REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb
Poslovni broj: Pž-966/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Mladena Šimundića, predsjednika vijeća, Jagode Crnokrak, sutkinje izvjestiteljice i Marija Bakula Vugrinec, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja FL, vlasnika obrta [obrt] broj 2932, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Emil Kota, odvjetniku Zagrebu, Markuševec, Deščevec 4, protiv tuženika RADIO TAKSI ZAGREB, Udruženje autotaksi prijevoznika Grada Zagreba, Zagreb, Božidara Magovca 55, OIB: 79841995872, kojeg zastupa punomoćnica Ana Uroda, odvjetnica u Zagrebu, radi ukidanja, podredno, poništavanja odluke tuženika, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P-2278/2020-21 od 30. prosinca 2025., u sjednici vijeća održanoj 1. srpnja 2026.
p r e s u d i o j e
Odbija se kao neosnovana tuženikova žalba i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P-2278/2020-21 od 30. prosinca 2025. u točkama II. i III. izreke.
Obrazloženje
1. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P-2278/2020-21 od 30. prosinca 2025. u točki I. izreke odbijen je tužbeni zahtjev koji glasi:
„I. Ukida se u cijelosti Odluka Udruženja autotaksi prijevoznika Grada Zagreba od 14. rujna 2020. godine u kojoj je tužitelj FL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] autotaksi prijevoznik broj 2932 v. FL, [adresa] proglašen krivim radi inkriminiranog: "stegovnog djela propisanog čl. 6. st. 6. i st. 12. Pravilnika o stegovnoj i materijalnog odgovornosti članova Udruženja - nepridržavanja obveza propisanih Statutom, Pravilnicima i odlukama tijeka Udruženja i Sukob sa strankom, te vrijeđanje i nekorektno ponašanje prema stranki", uz izrečenu stegovnu sankciju privremenog isključenja iz rada u radio mreži u trajanju od 12 mjeseci od dana pravomoćnosti odluke.
II. Ukida se u cijelosti odluka drugostupanjskog tijela Udruženja autotaksi prijevoznika Grada Zagreba od 7. listopada 2020.“
U točki II. izreke poništena je Odluka tuženika od 14. rujna 2020. u kojoj je tužitelj proglašen krivim radi inkriminiranog: „stegovnog djela propisanog čl. 6. st. 6. i st. 12. Pravilnika o stegovnoj i materijalnog odgovornosti članova Udruženja - nepridržavanja obveza propisanih Statutom, Pravilnicima i odlukama tijeka Udruženja i Sukob sa strankom, te vrijeđanje i nekorektno ponašanje prema stranki“, uz izrečenu stegovnu sankciju privremenog isključenja iz rada u radio mreži u trajanju od 12 mjeseci od dana pravomoćnosti odluke.
U točki III. izreke poništena je odluka drugostupanjskog tijela tuženika od 7. listopada 2020.
U točki IV. izreke naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 500,00 eura sa zateznim kamatama tekućim od 30. prosinca 2025. do isplate.
2. Sud u obrazloženju presude navodi da je predmet spora zahtjev tužitelja za ukidanje, podredno, poništenje odluke stegovnog vijeća tuženika, kojim je tužitelju zbog stegovnog djela propisanog odredbom članka 6. i 12. Pravilnika o stegovnoj i materijalnoj odgovornosti članova izrečena stegovna sankcija privremenog isključenja iz rada u radio mreži u trajanju od 12 mjeseci, kao i odluke drugostupanjskog tijela kojom je ova odluka potvrđena. Sud je utvrdio da iz izvedenih dokaza ne proizlazi da je došlo do teške povrede stege i da činjenični opis stegovnog djela koje mu se stavlja na teret ne odgovara činjeničnom stanju utvrđenom u ovom postupku. Nadalje, ocjena je suda da odluke na koje se odnosi zahtjev iz tužbe nisu donesene od strane nadležnih tijela, jer sukladno odredbi Zakona o obrtu („Narodne novine“ broj: 143/13, 127/19 i 41/20; dalje: ZO) i Statutu Hrvatske obrtničke komore o povredama statuta i drugih akata tuženika odlučuje Sud časti pri Hrvatskoj obrtničkoj komori.
