REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb
Poslovni broj: Pž-1488/2026-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Mladen Šimundić, u pravnoj stvari tužiteljice PI, vl. obrta [obrt], obrt za trgovinu i usluge, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupaju punomoćnici Dragan Mijoč i Andrea Bakić, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Mijoč & Bakić d.o.o. u Splitu, protiv tuženika BAČVICE 1911 j.d.o.o., OIB 89051717804, Split, Preradovićevo šetalište 2, kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Jeličić & Partneri d.o.o. u Splitu, radi isplate, odlučujući o tužiteljičinoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj Povrv-65/2025-15 od 16. rujna 2024., 1. srpnja 2026.
p r e s u d i o j e
Odbija se kao neosnovana tužiteljičina žalba i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj Povrv-65/2025-15 od 16. rujna 2024. u pobijanim točkama I. i II. izreke.
Obrazloženje
1. Presudom Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj Povrv-65/2025-15 od 16. rujna 2024. ukinut je platni nalog i odbijen tuženi zahtjev (točka I. izreke presude); naloženo je tužiteljici platiti tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 2.675,00 eura s kamatama (točka II. izreke), dok je tuženik odbijen s dijelom zahtjeva za naknadu troška postupka (točka III. izreke).
1.1. Nakon provedenog dokaznog postupka prvostupanjski je sud utvrdio da su stranke bile u pravnom odnosu temeljem ugovora o djelu iz članka 590. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23.; dalje: ZOO), da je tuženik platio ugovorenu naknadu za izvedeno djelo, zbog čega tužbeni zahtjev nije osnovan.
1.2. Odluku o troškovima postupka prvostupanjski je sud donio primjenom odredbe članka 154. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 153/23.; dalje: ZPP) te odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23.: dalje: Tarifa).
2. Protiv navedene presude žalbu je podnijela tužiteljica, navodeći da istu podnosi zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. i članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a te pogrešne primjene materijalnog prava.
2.1. U bitnome, žaliteljica smatra da pobijana presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, da su njeni razlozi nejasni i proturječni te nisu u skladu s ispravama u spisu. Prema mišljenju žaliteljice, prvostupanjski je sud povrijedio odredbu članka 8. ZPP-a, s obzirom da nije savjesno i brižljivo proveo ocjenu svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, što je dovelo do pogrešnog odlučivanja o meritumu ove pravne stvari. Navodi da je takvo postupanje prvostupanjskog suda arbitrarno, čime je povrijeđena i odredba članka 29. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj: 56/90., 135/97., 8/98., 113/00., 124/00., 28/01., 41/01., 55/01., 76/10., 85/10. i 5/14.), kao i pravo na pravično suđenje zajamčeno člankom 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Međunarodni ugovori“ broj: 18/97., 6/99., 14/02., 13/03., 9/05., 1/06., 2/10. i 13/17.).
2.2. Žaliteljica ukazuje da iz potvrde Porezne uprave proizlazi da je tužiteljica evidentirala račun u svojim poslovnim knjigama, te da prvostupanjski sud nije cijenio okolnost što tuženik nikada nije imao bilo kakve pisane primjedbe na rad tužiteljice kao ni na izdani račun već je isti prihvatio, ali ga nikada nije podmirio.
2.3. U nastavku žalbe pojašnjava razloge zbog kojih smatra kako tumačenje suda vezano za iskaze svjedoka smatra nelogičnim i neživotnim i u suprotnosti s provedenim dokazima, te navodi da se prvostupanjski sud ne poziva na materijalnopravne odredbe primjenjive u konkretnom slučaju, a koje bi opravdale donošenje ovakve odluke. Prema mišljenju žaliteljice, prvostupanjski sud paušalno donosi odluku koja je u suprotnosti sa svim izvedenim dokazima i procesnim te materijalnopravnim odredbama. Zaključke prvostupanjskog suda smatra proizvoljnim te navodi da isti nemaju svoje uporište u odlučnim činjenicama utvrđenim tijekom dokaznog postupka i pravilima procesnog prava, te smatra da je na taj način povrijeđen i Ustav Republike Hrvatske.
2.4. Predlaže preinačiti presudu i prihvatiti tužbeni zahtjev u cijelosti, uz naknadu troškova postupka.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ovaj predmet predstavlja spor male vrijednosti, temeljem odredbe članka 502. stavka 1. ZPP-a, s obzirom na to da se isti odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi svotu od 6.630,00 eura.
