Republika Hrvatska
Općinski sud u Karlovcu
Trg hrvatskih branitelja 1
47000 Karlovac
Poslovni broj: 11 Pr-113/2024-19
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Karlovcu, po sucu ovog suda Tomislavu Maras, u pravnoj stvari tužitelja ND iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Anto Pecirep, odvjetniku iz Zagreba, Bužanova 6D protiv tuženika Republika Hrvatska (OIB: 52634238587), Ministarstvo obrane, zastupana po Općinskom državnom odvjetništvu u Karlovcu, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave dovršene 17. lipnja 2026. godine, u nazočnosti punomoćnika stranaka, po objavi 01. srpnja 2026.
p r e s u d i o j e
I.
„Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj - za Ministarstvo obrane da tužitelju ŠD isplati neto iznos od 167,13 EUR (slovima: sto šezdeset sedam eura i trinaest centi) zajedno sa zateznim kamatama, po kamatnoj stopi sukladno članku 29. stavku 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i Uredba 156/22) propisanoj za ostale odnose koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 01.08.2015. godine koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. godine pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, tekućom:
- na iznos od 2,75 EUR od 16.03.2019. godine
- na iznos od 2,75 EUR od 16.04.2019. godine
- na iznos od 2,75 EUR od 16.05.2019. godine
- na iznos od 2,75 EUR od 16.06.2019. godine
- na iznos od 2,75 EUR od 16.07.2019. godine
- na iznos od 2,82 EUR od 16.08.2019. godine
- na iznos od 2,82 EUR od 16.09.2019. godine
- na iznos od 2,82 EUR od 16.10.2019. godine
- na iznos od 2,82 EUR od 16.11.2019. godine
- na iznos od 2,82 EUR od 16.12.2019. godine
- na iznos od 2,82 EUR od 16.01.2020. godine
- na iznos od 2,84 EUR od 16.02.2020. godine
- na iznos od 2,84 EUR od 16.03.2020. godine
- na iznos od 2,84 EUR od 16.04.2020. godine
- na iznos od 2,84 EUR od 16.05.2020. godine
- na iznos od 2,84 EUR od 16.06.2020. godine
- na iznos od 2,84 EUR od 16.07.2020. godine
- na iznos od 2,88 EUR od 16.08.2020. godine
- na iznos od 2,88 EUR od 16.09.2020. godine
- na iznos od 2,88 EUR od 16.10.2020. godine
- na iznos od 2,88 EUR od 16.11.2020. godine
- na iznos od 2,88 EUR od 16.12.2020. godine
- na iznos od 2,88 EUR od 16.01.2021. godine
- na iznos od 2,89 EUR od 16.02.2021. godine
- na iznos od 2,89 EUR od 16.03.2021. godine
- na iznos od 2,89 EUR od 16.04.2021. godine
- na iznos od 2,89 EUR od 16.05.2021. godine
- na iznos od 2,89 EUR od 16.06.2021. godine
- na iznos od 2,89 EUR od 16.07.2021. godine
- na iznos od 2,64 EUR od 16.08.2021. godine
- na iznos od 2,64 EUR od 16.09.2021. godine
- na iznos od 2,64 EUR od 16.10.2021. godine
- na iznos od 2,64 EUR od 16.11.2021. godine
- na iznos od 2,64 EUR od 16.12.2021. godine
- na iznos od 2,64 EUR od 16.01.2022. godine
- na iznos od 2,71 EUR od 16.02.2022. godine
- na iznos od 2,71 EUR od 16.03.2022. godine
- na iznos od 2,71 EUR od 16.04.2022. godine
- na iznos od 2,71 EUR od 16.05.2022. godine
- na iznos od 2,71 EUR od 16.06.2022. godine
- na iznos od 2,71 EUR od 16.07.2022. godine
- na iznos od 2,87 EUR od 16.08.2022. godine
- na iznos od 2,87 EUR od 16.09.2022. godine
- na iznos od 2,87 EUR od 16.10.2022. godine
- na iznos od 2,87 EUR od 16.11.2022. godine
- na iznos od 2,87 EUR od 16.12.2022. godine
- na iznos od 2,87 EUR od 16.01.2023. godine
- na iznos od 3,03 EUR od 16.02.2023. godine
- na iznos od 3,03 EUR od 16.03.2023. godine
- na iznos od 3,03 EUR od 16.04.2023. godine
- na iznos od 3,03 EUR od 16.05.2023. godine
- na iznos od 3,03 EUR od 16.06.2023. godine
- na iznos od 3,03 EUR od 16.07.2023. godine
- na iznos od 3,46 EUR od 16.08.2023. godine
- na iznos od 3,46 EUR od 16.09.2023. godine
- na iznos od 3,46 EUR od 16.10.2023. godine
- na iznos od 3,46 EUR od 16.11.2023. godine
- na iznos od 3,46 EUR od 16.12.2023. godine pa sve do isplate,
kao i naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka isplatom iznosa od 771,88 EUR sa zakonskom zateznom kamatom po stopi iz članka 29. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i Uredba 156/22) po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena počev od dana donošenja prvostupanjske presude tj. 01. srpnja 2026. godine, pa do isplate, sve u roku 15 dana.“
II.
