REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb
Poslovni broj: Pž-2393/2026-3
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Radovana Raduke, predsjednika vijeća, Nevenke Baran, suca izvjestitelja i Lenke Ćorić, člana vijeća, u stečajnom postupku nad stečajnim dužnikom DANI d.o.o. u stečaju iz Ivanić Grada, Krešimira IV 24, OIB: 35975344075, odlučujući o žalbi stečajnog vjerovnika Republike Hrvatske, Ministarstvo financija, Porezna uprava, OIB: 18683136487, kojeg zastupa Županijsko državno odvjetništvo u Velikoj Gorici, protiv dijela rješenja Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj St-171/2017-205 od 4. svibnja 2026., u sjednici vijeća održanoj 1. srpnja 2026.
r i j e š i o j e
Ukida se rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj St-171/2017-205 od 4. svibnja 2026. u točki I. izreke u dijelu u kojem je u stečajnom postupku nad stečajnim dužnikom Dani d.o.o. određena konačna nagrada u bruto iznosu na teret stečajne mase u iznosu od 14.172,45 EUR te u točki II. izreke i predmet se u tom dijelu vraća prvostupanjskom sudu na ponovan postupak.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem označenim izreci ovog rješenja prvostupanjski je sud odredio konačnu nagradu u ovom stečajnom postupku u bruto iznosu od 28.344,90 EUR na teret stečajne mase (točka I. izreke rješenja) te je ranijem stečajnom upravitelju Zdravku Krznaru iz Zagreba, Sveti Duh 123, OIB: [osobni identifikacijski broj] je odredio konačna nagrada u bruto iznosu od 14.172,45 EUR (iznos 13.248,16 EUR uvećano za doprinos za zdravstveno osiguranje od 7,50% u iznosu 924,29 EUR) i naknadu stvarnih troškova u iznosu od 799,52 EUR (točka II. izreke rješenja). Istim rješenjem prvostupanjski je sud stečajnom upravitelju Nikoli Remenaru iz Zagreba, Gajeva ulica 57 OIB: [osobni identifikacijski broj], odredio konačnu nagradu u bruto iznosu od 14.172,45 EUR (13.248,16 EUR uvećano za doprinos za zdravstveno osiguranje od 7,50% u iznosu 924,29 EUR) i naknadu stvarnih troškova u iznosu od 429,70 EUR (točka III. izreke rješenja). Tako je prvostupanjski sud odlučio sukladno odredbi članka 76. stavka 1. točki 9. i članka 94. Stečajnog zakona („Narodne novine” bro j: 71/15, 104/17, 36/22 i 27/24) i člancima 4.-7. Uredbe o kriterijima i načinu obračuna i plaćanja nagrade stečajnim upraviteljima („Narodne novineˮ broj 105/15) jer su raniji i sadašnji stečajni upravitelji podneskom od 21. travnja 2026. zajedno potraživali nagradu od ukupno 28.344,90 EUR, a sud prvog stupnja s obzirom na to da je u ovom stečajnom postupku unovčena imovina u ukupnom iznosu od 295.229,37 EUR te da su oba stečajna upravitelja poduzimali radnje radi unovčenja imovine stečajnog dušnika i to Zdravko Krznar u razdoblju od 10. listopada 2019. do 25. siječnja 2023., a sadašnji stečajni upravitelj u razdoblju od 25. siječnja 2025. na dalje (dakle, oba stečajna upravitelja su otprilike isto vrijeme od oko tri godine poduzimali radnje u ovom stečajnom postupku) „te imajući u vidu njihov doprinos i poslove koje su obavljali, sud prvog stupnja je prihvatio njihov prijedlog da je predloženi obračun (u omjeru 50% : 50%) pravedan i sukladan zalaganjima i obvezama stečajnih upraviteljaˮ. U odnosu na troškove koje su stečajni upravitelji imali, sud je ocijenio da su isti detaljno navedeni u podnesku od 21. travnja 2026. i potkrijepljeni dokumentacijom.
