- 1 -              III Kr 142/2023-5

 

 

 

 

 

Broj: III Kr 142/2023-5

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ileane Vinja kao predsjednice vijeća, te Ranka Marijana i Melite Božičević-Grbić kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Martine Slunjski kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv osuđenog Ž. M. zbog kaznenog djela iz čl. 236. st. 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15. i 70/17. - dalje: KZ/11.), odlučujući o zahtjevu osuđenika za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude, koju čine presuda Općinskog kaznenog suda u Zagrebu od 8. prosinca 2022., broj K-1251/19-32, i presuda Županijskog sud u Varaždinu od 7. veljače 2023., broj 4 Kž-69/2023-4, u sjednici održanoj 18. siječnja 2024.,

 

 

p r e s u d i o   j e :

 

              Odbija se zahtjev osuđenog Ž. M. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude, kao neosnovan.

 

 

Obrazloženje

 

1. Pravomoćnom presudom, koju čine presuda Općinskog kaznenog suda u Zagrebu od 8. prosinca 2022., broj K-1251/19-32, i presuda Županijskog sud u Varaždinu od 7. veljače 2023., broj 4 Kž-69/2023-4, Ž. M. je proglašen krivim zbog kaznenog djela prijevare, iz čl. 236. st. 2. KZ/11., te je primjenom citirane zakonske odredbe osuđen na kaznu zatvora u trajanju jedne godine.

 

2. Zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude, pravovremeno, podnio je osuđenik Ž. M., putem branitelja T. B., odvjetnika iz Z., zbog razloga iz čl. 515. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 121/11., 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 80/22. - dalje: ZKP/08.).

 

2.1. Podnositelj tvrdi da je osuđenik pravomoćno osuđen na zatvorsku kaznu kršenjem temeljnih ljudskih prava i sloboda zajamčenim Ustavom, Međunarodnim pravom i zakonom, te se poziva i na odredbu čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske. Predlaže "… dopustiti izvanredno preispitivanje pravomoćne sudske presude te potvrditi prvostupanjsku odluku kojom se optuženom određuje uvjetna osuda …".

 

3. Postupajući u skladu s čl. 518. st. 4. ZKP/08., spis je dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske koje je podnijelo odgovor sa tvrdnjom da je zahtjev neosnovan. Odgovor je dostavljen osuđeniku i branitelju.

 

4. Zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude nije osnovan.

 

5. Podnositelj zahtjeva svoje nezadovoljstvo izrečenom bezuvjetnom kaznom zatvora, potpuno promašeno, kvalificira teškom povredom prava na pravično suđenje.

 

6. U ovom su kaznenom postupku bile ispunjene sve opće pretpostavke načela pravičnosti. Ostvareno je pravo stranaka da budu nazočne radnjama u postupku i saslušane prije donošenja odluke, te pravo stranke da u postupku poduzima sve radnje koje može poduzeti i njezin protivnik. Ostvarene su i pretpostavke vezane uz kvalitetu sudske odluke, jer je odluka temeljena na zakonitim dokazima. Naposljetku, drugostupanjski je sud dao razloge za svoju odluku koji nisu proizvoljni, već su dostatni i razumni.

 

7. Sadržaj ustavnog prava iz čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske, ograničen je na postupovna jamstva pravičnog suđenja. Pravo na pravično suđenje obuhvaća postupovnu, a ne materijalnu pravičnost (vidi rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-III-3779/2022 od 30. studenog 2022., odlomak 9.). U tom smislu, pravo na pravičnost ne obuhvaća pravila o tome kako pojedini dokazi trebaju biti ocijenjeni kako u odnosu na činjenični supstrat tako i u odnosu na izrečenu kaznu (vidi presudu Europskog suda za ljudska prava D Tommaso protiv Italije (Vijeće) broj: 43395/09., od 23. veljače 2017.).

