REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U NOVOM ZAGREBU
Novi Zagreb - Istok, Turinina 3
Poslovni broj: P-1189/2023-47
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
I
P R E S U D A
Općinski sud u Novom Zagrebu, po sutkinji toga suda Mariji Orošić Kranjčec kao sutkinji pojedinki, u pravnoj stvari tužitelja ET iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koje zastupa punomoćnik Damir Švec, odvjetnik u Zagrebu protiv tuženika Erste & Steiermarkische bank d.d., Rijeka, Jadranski trg 3a, OIB: 23057039320, kojeg zastupa punomoćnik Damir Metelko, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Metelko, Knežević & partneri d.o.o., radi utvrđenja i isplate, nakon zaključene glavne i javne rasprave 25. lipnja 2026. u prisutnosti punomoćnika tužitelja, odvjetnika Damira Šveca i zamjenice punomoćnika tuženika, odvjetničke vježbenice DT, **.**.2026.
r i j e š i o j e
Dopušta se preinaka tužbe učinjena u podnesku tužitelja od 5. siječnja 2026. i
p r e s u d i o j e
I. Utvrđuje se da je ništetna i bez pravnog učinka odredba sadržana u toč. 9. Ugovora o kreditu broj: 2402006-1031262160/51400607-5102512380 zaključenog 8. srpnja 2005. između tužitelja ET i tuženika Erste & Steiermarkische bank d.d. koji je 11. srpnja 2005. solemniziran kod javnog bilježnika Vesne Pučar, pod poslovnim brojem: OU-684/05-1, a koja glasi:
„Kamatna stopa je promjenjiva... Ugovorne strane su suglasne da se za vrijeme trajanja Ugovora o kreditu mogu vršiti promjene ugovorene kamatne stope, kao i način obračuna i naplate u skladu s važećim odlukama Banke“.
II. Utvrđuje se da je ništetna i bez pravnog učinka odredba sadržana u toč. 8. Ugovora o kreditu broj: 2402006-1031262160/51400607-5102512380 zaključenog 8. srpnja 2005. između tužitelja ET i tuženika Erste & Steiermarkische bank d.d., koji je 11. srpnja 2005. solemniziran kod javnog bilježnika Vesne Pučar, pod poslovnim brojem: OU-684/05-1, a koja glasi:
Točka 8.
„VALUTNA KLAUZULA. Povrat obveza iz ovog Ugovora (iznos kredita i pripadajuće kamate, kamate na zakašnjenje u plaćanju, naknade i drugi eventualni troškovi) obračunat će se po srednjem tečaju Banke za CHF na dan odobrenja žiro - računa Banke. Korisnik kredita upoznat je s mogućim promjenama iznosa anuiteta u kunama nastalog uslijed promjene tečaja. Potpisom na ovom Ugovoru korisnik potvrđuje da ga je Banka informirala o posljedicama i svim eventualnim rizicima promjene tečaja“.
III. Odbija se tužbeni zahtjev za utvrđenje da su ništetne i bez pravnog učinka odredbe Ugovora o kreditu broj: 2402006-1031262160/51400607-5102512380 zaključenog 8. srpnja 2005. između tužitelja ET i tuženika Erste & Steiermarkische bank d.d. koji je dana 11.07.2005. solemniziran kod javnog bilježnika Vesne Pučar, pod poslovnim brojem: OU-684/05-1 i to:
Točka 2.
„IZNOS KREDITA = 85.989,65 CHF
(osamdesettisućadevetstoosamdesetdevetCHFišezdesetpet/100) protuvrijednost u kunama obračunata po srednjem tečaju Banke na dan puštanja kredita u tečaj“
Točka 7.
„ ... Iznos anuiteta = 435,70 CHF (četiristotridesetpetCHFisedamnaest/100).„"
IV. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja da mu tuženik isplati iznos od 1.495,26 EUR sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.
V. Nalaže se tuženiku Erste & Steiermarkische bank d.d. isplatiti tužitelju ET novčani iznos od 20.969,57 EUR (dvadesettisućadevetstošezdeset devet eura i pedesetsedam eurocenti) sa zakonskim zateznim kamatama tekućim:
- na iznos od 7,85 EUR od 1.9.2005.,
- na iznos od 6,65 EUR od 1.10.2005.,
- na iznos od 6,24 EUR od 2.11.2005.,
- na iznos od 5,99 EUR od 1.12.2005.,
- na iznos od 6,22 EUR od 1.1.2006.,
- na iznos od 4,16 EUR od 1.2.2006.,
- na iznos od 0,69 EUR od 1.3.2006.,
- na iznos od 0,24 EUR od 1.6.2006.,
- na iznos od 0,81 EUR od 1.9.2006.,
- na iznos od 0,08 EUR od 2.10.2006.,
- na iznos od 0,21 EUR od 2.11.2006.,
- na iznos od 14,38 EUR od 3.11.2008.,
- na iznos od 17,41 EUR od 2.1.2009.,
- na iznos od 19,89 EUR od 2.3.2009.,
- na iznos od 16,46 EUR od 2.4.2009.,
- na iznos od 15,91 EUR od 4.5.2009.,
- na iznos od 11,85 EUR od 1.6.2009.,
- na iznos od 7,08 EUR od 1.7.2009.,
- na iznos od 9,85 EUR od 4.8.2009.,
- na iznos od 12,50 EUR od 1.9.2009.,
- na iznos od 8,34 EUR od 2.10.2009.,
- na iznos od 8,81 EUR od 2.11.2009.,
- na iznos od 12,80 EUR od 1.12.2009.,
- na iznos od 92,36 EUR od 7.11.2011.,
- na iznos od 83,42 EUR od 5.12.2011.,
- na iznos od 89,43 EUR od 30.12.2011.,
- na iznos od 96,44 EUR od 2.2.2012.,
- na iznos od 95,54 EUR od 7.3.2012.,
- na iznos od 92,51 EUR od 7.4.2012.,
- na iznos od 94,03 EUR od 14.5.2012.,
- na iznos od 98,34 EUR od 15.6.2012.,
- na iznos od 96,57 EUR od 27.7.2012.,
- na iznos od 94,81 EUR od 3.9.2012.,
- na iznos od 89,79 EUR od 4.10.2012.,
- na iznos od 40,82 EUR od 7.11.2012.,
- na iznos od 52,53 EUR od 13.11.2012.,
- na iznos od 95,27 EUR od 21.11.2012.,
- na iznos od 2,74 EUR od 28.12.2012.,
- na iznos od 91,55 EUR od 11.1.2013.,
- na iznos od 13,92 EUR od 21.1.2013.,
- na iznos od 74,79 EUR od 7.2.2013.,
- na iznos od 91,75 EUR od 28.2.2013.,
- na iznos od 59,84 EUR od 21.3.2013.,
- na iznos od 32,51 EUR od 11.4.2013.,
- na iznos od 85,28 EUR od 13.5.2013.,
- na iznos od 84,89 EUR od 14.6.2013.,
- na iznos od 84,70 EUR od 15.7.2013.,
- na iznos od 85,35 EUR od 14.8.2013.,
- na iznos od 87,37 EUR od 16.9.2013.,
- na iznos od 90,59 EUR od 11.10.2013.,
- na iznos od 90,28 EUR od 22.10.2013.,
- na iznos od 90,92 EUR od 14.11.2013.,
- na iznos od 94,46 EUR od 13.12.2013.,
- na iznos od 90,08 EUR od 13.1.2014.,
- na iznos od 84,05 EUR od 6.2.2014.,
- na iznos od 86,20 EUR od 4.3.2014.,
- na iznos od 83,40 EUR od 7.4.2014.,