3. Protiv ove odluke žalbu je podnio tuženik zbog žalbenih razloga bitnih povreda odredbi parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Iz sadržaja žalbenih navoda proizlazi da presudu pobija u dijelu u kojem nije uspio u sporu, odnosno, točkama II. i III. izreke. Navodi da je tužitelj u stegovnom postupku imao mogućnost iznijeti obranu i ukazati na okolnosti koje mu idu u prilog, što on nije učinio, a stegovna komisija je u obzir uzela i činjenicu da je tužitelj već više put sankcioniran zbog neprimjerenog ponašanja. Ukazuje na to da je podnositelj prijave naveo da se neugodno osjećao i da se osjećao uvrijeđenim zbog nenaplate vožnje te da je utvrđeno da problema u radu aplikacije za kartično plaćanje nije bilo već se tužitelj aplikacijom nije znao služiti, iako je to bio dužan. Nejasno je tuženiku iz kojeg razloga sud poklanja vjeru iskazu tužitelja, a ne uzima u obzir utvrđenja prvostupanjsko i drugostupanjskog tijela tuženika. Dodaje da tužitelj nije dokazao navode o neispravnosti uređaja za izvršavanje kartičnog plaćanja. Ističe da nadležnost za donošenje odluka o stegovnom djelu proizlazi iz odredbe članka 12. Statuta tuženika. Smatra da su počinjene povrede odredbi postupka, i to one iz članaka 186., 219., 221.a, 461.a i članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a jer je tužitelj u tužbi predložio izvođenje dokaza njegovim saslušanjem i saslušanjem prijavitelja kao svjedoka, od kojih je sud izveo samo dokaz tužiteljevim saslušanjem. Predlaže odluku preinačiti, podredno, ukinuti ju i predmet vratiti prvostupanjsko sudu na ponovno suđenje. Traži naknadu troška sastavljanja žalbe u iznosu od 156,25 eur.
4. Odgovor na žalbu nije podnesen.
5. Žalba nije osnovana.
6. Presuda je ispitana u pobijanom dijelu u granicama razloga navedenih u žalbi sukladno članku 365. stavku 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13 i 89/14, 70/19, 80/22, i 114/22; dalje: ZPP) pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, osim u odnosu na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka.
7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za ukidanje Odluku stegovne komisije od dana 14. rujna 2020. i odluke drugostupanjskog tijela od 7. listopada 2020. i eventualno kumulirani zahtjev za poništenje tih odluka.
8. Sud navodi da je Odlukom stegovne komisije od 14. rujna 2020. utvrđeno je da je tužitelj FL kao okrivljeni proglašen krivim zbog stegovnih djela koja su propisana Pravilnikom o stegovnoj i materijalnoj odgovornosti članova Udruženja – nepridržavanje obveza propisanih Statutom, Pravilnicima i odlukama tijela udruženja i sukob sa strankom te vrijeđanje i nekorektno ponašanje prema stranki zbog čega mu je za navedena djela izrečena stegovna sankcija privremenog isključenja iz rada u radio mreži u trajanju od 12 mjeseci od dana pravomoćnosti odluke. Iz obrazloženja odluke proizlazi da je tužitelj počinio stegovno djelo na način da je 30. kolovoza 2020. vozeći stranku odbio kartično plaćanje vožnje i pritom došao u sukob sa strankom koja je prijavila događaj. Povodom žalbe tužitelja ovu odluku potvrdilo je drugostupanjsko stegovno tijelo tuženika sastavljenog od članova Upravnog odbora, na sjednici održanoj dana 7. listopada 2020.
9. Iz spisa proizlazi da tužitelj svoj zahtjev iz tužbe temelji na tvrdnji da su odluke stegovne komisije tuženika i drugostupanjskog tijela, koje je tu odluku potvrdilo, donesene na temelju pogrešno utvrđenih činjenica. Obrazlažući tužbu on navodi da je obavio vožnju, da iz tehničkih razloga kartično plaćanje nije bilo moguće zbog čega vožnju nije ni naplatio. Ističe da nije bio neugodan i da stranku nije vrijeđao. Radi dokazivanja svojih tvrdnji predložio je izvesti dokaz njegovim saslušanjem i saslušanjem podnositelja prijave kao svjedoka.
