Republika Hrvatska

Županijski sud u

Splitu

Split, Gundulićeva

29a

Poslovni broj Gž-660/2023-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Splitu u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda, Mirjane Rubić predsjednice vijeća, Marka Pribisalića sudca izvjestitelja i člana vijeća i dr. sc. Lidije Vojković članice vijeća, u građanskopravnoj stvari tužiteljice IM iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Boris Mazalin, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB 53056966535, kojeg zastupa punomoćnik Danko Škare, odvjetnik u Zagrebu, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o tužiteljičinoj i odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude Općinskoga građanskog suda u Zagrebu poslovni broj 42 P-4523/2021-21 od 17. siječnja 2023., u sjednici vijeća održanoj 1. srpnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

i

r i j e š i o  j e

I. Djelomice se odbija tužiteljičina žalba kao neosnovana te se odbija tuženikova žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskoga građanskog suda u Zagrebu poslovni broj 42 P-4523/2021-21 od 17. siječnja 2023.u pobijanom dijelu:

-pod točkom I. izrijeke,

-pod točkom II. izrijeke,

-pod točkom III. izrijeke,

-pod točkom IV. izrijeke,

-pod točkom V. izrijeke u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev na isplatu iznosa od 560,48 eur / 4.222,96 kn sa zateznim kamatama.

II. Djelomice se prihvaća tužiteljičina žalba, ukida se presuda Općinskoga građanskog suda u Zagrebu poslovni broj 42 P-4523/2021-21 od 17. siječnja 2023.u pobijanom dijelu pod točkom V. izrijeke, dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev na isplatu iznosa od 18,82 eur/141,81 kn i u dijelu pod točkom VI. izrijeke te se u tom dijelu predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

III. Odluka o trošku žalbenog postupka ostavlja se za konačnu odluku.

Obrazloženje

1.Prvostupanjskom presudom suđeno je:

„I Utvrđuje se da je djelomično ništetna odredba čl. 1. Ugovora o kreditu broj:

041-50-4709934, koji je sklopljen dana 15. veljače 2008. između tužiteljice IM i tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. i koji je dana 15. veljače 2008. solemniziran po javnom bilježniku Zoranu Jelaviću pod posl.br. Ov-2912/2008, u dijelu u kojem je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak.

II Utvrđuje se da je djelomično ništetna odredba čl. 7. Ugovora o kreditu broj:

041-50- 4709934, koji je sklopljen dana 15. veljače 2008. između tužiteljice IM i tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. i koji je dana 15. veljače 2008. solemniziran po javnom bilježniku Zoran Jelavić pod posl.br. Ov-2912/2008, u dijelu u kojem je ugovoreno da se kredit otplaćuje uz valutnu klauzulu vezanu uz švicarski franak.

III Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d. isplatiti tužiteljici IM iznos 7.911,33 eur1 / 59.607,91 kn sa zateznim kamatama, po kamatnoj stopi za razdoblje do 31. srpnja 2015. koja se određuje prema eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za pet postotnih poena, za razdoblje od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena, te za razdoblje od 1. siječnja 2023. pa do isplate, po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja, koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, za tri postotna poena, tekućim na iznos od:

- 4,44 eur od 31. listopada 2008. do isplate,

- 4,40 eur od 1. prosinca 2008. do isplate,

- 21,93 eur od 31. prosinca 2008. do isplate,

- 24,62 eur od 31. siječnja 2009. do isplate,

- 25,84 eur od 2. ožujka 2009. do isplate,

- 22,49 eur od 1. travnja 2009. do isplate,

- 23,13 eur od 27. travnja 2009. do isplate,

- 18,00 eur od 18. svibnja 2009. do isplate,

- 14,22 eur od 15. lipnja 2009. do isplate,

- 15,22 eur od 7. srpnja 2009. do isplate,

- 17,21 eur od 20. kolovoza 2009. do isplate,

- 17,04 eur od 21. rujna 2009. do isplate,

- 15,03 eur od 14. listopada 2009. do isplate,

- 18,80 eur od 23. studenog 2009. do isplate,

- 21,83 eur od 10. prosinca 2009. do isplate,

- 26,14 eur od 28. siječnja 2010. do isplate,

- 25,15 eur od 25. veljače 2010. do isplate,

- 31,00 eur od 30. ožujka 2010. do isplate,

- 29,90 eur od 14. travnja 2010. do isplate,

- 32,05 eur od 12. svibnja 2010. do isplate,

- 50,77 eur od 17. lipnja 2010. do isplate,

- 46,92 eur od 8. srpnja 2010. do isplate,

- 58,68 eur od 12. kolovoza 2010. do isplate,

- 54,62 eur od 13. rujna 2010. do isplate,

- 48,08 eur od 5. listopada 2010. do isplate,

- 61,88 eur od 24. studenog 2010. do isplate,

- 79,43 eur od 16. prosinca 2010. do isplate,

- 67,00 eur od 17. siječnja 2011. do isplate,

- 71,36 eur od 8. veljače 2011. do isplate,

- 65,82 eur od 29. ožujka 2011. do isplate,

- 66,81 eur od 8. travnja 2011. do isplate,

- 90,35 eur od 5. svibnja 2011. do isplate,

- 92,64 eur od 28. lipnja 2011. do isplate,

- 112,30 eur od 1. kolovoza 2011. do isplate,

- 102,20 eur od 31. kolovoza 2011. do isplate,

- 91,15 eur od 27. rujna 2011. do isplate,

- 89,96 eur od 28. listopada 2011. do isplate,

- 89,19 eur od 1. prosinca 2011. do isplate,

- 94,38 eur od 30. prosinca 2011. do isplate,

- 98,99 eur od 23. siječnja 2012. do isplate,

- 99,60 eur od 24. veljače 2012. do isplate,

- 96,42 eur od 21. ožujka 2012. do isplate,

- 98,56 eur od 24. travnja 2012. do isplate,

- 100,03 eur od 31. svibnja 2012. do isplate,

- 97,56 eur od 14. lipnja 2012. do isplate,

- 2.441,20 eur od 19. srpnja 2012. do isplate,

- 13,74 eur od 19. srpnja 2012. do isplate,

- 13,48 eur od 24. kolovoza 2012. do isplate,

- 12,92 eur od 24. rujna 2012. do isplate,

- 13,52 eur od 22. listopada 2012. do isplate,

- 13,80 eur od 19. studenog 2012. do isplate,

- 13,60 eur od 21. prosinca 2012. do isplate,

- 12,47 eur od 21. siječnja 2013. do isplate,

- 13,43 eur od 14. veljače 2013. do isplate,

- 13,52 eur od 18. ožujka 2013. do isplate,

- 13,14 eur od 16. travnja 2013. do isplate,

- 11,98 eur od 20. svibnja 2013. do isplate,

- 11,95 eur od 19. lipnja 2013. do isplate,

- 12,23 eur od 16. srpnja 2013. do isplate,

- 12,70 eur od 20. kolovoza 2013. do isplate,

- 13,33 eur od 17. rujna 2013. do isplate,

- 13,00 eur od 21. listopada 2013. do isplate,

- 13,23 eur od 22. studenog 2013. do isplate,

- 13,50 eur od 18. prosinca 2013. do isplate,

- 13,66 eur od 27. siječnja 2014. do isplate,

- 14,00 eur od 24. veljače 2014. do isplate,

- 13,90 eur od 20. ožujka 2014. do isplate,

- 13,50 eur od 22. travnja 2014. do isplate,

- 13,38 eur od 20. svibnja 2014. do isplate i

- 13,43 eur od 23. lipnja 2014. do isplate,

- 13,87 eur od 15. srpnja 2014. do isplate,

- 14,23 eur od 25. kolovoza 2014. do isplate,

- 14,16 eur od 25. rujna 2014. do isplate,

- 14,47 eur od 25. listopada 2014. do isplate,

- 14,69 eur od 25. studenog 2014. do isplate,

- 14,56 eur od 25. prosinca 2014. do isplate,

- 2.633,60 eur od 25. siječnja 2015. do isplate, sve u roku od 15 dana.

IV Utvrđuje se da je djelomično ništetna odredba čl.2. Ugovora o kreditu broj:

041-50-4709934, koji je sklopljen dana 15. veljače 2008. između tužiteljice IM i tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. i koji je dana 15. veljače 2008. godine solemniziran po javnom bilježniku Zoranu Jelaviću pod posl.br. Ov-2912/2008, u dijelu kojim je ugovorena kamatna stopa promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatnim stopama Kreditora (tuženika).

