REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-2570/2026-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac dr. sc. Srđan Šimac, u pravnoj stvari tužitelja E.ON Distribucija plina d.o.o., Koprivnica, Ulica Mosna 15, OIB 85690422241, kojeg zastupa punomoćnik Tomislav Sadrić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Batarelo Vuchetich Sadrić d.o.o. u Zagrebu, i tuženika OPĆINA VELIKA LUDINA, Velika Ludina, Sv. Mihaela 37, OIB 02359032919, radi osiguranja privremenom mjerom, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv rješenja Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-835/2026 od 13. svibnja 2026., 1. srpnja 2026.

r i j e š i o  j e

Odbija se kao neosnovana tužiteljeva žalba i potvrđuje rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-835/2026 od 13. svibnja 2026.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski sud pobijanim je rješenjem odbio kao neosnovan tužiteljev prijedlog za određivanje privremene mjere kojom je, na temelju čl. 347. st. 2. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj: 112/12, 93/14, 73/17, 131/20 i 114/22; dalje: OZ), zahtijevao privremeno uređenje spornog odnosa između stranaka na način da se do pravomoćnog okončanja parnice smatra kako ugovor o zakupu infrastrukturnih objekata i uređaja za distribuciju plina nije raskinut tuženikovom izjavom o raskidu od 27. travnja 2026., uz izricanje novčanih kazni tuženiku i odgovornim osobama za slučaj postupanja protivno privremenoj mjeri.

2. U obrazloženju pobijanog rješenja prvostupanjski sud naveo je da među strankama postoji spor o tome je li ugovor o zakupu ostao na snazi nakon tuženikove izjave o raskidu, ali je ocijenio da tužitelj nije učinio vjerojatnim postojanje posebnih pretpostavki za određivanje regulacijske privremene mjere iz čl. 347. st. 2. OZ -a. Pritom je zaključio da tužitelj nije učinio vjerojatnim da bi mu zbog nemogućnosti obavljanja distribucije plina na području Općine Velika Ludina nastala nenadoknadiva ili teško nadoknadiva šteta, budući da prihodi ostvareni na tom području čine tek manji dio njegovih ukupnih prihoda od distribucije plina. Nadalje, je ocijenio da mogućnost prekršajne odgovornosti prema Zakonu o tržištu plina („Narodne novine“ broj 18/18 i 23/20; dalje: ZTP) ne predstavlja takvu štetu te da eventualna šteta korisnicima distribucijskog sustava nije šteta koja bi nastala tužitelju.

3. Tužitelj žalbom pobija ovo rješenje zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava te smatra da je prvostupanjski sud pogrešno ocijenio kako nisu ispunjene pretpostavke iz čl. 347. st. 2. OZ-a za određivanje privremene mjere.

4. U žalbi ističe da je prvostupanjski sud pogrešno ocijenio opasnost od nastanka teško nadoknadive štete, zanemarivši rizik poremećaja i prekida distribucije plina za 495 korisnika na području Općine Velika Ludina te pogrešno zaključivši da će distribuciju moći odmah preuzeti drugo trgovačko društvo, iako ono za to nema potrebnu koncesiju. Smatra da bi nezakoniti raskid ugovora mogao dovesti do višemjesečnog prekida distribucije plina, čime bi bila ugrožena opskrba korisnika i pravni red.

5. Nadalje, tužitelj u žalbi ističe da prvostupanjski sud nije pravilno ocijenio navode o prijetećoj povredi tržišnog natjecanja i potrebi zaštite pravnog reda, budući da je zanemario tvrdnje o pokušaju tuženikova nezakonitog istiskivanja tužitelja s tržišta i pogodovanja drugom trgovačkom društvu, čime bi, prema žalbenim navodima, moglo doći do zlouporabe vladajućeg položaja.

6. Također smatra da je prvostupanjski sud pogrešno ocijenio značaj štete koja bi mu mogla nastati zbog moguće prekršajne odgovornosti prema čl. 103. ZTP-a, ističući da mu, osim novčanih kazni, prijeti i mogućnost izricanja zaštitne mjere zabrane obavljanja energetske djelatnosti, što predstavlja teško nadoknadivu štetu. Stoga predlaže pobijano rješenje preinačiti i odrediti predloženu privremenu mjeru, podredno ga ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovan postupak.

7. Tužiteljeva žalba nije osnovana.

8. Nakon što je pobijano rješenje ispitano na temelju odredbi čl. 365. st. 2. i čl. 381. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj : 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP), u vezi s odredbom čl. 21. st. 1. OZ-a, u granicama žalbenih razloga i pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredbi postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP -a, kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud utvrđuje da je ono pravilno i zakonito.

9. Suprotno žalbenim navodima, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da u ovoj pravnoj stvari nisu učinjene vjerojatnima zakonske pretpostavke iz čl. 347. st. 2.

OZ-a za određivanje regulacijske privremene mjere.

10. Svrha regulacijske privremene mjere nije prisiliti jednu ugovornu stranu da, nakon što je izjavila raskid ugovora, do pravomoćnog okončanja parnice o zakonitosti tog raskida ostane u ugovornom odnosu. Određivanjem predložene privremene mjere faktično bi se održavali učinci ugovora za koji je tuženik izjavio da ga raskida, tijekom cijelog trajanja parničnog postupka, premda će se o zakonitosti toga raskida odlučiti tek odlukom o glavnoj stvari.

11. Sama činjenica da između stranaka postoji spor o zakonitosti raskida ugovora ne predstavlja dostatan razlog za određivanje regulacijske privremene mjere kojom bi se drugoj ugovornoj strani nametnula obveza nastavka ugovornog odnosa do pravomoćnog okončanja parničnog postupka između njih. Prihvaćanjem takvog shvaćanja institut regulacijske privremene mjere pretvorio bi se u sredstvo održavanja ugovornog odnosa protiv volje jedne ugovorne strane, što nije u skladu sa svrhom regulacijske privremene mjere niti s načelom autonomije volje stranaka iz čl. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 145/23). Takvo zadiranje u obveznopravni odnos stranaka nije opravdano odredbom čl. 347. st. 2. OZ -a niti okolnostima konkretnog slučaja. Pored toga, prvostupanjski sud je pravilno obrazložio da za određivanje predložene mjere nije ispunjenja zakonska pretpostavka sprječavanja štete ili osiguranja pravnog reda.

12. Neosnovano tužitelj osporava i zaključak prvostupanjskog suda u pogledu potrebe zaštite pravnog reda. Predmet ovog postupka nije ocjena načina na koji će nakon raskida ugovora biti organizirano obavljanje djelatnosti distribucije plina niti odlučivanje o pravima i obvezama osoba koje nisu stranke ovog postupka, već isključivo ocjena jesu li u konkretnom slučaju ispunjene zakonske pretpostavke za određivanje regulacijske privremene mjere. Stoga žalbeni navodi kojima tužitelj ukazuje na moguće posljedice za korisnike distribucijskog sustava ili na budući način organiziranja distribucije plina, sami za sebe ne čine vjerojatnim postojanje zakonskih pretpostavki iz čl. 347. st. 2. OZ-a niti dovode u sumnju pravilnost pobijanog rješenja.

13. Slijedom navedenog, riješeno je kao u izreci (čl. 380. t. 2. ZPP-a).

Zagreb, 1. srpnja 2026.

Sudac

dr. sc. Srđan Šimac