2. Protiv dijela tog rješenja žalbu je podnio stečajni vjerovnik Republika Hrvatska, Ministarstvo financija, Porezna uprava, zastupan po Županijskom državnom odvjetništvu u Velikog Gorici pobijajući ga u točkama I. i II. izreke; premda žalitelj pobija žalbu protiv točke I. izreke, iz sadržaja njegove žalbe proizlazi da on žalbom pobija samo dio te točke izreke i to dio u kojem je određena konačna nagrada u bruto iznosu od 14.172,45 EUR na teret stečajne mase (a ne u cjelokupnom iznosu od 28.334,90 EUR). Žalitelj se poziva na odredbe članka 94. stavka 1. i 3. Stečajnog zakona te ističe da je prijedlog za određivanje nagrade i naknade troškova stečajnog upravitelja podnio stečajni upravitelj Nikola Remenar 27. travnja 2026. i za ranijeg stečajnog upravitelja Zdravka Krznara što je u suprotnosti sa zakonskom odredbom da stečajni upravitelj podnosi prijedlog za nagradu „za svoj radˮ. Kako raniji stečajni upravitelj nije podnio zahtjev za određivanje nagrade i naknade troškova, to mu je sud nije mogao odrediti čime je došlo do povrede materijalnog prava. Žalitelj nadalje navodi da je raniji stečajni upravitelj Zdravko Krznar smijenjen na skupštini vjerovnika održanoj 25. siječnja 2023., a za novog stečajnog upravitelja je imenovan Nikola Remenar. U nastavku žalbe žalitelj ističe da iz spisa Državnog odvjetništva proizlazi da je Zagrebačka banka d.d. dana 26. siječnja 2023. obavijestila Kazneni odjel Općinskog državnog odvjetništva u Zagrebu da je Zdravko Krznar kao stečajni upravitelj dužnika Dani d.o.o. u stečaju od otvaranja stečaja pa do 26. siječnja 2023. sebi isplatio ukupno pet pozajmica u ukupnom iznosu od 12.475,94 EUR kao i da je u navedenom razdoblju s računa stečajne mase društva na račun društva JK Usluge j.d.o.o. (čiji jedini osnivač i direktor njegova supruga ZI) isplatio u dva navrata iznos od ukupno 4.711,66 EUR. Žalitelj stoga predlaže da sud drugog stupnja usvoji žalbu, odbaci zahtjev podnositelja Nikole Remenara za određivanje nagrade i naknade troškova u stečajnom postupku zatraženih u korist ranijeg stečajnog upravitelja te da ostavi na snazi dio rješenje pod točkom III. izreke.
3. Žalba stečajnog vjerovnika je osnovana.
3.1. Ispitavši pobijani dio rješenja na temelju odredbe članka 365. stavka 1. i 2., te članka 381. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/03, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25) u vezi s člankom 10. Stečajnog zakona u granicama razloga određenih u žalbi i pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku i na pravilnu primjenu materijalnog prava, osim u odnosu na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka, ovaj sud nalazi pobijano rješenje nije pravilno i na zakonu osnovano.
4. Odredbom članka 94. stavka 1. Stečajnog zakona je propisano da stečajni upravitelj ima pravo na nagradu za svoj rad i naknadu stvarnih troškova. Nadalje, prema stavku 2. istog članka Stečajnog zakona nagradu stečajnom upravitelju rješenjem određuje sud prema uredbi kojom Vlada Republike Hrvatske utvrđuje kriterije i način obračuna i plaćanja nagrade stečajnim upraviteljima, dok je člankom 94. stavkom 3. Stečajnog zakona određeno da naknadu troškova rješenjem određuje sud na temelju pisanoga, obrazloženoga i dokumentiranoga izvješća stečajnog upravitelja.