V Odbija se dio tužbenog zahtjeva za isplatu iznosa od 18,82 eur/ 141,81 kn te se odbija tužbeni zahtjev koji glasi:

"Nalaže se tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 560,48 eur / 4.222,96 kn po kamatnoj stopi za razdoblje do 31. srpnja 2015. koja se određuje prema eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za pet postotnih poena, za razdoblje od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022., po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena, te za razdoblje od 1. siječnja 2023. pa do isplate, po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja, koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, za tri postotna poena, tekućim na iznos od:

- 12,60 eur od 1. travnja 2009. do isplate,

- 12,63 eur od 27. travnja 2009. do isplate,

- 12,40 eur od 18. svibnja 2009. do isplate,

- 12,23 eur od 15. lipnja 2009. do isplate,

- 12,27 eur od 7. srpnja 2009. do isplate,

- 12,36 eur od 20. kolovoza 2009. do isplate,

- 12,36 eur od 21. rujna 2009. do isplate,

- 12,27 eur od 14. listopada 2009. do isplate,

- 12,44 eur od 23. studenog 2009. do isplate,

- 12,57 eur od 10. prosinca 2009. do isplate,

- 12,77 eur od 28. siječnja 2010. do isplate,

- 12,73 eur od 25. veljače 2010. do isplate,

- 12,99 eur od 30. ožujka 2010. do isplate,

- 12,94 eur od 14. travnja 2010. do isplate,

- 13,04 eur od 12. svibnja 2010. do isplate,

- 13,90 eur od 17. lipnja 2010. do isplate,

- 13,71 eur od 8. srpnja 2010. do isplate,

- 14,25 eur od 12. kolovoza 2010. do isplate,

- 14,06 eur od 13. rujna 2010. do isplate,

- 13,77 eur od 5. listopada 2010. do isplate,

- 14,40 eur od 24. studenog 2010. do isplate,

- 15,20 eur od 16. prosinca 2010. do isplate,

- 14,63 eur od 17. siječnja 2011. do isplate,

- 14,82 eur od 8. veljače 2011. do isplate,

- 14,61 eur od 29. ožujka 2011. do isplate,

- 14,62 eur od 8. travnja 2011. do isplate,

- 15,68 eur od 5. svibnja 2011. do isplate,

- 15,79 eur od 28. lipnja 2011. do isplate,

- 13,30 eur od 1. kolovoza 2011. do isplate,

- 12,94 eur od 31. kolovoza 2011. do isplate,

- 12,54 eur od 27. rujna 2011. do isplate,

- 3,31 eur od 28. listopada 2011. do isplate,

- 3,30 eur od 1. prosinca 2011. do isplate,

- 3,35 eur od 30. prosinca 2011. do isplate,

- 3,40 eur od 23. siječnja 2012. do isplate,

- 3,40 eur od 24. veljače 2012. do isplate,

- 3,37 eur od 21. ožujka 2012. do isplate,

- 3,39 eur od 24. travnja 2012. do isplate,

- 3,41 eur od 31. svibnja 2012. do isplate,

- 3,38 eur od 14. lipnja 2012. do isplate,

- 1,19 eur od 19. srpnja 2012. do isplate,

- 1,18 eur od 24. kolovoza 2012. do isplate,

- 1,17 eur od 24. rujna 2012. do isplate,

- 1,18 eur od 22. listopada 2012. do isplate,

- 1,19 eur od 19. studenog 2012. do isplate,

- 1,18 eur od 21. prosinca 2012. do isplate,

- 1,16 eur od 21. siječnja 2013. do isplate,

- 1,18 eur od 14. veljače 2013. do isplate,

- 1,18 eur od 18. ožujka 2013. do isplate,

- 1,17 eur od 16. travnja 2013. do isplate,

- 1,15 eur od 20. svibnja 2013. do isplate,

- 1,14 eur od 19. lipnja 2013. do isplate,

- 1,15 eur od 16. srpnja 2013. do isplate,

- 1,16 eur od 20. kolovoza 2013. do isplate,

- 1,18 eur od 17. rujna 2013. do isplate,

- 1,17 eur od 21. listopada 2013. do isplate,

- 1,17 eur od 22. studenog 2013. do isplate,

