REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-1130/2026-3

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Srđana Šimca, predsjednika vijeća, Draženke Deladio, sutkinje izvjestiteljice i Branke Ćiraković, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja SAMBRO INTERNATIONAL Ltd, Velika Britanija, The Copper Room, Deva Centre, Manchester, OIB 96096769478, kojeg zastupa punomoćnik Marko Krpan, odvjetnik u Zagrebu, Boškovićeva 16, protiv tuženika EUROM DENIS d.o.o. u stečaju, Zagreb, Borongajska 81/a, OIB 31385689524, kojeg zastupa stečajni upravitelj Ante Šeparović, radi utvrđenja, odlučujući o žalbama stranaka protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-797/2024 od 22. siječnja 2026., u sjednici vijeća održanoj 1. srpnja 2026.

r i j e š i o  j e

I. Ukida se presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv -797/2024 od 22. siječnja 2026. i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. O troškovima žalbenog postupka odlučit će prvostupanjski sud u svojoj konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom Trgovački sud u Zagrebu u točki I. izreke utvrdio je da postoji tražbina tužitelja prema tuženiku u iznosu od 134.200,13 EUR na teret drugog višeg isplatnog reda. U točki II. izreke odbio je tužbeni zahtjev kojim se utvrđuje da postoji tražbina tužitelja prema tuženiku u iznosu od 101.967,27 EUR na teret drugog višeg isplatnog reda i u točki III. izreke odlučeno je da svaka stranka snosi svoje troškove parničnog postupka.

2. Iz obrazloženja pobijane presude proizlazi da je prvostupanjski sud tako odlučio nakon provedenog dokaznog postupka u kojem je pročitao isprave priložene u spis, saslušao zastupnika po zakonu tužitelja i zastupnika po zakonu tuženika do otvaranja stečajnog postupka i izveo financijsko vještačenje te utvrdio da su stranke bile u poslovnom odnosu kupoprodaje i to tužitelj kao prodavatelj, a tuženik kao kupac robe iz računa broj PSI-115607 od 28. travnja 2014. u iznosu od 50.976,00 USD i računa broj PSI-115704 od 30. travnja 2014. u iznosu od 75.840,00 USD, čija cijena nije isplaćena, da je tužitelj ishodio donošenje rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Milana Glibote iz Zagreba poslovni broj Ovrv-4152/2015 od 8. rujna 2015. protiv kojeg je tuženik podnio prigovor pa se pred prvostupanjskim sudom vodio parnični postupak pod poslovnim brojem Povrv-4959/2015 koji je prekinut rješenjem prvostupanjskog suda od 20. travnja 2023. zato što je nad tuženikom 13. travnja 2023. otvoren stečajni postupak koji se vodi pred prvostupanjskim sudom pod poslovnim brojem St-3025/2021. Tužitelj je prijavio svoju tražbinu u stečajni postupak u ukupnom iznosu od 236.167,40 EUR, koja tražbina je osporena, a tužitelj je upućen nastaviti predmetni spor radi utvrđenja postojanja svoje tražbine drugog višeg isplatnog reda u iznosu od 236.167,40 EUR. Prvostupanjski sud je u odnosu na glavnicu potraživanja iz predmetnih računa primijenio hrvatsko materijalno pravo zato što su stranke na ročištu 15. srpnja 2019. izjavile da su suglasne da se primjenjuje hrvatsko materijalno pravo (čl. 376. st. 1. Zakona o obveznim odnosima - „Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23; dalje: ZOO), a u odnosu na visinu stope zateznih kamata da je trebalo primijeniti pravo Ujedinjenog Kraljevstva, čiji sadržaj je prvostupanjskom sudu dostavilo Ministarstvo pravosuđa i uprave. Prvostupanjski sud je ocijenio da su osnovana sljedeća tužiteljeva prijavljena potraživanja u stečajnom postupku: glavnica po računu broj PSI-115607 u iznosu od 50.976,00 USD, glavnica po računu broj PSI-115704 u iznosu od 75.840,00 USD, troškovi ovršnog postupka u iznosu od 1.987,52 EUR i troškovi parničnog postupka u iznosu od 16.456,87 EUR, što ukupno iznosi 134.200,13 EUR. Prvostupanjski sud je ocijenio neosnovanim potraživanja u preostalom iznosu od 101.967,27 EUR, a koja se sastoje od uglavničenih zateznih kamatama na glavnice iz predmetnih računa i na iznos troškova ovršnog postupka zato što obračun zakonskih zateznih kamata nije izvršen prema pravu Ujedinjenog Kraljevstva već prema hrvatskom pravu, za iznos od 565,20 EUR koji se odnosi na razliku potraživanja iz prijave u stečajnom postupku (236.732,60 EUR) i predmetnog potraživanja (236.167,40 EUR), dio parničnih troškova u iznosu od 9.358,61 EUR i dio ovršnih troškova u iznosu od 80,00 EUR. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 4. i čl. 155. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP).