 

7.1. Prema praksi navedenih sudova, povreda prava na pravično suđenje postoji samo ako presuda uopće nema razloga ili su ti razlozi proizvoljni i očito nerazumni, o čemu će biti više riječi.

 

8. Podnositelj, paušalno, diskvalificira obrazloženje drugostupanjskog suda vezano uz odluku o kazni. Neosnovana je njegova tvrdnja da je drugostupanjski sud cijenio "… jedino i isključivo otegotne okolnosti …", iz čega bi se mogla iščitati tvrdnja da su razlozi odluke o kazni proizvoljni i stoga očito nerazumni.

 

9. Iz obrazloženja uvjetne osude koju je izložio prvostupanjski sud, proizlaze utvrđene olakotne okolnosti za osuđenika, a to je priznanje kaznenog djela, neosuđivanost u vrijeme počinjenja, činjenica da je otac dvoje djece od kojih je jedno 100% invalid, da je ratni vojni invalid i sudionik Domovinskog rata sa odlikovanjem, kao i okolnost da je dragovoljno predao oštećenicima spornu nekretninu.

 

9.1. Podnositelj zanemaruje kako su odlukom drugostupanjskog suda, kojom se preinačuje prvostupanjsku presudu u odluci o kazni, označene i prihvaćene sve olakotne okolnosti koje je utvrdio prvostupanjski sud. Međutim, prilikom valorizacije utvrđenih okolnosti, obrazložen je premali značaj koji je prvostupanjski sud pridao otegotnim okolnostima, a to su motiv i visina prouzročene štete, te naknadna osuđivanosti optuženika za kazneno djelo krivotvorenja koje je prethodilo i bilo usko povezano sa počinjenjem konkretnog kaznenog djela prijevare. Drugostupanjski sud je optuženikovo priznanje stavio u kontekst vremena kada je uslijedilo, a to je nakon pravomoćnosti presude kojom je proglašen krivim zbog kaznenog djela koje se izravno odnosilo na korištenje krivotvorenog Ugovora o doživotnom uzdržavanju. Drugostupanjski sud je izložio kako se ne može raditi ni o potpuno pozitivnom odnosu optuženika prema oštećenicima, jer im je nekretninu predao tek nakon pravomoćnosti presude kojom je naložena uspostava ranijeg zemljišnoknjižnog stanja.

 

9.2. Naposljetku, drugostupanjski sud je razložno i detaljno izložio kako utvrđene otegotne i utvrđene olakotne okolnosti, uzimajući u obzir počiniteljevu ličnost i počinjeno kazneno djelo, umjesto uvjetne zahtijevaju izricanje bezuvjetne zatvorske kazne u trajanju jedne godine.

 

9.3. Suprotno tvrdnji podnositelja zahtjeva, nema govora o tome da su prilikom odluke o kazni cijenjene "… jedino i isključivo otegotne okolnosti ...“, niti je obrazloženom odlukom drugostupanjskog suda ostvarena povreda prava na pravično suđenje. Razlozi drugostupanjskog suda su i dostatni i razumni, a iz logične raščlambe svih relevantnih okolnosti proizlazi kako nisu proizvoljni.

 

10. Iz sadržaja zahtjeva se, nadalje, može iščitati kako podnositelj osporava utvrđeno činjenično stanje, a s tim povezano osporava izrečenu bezuvjetnu kaznu zatvora. Međutim, kako se iz tih razloga ne može podnijeti ovaj izvanredni pravni lijek, podnositelj, protivno odredbi čl. 517. st. 1. ZKP/08., nastoji ishoditi odluku suda u trećem stupnju, protivno zakonu i smislu ovog izvanrednog pravnog lijeka.

 

11. S obzirom na izloženo je razvidno kako u pravomoćnoj presudi nisu ostvarene povrede koje se ističu u zahtjevu za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude, pa je na temelju čl. 519. u vezi s čl. 512. ZKP/08., odlučeno kao u izreci.

 

Zagreb, 18. siječnja 2024.