- na iznos od 214,30 EUR od 13.5.2014.,
- na iznos od 81,79 EUR od 7.6.2014.,
- na iznos od 82,70 EUR od 7.7.2014.,
- na iznos od 85,17 EUR od 8.8.2014.,
- na iznos od 87,04 EUR od 8.9.2014.,
- na iznos od 87,21 EUR od 14.10.2014.,
- na iznos od 90,55 EUR od 17.11.2014.,
- na iznos od 91,08 EUR od 15.12.2014.,
- na iznos od 91,27 EUR od 14.1.2015.,
- na iznos od 91,19 EUR od 13.2.2015.,
- na iznos od 91,14 EUR od 17.3.2015.,
- na iznos od 91,24 EUR od 17.4.2015.,
- na iznos od 91,25 EUR od 15.5.2015.,
- na iznos od 91,18 EUR od 12.6.2015.,
- na iznos od 0,01 EUR od 13.6.2015.,
- na iznos od 90,78 EUR od 13.7.2015.,
- na iznos od 90,78 EUR od 18.8.2015.,
- na iznos od 91,13 EUR od 11.9.2015.,
- na iznos od 90,78 EUR od 15.10.2015.,
- na iznos od 90,78 EUR od 13.11.2015.,
- na iznos od 90,78 EUR od 11.12.2015.,
- na iznos od 0,01 EUR od 12.12.2015.,
- na iznos od 90,77 EUR od 13.1.2016.,
- na iznos od 90,78 EUR od 12.2.2016.,
- na iznos od 91,79 EUR od 14.3.2016.,
- na iznos od 25,60 EUR od 21.3.2016.,
- na iznos od 90,85 EUR od 15.4.2016.,
- na iznos od 24,53 EUR od 21.4.2016.,
- na iznos od 91,78 EUR od 6.5.2016.,
- na iznos od 21,09 EUR od 20.5.2016.,
- na iznos od 117,81 EUR od 13.6.2016.,
- na iznos od 114,74 EUR od 14.7.2016.,
- na iznos od 116,31 EUR od 16.8.2016.,
- na iznos od 113,84 EUR od 13.9.2016.,
- na iznos od 116,74 EUR od 17.10.2016.,
- na iznos od 122,80 EUR od 17,10.2016.,
- na iznos od 122,51 EUR od 14.12.2016.,
- na iznos od 124,00 EUR od 16.1.2017.,
- na iznos od 121,56 EUR od 15.2.2017.,
- na iznos od 118,41 EUR od 15.3.2017.,
- na iznos od 119,96 EUR od 14.4.2017.,
- na iznos od 0,22 EUR od 21.4.2017.,
- na iznos od 110,76 EUR od 21.5.2017.,
- na iznos od 113,46 EUR od 14.6.2017.,
- na iznos od 108,81 EUR od 14.7.2017.,
- na iznos od 95,14 EUR od 16.8.2017.,
- na iznos od 97,16 EUR od 18.9.2017.,
- na iznos od 97,11 EUR od 16.10.2017.,
- na iznos od 97,17 EUR od 13.11.2017.,
- na iznos od 94,44 EUR od 15.12.2017.,
- na iznos od 87,14 EUR od 15.1.2018.,
- na iznos od 0,56 EUR od 21.1.2018.,
- na iznos od 94,21 EUR od 14.2.2018.,
- na iznos od 89,17 EUR od 15.3.2018.,
- na iznos od 83,73 EUR od 16.4.2018.,
- na iznos od 79,29 EUR od 15.5.2018.,
- na iznos od 88,93 EUR od 13.6.2018.,
- na iznos od 87,65 EUR od 16.7.2018.,
- na iznos od 99,99 EUR od 16.8.2018.,
- na iznos od 100,88 EUR od 17.9.2018.,
- na iznos od 95,41 EUR od 15.10.2018.,
- na iznos od 97,75 EUR od 30.11.2018.,
- na iznos od 98,95 EUR od 13.12.2018.,
- na iznos od 0,49 EUR od 21.12.2018.,
- na iznos od 99,40 EUR od 14.1.2019.,
- na iznos od 96,79 EUR od 14.2.2019.,
- na iznos od 97,53 EUR od 13.3.2019.,
- na iznos od 99,73 EUR od 15.4.2019.,
- na iznos od 98,20 EUR od 14.5.2019.,
- na iznos od 101,92 EUR od 14.6.2019.,
- na iznos od 104,29 EUR od 15.7.2019.,
- na iznos od 111,04 EUR od 16.8.2019.,
- na iznos od 110,38 EUR od 13.9.2019.,
- na iznos od 109,93 EUR od 15.10.2019.,
- na iznos od 113,35 EUR od 14.11.2019.,
- na iznos od 112,20 EUR od 13.12.2019.,
- na iznos od 116,35 EUR od 11.1.2020.,
- na iznos od 123,16 EUR od 14.2.2020.,
- na iznos od 130,95 EUR od 13.3.2020.,
- na iznos od 133,60 EUR od 15.4.2020.,
- na iznos od 132,56 EUR od 15.5.2020.,
- na iznos od 125,42 EUR od 15.6.2020.,
- na iznos od 125,38 EUR od 15.7.2020.,
- na iznos od 119,50 EUR od 14.8.2020.,
- na iznos od 122,01 EUR od 15.9.2020.,
- na iznos od 125,00 EUR od 15.10.2020.,
- na iznos od 122,26 EUR od 13.11.2020.,
- na iznos od 121,83 EUR od 16.12.2020.,
- na iznos od 122,57 EUR od 14.1.2021.,
- na iznos od 122,19 EUR od 15.2.2021.,
- na iznos od 114,10 EUR od 15.3.2021.,
- na iznos od 116,39 EUR od 13.4.2021.,
- na iznos od 114,14 EUR od 13.5.2021.,
- na iznos od 114,14 EUR od 15.6.2021.,
- na iznos od 114,14 EUR od 15.7.2021.,
- na iznos od 114,14 EUR od 16.8.2021.,
- na iznos od 114,14 EUR od 13.9.2021.,
- na iznos od 114,14 EUR od 13.10.2021.,
- na iznos od 114,14 EUR od 12.11.2021.,
- na iznos od 114,14 EUR od 15.12.2021.,
- na iznos od 114,14 EUR od 13.1.2022.,
- na iznos od 114,14 EUR od 14.2.2022.,
- na iznos od 114,14 EUR od 14.3.2022.,
- na iznos od 114,14 EUR od 13.4.2022.,
- na iznos od 114,14 EUR od 11.5.2022.,
- na iznos od 114,14 EUR od 14.6.2022.,
- na iznos od 114,14 EUR od 14.7.2022.,
- na iznos od 114,14 EUR od 12.8.2022.,
- na iznos od 114,14 EUR od 13.9.2022.,
- na iznos od 114,14 EUR od 14.10.2022.,
- na iznos od 114,14 EUR od 14.11.2022.,
- na iznos od 114,14 EUR od 14.12.2022.,
- na iznos od 114,14 EUR od 13.1.2023.,
- na iznos od 114,14 EUR od 14.2.2023.,
- na iznos od 114,14 EUR od 14.3.2023.,
- na iznos od 114,14 EUR od 14.4.2023.,
- na iznos od 114,14 EUR od 15.5.2023.,
- na iznos od 158,75 EUR od 9.6.2023.,
- na iznos od 157,67 EUR od 11.7.2023.,
- na iznos od 161,87 EUR od 10.8.2023.,
- na iznos od 163,81 EUR od 8.9.2023.,
- na iznos od 162,43 EUR od 13.10.2023.,
- na iznos od 158,49 EUR od 13.11.2023.,
- na iznos od 164,19 EUR od 12.12.2023.,
- na iznos od 169,40 EUR od 11.1.2024.,
- na iznos od 165,88 EUR od 8.2.2024.,
- na iznos od 156,96 EUR od 8.3.2024.,
- na iznos od 147,29 EUR od 12.4.2024.,
- na iznos od 147,39 EUR od 10.5.2024.,
- na iznos od 151,45 EUR od 11.6.2024.,
- na iznos od 146,00 EUR od 11.7.2024.,
- na iznos od 158,05 EUR od 12.8.2024.,
- na iznos od 160,42 EUR od 12.9.2024.,
- na iznos od 157,88 EUR od 11.10.2024.,
- na iznos od 156,88 EUR od 11.11.2024.,
- na iznos od 160,14 EUR od 21.12.2024.,
- na iznos od 153,88 EUR od 13.1.2025.,
- na iznos od 154,23 EUR od 7.2.2025.,
- na iznos od 147,64 EUR od 6.3.2025.,
- na iznos od 151,27 EUR od 7.4.2025.,
- na iznos od 152,38 EUR od 8.5.2025.,
- na iznos od 151,42 EUR od 4.6.2025.,
- na iznos od 150,95 EUR od 7.7.2025.,