3. Tužitelj pobija prvostupanjsku presudu u točkama II. i III. izreke zbog svih žalbenih razloga. Smatra da je ostvaren žalbeni razlog iz čl. 354. st. 2. t. 6., 11. i 12. ZPP-a. Smatra da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio britansko materijalno pravo u odnosu na zatezne kamate na glavnice iz predmetnih računa. Ističe da sadržaj britanskog prava koje je sud pribavio službenim putem nije dostavljen strankama na izjašnjenje niti je sud pozvao tužitelja da izvrši obračun zateznih kamata u skladu s tim propisom. Ističe da je predmet tužbenog zahtjeva bio utvrđenje postojanja tražbine u iznosu od 236.167,40 EUR, a ne 236.732,60 EUR pa je prvostupanjski sud prekoračio tužbeni zahtjev. Smatra da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio odredbu čl. 270. Stečajnog zakona („Narodne novine“ broj: 71/15, 114/17, 36/22 i 27/24; dalje: SZ) i da je pogrešno primijenjena odredba čl. 154. ZPP-a zato što je tužitelj u cijelosti uspio s osnovom svog potraživanja. Smatra da su mu povrijeđena prava iz čl. 29. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj: 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10 i 5/14) i čl. 6. t. 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (MU broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 i 13/17; dalje: Konvencija). Predlaže prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu preinačiti u smislu žalbenih navoda ili ju ukinuti i predmet vratit prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Zahtijeva naknadu troškova žalbenog postupka u iznosu od 3.063,61 EUR.

4. Tuženik sadržajno pobija prvostupanjsku presudu u točkama I. i III. izreke zbog svih žalbenih razloga. U žalbi navodi da ostaje kod svih navoda iz prvostupanjskog postupka, smatra da tužiteljeva tražbina nije osnovana niti je dokazana visina. Predlaže prvostupanjsku presudu preinačiti u smislu žalbenih navoda ili ju ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

5. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

6. Žalbe su osnovane.

7. Pobijana presuda ispitana je sukladno odredbi čl. 365. ZPP -a, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a i na pogrešno primijenjeno materijalno pravo.

8. Ostvaren je žalbeni razlog iz čl. 355. ZPP-a zato što odlučne činjenice nisu u potpunosti utvrđene pa se posljedično pobijana presuda ne može ispitati zato što nema razloga o odlučnim činjenicama čime je ostvaren i žalbeni razlog iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a.

9. Predmet tužbenog zahtjeva je utvrđenje osnovanosti tužiteljeve tražbine drugog višeg isplatnog reda u ukupnom iznosu od 236.167,40 EUR.

10. Iz stanja u spisu proizlazi da je predmetni spor započeo nakon što je tuženik podnio prigovor protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Milana Glibote iz Zagreba poslovni broj Ovrv-4152/2015 od 8. rujna 2015. kojim je bilo naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 126.816,00 USD sa zakonskim zateznim kamatama. Tužiteljevo potraživanje odnosi se na isplatu kupoprodajne cijene iz računa broj PSI-115607 od 28. travnja 2014. u iznosu od 50.976,00 USD sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 29. travnja 2014. do isplate i iz računa broj PSI-115704 od 30. travnja 2014. u iznosu od 75.934,80 USD sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 1. svibnja 2014. do isplate. Nad tuženikom je rješenjem prvostupanjskog suda poslovni broj St-3025/2021 od 13. travnja 2023. otvoren stečajni postupak, tužitelj je prijavio svoju tražbinu u drugi viši isplati red u iznosu od 236.167,40 EUR, koji je osporio stečajni upravitelj zato što se vodi parnični postupak i tužitelj je rješenjem stečajnog suda poslovni broj St-3025/2021 od 19. travnja 2024. upućen nastaviti parnicu radi utvrđenja osnovanosti tražbine u iznosu od 236.167,40 EUR.

