada su bili zajedno prema iskazu oštećene nije činio.

21. Stoga vijeće drži dokazanima činjenične tvrdnje da je optuženik dana 4. prosinca 2025. oko 22,00 sati u [adresa], u dnevnom boravku, u namjeri teškog tjelesnog ozljeđivanja svoje partnerice u intimnoj vezi CP, u alkoholiziranom stanju istoj zadao jedan udarac otvorenim dlanom ruke u predjelu lica, uslijed čega je oštećena počela vikati, što je probudilo njezino dijete AP (rođenu **.**.2021.) koja je došla u dnevni boravak, a potom pristajući da svojim ponašanjem ugrozi pravilan psihofizički razvoj djeteta te joj nanese psihičku bol, unatoč tome, u njezinoj prisutnosti, CP zadao više udaraca otvorenim dlanom ruke u predjelu lica, te jedan udarac zatvorenim dlanom ruke u predjelu trbuha, uslijed čega je oštećena pala na pod, a kada ju je podigao sa poda, ugrizao ju za obraz lijeve strane lica i desno uho, te objema rukama uhvatio i stisnu za vrat, a potom jednom rukom uhvatio za kosu sa stražnje strane glave i glavom joj udario od stol, uslijed čega je imenovana zadobila ozljede u vidu krvnog podljeva oko oba oka, prijelom nosnih kostiju s minimalnim pomakom, oguljotine lijeve strane obraza i na vratu obostrano, krvni podljev desne uške te prijelom 6. -8. rebra lijevo, pri čemu su prijelom 6.-8. rebra ozljede teške naravi, a kod djeteta AP je ugrozio pravilan psihofizički razvoj.

21.1. Kvalifikaciju zadobivenih ozljeda oštećene utvrdio je sudsko medicinski vještak dr. Boris Dumenčić (točka 8 obrazloženja) na čiji nalaz i mišljenje nije bilo primjedbi.

22. Optuženik je opisanim nasilnim ponašanjem ostvario obilježja kaznenog djela protiv života i tijela – teška tjelesna ozljeda iz članka 118. stavak 2. KZ/11., budući da je udaranjem oštećene kojoj je tada bio partner u intimnoj vezi i samim time bliska osoba (članak 87. stavak 9. KZ/11), istoj nanio teške tjelesne ozljede. Isti je prema nalazu vještaka bio bitno smanjeno ubrojiv, a postupao je s izravnom namjerom, jer je bio svjestan da udaranjem oštećene šakom silom jakog intenziteta u predjelu trbuha, kao dijela tijela u kojem se nalaze i vitalni organi i rebra, istu može i teško tjelesno ozlijediti te da ista uslijed takovog udarca može pasti pri čemu također može doći do ozljeđivanja vitalnih organa, do čega je na koncu i došlo, a iz takvog njegovog postupanja proizlazi i da je postupao upravo s ciljem da oštećenu tako ozlijedi jer je prema vlastitim navodima bio bijesan. Optuženik je, dakle, ostvario sva subjektivna i objektivna obilježja navedenog kaznenog djela.

23. Nadalje, činjenjem opisanog nasilnog ponašanja na štetu majke djeteta u prisutnosti četverogodišnjeg djeteta AP optuženik je ostvario obilježja kaznenog djela protiv braka, obitelji i djece – povredu djetetovih prava iz članka 177. stavak 2. KZ/11, budući da je uslijed izlaganja djeteta teškom obliku nasilja nad njegovim roditeljem istom ugrozio pravilan psihofizički razvoj djeteta. Isti je prema nalazu vještaka bio bitno smanjeno ubrojiv, a prilikom počinjenja ovog djela postupao je s neizravnom namjerom, jer je bio svjestan da svojim nasilnim fizičkim napadom na majku djeteta u prisutnosti djeteta može ugroziti njen psihofizički razvoj i na to je pr istao, jer je uslijed bijesa i srdžbe, odlučio ostvariti svoj cilj da teško tjelesno ozljedi oštećenu neovisno o posljedicama tog postupanja na maloljetno dijete i dobrobit tog djeteta, a iz načina na koji dijete reproducira, rekreira i proživljava ovaj događaj nesumnjivo je da je isti na dijete ostavio trag i da će za otklanjanje istoga biti nužan daljnji rad sa djetetom, o čemu su svjedočile i djelatnice Hrvatskog zavoda za socijalni rad kao iskusne i stručne svjedokinje. Optuženik je, dakle, ostvario sva subjektivna i objektivna obilježja i ovog kaznenog djela.