- na iznos od 149,91 EUR od 6.8.2025.,
- na iznos od 147,72 EUR od 4.9.2025.,
- na iznos od 148,09 EUR od 6.10.2025.,
- na iznos od 149,23 EUR od 5.11.2025.,
sve do 31. prosinca 2007. po stopi utvrđenoj čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate (NN 72/02 i 153/04), do 31. srpnja 2015. po stopi određenoj prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, a uvećanoj za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 (petnaest) dana.
VI. Utvrđuje se da ne postoje potraživanja tuženika Erste & Steiermarkische bank d.d. prema tužitelju ET u iznosima od 52,915,39 EUR, 209,05 EUR i 137,64 EUR, sve sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.
VII. Svaka stranka snosi svoj trošak ove parnice.
Obrazloženje
1. Tužitelj ET podnio je 13. lipnja 2023. tužbu protiv tuženika Erste & Steiermarkische bank d.d. u kojoj je naveo da je 8. srpnja 2005. kao korisnik kredita sa tuženikom kao kreditorom sklopio Ugovor o kreditu broj 2402006- 1031262160/51400607-5102512380 sa osiguranjem novčane tražbine upisom založnog prava na nekretnini, koji je ovjeren kod javnog bilježnika , da mu je tim ugovorom tuženik odobrio i isplatio stambeni kredit za kupovinu nekretnine u iznosu od 85.989,65 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju kreditora važećem na dan korištenja kredita sa rokom otplate od 360 mjeseci, odnosno 30 godina, da je ovaj kredit bio namijenjen za kupnju nekretnine, da su toč. 7. i 8. ugovorili da ga otplaćuje u jednakim mjesečnim obrocima, a da su toč. 9. ugovorili redovnu kamatnu stopu kredita koja se obračunava u valuti CHF, a naplaćuje u valuti HRK prema srednjem tečaju kreditora, da je tada kamatna stopa iznosila 4,50 % godišnje i da je bila promjenjiva sukladno odlukama kreditora te da on smatra da je ta ugovorna odredba ništetna i bez pravnog učinka obzirom je nepoštena i o njoj se nije pojedinačno pregovaralo, a predstavlja bitnu činidbu ovog ugovora. Još je naveo da tako ugovorena promjenjiva kamatna stopa nije bila niti određena, niti odrediva, da je ovaj ugovor sastavljen na obrascu, da nije bilo mogućnosti ugovoriti drugačije niti je on imao utjecaj na taj sadržaj. dalje je naveo da je tuženik za vrijeme trajanja ugovornog odnosa povećavao kamatnu stopu i tu u vrijeme kada je vrijednost valute CHF rasla što je izravno utjecalo na znatno povišenje mjesečnih anuiteta kredita, da je zbog toga tuženiku u razdoblju od 25. srpnja 2005. do 15. svibnja 2023. platio iznos od 1.466,79 EUR (11.051,53 HRK), a da smatra da je tuženik taj iznos stekao bez osnove. Naveo je i da traži da mu tuženik ovaj iznos vrati te da mu na isti isplati i zakonske zatezne kamate tekuće od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate. Dalje je naveo da je toč. 8. ovog ugovora ugovoreno da se iznos kredita i pripadajuće kamate te naknade i troškovi obračunavaju po srednjem tečaju tuženika za valutu CHF na dan dospijeća i naplaćuju u valuti HRK, a toč. 7. ugovora da se kredit otplaćuje u jednakom mjesečnim anuitetima koji dospijevaju svakog pravog u mjesecu pa da je tako ugovorena "valutna klauzula", a da on smatra da su i ove odredbe o toj valutnoj klauzuli ništetne. Još je naveo kako smatra da su ništetne i odredbi čl. 2. ugovora da se kredit isplaćuje u iznosu valute CHF u protuvrijednosti u valuti HRK, a i da je nastala velika razlike između HRK protuvrijednosti prvobitno ugovorenog anuiteta i izmijenjenih anuiteta te da stoga smatra da mu je tuženik dužan vratiti neosnovano stečeno. Naveo je i kako nije mogao procijeniti potencijalno značajne ekonomske posljedice primjene srednjeg tečaja tuženika za valutu CHF na obračun rata otplate, a time niti ukupan trošak kredita, da je Sud Europske unije u svojim odlukama ovakve ugovorne odredbe proglasio nepoštenima i nedopuštenima, a i da smatra da su one protivne odredbama Zakona o zaštiti potrošača jer ga tuženik nije informirao o svim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke o ugovaranju, a što je dovelo do neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana i omogućilo tuženiku stjecanje nepripadajuće dobiti. Naveo je da je uslijed ovog tuženik u razdoblju od 25. srpnja 2005. do 15. svibnja 2023. stekao novčani iznos od 18.651,81 EUR (140.532,35 HRK) i da od njega potražuje povrat tog iznosa sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate. Još je naveo kako smatra da je tuženik ovakvim ugovaranjem postupao i protiv odredaba Zakona o obveznim odnosima, a i da smatra da su ove ugovorne odredbe bitni sastojci predmetnog ugovora pa da je stoga i cijeli taj ugovor ništetan kao i njegovi dodaci. Naveo je i da su sudovi u Republici Hrvatskoj utvrdili da su ove ugovorne odredbe nepoštene, da ova utvrđenja vežu i ovaj sud. Naveo je i da bi svoj zahtjev prema tuženiku konačno postavio nakon što tuženik sudu dostavi svu dokumentaciju koja je potrebna za izračun tog zahtjeva pa je slijedom svega navedenog predložio da sud tuženiku naloži da ovo učini te da potom presudom utvrdi ništetnost predmetnog ugovora, da naloži brisanje upisanog založnog prava na temelju istog te tuženiku naloži da mu naknadi trošak ovog postupka sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja do isplate. Predložio je i da sud ukoliko prethodno tužbeni zahtjev ne usvoji presudom utvrdi ništetnost pojedinih prethodno navedenih ugovornih odredaba, naloži tuženiku da mu isplati novčane iznose koje je na temelju istih stekao bez osnove pa tako iznos od 1.466,79 EUR te iznos od 18.651,81 EUR, oba sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama te da mu naknadi trošak ovog postupka sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja do isplate.