- 1,18 eur od 18. prosinca 2013. do isplate,

- 1,19 eur od 27. siječnja 2014. do isplate,

- 1,19 eur od 24. veljače 2014. do isplate,

- 0,96 eur od 20. ožujka 2014. do isplate,

- 0,95 eur od 22. travnja 2014. do isplate,

- 0,95 eur od 20. svibnja 2014. do isplate,

- 0,95 eur od 23. lipnja 2014. do isplate,

- 0,96 eur od 15. srpnja 2014. do isplate,

- 0,97 eur od 25. kolovoza 2014. do isplate,

- 0,96 eur od 25. rujna 2014. do isplate,

- 0,97 eur od 21. listopada 2014. do isplate,

- 0,97 eur od 24. studenog 2014. do isplate,

- 0,97 eur od 19. prosinca 2014. do isplate,

- 80,27 eur od 15. siječnja 2015. do isplate, sve u roku od 15 dana."

VI Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od 1.361,17 eur / 10.255,75 kn, sa zateznim kamatama tekućim od 17. siječnja 2023. pa do isplate, po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja, koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.“

2.Protiv navedene prvostupanjske presude žali se tužiteljica, pobijajući odluku u dijelu kojim je tužbeni zahtjev odbijen, zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, u daljnjem tekstu ZPP), predlažući presudu preinačiti i tužbeni zahtjev u cijelosti prihvatiti.

3.Protiv prvostupanjske presude žali se i tuženik, pobijajući odluku u dijelu pod točkama I., II., III., IV. i VI. izrijeke i zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. ZPP-a, predlažući presudu u pobijanom dijelu preinačiti i tužbeni zahtjev odbiti kao neutemeljen, a podredno predlažući ukinuti pobijanu odluku i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

4.Na žalbe nije odgovoreno.

5.Žalba tužiteljice djelomice je utemeljena.

6.Tuženikova žalba nije utemeljena.

7.Predmet spora i u ovom žalbenom stadiju postupka su deklaratorni tužbeni zahtjevi na utvrđenje ništetnim odredaba Ugovora o kreditu broj: 041-50-4709934, koji ugovor je sklopljen dana 15. veljače 2008. između tužiteljice i tuženika, u dijelu koji se odnosi na ugovorene odredbe kojima je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak te kojima je ugovorena kamatna stopa kao promjenljiva u skladu s Odlukom o kamatnim stopama Kreditora te kondemnatorni tužbeni zahtjevi na isplatu temeljem stjecanja bez osnove zbog izvršenih tužiteljičinih isplata temeljem ništetnih odredbi u dijelu koji se odnosi na ugovaranje valute uz koju je vezana glavnica za švicarski franak (CHF) i u dijelu koji se odnosi na ugovaranje kamatne stope koja je promjenljiva jednostranom odlukom tuženika.

8.Među strankama nije sporno kako su tužiteljica, kao korisnik kredita, i tuženik, kao kreditor, dana 15. veljače 2008., sklopili Ugovor o kreditu broj 041-50- 4709934, koji je istog dana solemniziran, kako je određeno da je iznos kredita kunska protuvrijednost iznosa od CHF-a 35.065,88, po srednjem tečaju Kreditora na dan korištenja, da je redovita kamata 6.75% godišnje, koja je promjenljiva, u skladu s Odlukom o kamatnim stopama Kreditora te je ugovoreno kako se kredit otplaćuje tako što se dio glavnice u iznosu 24.396,47 CHF-a otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF važećem na dan dospijeća, a preostali dio glavnice u iznosu od 10.669,41 CHF, u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Kreditora za CHF važećem na dan dospijeća, dospijeva na naplatu odjednom u zadnjem mjesecu ugovorenog roka otplate kredita.