6. Prema odredbi članka 467. ZPP-a žalba u sporovima male vrijednosti može se podnijeti isključivo zbog pogrešne primjene materijalnog prava te bitnih povreda postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a, osim zbog povrede postupka iz članka 354. stavka 2. točke 3. ZPP-a.
7. Stoga je pobijana presuda ispitana u okviru dopuštenih žalbenih navoda iz članka 467. ZPP-a, te po službenoj dužnosti u odnosu na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP -a, kao i zbog moguće pogrešne primjene materijalnog prava, osim u dijelu odluke o troškovima.
8. Slijedom navedenog, ovaj sud nije ispitivao žalbene navode tužiteljice koji se sadržajno odnose na pogrešno utvrđeno činjenično stanje odnosno na moguću bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. ZPP-a, a koja bi mogla utjecati na pravilnost i zakonitost pobijane presude.
9. Prvostupanjski je sud utvrdio kako je MI predmetni posao ugovarao kao zastupnik tuženika, a ne za sebe, pri čemu je ugovorena naknada za posao iznosila 5.000,00 eura, kao i da je navedeni iznos MI platio tužiteljici 6. listopada 2021. Suprotno navodima žaliteljice, predmetna odluka nije paušalna već su razlozi presude i stavovi prvostupanjskog suda obrazloženi, a to što se žalitelj ica s navedenim razlozima ne slaže ne predstavlja povredu prava žalitelj ice na pravično suđenje.
10. Naime, u obrazloženju presude prvostupanjski sud navodi da je do takvog zaključka došao analizom svih izvedenih dokaza, pri tome cijeneći određene posredne činjenice utvrđene što iz iskaza saslušanih osoba, osobito iskaza svjedokinje BI. Prvostupanjski je sud u pobijanoj presudi obrazložio razloge zbog kojih je činjenično stanje utvrdio upravo na navedeni način, kako u odnosu na tvrdnje tužiteljice, tako i u odnosu na tvrdnje tuženika, a ti razlozi nisu u suprotnosti s ispravama u spisu, nisu dovedeni u sumnju navodima žalbe niti su u suprotnosti s ispravama u spisu.
11. Ovaj sud ukazuje da svjedok KI, na čije se svjedočenje poziva tužiteljica u svojoj žalbi, u svom iskazu nije izjavio ništa što bi dokazalo tužiteljičine tvrdnje. Naime, navedeni svjedok nije bio djelatnik tužiteljice niti tuženika, a njegova su saznanja o odnosu stranaka posredna. Pri tome i navedeni svjedok potvrđuje da je imao saznanja o postojanju problema između stranaka, jer je dobio zahtjev da projekt šanka pošalje drugom projektantu, što je i učinio uz suglasnost tužiteljice.
12. Imajući u vidu upravo ovako utvrđene činjenice, odnosno da su stranke ugovorile visinu naknade za izvršeno djelo u iznosu od 5.000,00 eura te da je tuženik tu naknadu u cijelosti platio tužiteljici, kasniji problemi u odnosu stranaka, uključujući i pitanje raskida ugovora te moguće pravo tuženika na povrat isplaćene naknade nisu od utjecaja na utvrđivanje osnovanosti tužbenog zahtjeva.
13. Slijedom navedenog, na utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski je sud pravilno primijenio odredbu članka 590. ZOO-a te odbio tužbeni zahtjev, s obrazloženjem da je tuženik svoju ugovornu obvezu ispunio.
14. Dalje, tužiteljica u svojoj žalbi ne navodi razloge osporavanja odluke o troškovima niti tvrdi da bi prvostupanjski sud u odnosu na visinu troškova pogrešno primijenio koju odredbu materijalnog prava, a taj dio presude drugostupanjski sud ne ispituje po službenoj dužnosti u odnosu na tu povredu u odnosu na primjenu materijalnog prava (članak 365. stavak 2. ZPP-a).
15. Stoga je tužiteljičina žalba odbijena kao neosnovna, a prvostupanjska presuda potvrđena (članak 368. stavak 1. ZPP-a).
Zagreb, 1. srpnja 2026.
Sudac
Mladen Šimundić