5. Prethodno, ovaj sud napominje da je stečajni upravitelj Nikola Remenar u podnesku od 22. travnja 2026. sa str. 1155.-1159. spisa podnio zahtjev za određivanjem nagrade sebi kao i ranijem stečajnom upravitelju Zdravku Krznaru i to svakom nagradu u bruto 2 iznosu od 13.248,16 EUR uvećan za doprinos za zdravstveno osiguranje od 7,50% u iznosu od 924,29 EUR, a k tome tim je podneskom naveo da potražuje i naknadu troškova u iznosu od 429,70 EUR kao i za Zdravka Krznara naknadu troškova u iznosu od 799,52 EUR s time da je pod točkama 9. i 10. tog podneska detaljnije specificirao koje su te troškove imali sadašnji i raniji stečajni upravitelj. Dakle, taj podnesak u kojem je zahtijevana nagrada i naknada troškova nisu zajednički podnijeli raniji i sadašnji stečajni upravitelj kako to u obrazloženju pobijanog rješenja navodi prvostupanjski sud, nego je sadašnji stečajni upravitelj Nikola Remenar u tom podnesku zatražio od suda da i ranijem stečajnom upravitelju odredi naknadu i naknadu nastalih troškova. Međutim, neovisno od navedenog, ovaj sud smatra da žalitelj nije u pravu kad smatra da sadašnji stečajni upravitelj ne može i u ime ranijeg stečajnog upravitelj zatražiti od suda da mu odmjeri nagradu i dosudi naknadu nastalih troškova.
5.1. Naime, nagrade i izdaci (troškovi) stečajnog upravitelja su troškovi stečajnog postupka u smislu članka 155. točke 3. Stečajnog zakona te bi se oni najprije trebali namiriti iz stečajne mase sukladno odredbi članka 154. stavka 1. Stečajnog zakona. Međutim, prema podacima u spisu ranijem stečajnom upravitelju Zdravku Krznaru nije određena nagrada za njegov rad, a na tu nagradu raniji stečajni upravitelj ima pravo. Ovo iz razloga jer prema rješenju prvostupanjskog suda poslovni broj St-171/17 od 25. siječnja 2023. kojim je potvrđen novi stečajni upravitelj Nikola Remenar proizlazi da je skupština vjerovnika donijela odluku o imenovanju novog stečajnog vjerovnika u smislu članka 87. Stečajnog zakona čime su prestale ovlasti ranijem stečajnom upravitelju Zdravku Krznaru; dakle, raniji stečajni upravitelj Zdravko Krznar nije razriješen dužnosti zbog nesavjesnog obavljanja dužnosti u smislu članka 91. Stečajnog zakona pa da zato on prema članku 94. stavku 7. Stečajnog zakona ne bi imao pravo na nagradu. Prema tome, raniji stečajni upravitelj Zdravko Krznar (i) prema članku 10. Uredbe Vlade Republike Hrvatske o kriterijima i načinu obračuna i plaćanja nagrade stečajnim upraviteljima ima pravo na nagradu razmjerno obavljenim poslovima u stečajnom postupku. Dakle, upravo zbog toga što (i) raniji stečajni upravitelj Zdravko Krznar ima pravo na nagradu za svoj rad, zahtjev za određivanje te nagrade (ne i zahtjev za njezinu isplatu) je mogao podnijeti sadašnji stečajni upravitelj; štoviše, to je njegova dužnost kako bi se utvrdilo koliko ukupno iznose (i) troškovi stečajnog postupka koji se namiruju iz stečajne mase prije namirenja tražbina stečajnih vjerovnika, a kako bi znao koliki novčani iznos mu je na raspolaganju radi namirenja potraživanja stečajnih vjerovnika. Jednako tako, (sadašnji) stečajni upravitelj Nikola Remenar je prema članku 94. stavku 3. Stečajnog zakona bio dužan u pisanom izvješću detaljno obrazložiti i dokumentirati sve troškove pa tako i troškove ranijeg stečajnog upravitelja.