24. Dakle, nakon provedenog dokaznog postupka, ocjenjujući svaki dokaz posebno i sve dokaze zajedno, u svojoj ukupnosti Vijeće drži nedvojbeno utvrđenim da je optuženik predmetne zgode u stjecaju počinio inkriminirana kaznena djela koja su mu optužnicom stavljena na teret odnosno kazneno djelo protiv života i tijela – tešku tjelesnu ozljedu, opisano i kažnjivo po članku 118. stavka 2. KZ/11 i kazneno djelo protiv braka, obitelji i djece – povredu djetetovih prava, opisano i kažnjivo po članku 177. stavku 2. KZ/11, i to upravo na način na koji je to opisano u izreci ove presude.

25. Prilikom odmjeravanja kazne, polazeći od stupnja krivnje i svrhe kažnjavanja, Vijeće nije našlo značajnih olakotnih okolnosti na strani optuženika koje bi opravdavale primjenu instituta sudskog ublažavanja kazne, dok mu je smanjenu ubrojivost utvrđenu po vještaku (točke 11 obrazloženja) cijenilo kao olakotnu okolnost radi koje mu je utvrdilo kazne u minimumu zakonom propisanih kazni za počinjena kaznena djela unatoč višestrukoj kažnjavanosti (točka 12 obrazloženja).

25.1. S druge strane Vijeće je je optuženiku kao otegotnu okolnost cijenio upravo višestruku kaznenu osuđivanost za brojana kaznena djela od koji je veći broj sa elementima nasilja, kao i višestruku prekršajnu kažnjavanost (točka 12 obrazloženja), a takva njegova kriminalna prošlost pokazuje da ga uopće ne pogađaju posljedice njegovog protupravnog ponašanja, jer se u protivnom ne bi vraćao činjenju kaznenih djela, što mu je Sud također cijenio otegotnim, zatim upornost i ustrajnost u namjeri da ozlijedi oštećenu, količina kriminalne radnje konkretne prilike koju je ispoljavao na osobi suprotnog spola znatno slabijoj od njega, perfidnost u postupanju konkretne prilike i iskazanu okrutnost prema oštećenoj te potpuni manjak suosjećanja i empatije kako prema oštećenoj s kojom je bio u intimnoj vezi, a posebice prema maloljetnom oštećenom djetetu, činjenicu da se isti konkretne prilike sam doveo u alkoholizirano stanje te društvenu opasnost okrivljenika.

25.2. Naime, po vještaku psihijatru (točke 11 obrazloženja) utvrđen visok stupnji opasnosti od okrivljenog po okolinu, sklonost nepoštivanju socijalnih normi i ponavljanim ponašanjima koja mogu dovesti do uhićenja, odsutnost osjećaja krivnje uz određenu ravnodušnost i slabo razvijen moralno etički kodeks, niske empatijske kapacitete i neodgovornost okrivljenika, u sinergiji sa višestrukom kaznenom osuđivanosti okrivljenika za teška kaznena djela s elementima nasilja i rodno utemeljenog nasilja, kao i za druga kaznena djela te višestrukom prekršajnom kažnjavanosti okrivljenika, osnove su za zaključak Vijeća kako je okrivljenik osoba opasna za okolinu koja je sklona činjenju nasilnih protupravnih djela na koju dosadašnje kazne nisu polučile apsolutno nikakav učinak.

26. Imajući u vidu ličnost optuženika i njegovu prethodnu osuđivanost za kaznena djela za koja djela su mu izricane i uvjetne osude i bezuvjetne kazne koje nisu u dostatnoj mjeri djelovale na njega na način da se promijeni i ustraje u ponašanju bez kriminalnog povrata te uzimajući u obzir da nabrojane otegotne okolnosti dominiraju u odnosu na utvrđenu olakotnu okolnosti, kao i činjenicu da je počinio više djela u stjecaju, te da njegovo sveukupno ponašanje predmetne zgode koje po jačini ugrožavanja zaštićenih dobara nadilazi uobičajene načine počinjenja ovih kaznenih djela te uzimajući u obzir i intenzitet straha koji je optuženik takvim svojim ponašanjem izazvao kod oštećenih, sud je ocijenio da se jedino bezuvjetnom kaznom zatvora može ostvariti prijekor zbog počinjenog kaznenog djela i utjecati na počinitelja da se ubuduće kloni ovakvih ili drugih kaznenih djela kao i da se društvena osuda zbog počinjenih kaznenih djela i svrha kažnjavanja prema okrivljeniku mogu ostvariti jedino bezuvjetnom zatvorskom kaznom na koju je optuženik osuđen ovom presudom, te da će se takvom kaznom utjecati na razvoj svijesti građana o štetnosti i društvenoj neprihvatljivosti činjenja kaznenih djela i pravednosti kažnjavanja njihovih počinitelja.