11. Iz dostavljene prijave tražbine u stečajnom postupku, proizlazi da je tužitelj prijavio svoja potraživanja koja se odnose na: isplatu računa broj PSI-115607 od 28. travnja 2014. i računa broj PSI-115704 od 30. travnja 2014. s uglavničenim zateznim kamatama koje teku do dana otvaranja stečajnog postupka, troškove ovršnog postupka iz rješenja o ovrsi javnog bilježnika Milana Glibote iz Zagreba poslovni broj Ovrv-4152/2015 od 8. rujna 2015. s obračunatim zakonskim zateznim kamatama i troškove parničnog postupka iz parnice koja se vodila pred prvostupanjskim sudom pod poslovnim brojem Povrv-4959/2015 do dana otvaranja stečajnog postupka u iznosu od 25.855,48 EUR.

12. Tuženik je tijekom prvostupanjskog postupka osporavao osnovanost tužiteljeve tražbine ističući nedostatak aktivne legitimacije, prigovor promašene pasivne legitimacije, osporavao je osnovu i visinu tužbenog zahtjeva.

13. Prvostupanjski sud je pravilno otklonio tuženikov prigovor nedostatka aktivne legitimacije i prigovor promašene pasivne legitimacije. Iz dostavljene preslike ovjerenog prijevoda izvatka iz sudskog registra za tužitelja utvrđen je matični broj tužitelja: 2432079 koji je jednak matičnom broju tužitelja naznačenom u predmetnim računima. Pasivna legitimacija tuženika proizlazi iz priloženih teretnica iz kojih proizlazi da je tuženik primatelj robe iz predmetnih računa te iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka za financije od 13. lipnja 2018. koji je sastavljen na temelju priloženih isprava iz kojih proizlazi da je tuženik robu naručio, da ju je preuzeo i da ju nije platio.

14. Prvostupanjski sud je pravilno otklonio tuženikov prigovor zakašnjenja u isporuci robe iz predmetnih računa budući da iz priloženih isprava proizlazi da stranke nisu ugovorile datum isporuke, a iz priloženih Uvjeta poslovanja tužitelja proizlazi da datum isporuke robe nije bitan sastojak ugovora.

15. Pravilno je prvostupanjski sud zaključio da je tuženik kao kupac dužan platiti tužitelju kupoprodajnu cijenu za preuzetu robu iz predmetnih računa. Međutim, ostala je sporna visina prijavljenog potraživanja iz predmetnih računa, iznos obračunatih zateznih kamata na neplaćene glavnice iz predmetnih računa, iznos prijavljenih troškova ovršnog postupka s obračunatim zateznim kamatama i iznos troškova parničnog postupka.

16. Prvostupanjski sud je radi utvrđenja visine prijavljene tražbine rješenjem od 27. veljače 2018. odredio knjigovodstveno-financijsko vještačenje. Iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka od 13. lipnja 2018. proizlazi da tužiteljevo potraživanje iz računa broj PSI-115607 od 28. travnja 2014. iznosi 50.976,00 USD, koliko je navedeno na samom računu i koliko je tužitelj prijavio u svojoj prijavi u stečajni postupak. Iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka proizlazi da tužiteljevo potraživanje iz računa broj PSI-115704 od 30. travnja 2014. iznosi 75.840,00 USD, a ne 75.934,80 USD, koliko je navedeno u računu i koliko je tužitelj prijavio u svojoj prijavi u stečajni postupak. Tužitelj je podneskom od 20. srpnja 2018. izričito prihvatio nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka, a na tuženikove prigovore se stalni sudski vještak očitovao i u svom iskazu je u cijelosti ostao kod svog nalaza i mišljenja, na što stranke nisu imale primjedbe.

17. Prvostupanjski sud je rješenjem odredio financijsko vještačenje sa zadatkom „Izvođenje vještačenja na okolnost visine potraživanja tužitelja“. Predmetno tužiteljevo potraživanje obuhvaća iznos kupoprodajne cijene iz predmetnih računa, obračunate zatezne kamate na glavnice iz tih računa od prvog dana nakon dana dospijeća do dana otvaranja stečajnog postupka nad tuženikom te obračunate zakonske zatezne kamate na troškove ovršnog postupka. U nalazu i mišljenju stalnog sudskog vještaka za financije od 13. lipnja 2018. obrađeno je samo tužiteljevo potraživanje iz predmetnih računa, a glavnice su iskazane u USD.