2. Tuženik Erste & Steiermarkische bank d.d. je podnio odgovor na tužbu u kojem je naveo da spori osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva, da ističe prigovor nedostatka aktivne legitimacije tužitelja jer je uplate na ime predmetnog kredita vršila i ZT kao sudužnik i tako za svoje ime i svoj račun, da smatra da tužitelj treba dokazati da je predmetni ugovor sklopio u svojstvu potrošača, da spori da je predmetni ugovor u cijelosti ništetan zbog predmetnih ugovornih odredaba, da spori osnovanost zahtjeva za brisanjem založnog prava jer je isto upisano temeljem dopuštenja tužitelja, da ističe prigovor zastare tužbenog zahtjeva za isplatom, da smatra da su odluke sudova u Republici Hrvatskoj koje spominje tužitelj nepravilne i nezakonite, da smatra da se poštenje u tužbi navedenih ugovornih odredaba i ne može ispitivati, da je predmetna odredba o valutnoj klauzuli zakonita te da su tužitelju bile dostupne sve potrebne informacije o toj odredbi za shvaćanje njenog značaja. Još je naveo da je predmetnim ugovorom kao instrument osiguranja ugovoren depozit u visini od 10,00 % od iznosa kredita odnosno iznos od 8.598,97 CHF koji je u trenutku uplate vrijedio 39.869,12 HRK te je korišten za podmirenje dospjelih neplaćenih anuiteta. Dalje je naveo kako smatra da je tužitelj time profitirao na povećanju tečaja valute CHF i to u iznosu od 137,64 EUR i da to dovodi u pitanje rizik koji je ugovorio. Naveo je i kako nije ostvario ekstra profit na tečajnim razlikama jer je i sam imao obveze u ovoj valuti te da smatra da je ugovorena valutna klauzula zakonita. Još je naveo da posebno smatra da je zastario tužbeni zahtjev za isplatom novčanih iznosa uslijed ništetnosti ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, a i da smatra da je i ta ugovorna odredba zakonita kao i da je osobito neosnovano potraživanje tužitelja koje ne bi bilo umanjeno za razliku koja je nastala u razdoblju primjene zakonski fiksirane kamatne stope od 3,23%. Naveo je i kako smatra da se predmetna ugovorna odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi ne smije retroaktivnom intervencijom suda mijenjati, da spori da je tužitelju nastala ikakva šteta, a i da postoji njegov doprinos eventualnoj šteti . Također je naveo da spori osnovanost zahtijevanog tijeka zakonskih zateznih kamata obzirom od tužitelja nije ništa nepošteno stekao. Konačno je naveo i da za slučaj da sud utvrdi ništetnost predmetnog ugovora izjavljuje prigovor radi prebijanja svoje tražbine prema tužitelju i to tražbine povrata cjelokupnog kredita u iznosu od 398,691,01 HRK/52,915,39 EUR/85.989,65 CHF prema početnom tečaju na dan isplate kredita, sa pripadajućim kamatama tekućim od 27. srpnja 2005. do isplate, a i prigovor radi prijeboja njegove tražbine na ime manje plaćenih anuiteta uslijed promjene tečaja valute CHF u iznosu od 215,03 EUR sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama. Naveo je i da za slučaj da sud utvrdi ništetnom ugovornu odredbu o valutnoj klauzuli ističe prigovor radi prebijanja svoje tražbine s osnove razlike u depozitu koji je u razdobljima kada je isplaćivan iznosio 137,64 EUR više nego u trenutku kada je zaključen ugovor, sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama. Slijedom svega navedenog predložio je tužbene zahtjeve odbiti, a tužitelju naložiti da mu naknadi trošak ovog postupka.
3. Tužitelj je u nastavku postupka, podneskom od 5. siječnja 2026. naveo da u skladu sa provedenim vještačenjem predlaže da sud podrednom presudom naloži tuženiku da mu uslijed ništetnih ugovornih odredaba navedenih u tužbi isplati iznose od 1.495,26 EUR i 20.969,57 EUR, sve sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od pojedinih datuma do isplate. Tuženik je potom naveo da se protivi ovoj preinaci tužbe. Ovaj sud je, pak, stava da je preinaka tužbe iz navedenog podneska tužitelja dopuštena jer je tužitelj istim svoj zahtjev postavio u skladu sa nalazom i mišljenjem sudskog vještaka izrađenim u ovom postupku i tako zbog okolnosti koje su nastale nakon podnošenja tužbe i stoga bez svoje krivnje tek tijekom glavne rasprave, a zahtijevajući iz iste činjenične osnove drugu novčanu svotu zbog čega se tuženik takvoj preinaci i nije mogao protiviti. Stoga je primjenom odredaba čl. 190. st. 2. te čl. 191. st. 1. i 2. ZPP-a riješeno kao u izreci.
4. Tuženik je u nastavku postupka, podneskom od 21. siječnja 2026. naveo da za slučaj da sud utvrdi utuženu ništetnost ugovornih odredaba o valutnoj klauzuli izjavljuje prigovor radi prijeboja njegove tražbine na ime manje plaćenih anuiteta u iznosu od 209,05 EUR sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama. Tužitelj je naveo da ističe prigovor zastare ove tuženikove tražbine.