27. Imajući stoga u vidu sve navedene okolnosti, kao i društvenu opasnost predmetnih kaznenih djela: teške tjelesne ozljede iz članka 188. stavak 2. KZ/11 koja je izražena i u propisanoj sankciji (kazna zatvora u trajanju od tri do osam godina) optuženiku je za navedeno kazneno djelo na temelju članka 118. stavak 2. KZ/11. utvrđena kazna zatvora u trajanju od 3 (tri) godine, i povrede djetetovih prava, opisanog i kažnjivog po članku 177. stavku 2. KZ/11 za koje je propisana sankcija od jedne do pet godina, optuženiku je za navedeno kazneno djelo utvrđena kazna u trajanju od 1 (jedne) godine, te mu je izrečena jedinstvena kazna zatvora u trajanju od 3 (tri) godine i 6 (šest) mjeseci.

28. Na temelju članka 54. KZ/11. optuženiku je u navedenu jedinstvenu kaznu zatvora uračunato vrijeme provedeno u uhićenju i istražnom zatvoru od 5. prosinca 2025. nadalje.

29. Sud smatra da će se izrečenom kaznom zatvora u trajanju od 3 (tri) godine i 6 (šest) mjeseci u odnosu na optuženika ostvariti svrha kažnjavanja izražavanjem društvene osude zbog počinjenih kaznenih djela, jačanjem povjerenja građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, utjecajem na počinitelja i sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenog djela i o pravednosti kažnjavanja, uz omogućavanje optuženiku da se nakon provedene mjere obveznog liječenja od ovisnosti ponovno uključi u društvo (čl. 41. KZ/11). S obzirom da je optuženik višestruko osuđivana i kažnjavana osoba na koju prethodno izrečene sankcije nisu polučile nikakav učinak i da je sklon činjenju kaznenih dijela, za kojeg je vještačenjem utvrđena opasnost od ponovnog činjenja kaznenih djela, vijeće smatra da će isključivo izrečena bezuvjetna kazna zatvora biti učinkovita u pravcu da odvrati optuženika od sličnih ponašanja u budućnosti s obzirom da je isti uslijed svojih poremećaja i ovisnosti opasan za društvo u cjelini.

30. Vijeće je na temelju članka 69. KZ/11 uslijed nalaza vještaka psihijatra (točke 11 obrazloženja) koji je utvrdio da postoji i u budućnosti visok stupnji opasnosti od okrivljenog po okolinu ukoliko se ne podvrgne psihijatrijskom liječenju i trajnoj uspostavi apstinencije od alkohola i psihoaktivnih supstanci i za optuženika predložio izricanje sigurnosne mjere obaveznog liječenja od ovisnosti, optuženom SP izrekao sigurnosnu mjeru obveznog liječenja od ovisnosti koja će se izvršavati u okviru zatvorskog sustava za vrijeme izvršenja izrečene kazne zatvora, time da može trajati najdulje 3 (tri) godine.

31. Vijeće je po službenoj dužnosti na temelju članka 73. stavak 1. i 2. KZ/11 optuženom SP u cilju zaštite oštećenih, izrekao sigurnosnu mjeru zabrane približavanja, uznemiravanja ili uhođenja žrtve u trajanju od 1 (jedne) godine dulje od izrečene kazne zatvora u odnosu na oštećenu/žrtvu CP, OIB: [osobni identifikacijski broj], i oštećenu/žrtvu dijete AP, OIB: [osobni identifikacijski broj], na udaljenosti manjoj od 100 metara, a koju mjeru je Vijeće, s obzirom na počinjena kaznena djela i modalitet počinjenja istih, ocijenilo nužno neophodnom radi zaštite oštećenih po otpuštanju optuženika iz zatvorske ustanove.

32. Vijeće je na temelju članka 148. stavak 6. ZKP optuženika SP oslobodio dužnosti plaćanja troškova kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točke 1. - 6. ZKP te nagrade i nužnih troškova postavljenog branitelja iz članka 145. stavka 2 . točke 7. ZKP jer je istom izreklo višegodišnju bezuvjetnu kaznu zatvora, te se trenutno nalazi u istražnom zatvoru, nezaposlen je, bez imovine i lošeg imovnog stanja, zbog čega sud smatra da bi plaćanje troškova kaznenog postupka dovelo u pitanje njegovo uzdržavanje.

33. Slijedom svega navedenog presuđeno je kao u izreci ove presude.

Osijek, 1. srpnja 2026.

Sutkinja

Ivana Hruška Premužak

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:

Protiv ove presude ovlaštene osobe mogu podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka ovjerenog prijepisa presude. Žalba se podnosi ovom sudu u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

Dostaviti:

1. Općinsko državno odvjetništvo u Osijeku, na broj KOz-DO-102/2025

2. Optuženi SP – putem Zatvora u Osijeku

3. Branitelj optuženika Slaven Mijoč

4. Oštećena CP

5. Oštećeno dijete AP putem zz MP

Nakon pravomoćnosti:

6. I. policijska postaja Osijek s ispostavom Čepin

7. Sudac izvršenja Županijskog suda u Osijeku