18. Budući da je u predmetnoj pravnoj stvari sporna visina tužiteljevog potraživanja u nalazu i mišljenju je trebalo utvrđene iznose glavnica predmetnih računa koje su izražene u USD preračunati u EUR na dan otvaranja stečajnog postupka nad dužnikom (13. travnja 2023.) zato što je tužitelj i svoju tražbinu iz predmetnih računa prijavio u eurima. Osim toga, stalni sudski vještak za financije je utvrdio da iznos kupoprodajne cijene za robu iz računa broj PSI -115704 od 30. travnja 2014. (75.840,00 USD) ne odgovara iznosu kojeg je tužitelj naznačio u računu (75.934,80 USD) i koji je prijavio u stečajni postupak. Prvostupanjski sud je u obrazloženju pobijane presude (točke 35. i 44.) glavnice predmetnih računa također iskazao u USD, a ne u EUR, pa se ne može ispitati koliko iznosi tužiteljevo potraživanje na ime glavnice utuženih računa u eurima.

19. Stalni sudski vještak za financije u svom nalazu i mišljenju nije izračunao visinu uglavničenih zateznih kamata, koje teku od prvog dana nakon dana dospijeća svakog pojedinog računa do dana otvaranja stečajnog postupka nad tuženikom (13. travnja 2023.).

20. Iz stanja u spisu proizlazi da je tužitelj u svojoj prijavi tražbine u stečajnom postupku prijavio iznos uglavničenih zateznih kamata na glavnice iz predmetnih računa po kamatnoj stopi koja je propisana hrvatskim pravom. Prvostupanjski sud je ocijenio neosnovanim zahtjev da se utvrdi osnovanim tužiteljevo potraživanje s te osnove i to primjenom pravila o teretu dokazivanja, navodeći da tužitelj nije dokazao visinu uglavničene zatezne kamate na glavnice iz predmetnih računa i na troškove ovršnog postupka zato što ih nije obračunao prema pravu Ujedinjenog Kraljevstva.

21. Osnovano tužitelj u žalbi navodi da je onemogućen u raspravljanju zato što prvostupanjski sud nije dostavio strankama po službenoj dužnosti pribavljeni tekst mjerodavnog prava Ujedinjenog Kraljevstva, niti je pozvao tužitelja da izvrši obračun u skladu s tim propisom.

22. Tužitelj u žalbi ističe da su zatezne kamate sporedno potraživanje i da se u odnosu na visinu stope zateznih kamata treba primijeniti hrvatsko materijalno pravo kao i u pogledu isplate kupoprodajne cijene iz predmetnih računa.

23. U odnosu na primjenu materijalnog prava valja reći sljedeće: u predmetnoj pravnoj stvari radi se o međunarodnoj prodaji robe. Ujedinjeno Kraljevstvo nije potpisnik Konvencije Ujedinjenih naroda o ugovorima o međunarodnoj prodaji robe, pa se u odnosu na primjenu materijalnog prava, sukladno odredbi čl. 78. st. 1. Zakona o međunarodnom pravu („Narodne novine“ broj 101/17; dalje: ZMP) primjenjuju odredbe Zakona o rješavanju sukoba zakona s propisima drugih zemalja u određenim odnosima („Službeni list SFRJ“ broj 43/82; „Narodne novine“ broj 53/91; dalje: ZRSZ), konkretno: čl. 20. t. 1. toga Zakona. Odredbom čl. 20. t. 1. ZRSZ -a propisano je da, ako nije izabrano mjerodavno pravo i ako posebne okolnosti slučaja ne upućuju na drugo pravo, kao mjerodavno pravo za ugovor o prodaji pokretnih stvari primjenjuje se pravo mjesta, gdje se u vrijeme primitka ponude nalazilo sjedište prodavatelja. Dakle, temeljem navedene zakonske odredbe, na konkretan pravni posao bi se trebalo promijeniti pravo Ujedinjenog kraljevstva. Međutim, stranke su na ročištu 15. srpnja 2019. navele da su suglasne da se u konkretnoj pravnoj stvari primijeni hrvatsko materijalno pravo osim u pogledu visine kamatne stope, a što je u skladu s odredbom čl. 20. ZRSZ-a. Ne stoji tužiteljev žalbeni navod da se tuženikov jednostrani prigovor o primjeni prava Ujedinjenog kraljevstva ne može smatrati valjanim izborom mjerodavnog prava. Na ročištu održanom 15. srpnja 2019. tuženik je naveo da je suglasan da se primjenjuje mjerodavno hrvatsko pravo osim u pogledu visine kamatne stope na što je tužitelj naveo da će sam dostaviti ispravu o sadržaju prava Velike Britanije u pogledu visine stope zateznih kamata koja se primjenjuje u Velikoj Britaniji od 1. ožujka 2014. nadalje pa iz tog tužiteljevog navoda proizlazi da je suglasan da se u odnosu na visinu stope zateznih kamata primjenjuje pravo Ujedinjenog Kraljevstva. Slijedom navedenog, prvostupanjski sud je pravilno u odnosu na predmetne ugovore o prodaji pokretnina primijenio hrvatsko materijalno pravo, a u odnosu na visinu kamatne stope zateznih kamata na neisplaćene glavnice pravo Ujedinjenog Kraljevstva. Prvostupanjski sud je službenim putem, preko Ministarstva pravosuđa i uprave, pribavio Obavijest od 21. srpnja 2023. o pravu Ujedinjenog Kraljevstva o visini stope zateznih kamata (str. 351 spisa), ali taj tekst nije preveden na hrvatski jezik niti je dostavljen strankama na znanje.