Odbija se tužitelj s viškom tužbenog zahtjeva radi isplate na žiro-račun punomoćnika tužitelja Ante Pecirepa, odvjetnika u Zagrebu.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi tvrdi da je bio zaposlenik kod tuženog – MORH – Hrvatska kopnena vojska – sa sjedištem zapovjedništva u Karlovcu, na poslovima djelatne vojne osobe, sve do dana 01.01.2019. godine, kada je umirovljen. Za vrijeme rada u Ministarstvu obrane tuženik nije tužitelju uredno plaćao dodatke na plaću, radi čega je sudskim odlukama tuženiku naloženo isplatiti tužitelju neisplaćene dodatke na plaću.
2. Međutim, prilikom umirovljenja i izračuna mirovinske osnovice tužitelju u njegov zbroj ostvarenih plaća i obračuna vrijednosnih bodova, temeljem kojeg se utvrđuje mirovinska osnovica, nisu uvršteni i iznosi dodataka na plaću iz svake priložene sudske presude pa je mirovinska osnovica i time tako utvrđena mirovina tužitelja bila manja od one koju bi tužitelj ostvario da su mu utuženi dodaci na plaću od strane tuženika pravovremeno obračunati i uplaćeni. Kako temeljem čl. 134. Zakona o mirovinskom osiguranju (NN 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18, 102/19, 84/21, 119/22) tužitelju pripada pravo na uvećanu mirovinu tek od prvog dana idućeg mjeseca nakon donošenja rješenja u obnovljenom postupku, razvidno je kako je tužitelju od umirovljenja pa do donošenja novog rješenja u obnovljenom postupku isplaćivan manji iznos mirovine od iznosa koji bi im pripadao da je tužena uredno ispunjavala svoje zakonske obveze u vidu redovite isplate dodataka na plaću te uplate poreza, prireza i doprinosa na iznose utvrđene u sudskim odlukama, kao i pravovremene prijave tih novih podataka o plaći tužitelja nadležnoj službi HZMO-a.
3. Temeljem zahtjeva tužitelja od 22.12.2023. godine, u obnovljenom postupku pred Hrvatskim zavodom za mirovinsko osiguranje, doneseno je novo rješenje o visini mirovine, u kojem su obračunati i iznosi iz navedenih sudskih odluka i novih podataka o plaći pa je temeljem toga određena nova - viša svota mirovine počevši od 01.12.2023. godine.
4. Zbog neuplate utuženih a potom i dosuđenih dodataka na plaću te pripadajućih poreza, prireza i doprinosa , kao i zbog nedostavljanja odgovarajućih obrazaca nadležnom HZMO-u o tome , tužitelj je oštećen za iznos razlike između ostvarene visine mirovine i visine mirovine koju bi tužitelj ostvario da je tuženik pravovremeno isplatio tužitelju dugovane neto iznose te pripadajuće poreze, prireze i doprinose na ove neto iznose i da je pravovremeno o tome dostavila odgovarajuće obrasce nadležnom HZMO u nezastarnom roku unazad 5 godina, odnosno od 01.03.2019. godine pa do dana 01.01.2024. godine, kao prvog dana idućeg mjeseca nakon dana podnošenja zahtjeva za obnovu postupku, pa stoga tužitelj u ovom postupku potražuje naknadu štete u vidu manje isplaćene mu mirovine za navedeno utuženo razdoblje.
5. Sukladno čl. 186.a Zakona o parničnom postupku tužitelj se obratio tuženiku radi mirnog rješenja spora, međutim njegovu zahtjevu nije udovoljeno, stoga predlaže da sud donese presudu kao u izreci.