9.U postupku koji je prethodio odlučivanju, prema stanju u spisu, prvostupanjski sud je u bitnom utvrdio:

-kako tužiteljica u tužbi navodi da je predmetnim ugovorom ugovorena valutna klauzula kojom je glavnica vezana uz švicarski franak, a u članku 7. ugovoreno da se kredit otplaćuje u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF-a važećem na dan dospijeća, prema otplatnom planu koji kreditor uručuje korisniku kredita po isplati kredita, odnosno kako se glavnica kredita veže za valutu švicarski franak, a o kojim se odredbama nije pojedinačno pregovaralo niti je tuženik kao trgovac informirao tužiteljicu o općem riziku vezanom uz valutnu klauzulu, a niti su u ugovoru o kreditu sadržane informacije o ugovorenoj valutnoj klauzuli bitne za donošenje informirane odluke, kao i dijelu kojim je ugovorena kamatna stopa promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatnim stopama Kreditora stoga tužiteljica da nije bila u razumnoj mjeri obaviještena o činjenicama važnim za razumijevanje navedene ugovorne odredbe,

-kako je tuženik naveo da je tužbeni zahtjev na utvrđenje ništetnosti neodređen te neosnovan jer je ugovaranje valutne klauzule dopušteno, kao i ugovaranje promjenljve kamatne stope, a i da tužiteljica nema pravni interes za isticanje ništetnosti predmetnih odredaba te ističući i prigovor zastare potraživanja,

-kako iz predmetnog Ugovora proizlazi da je ugovor sklopljen s namjenom kupnje novog vozila marke Toyota, a iz sadržaja ugovora proizlazi kako je isti sklopljen na standardiziranom obrascu,

-kako nije sporno niti da je kredit otplaćen, a što i proizlazi iz prijepisa knjigovodstvene kartice, iz kojeg je razvidno da je isti otplaćen 15. siječnja 2015.,

-kako je u postupku izveden dokaz vještačenjem po vještakinji financijske struke Petri Blašković iz Centra za financijska vještačenja d.o.o., koja je u nalazu i mišljenju navela da je predmetni Ugovor sklopljen 15. veljače 2008., a ugovoreni iznos isplaćen 18. veljače 2008., na koji dan je tečaj CHF iznosio 4,522563 kn, kako je dospijeće prvog anuiteta bilo 31. ožujka 2008. u iznosu od 425,25 CHF-a, što je iznosilo 1.923,22 kn, s tim što je bila ugovorena konverzija na dan dospijeća, kako je kamatna stopa od početnih 6,75% godišnje (do 28. veljače 2009.) rasla na 7,75% (do 30. lipnja 2011.), zatim 7,50% (do 30. rujna 2011.), pa 6,75% (do 28. veljače 2014.), te je od 1. ožujka 2014. do kraja otplate iznosila 6,72% godišnje, a na temelju raspoložive dokumentacije, vještakinja je mišljenja kako, pod pretpostavkom da se tijekom otplate kredita vezanog uz valutu CHF u razdoblju otplate nije mogla mijenjati kamatna stopa ni tečaj, ukupan iznos preplata, uzevši u obzir rast anuiteta zbog rasta kamatne stope te rast tečaja u odnosu na tečaj koji je vrijedio na dan isplate kredita, u razdoblju otplate kredita iznose 63.972,68 kn (Tabela 2, stupac '5' nalaza), od kojeg iznosa je tužiteljica preplatila na ime promjene kamatne stope iznos od 4.222,96 kn te je preplatila zbog rasta tečaja iznad tečaja koji je vrijedio na dan isplate kredita iznos od 59.749,72 kn,

-kako je navedena vještakinja utvrdila i da ukupan iznos koji je tužiteljica manje platila s obzirom na pad tečaja u odnosu na tečaj koji je vrijedio na dan isplate kredita iznosi 141,81 kn (Tabela 2 stupac '7'), a sveukupan iznos koji je više plaćen (zbroj više i manje plaćenog) za vrijeme otplate kredita, slijedom promjene kamatne stope i tečaja na više i niže u odnosu na početni tečaj CHF-a koji je vrijedio na dan isplate kredita, iznosi 63.830,87 kn i to ukupno više plaćeno zbog promjene kamatne stope u razdoblju od početka otplate kredita do dana kraja otplate kredita iznosi 4.222,96 kn, a ukupno više plaćeno zbog razlike između tečaja za valutu CHF primijenjenog kod otplate (na dan dospijeća anuiteta) i početnog tečaja za CHF, uzevši u obzir i rast i pad tečaja u razdoblju od početka otplate kredita do kraja otplate kredita, iznosi ukupno 59.607,91 kn.