24. U odnosu na stopu zateznih kamata na troškove ovršnog postupka ne primjenjuje se pravo Ujedinjenog Kraljevstva već hrvatsko materijalno pravo budući da se radi o troškovima postupka koji se vodio pred hrvatskim sudom odnosno pred javnim bilježnikom koji u konkretnoj pravnoj stvari postupa u ime suda.

25. U pogledu izračuna uglavničenih zateznih kamata prvostupanjski sud je trebao dati stalnom sudskom vještaku za financije jasan zadatak: da se na glavnice iz predmetnih računa izraženih u eurima izračunaju zatezne kamate, za koje razdoblje i po kojim kamatnim stopama. Zbog pogrešnog pravnog pristupa prvostupanjskog suda, da je neosnovana tužiteljeva tražbina koja se odnosi na visinu uglavničenih zateznih kamata na glavnice predmetnih računa, u konkretnoj pravnoj stvari je to izostalo, pa je činjenično stanje u tom dijelu ostalo neutvrđeno.

26. Visina iznosa osnovane tražbine s osnove troškova parničnog i ovršnog postupka moći će se utvrditi u odnosu prema visini osnovane tražbine na ime glavnice iz predmetnih računa i iznosa uglavničenih zateznih kamata na te glavnice.

27. Slijedom navedenog, pobijanu presudu valjalo je, sukladno odredbi čl. 369. i čl. 370. ZPP-a ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

28. Budući da je prvostupanjska presuda ukinuta u odnosu na glavni zahtjev, za sada se ne može ispitati odluka o troškovima parničnog postupka pa je prvostupanjsku presudu valjalo sukladno odredbi čl. 369. st. 1. ZPP-a ukinuti i u točki III. izreke.

29. Odluka o troškovima žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP-a.

30. U ponovnom postupku prvostupanjski sud će naložiti da se prevede dostavljena Obavijest o pravu Ujedinjenog Kraljevstva o visini stope zateznih kamata zatim će donijeti rješenje o dopunskom vještačenju po vještaku financijske struke sa zadatkom da se glavnice iz predmetnih računa čiju visinu je izračunao stalni sudski vještak za financije, a koje su iskazane u USD, iskažu u EUR na dan otvaranja stečajnog postupka nad tuženikom i da se izračuna uglavničena zatezna kamata iz predmetnih računa u razdoblju od prvog dana od dana dospijeća svakog računa do dana otvaranja stečajnog postupka nad tuženikom (13. travnja 2023.) po kamatnoj stopi prema pravu Ujedinjenog Kraljevstva i da se iskaže u EUR-ima. Ukoliko prvostupanjski sud ocijeni da bi tužitelj imao pravo na zatezne kamate na troškove ovršnog postupka, u zadatku vještaku valja navesti na koji iznos ovršnih troškova valja obračunati zateznu kamatu, za koje razdoblje i po kamatnoj stopi propisanoj hrvatskim materijalnim pravom (za ostale odnose). Nakon što utvrdi sve odlučne činjenice, donijet će se nova, na zakonu utemeljena odluka.

Zagreb, 1. srpnja 2026.

Predsjednik vijeća

dr. sc. Srđan Šimac