6. Međutim, unatoč tome što (i) raniji stečajni upravitelj Zdravko Krznar ima pravo na nagradu za svoj rad kao i na naknadu troškova koje su mu nastali u obavljanju njegove dužnosti stečajnog upravitelja, prvostupanjsko rješenje je u pobijanom dijelu valjalo ukinuti. Naime, suprotno pravnom shvaćanju prvostupanjskog suda da samim time što su raniji i sadašnji stečajni upravitelj (otprilike) podjednako vrijeme obavljali dužnost stečajnog upravitelja, da njih oba imaju pravo na 50% odmjerene nagrade odnosno da raniji stečajni upravitelj ima pravo na 50% ukupno određene konačne nagrade. Upravo suprotno mišljenju suda prvog stupnja, za određivanje visine nagrade stečajnom upravitelju nije odlučno vrijeme kojeg je on proveo kao stečajni upravitelj nego radnje (količina radnji) koje je poduzeo u obavljaju te funkcije odnosno, kako to određuje odredba članka 5. stavka 1. Uredbe Vlade Republike Hrvatske o kriterijima i načinu obračuna i plaćanja nagrade stečajnim upraviteljima, sud u rješenju kojim utvrđuje visinu nagrade mora uzeti u obzir obujam i složenost poslova, rad stečenoga upravitelja na ispitivanju tražbina te vrijednost unovčene stečajne mase, dok prema ranije navedenom članku 10. te Uredbe razriješeni stečajni upravitelj ima pravo na nagradu razmjerno obavljenim poslovima u stečajnom postupku. Upravo zbog toga, sud prvog stupnja je trebao ispitati svaku pojedinu radnju koju je raniji stečajni upravitelj Zdravko Krznar poduzeo u ovom stečajnom postupku te odrediti vrijednost/visinu nagrade za tu radnju, a što nije učinio.
6.1. Jednako tako, prema ranije navedenoj odredbi članka 94. stavka 3. Stečajnog zakona troškovi (i ranijem) stečajnom upravitelju se određuju na temelju pisanoga, obrazloženoga i dokumentarnoga izvješća stečajnog upravitelja. Međutim, premda su u točki 10. podneska stečajnog upravitelja kojim je podnesen prijedlog za određivanje nagrade i naknade troškova stečajnom upravitelju na str. 1158 .-1159. spisa detaljno navedeni troškovi koje je raniji stečajni upravitelj imao, tom su podnesku priloženi samo nepotpisani putni nalozi i računi kao opravdanje tih troškova (str.1175.-1193. spisa). Nadalje, uvidom u te isprave proizlazi da se istima nastoji dokazati i da su nastali troškovi poput „sastanka u poreznoj upraviˮ, dvaju sastanaka s bivšim vlasnicima, dvaju sastanaka s knjigovođom ili pod točkom 16. tog popisa naknade troškova „porezna upravaˮ. Međutim, tom zahtjevu na naknadom troškova nije priložena nikakva dokumentacija koja bi opravdavala te troškove odnosno dokazi da su ti troškovi doista nastali ranijem stečajnom upravitelju, to jest da je on doista i putovao na mjesta navedena u tim putnim nalozima/računima. Prema tome, sud prvog stupnja nije mogao a priori prihvatiti takvo izvješće prema kojem je raniji stečajni upravitelj Zdravko Krznar imao troškove u ukupnom iznosu od 799,52 EUR, već je za svaki zatraženi trošak trebao ispitati je li doista nastao i je li bio potreban za vođenje ovog stečajnog postupka, a što je sud propustio učiniti.
7. Slijedom navedenog, prvostupanjsko rješenje u pobijanom dijelu nije pravilno i na zakonu osnovano pa ga je u tom dijelu povodom žalbe stečajnog vjerovnika valjalo ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak, a na temelju odredbe članka 380. točke 3. Zakona o parničnom postupku u vezi članka 10. Stečajnog zakona.
7.1. U nastavku postupka sud prvog stupnja će ponovno odlučiti o nagradi i naknadi troškova postupka ranijeg stečajnog upravitelja Zdravka Krznara tako što će detaljno utvrditi koje je sve radnje on poduzeo kao i visinu nagrade za svaku pojedinu poduzetu radnju. Jednako tako, sud prvog stupnja će ispitati i jesu li Zdravku Krznaru doista nastali svi troškovi koji su navedeni u točci 10. podneska stečajnog upravitelja Nikole Remenara (i u kojem iznosu) te jesu li ti troškovi doista bili potrebni za vođenje ovog stečajnog postupka. Ovisno o navedenom, sud prvog stupnja će donijeti novu na zakonu osnovanu odluku koju će valjano obrazložiti.
Zagreb, 1. srpnja 2026.
Predsjednik vijeća
Radovan Raduka