5. Tijekom dokaznog postupka sud je izvršio uvid u preslike ugovora (list 23 do 29, 114, 133 do 139 spisa), presliku punomoći (list 31 do 33 spisa), preslike izvadaka (list 34, 35, 60 spisa), preslike pregleda prometa (list 36 do 58, 154 do 174, 291 do 316 spisa), presliku informacije (list 94 do 98 spisa), presliku iskaza (list 100 spisa), presliku objave (list 102 spisa), preslike dopisa (list 103 do 105, 107 do 109 spisa), preslike obrasca (list 106, 112 spisa), preslike pitanja (list 110 spisa), presliku priopćenja (list 119 do 129 spisa), preslike obavijesti (list 249, 255 do 265, 271 do 272, 278 spisa), preslike plana (list 251 do 253, 266 do 269, 274 do 276, 280 do 282 spisa), presliku izvoda (list 359 spisa), presliku vještačenja (list 360 do 384 spisa), preslike pregleda prometa (list 395 do 423 spisa) i presliku sudske prakse, saslušao je svjedoka ĐT (list 284 spisa) i tužitelja ET (list 286 spisa) te je proveo vještačenje po stalnom sudskom vještaku Darku Prpiću (list 428 do 436 spisa).
6. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći dokaze svaki za sebe i u njihovoj ukupnosti sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; u daljnjem tekstu: ZPP) ovaj sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.
7. Slijedom navoda stranaka tijekom postupka sud nalazi da je među istima nesporno da su 8. srpnja 2005. sklopili ugovor kojim je tuženik odobrio tužitelju stambeni kredit u kojem je glavnica kredita vezana za švicarski franak odredbom o valutnoj klauzuli te je određeno da je tuženik ovlašten izvršiti promjenu kamatne stope, a da tužitelj pristaje da u slučaju te promjene tuženik povisi ili snizi iznos anuiteta i obavezuje se takav anuitet platiti. Među strankama je sporno jesu li ove odredbe predmetnog ugovora o kreditu uslijed sudskim presudama utvrđene povrede tuženika propisa zaštite potrošača u smislu odredbe čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača (NN 125/07, 79/09, 89/09; dalje ZZP), ništetne u smislu odredbe čl. 322. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21; u daljnjem tekstu: ZOO) te je li stoga i cijeli navedeni ugovor ništetan.
8. Ovaj sud je stava da su predmetne ugovorne odredbe o ovlasti tuženika da izvrši promjenu kamatne stope jasne i lako uočljive, no ne i razumljive. Naime, istima je nedvojbeno određeno da visina kamatne stope ovisi isključivo o odluci tuženika, no ne i koje će kriterije tuženik pri donošenju ove odluke primijeniti, a obzirom je riječ o bitnom sastojku predmetnog ugovora koji ovako ovisi isključivo o odluci jednog ugovaratelja, ovdje tuženika, bez precizno određenih uvjeta za koju se veže promjena kamatne stope, ova odredba uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana i to na štetu tužitelja jer dovodi do situacije da tuženik kao vjerovnik jednostrano određuje obvezu tužitelja kao dužnika koji promjenu ne može predvidjeti, a pravilnost promjene ne može niti provjeriti jer nema nikakvih jasnih kriterija. Tuženik je ovakvim odredbama potpuno izbjegao utjecaj druge ugovorne strane na cijenu (kamatu) što je prema stavu ovog suda suprotno odredbi čl. 247. ZOO-a koja propisuje da je ugovor sklopljen kad su se ugovorne strane suglasile o bitnim sastojcima ugovora, a uvažavajući odredbu 269. st. 2. ZOO-a kojom je propisano da ovaj bitan sastojak ugovora istim mora biti određen ili barem odrediv, u situaciji kada se ista određuje isključivo prema odluci tuženika pa tako jednostrano i bez unaprijed formuliranog čvrstog kriterija za promjenu, sud nalazi i da je ovakva odredba nedvojbeno protivna načelu savjesnosti i poštenja propisanom čl. 4. ZOO-a (ovako i VTSRH u presudi i rješenju posl. br. Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. godine).
9. Valja pri tome reći da nepostojanje propisa koji bi nalagao tuženiku da u ugovoru o kreditu precizno utvrdi uvjete promjenjivosti kamatne stope u trenutku sklapanja predmetnog ugovora o kreditu, tuženiku ne daje ovlaštenje kamatnu stopu, a time i visinu obveze tužitelja, mijenjati jednostrano i po svom nahođenju već ukazuje na to da je tuženik upravo u svom interesu i iskoristivši činjenicu da nije bilo propisa koji mu je to nalagao, kao banka tužitelju kao potrošaču nametnuo ugovornu odredbu koja ga je stavila u neravnopravan položaj i koja je uzrokovala znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao potrošača, a što je ponovno u suprotnosti s načelom savjesnosti i poštenja.
10. Valja reći i da je ugovor o kreditu dvostrani pravni posao za kojeg vrijede i ostala temeljna načela obveznog prava kao što su načelo ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima, načelo dužnosti njihove suradnje, načelo jednakih vrijednosti činidbe i načelo zabrane zlouporabe prava, a da je predmetna sporna odredba o promjenljivoj kamatnoj stopi suprotna i navedenim načelima obveznog prava jer je njome tužitelj kao korisnik kredita doveden u neravnopravan položaj u odnosu na banku kao trgovca obzirom je na temelju iste jedino mogao znati kolika je visina kamatne stope na dan sklapanja ugovora o kreditu, no ne i procijeniti kolika će kamata bili u budućem kreditnom razdoblju, a tuženik tijekom postupka nije niti naveo niti ičim dokazao da je tužitelju objasnio način utvrđivanja kamatne stope odnosno parametre koji utječu na njezino formiranje tijekom trajanja ugovorenog kreditnog razdoblja na temelju kojih bi tužitelj mogao predvidjeti učinke koji će za njega nastupiti u budućnosti obzirom to ne proizlazi iz sadržaja isprava koje je sudu dostavio i predložio čitati kao dokaz dok i iz iskaza tužitelja kao stranke da su mu u banci naglašavali kako je ovaj kredit najpovoljniji, najisplativiji i super, a da mu nisu objašnjavali da postoji opasnost porasta kamatne stope i tečaja te iskaza svjedoka saslušanog na njegov prijedlog ĐT da je sa tužiteljem bio u banci prilikom podizanja predmetnog kredita te da je svjedočio da je bankarica tužitelju govorila da je ova j kredit super, povoljan, najbolja opcija, a da mu nije objašnjavala ništa ni o kamatnoj stopi niti potencijalnim negativnim stavkama, a koje je iskaze sud ocijenio logičnima, životnima i uvjerljivima, jasno proizlazi da tuženik navedeno nije učinio pa tako i da tužitelj nije mogao predvidjeti učinke predmetnog ugovaranja koji će za njega nastupiti u budućnosti.