10. Nadalje, iz spisa proizlazi da tuženik u odgovoru na tužbu i kasnije tijekom postupka nije osporio činjenične navode tužitelja. Tuženik je u odgovoru na tužbu iznio jedino navod o raspuštanju tijela tuženika i postupku izbora za sastav novih.
11. Iz sadržaja zapisnika o saslušanju tužitelja proizlazi da razlozi obrazloženja pobijane odluke nisu u proturječju s tim izvedeni dokazom, niti sud nalazi povredu iz odredbe članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP -a u postupku koji je prethodio donošenju oduke ili u pobijanoj presudi.
12. Tuženik u žalbi osporava utvrđeno činjenično stanje, međutim, iz odredbe članka 219. ZPP-a na koji se i sam poziva proizlazi da su stranke dužne iznijeti činjenice i predložiti dokaze kojim pobijaju navode i dokaze protivnika. Tuženik tijekom postupka nije iznosio činjenice kojima bi pobio navode tužitelja, stoga mu sukladno odredbi članka 352. ZPP-a nije dopušteno prvi put ih isticati u žalbi.
13. S obzirom na to da nije postupio po pozivu suda iz raspravnog rješenja od 21. ožujka 2025. i nije dostavio podatke o podnositelju prijave kojeg je tužitelj predložio saslušati kao svjedoka, kao što nije dostavio niti Statut koji je pozvan dostaviti rješenjem suda od 28. kolovoza 2025., neosnovano tuženik u žalbi odluku pobija navodom da je sud od predloženih dokaza izveo samo dokaz saslušanjem tužitelja.
14. Pravilan je i zaključak suda o nenadležnosti tijela koja su donijela odluku o povredama akata tuženika.
15. Prema odredbi članka 73. ZO-a udruženje obrtnika ima statut kojim se uređuju osobito sadržaj rada, organizacija i teritorijalni obuhvat udruženja, međusobna prava i obveze članova. Statut donosi skupština udruženja obrtnika. Nadalje, članovi udruženja obrtnika članovi su područne obrtničke komore s područja njezina teritorijalnog obuhvata (članak 73. stavak 4. ZO-a) a članovi područne obrtničke komore su članovi Hrvatske obrtničke komore (članak 75. stavak 3. ZO -a). Uz navedeno, sukladno odredbi članka 77. ZO-a članstvo u Hrvatskoj obrtničkoj komori je obvezno, stoga je i tužitelj, kao obrtnik koji obavlja obrt na području Republike Hrvatske, danom upisa u Obrtni registar postao članom Hrvatske obrtničke komore.
16. Osnivanje Suda časti potpada pod javne ovlasti Hrvatske obrtničke komore (članak 78. ZO-a), a Sud časti sukladno odredbi članka 88. stavka 2. ZO-a i članka 9. Pravilnika Suda časti Hrvatske obrtničke komore („Narodne novine“ broj 22/17) odlučuje o povredama dobrih običaja u obavljanju obrta, o neizvršavanju obveza članova, o povredama statuta i drugih akata Hrvatske obrtničke komore ali i o povredama Statuta i drugih akata područnih obrtničkih komora i udruženja obrtnika.
17. Slijedom navedenog, tuženik, odnosno, stegovna komisija tuženika nije ovlaštena donositi odluke o povredi akata tuženika, pa tako niti o povredama Pravilnika o stegovnoj i materijalnoj odgovornosti članova Udruženja, već je to u nadležnosti Suda časti Hrvatske obrtničke komore.
18. Zbog navedenog, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da odluke na koje se odnosi tužiteljev zahtjev nisu zakonite što tuženik žalbom nije s uspjehom osporio te je trebalo primjenom odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a odluku potvrditi kao u izreci ove presude.
Zagreb, 1. srpnja 2026.
Predsjednik vijeća
Mladen Šimundić