6. U odgovoru na tužbu tužena osporava tužbu i tužbeni zahtjev. Tuženik nije pasivno legitimiran. Tuženik nema saznanja kolika se mirovina isplaćuje tužitelju ali vidljivo je iz rješenja HZMO. Nakon što tužitelj nije zaposlenik tuženika, tuženik nema više saznanja o isplatama mirovina jer je isto u nadležnosti HZMO-a. Rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje od 2.svibnja 2019., tužitelju je dana 1.siječnja 2019., priznato na mirovinu u iznosu 3.757,89 kn, a u izračun s vrijednosti bodova ostvarenih od 2007. do 2016.
7. Tužitelj je zatražio obnovu postupka izračuna mirovine HZMO dana 22.prosinca 2023. iako je presuda bila pravomoćna 16.11.2017. i trebao ju je predat pri prvom izračunu mirovine u 2019. Pri izračunu mirovine navedeni doprinosi iz presude već su bili uplaćeni. Time je tužitelj sam doprinio nastanku štete jer je tek nakon 5 godine dostavio presude HZMO na izračun mirovine. Tuženik stavlja prigovor i zastare potraživanja jer je prošlo 4 godine od saznanja za nastanak štete.
8. S obzirom da se na visinu tužbenog zahtjeva radi o sporu male vrijednosti, te se ne radi o radnom sporu i stupnjevitoj tužbi, to je navedene činjenice i dokaze tužitelj bio dužan iznijeti najkasnije u tužbi, kao i specificirati iznose u zahtjevu. Tuženik predlaže da naslovni sud pozove tužitelja na ispravak i dopunu tužbe i tužbenog zahtjeva tako da precizira tražbinu po visini i tijeku zateznih kamata, a ukoliko tako ne postupi da tužbu odbaci, odnosno utvrdi da je tužba povučena, a ukoliko tužitelj tužbu ispravi i dopuni, da naslovni sud tužbu i tužbeni zahtjev odbije kao neosnovane i naloži tužitelju da nadoknadi tuženiku troškove parničnog postupka uz pripadajuće zatezne kamate.
9. Također, tuženik se protivi prijedlogu tužitelja za donošenje rješenja suda kojim se tuženiku nalaže da dostavi iznose mirovina i izračun iznosa mjesečne neto razlike mirovine koju je tužitelj primao i iznosa mirovine koji bi tužitelj primao za utuženo razdoblje, budući da izračun mirovine nije u nadležnosti Ministarstva obrane, niti ono raspolaže podacima o mirovinama svojih ranijih zaposlenika, niti vodi evidenciju o istim podatcima. Izračun može dati o tome jedino nadležan Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje. Tuženik nema saznanja kolika se mirovina isplaćuje tužitelju, ali vidljivo je iz rješenja HZMO, te ispisa tekućeg računa tužitelja. Stoga je tužitelj u obvezi dokazati na temelju kojih podataka postavlja tužbeni zahtjev. Presude P -364/17 i GžR-893/17 su naplaćene izravnom naplatom te je tužitelj znao sve iznose koje je Fina naplatila jer rekapitulaciju obračuna doprinosa i poreza, FINA šalje tužitelju na očitovanje.
10. U dokaznom postupku ovaj sud je izvršio uvid u zahtjev za mirno rješenje spora, u odluku tuženika od 10. studenog 2018. godine, u rješenje HZMO, Područna služba u Splitu od 02. svibnja 2019. godine u ovos. presudu P-364/2016 od 23. kolovoza 2017. godine, u presudu ŽS u Splitu br. GžR 893/2017 od 16. studenog 2017. godine, u rješenje HZMO Područni ured u Dubrovniku od 16. travnja 2024. godine, proveo knjigovodstveno financijsko vještačenje uz nalaz i mišljenje vještaka.
11. Odlučujući u ovoj pravnoj stvari ovaj sud je prije svega našao za shodno odlučivati o tuženikovom istaknutom prigovoru zastare te utvrdio da isti prigovor nije osnovan. Naime, kako je tužitelj podnio zahtjev za mirno rješenje spora 28. ožujka 2024. godine, a najstarije potraživanje tužitelja dospijeva 16. ožujka 2019. godine to je ovaj sud sukladno odredbama čl. 139 Zakona o radu NN 93/14 127/17, 98/19 utvrdio da tužba tužitelja nije zastarjela, budući da od 16. ožujka 2019. godine, pa sve do 28. ožujka 2024. godine odnosno prekida zastarijevanja, nije proteklo 5 godina u kojem je tužitelj imao pravo podnijeti tužbu.