11. Konačno valja uzeti u obzir i Direktivu 93/13/EEZ prema kojoj se sukladno čl. 3. ugovorna odredba o kojoj se nisu vodili pojedinačni pregovori smatra nepoštenom ako u suprotnosti s uvjetom o dobroj vjeri, na štetu potrošača prouzroči znatniju neravnotežu u pravima i obvezama stranaka, proizašlih iz ugovora s time da ugovorne odredbe koje se potrošaču nude u pisanom obliku moraju biti jasne i razumljive, a ovaj je članak i formalno implementiran u nacionalno zakonodavstvo na temelju odredbe čl. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti potrošača (NN 78/12).
12. Pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P - 1401/2012 od 04. srpnja 2013. utvrđena je ništetnost jednostrano promjenjive kamatne stope, a ta je presuda Trgovačkog suda potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda poslovni broj Pž-7129/13 od 13.06.2014. dok je presuda Visokog trgovačkog suda poslovni broj Pž-7129/13 potvrđena presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revt-249/14. Presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P- 1401/2012 od 04. srpnja 2013. utvrdila je nepoštenim i ništetnim i odredbe ugovora koje se odnose na valutnu klauzulu uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo. Ova presuda potvrđena je presudom Visokog trgovačkog suda poslovni broj Pž-6632/17 od 14.06.2018. te presudom i rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-2221/18 od 03.09.2019., pa je tako Vrhovni sud Republike Hrvatske ovom presudom u cijelosti potvrdio ranija utvrđenja iz spora kolektivne pravne zaštite o tome kako su banke ugovorile nepoštenu i ništetnu odredbu o valuti švicarski franak, čime je spor kolektivne pravne zaštite pravomoćno okončan i to na način da su konačno oba bitna sastojka ugovora o kreditu i to odredba o jednostrano promjenjivoj kamati (odredba o cijeni kredita) kao i odredba o valuti švicarski franak (odredba o predmetu) utvrđene nepoštenim i ništetnim. Predmetni je ugovor čije utvrđenje ništetnosti traži tužitelj zaključen upravo u razdoblju na koje se odnosi presuda Trgovačkog suda u Zagrebu donesena povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava u spisu broj P-1401/2012, a kojom presudom je utvrđeno da su ništetne i nepoštene odredbe ugovora kojima je valu ta glavnice vezana za protuvrijednost švicarskog franka, a takva presuda veže sve sudove u Republici Hrvatskoj dok tuženik u ovom sporu ničim nije dokazao da sadržaj predmetnog ugovora ne odgovara sadržaju ugovora o kreditu koji su bili predmet prethodno navedenih presuda kao niti da je tuženik nekretninu koja je predmet ovog ugovora kupio u sklopu kakve trgovačke, poslovne, obrtničke ili profesionalne djelatnosti te stoga ne kao potrošač u smislu odredaba Zakona o zaštiti potrošača dok je saslušan kao stranka tužitelj prema ocjeni suda jasno, životno i uvjerlj ivo iskazao da je ovim kreditom kupio stan za život sebe i svoje supruge pa tako upravo kao potrošač u smislu odredaba navedenog zakona.
13. Slijedom svega navedenog sud je nedvojbeno utvrdio da su u smislu odredbi čl. 270. st. 1., čl. 272. st. 1. i konačno čl. 322. st. 1. ZOO-a odredbe predmetnog ugovora o kreditu kojima je glavnica kredita vezana za švicarski franak odredbom o valutnoj klauzuli te je određeno da je tuženik ovlašten izvršiti promjenu kamatne stope, ništetne.
14. Prema odredbi čl. 324. st. 1. ZOO-a ništetnost neke odredbe ugovora ne povlači ništetnost ugovora ako on može opstati bez ništetne odredbe i ako ona nije bila ni uvjet ugovora ni odlučujuća pobuda zbog koje je ugovor sklopljen dok će prema odredbi čl. 324. st. 2. istog zakona ugovor ostati valjan čak i ako je ništetna odredba bila uvjet ili odlučujuća pobuda ugovora u slučaju kad je ništetnost ustanovljena upravo da bi ugovor bio oslobođen te odredbe i vrijedio bez nje. Ugovorom o kreditu banka se obvezuje korisniku kredita staviti na raspolaganje određeni iznos novčanih sredstava, na određeno ili neodređeno vrijeme, za neku namjenu ili bez utvrđene namjene, a korisnik se obvezuje banci plaćati ugovorene kamate i iskorišteni iznos novca vratiti u vrijeme i na način kako je ugovoreno (čl. 1021. ZOO-a). Kad obveza ima za činidbu iznos novca, dužnik je dužan isplatiti onaj broj novčanih jedinica na koji obveza glasi, osim kad zakon određuje što drugo (čl. 21. ZOO-a). Odredbom čl. 22. ZOO-a dopušteno je sklapanje ugovora uz valutnu klauzulu, dakle, dopuštena je ugovorna odredba prema kojoj se vrijednost ugovorne obveze u valuti Republike Hrvatske izračunava na temelju cijene zlata ili tečaja valute Republike Hrvatske u odnosu prema stranoj valuti.
15. Unatoč prethodno utvrđenoj ništetnosti, načelno dopuštenih, ugovornih odredaba o valutnoj klauzuli i promjeni kamatne stope, ugovorne odredbe o kunskom iznosu koji je banka korisniku kredita dala na raspolaganje i koji iznos primljenog (neovisno o iznosu kamata) je korisnik kredita dužan vratiti, egzistiraju. Ništetnost prethodno navedenih odredaba ovog ugovora, makar u dijelu o kojem ovisi mogućnost njegove opstojnosti u cjelini, ne odnosi se na bitne elemente ugovora o kreditu iz čl. 1022. st. 2. u vezi s čl. 1021. ZOO-a, a to su iznos kredita, uvjeti davanja, korištenja i vraćanja kredita. Doduše, činjenica jest da odredbe kojima su ugovorene kamatna stopa i valutna klauzula jesu vezane uz uvjete vraćanja kredita, dakle uz jedan od bitnih sastojaka ugovora o kreditu. Međutim, ugovorna odredba o visini početno ugovorene kamatne stope je valjana, jednako kao što je valjana i ugovorna odredba o kunskom iznosu kojeg je tuženik kao banka stavio na raspolaganje tužiteljici kao korisniku kredita, a ništetnost ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli je i ustanovljena upravo zbog toga da bi predmetni ugovor o kreditu bio oslobođen tih odredbi i da bi vrijedio bez njih. Stoga je stav ovog suda da predmetni ugovor o kreditu, unatoč ništetnosti pojedinih odredbi, može opstati, pa je primjenom odredaba čl. 21. i 22., a u vezi sa odredbama čl. 322. st. 1. i čl. 324. st. 2. ZOO-a, prvopostavljen tužbeni zahtjev za utvrđenje ništetnosti cijelog ugovora kao i za uslijed te ništetnosti uspostavom ranijeg zemljišnoknjižnog stanja brisanjem založnog prava tuženika na nekretnini tužitelja ocijenjen neosnovanim pri čemu još valja reći i da je sud stava da ovakvo tumačenje nije suprotno sadržaju, značenju ni pravnom domašaju odredaba čl. 6. st. 2. Direktive Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim odredbama u potrošačkim ugovorima jer upravo te odredbe žele ponovo uspostaviti ravnotežu između stranaka, a ne poništiti sve ugovore koji sadržavaju nepoštene odredbe (tako je našao i Sud EU u svojoj presudi poslovni broj C-118/17 od 14. ožujka 2019., toč. 51.) dok je i u konkretnom slučaju i nakon utvrđenja djelomične ništetnosti predmetnog ugovora o kreditu, moguća ponovna uspostava pravne i činjenične situacije u kojoj bi se tužitelj kao potrošač nalazio da nepoštene odredbe ugovora nisu postojale.