12. Uvidom u Odluku MORH-a od 10. studenog 2018. godine sud je utvrdio da je tužitelj kao narednik raspoređen na ustrojbeno mjesto zapovjednika desetine u razdoblju od 01. prosinca 2018. god 30. studenog 2020. godine, dakle radi se o djelatnoj vojnoj osobi.
13. Nadalje, rješenjem HZMO Područni ured u Splitu od 02. svibnja 2019. godine tužitelju kao osiguraniku je priznata starosna mirovina u visini od 3.757,89 kuna mjesečno počem od 01. siječnja 2019. godine.
14. Kako među strankama nije sporno da tužitelju prilikom obračuna mirovine nisu uključeni doprinosi iz ovos. presude Pr-364/2016 od 23. kolovoza 2017. godine to je ovaj sud na navedenu okolnost našao za shodno provesti knjigovodstveno financijsko vještačenje i to na okolnost visine mjesečne neto razlike mirovine koju je tužitelj primao i iznosa mirovine koji bi tužitelj primao da mu je tuženik pravovremeno isplaćivao dodatke na plaću utvrđene navedenim presudama u utuženom razdoblju od 01. ožujka 2019. godine do 01. siječnja 2024. godine.
15. Vještak je u svom nalazu i mišljenju utvrdio da bruto razlika mirovine utvrđena kao razlika između mirovine koju je tužitelj primao i iznosa mirovine koju bi tužitelj primao da mu je tuženik pravovremeno isplaćivao dodatke na plaću utvrđene u presudom Općinskog suda u Karlovcu broj: Pr-364/2016 od 23. kolovoza 2017. godine iznosi 177,45 EUR dok neto razlika mirovine iznosi 164,38 EUR.
16. Kako nije bilo prigovora na nalaz i mišljenje vještaka, to ga je u cijelosti prihvatio i ovaj sud time da je sud prihvatio i tužiteljevu specifikaciju prema kojoj razlika mirovine u utuženom razdoblju prema zbroju iznosi 167,13 EUR, ne 164,38 EUR kako je navedeno u nalazu i mišljenju vještaka.
17. Kako je iz provedenog postupka utvrđeno da je tužitelj pretrpio štetu koja se očituje u razlici mirovine koju je trebao primati da mu je tuženica na vrijeme isplatila sve dodatke na plaću i pravovremeno uplatila dužne doprinose i mirovine koju je primao u utuženom razdoblju, to je sukladno odredbama članka 111. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 93/2014. – u nastavku: ZR) tužena odgovorna za štetu i dužna ju je naknaditi tužitelju.
18. Kako se sukladno odredbama članka 92. ZR-a, plaća isplaćuje nakon obavljenog rada, pa shodno tome se nakon obavljenog rada isplaćuju i dodaci na plaću, a koju razliku plaće je tužitelj ostvario u naprijed navedenim parničnim postupcima to je ujedno sud dosudio tužitelju zatraženi iznos sa zakonskim zateznim kamatama u skladu s čl. 29 st. 2 Zakona o obveznim odnosima NN 35/05 i dr. na pojedine iznose kako je to navedeno u izreci ove presude.
19. Odlučujući o parničnom trošku sud je svoju odluku temeljio na odredbama čl. 154 st. 1 Zakona o parničnom postupku NN 53/91 do 89/14, te dosudio tužitelju trošak koji se sastoji od zastupanja tužitelja po punomoćniku odvjetniku i to za sastav zahtjeva za mirno rješenje spora u iznosu od 62,50 EUR, za sastav tužbe u iznosu od 62,50 EUR, trošak sastava podneska od 25. studenog 2024. godine u iznosu od 62,50 EUR, zastupanje na ročištu od 07. ožujka 2025. godine u iznosu od 62,50 EUR, sastav podneska od 12. siječnja 2026. godine u iznosu od 15,63 EUR, sastav podneska od 27. svibnja 2026. godine u iznosu od 62,50 EUR, zastupanje na ročištu od 17. lipnja 2026. godine u iznosu od 62,50 EUR, pristup ročištu radi objave presude u iznosu od 31,25 EUR, knjigovodstveno financijsko vještačenje u iznosu od 350,00 EUR, sveukupno 771,88 EUR uz zakonsku zateznu kamatu u skladu s čl. 29 st. 2 ZOO-a počam od dana donošenja prvostupanjske presude tj. 01. srpnja 2026. godine, pa sve do isplate.
20. Međutim, valjalo je odbiti zahtjev i to u dijelu koji se odnosi za isplatu na žiro - račun punomoćnika tužitelja Ante Pecirepa, odvjetnika u Zagrebu, jer je odredbom članka 433.a stavkom 1. ZPP-a određeno da kad se utužuje novčane tražbine po osnovi radnog odnosa koje se utvrđuju u bruto iznosu, radnik ih je dužan utužiti u tom iznosu. Ako utužuje novčane tražbine po osnovi radnog odnosa, ne navodeći da zahtijeva bruto iznos, smatra se da je utužio bruto iznos, s time što je stavkom 2. toga članka, propisano da će primjerak pravomoćne presude kojom je odlučio o zahtjevu radnika iz stavka 1. ovoga članka sud dostaviti i poreznoj upravi. Kako se u konkretnom slučaju radi o sporu za isplatu naknade plaće za rad na terenu to se radi o dohotku po osnovu nesamostalnog rada u bruto iznosu.
21. Prema odredbi članka 2. stavak 1. Zakona o porezu na dohodak („Narodne novine“, broj 115/16. – u daljnjem tekstu: ZPD), porezni obveznik je fizička osoba koja ostvaruje dohodak, a prema odredbi članka 86. istoga Zakona, tijela državne uprave i pravosudna tijela i druga državna tijela, tijela i službe jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, zavodi, neprofitne organizacije, poduzetnici - pravne i fizičke osobe, obavljaju isplate primitaka koji se smatraju dohotkom obveznicima poreza na dohodak te isplate primitaka koji se ne smatraju dohotkom, odnosno na koje se ne plaća porez na dohodak fizičkim osobama na njihov žiro račun kod banke, a iznimno na njihov tekući račun sukladno posebnim propisima te u gotovom novcu na propisan način, s tim da ministar financija pravilnikom propisuje isplate primitaka koje se mogu izvršiti na tekući račun, odnosno u gotovom novcu.
22. Pravilnik o porezu na dohodak („Narodne novine“, broj 10/17. i 128/17. – u daljnjem tekstu: Pravilnik o porezu) u odredbi članka 92. razrađuje citiranu odredbu članka 86. ZPD-a te određuje da u skladu s člankom 86. ZPD-a tijela državne uprave i sudbene vlasti te druga državna tijela i službe jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, zavodi, neprofitne organizacije, poduzetnici - pravne i fizičke osobe obavljaju isplate primitaka fizičkim osobama, na njihov žiro račun kod banke odnosno nerezidentnima na njihov račun; iznimno od stavka 1. ovoga članka navedena tijela, organizacije odnosno osobe mogu obveznicima poreza na dohodak, odnosno fizičkim osobama isplatiti na njihov tekući račun kod banke primitke, među ostalim, po osnovi nesamostalnog rada iz članka 21. Zakona.
23. Ugovor koji je protivan prisilnim propisima ništetan je u smislu odredbe članka 322. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima - „Narodne novine“, broj 35/05., 41/08., 125/11. i 78/15. - u daljnjem tekstu: ZOO), pa iako opseg punomoći određuje stranka, isti ne može biti protivan imperativnom propisu.
24. Imajući u vidu kogentnu narav odredbe članka 86. ZPD-a, a kada se ima u vidu i odredba članka 433.a ZPP-a, to proizlazi da nije moguće isplatu naknade plaće za rad na terenu izvršiti na žiro račun punomoćnika tužitelja, već isključivo na račun tužitelja osobno, pa je u ovom dijelu valjalo odbiti ovaj dio zahtjeva, zbog čega je odlučeno kao pod točkom II izreke ove presude.
U Karlovcu, 01. srpnja 2026.
Sudac: Tomislav Maras
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana dostave iste. Žalba se podnosi pismeno u tri primjerka putem ovog suda, a o žalbi odlučuje nadležan Županijski sud u ………………………………………...
DOSTAVLJENO:
1. Anti Pecirep, odvjetniku iz Zagreba, Bužanova 6D
2. Općinskom državnom odvjetništvu u Karlovcu P-DO-166/2024