16. Slijedom svega navedenog osnovanim je ocijenjen podredno postavljen eventualno kumulirani tužbeni zahtjev tužitelja prema odredbi čl. 188. st. 2. ZPP-a te je izrekom ove presude utvrđeno da su ništetne i bez pravnog učinka odredbe Ugovora o kreditu sklopljenog između stranaka 8. srpnja 2005. i ovjerenog kod javnog bilježnika pod poslovnim brojem: OU-1070/06 kojima je glavnica kredita vezana za švicarski franak odredbom o valutnoj klauzuli te je određeno da je tuženik ovlašten izvršiti promjenu kamatne stope.
17. Odredbama čl. 2. predmetnog ugovora određena je visina iznosa kredita u kunskoj protuvrijednosti prema tečaju CHF na dan dobivanja kredita, koji je tuženik isplatio tužitelju. Ista prema stavu ovog suda ne uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao potrošača jer određuje obvezu tuženika (a ne tužitelja), a kako je iznos kredita bitan sastojak ugovora o kreditu to bez naznačene visine kredita taj pravni posao ne može postojati. Tužitelj niti ne navodi razloge iz kojih bi ova odredba bila ništetna, a takvo utvrđenje ne proizlazi niti iz presuda donesenih u postupku zaštite kolektivnih prava i interesa pa je slijedom navedenog tužbeni zahtjev za utvrđenje ništetnosti ove ugovorne odredbe ocijenjen neosnovanim. Odredbama čl. 7. predmetnog ugovora određeni su iznosi pojedinih anuiteta obveze tužitelja u otplati kredita, no ni ta odredba prema stavu ovog suda sama po sebi ne uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao potrošača obzirom su upravo ovi anuiteti ugovoreni bez utjecaja prethodno utvrđenih ništetnih ugovornih odredaba na iste pa je tužbeni zahtjev za utvrđenje ništetnosti i ove ugovorne odredbe ocijenjen neosnovanim.
18. Valja reći i da ništetno ugovaranje, makar i pojedinih odredaba ugovora, predstavlja najtežu povredu javnih interesa dok je visoka razina zaštite javnih interesa izražena kroz odredbu čl. 328. ZOO-a koja propisuje da utvrđenje ništetnosti ne podliježe nikakvim zastarnim rokovima. Stoga je neosnovan i prigovor tuženika da je ovaj tužbeni zahtjev zastario.
19. Slijedom utvrđene ništetnosti, a primjenom odredbe čl. 323. st. 1. ZOO-a sud je utvrdio i da postoji obveza tuženika vratiti tužitelju iznos koji mu je na ime povećanja anuiteta otplate predmetnog kredita, a temeljenog na pravu tuženika ugovorenog ništetnim odredbama predmetnog ugovora isplatio i to u odnosu na odredbe o valutnoj klauzuli u iznosu od 20.969,57 EUR, a u odnosu na odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi u iznosu od 1.495,26 EUR koji, pak, jasno proizlaze iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka Darka Prpića koji je sud ocijenio jasno, detaljno i logično obrazloženim te stoga vjerodostojnim uvažavajući i da stranke pravilnosti ovog izračuna nisu prigovorile.
20. Prigovor tuženika da je potraživanje tužitelja da mu vrati iznos koji mu je na ime povećanja anuiteta otplate predmetnog kredita, a temeljenog na pravu tuženika ugovorenog ništetnim odredbama predmetnog ugovora o valutnoj klauzuli u iznosu od 20.969,57 EUR sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama zastar jelo, nije osnovan. Naime, iako je, kako je prethodno utvrđeno, obveza tuženika vratiti tužitelju neosnovano stečene dijelove plaćenih anuiteta, upravo uslijed njegovog nesavjesnog postupanja prilikom ugovaranja, počela je teći već danom stjecanja istih, zastarni je rok od pet godina, propisan odredbom čl. 225. ZOO-a, podnošenjem tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava Trgovačkom sudu u Zagrebu (čl. 502. a ZPP-a) u travnju 2012. godine, o kojoj je odlučeno presudom poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. godine, prema stavu ovog suda prekinut u smislu odredbe čl. 241. ZOO-a te je isti kako je propisano odredbom čl. 245. st. 1. i st. 3. ZOO-a, ponovno počeo teći tek donošenjem pravomoćne presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/17 dana 14. lipnja 2018. u odnosu na tražbinu preplate s osnova ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli, kojom presudom je ovaj spor okončan, a koja presuda svojim pravomoćnim utvrđenjem povrede tuženika propisa zaštite potrošača sukladno odredbi čl. 502. c. ZPP-a veže i ovaj sud. Tužitelj je tako predmetnu tužbu podnesenu 14. lipnja 2023. podnio prije isteka nanovo započetog tijeka zastarnog roka od pet godina, propisanog odredbom čl. 225. ZOO-a.
21. Osnovan je, međutim, prigovor tuženika da je potraživanje tužitelja da mu vrati iznos koji mu je na ime povećanja anuiteta otplate predmetnog kredita, a temeljenog na pravu tuženika ugovorenog ništetnim odredbama predmetnog ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi u iznosu od 1.495,26 EUR sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama zastario. Naime, obveza tuženika vratiti tužitelju neosnovano stečene dijelove plaćenih anuiteta, upravo uslijed njegovog nesavjesnog postupanja prilikom ugovaranja, kako je već rečeno, počela je teći već danom stjecanja istih, a zastarni je rok od pet godina, propisan odredbom čl. 225. ZOO-a (koji je isticao u ovom slučaju 30. travnja 2012.), podnošenjem tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava Trgovačkom sudu u Zagrebu (čl. 502. a ZPP-a) u travnju 2012. godine, o kojoj je odlučeno presudom poslovni broj P-1401/12 od 04. srpnja 2013. godine, prema stavu ovog suda prekinut u smislu odredbe čl. 241. ZOO-a te je isti kako je propisano odredbom čl. 245. st. 1. i st. 3. ZOO-a, ponovno počeo teći tek donošenjem pravomoćne presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž- 7129/13 dana 13. lipnja 2014. godine u odnosu na tražbinu preplate s osnova ništetne ugovorne odredbe o promjenjivosti kamatne stope, a donošenjem pravomoćne presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/17 dana 14. lipnja 2018. u odnosu na tražbinu preplate s osnova ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli, kojim presudama je ovaj spor okončan, a koje presude svojim pravomoćnim utvrđenjem povrede tuženika propisa zaštite potrošača sukladno odredbi čl. 502. c. ZPP-a vežu i ovaj sud. Tužitelj je tako predmetnu tužbu podnesenu 13. lipnja 2023. podnio nakon isteka nanovo započetog tijeka zastarnog roka od pet godina, propisanog odredbom čl. 225. ZOO-a (taj rok je istekao 13. lipnja 2019.).
22. Slijedom utvrđenog, a primjenom odredbe čl. 323. st. 1. ZOO -a sud je osnovanim ocijenio zahtjev tužitelja da mu tuženik vrati iznos koji mu je na ime povećanja anuiteta otplate predmetnog kredita, a temeljenog na pravu tuženika ugovorenog ništetnim odredbama predmetnog ugovora o valutnoj klauzuli isplatio i to u iznosu od 20.969,57 EUR. Primjenom odredaba čl. 1115. te čl. 29. st. 1. ZOO-a osnovanim je ocijenjen i zahtjev tužitelja da mu tuženik isplati zakonske zatezne kamate na prethodno naveden iznos isplate i to tekuće od datuma preplate svakog pojedinog preplaćenog anuiteta predmetnog kredita, a koji datumi anuiteta također proizlaze iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka Darka Prpića koji je sud i u tom dijelu ocijenio jasno, detaljno i logično obrazloženim te stoga vjerodostojnim uvažavajući i da stranke utvrđenjima vještaka ovih datuma anuiteta nisu prigovorile te prethodno navedeno nedvojbeno utvrđenje iz pravomoćne presude koja je donesena u parničnom postupku apstraktne zaštite kolektivnih interesa i prava potrošača o nesavjesnom postupanju tuženika prilikom predmetnog ugovaranja, a time i nesavjesnom stjecanju pojedinih iznosa anuiteta. Tužitelju su ove kamate dosuđene po stopi propisanoj odredbama čl. 29. st. 2. važećeg ZOO-a.
23. Sudski je vještak u svom nalazu i mišljenju utvrdio i da je tužitelj temeljem predmetnih ništetnih ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli tuženiku na ime određenih mjesečnih anuiteta otplate kredita platio niže iznose od ugovorenih. Tuženikov je zahtjev, međutim, da se ovaj iznos kao njegova dospjela tražbina prema tužitelju prebije sa tužiteljevim zahtjevom da mu isti vrati preplaćene iznose na ime ništetnih ugovornih odredaba zastario. Naime, odredbom čl. 226. st. 2. ZOO-a je propisano da anuiteti zastarijevaju u roku od tri godine od dospijeća svakog pojedinog anuiteta. Kako iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka Darka Prpića proizlazi da je prethodno navedena tražbina tuženika prema tužitelju dospjela najkasnije 1. prosinca 2008. to je njegov zahtjev za prebijanjem ove tražbine postavljen tijekom ovog postupka, a koji je pokrenut tek 2023. godine, očito postavljen po isteku zakonom propisanog roka zastare. Pri tome još valja reći i da je izjava o prijeboju kakvu je u ovoj parnici dao tuženik (prigovor radi prebijanja) isključivo parnična radnja i to defenzivna parnična radnja koja neposredno ne proizvodi nikakav materijalno-pravni učinak te nema karakter izjave o građanskopravnoj kompenzaciji (tako i VSRH u Rev-x-966/2015-3 od 23.9.2020.) pa se na istu ne mogu primijeniti niti odredbe čl. 198. ZOO-a (čl. 339. ZOO/91). Valja, međutim, reći i sljedeće. Ništetnost odredbe o otplati kredita uz valutnu klauzulu u CHF proizlazi iz njezine nepoštenosti prema potrošaču, a ne prema trgovcu. S obzirom na to da je riječ o odredbama koje je bez pregovaranja i suprotno načelu dobre vjere u ugovor unio sam trgovac, to se prirodi, sadržaju i smislu zakonske zaštite potrošača protivi tumačenje po kojem bi trgovac imao koristi od nepoštenosti ugovornih odredbi koje je sam, bez pregovaranja, unio u ugovor. Te je ugovorne odredbe diktirao sam tuženik pa je na njemu da snosi posljedice uključivo i onda kad se te odredbe pozitivno odražavaju na potrošača jer potrošač u njihovu kreiranju nije sudjelovao. Kod tzv. negativnih tečajnih razlika potrošač je platio anuitet po onom tečaju kojeg je u njegovu korist promijenila sama banka. Stoga po toj osnovi tuženik kao trgovac ne može imati nikakvo potraživanje prema tužitelju kao potrošaču (ŽS Varaždin Gž - 1127/2025 od 08.10.2025.). Iz istih je razloga neosnovan i zahtjev tuženika da sud sa usvojenim tužbenim zahtjevom tužitelja prebije njegovu tražbinu na ime povrata dijela depozita koji mu je tužitelj položio, a tuženik iskoristio na ime određenih mjesečnih anuiteta otplate kredita obzirom je tuženik, dakle, i anuitete vezane uz ovu otplatu promijenio sam odnosno tužitelj u kreiranju istih kao potrošač nije sudjelovao.
24. Uslijed prethodnog utvrđenja neosnovanosti zahtjeva za utvrđenje ništetnosti predmetnog ugovora u cijelosti, neosnovanim je ocijenjen i zahtjev tuženika da se sa usvojenim zahtjevom tužitelja za isplatu na ime povrata stečenog na temelju ništetnih ugovornih odredaba prebije tražbina tuženika na ime povrata cjelokupnog kredita u iznosu od 52,915,39 EUR sa pripadajućim kamatama.
25. Obzirom tužitelj uopće nije uspio sa tužbenim zahtjevom za utvrđenje ništetnosti cijelog predmetnog ugovora, sa tužbenim zahtjevom za utvrđenje ništetnosti određenih ugovornih odredaba samo djelomično i to u odnosu na dvije od četiri utužene ugovorne odredbe, sa tužbenim zahtjevom za povrat uslijed ništetnosti također samo djelomično i to u odnosu na jednu od dvije ugovorne odredbe, a navedeni neuspjeh tužitelja predstavlja uspjeh tuženika dok tuženik uopće nije uspio sa zahtjevom za utvrđenje postojanja njegovih tražbina i prebijanjem istih, stav je ovog suda da su stranke ovog postupka djelomično uspjele u parnici u približno jednakim dijelovima te da slijedom odredaba čl. 154. st. 4. ZPP-a svaka treba snositi svoj trošak ove parnice.
26. Slijedom svega navedenog odlučeno je kao u izreci ove presude.
U Zagrebu, 1. srpnja 2026.
Sutkinja:
Marija Orošić Kranjčec
Pouka o pravnom lijeku:
Protiv ove presude je dopuštena žalba. Žalba se podnosi ovom sudu pismeno u 4 (četiri) istovjetna primjerka u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka pisanog otpravka ove presude, a o njoj odlučuje županijski sud. Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (čl. 335. st. 9. ZPP-a).
DNA:
1. Tužitelju ET po punomoćniku
2. Tuženiku Erste & Steiermarkische bank d.d. po punomoćniku