10.Polazeći od navedenih utvrđenja, prihvaćajući kao vjerodostojan nalaz i mišljenje sudskog vještaka, prvostupanjski sud je zaključio kako je između stranaka sklopljen Ugovor o kreditu kojim je tuženik kao kreditor odobrio i stavio na raspolaganje tužiteljici kao korisniku kredita iznos u kunskoj protuvrijednosti od 35.065,88 CHF-a, a tužiteljica je predmetnom tužbom utužila iznose s osnova ništetnosti ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi. Kako se u pojedinačnim postupcima tužitelji mogu pozivati na utvrđenja sudova u kolektivnom sporu, a tužiteljev status potrošača utvrđuje se uvidom u predmetni Ugovor o kreditu iz kojeg je vidljiva namjena za koju je tužiteljica kao fizička osoba s tuženikom zaključila Ugovor o kreditu (kupnja automobila). Kako je u odnosu na nepoštenu ugovornu odredbu o promjenjivoj stopi redovite kamate i valutnoj klauzuli vođen sudski postupak zaštite kolektivnih interesa potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu koji je 4. srpnja 2013. donio presudu poslovni broj P- 1401/2012 kojom je utvrđeno da je, između ostalih i tuženik, u razdoblju od 1. studenoga 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene odredbe jer je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica švicarski franak, te u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima, ništetne i nepoštene ugovorne odredbe tako što je ugovorena redovita kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze u ugovorima o kreditima promjenljiva, a prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik, kao trgovac, i korisnici kreditnih usluga, kao potrošači, nisu pojedinačno pregovarali sve na štetu potrošača pa je time tuženik postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 96/03, dalje ZZP/03) u razdoblju do 6. kolovoza 2007. i to člancima 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. pa nadalje protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 79/07., 125/07., 75/09., 79/09., 89/09., 133/09.) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima("Narodne Novine" 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, dalje ZOO).

11.Nadalje prvostupanjski sud navodi i kako je tuženik temeljem ništetnih odredbi, a koje se odnose na odredbe ugovora o valutnoj klauzuli vezanoj za CHF i odredbe o promjenljivoj kamatnoj stopi, stekao nepripadnu korist, pa tužiteljici pripada pravo zahtijevati od tuženika vratiti ono što je na temelju takvog ugovora, odnosno dijela ugovora, primio, a sukladno odredbi članka 1111., u svezi s člankom 1115. ZOO-a te je obvezao tuženika na isplatu utuženih iznosa sve sa zateznim kamatama, a koji iznosi su utvrđeni financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem i djelomice prihvatio tužbeni zahtjev. Pritom taj sud navodi kako je, iako je prigovor zastare neosnovan glede tužbenih zahtjeva usmjerenih na utvrđenje ništetnosti spornih ugovornih odredbi, jer se pravo na isticanje ništetnosti ne gasi (čl. 328. ZOO), a prigovor zastare osnovan u dijelu zahtjeva za isplatu po osnovi ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi jer se radi o restitucijskom zahtjevu zastarijevanje koje počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora (pravno shvaćanje zauzeto na 1. sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske 30. siječnja 2020. godine). S obzirom da je odluka u sporu povodom kolektivne tužbe, pokretanje kojeg je prekinulo zastarni tijek (čl. 241. ZOO), u dijelu koji se odnosi na promjenljivu kamatnu stopu, postala pravomoćna 13. lipnja 2014., to i da je do dana podnošenja tužbe 27. svibnja 2021. protekao petogodišnji zastarni rok iz članka 225. ZOO-a, koji je tada počeo iznova teći. No, kako je u dijelu utvrđenja ništetnosti odredbi o valutnoj klauzuli u CHF-a presuda iz tog spora postala pravomoćna tek 14. lipnja 2018., da za potraživanje isplate zbog ništetnosti ove odredbe petogodišnji zastarni rok do podnošenja tužbe nije protekao. Stoga je pobijanom presudom tužbeni zahtjev na isplatu iznosa od 4.222,96 kn, (odnosno, s obzirom na prestanak važenja valute kuna i uvođenje zamjenske valute EUR-a, na iznos od 560,48 EUR-a) po osnovi ništetnosti odredbe o promjenljivoj kamatnoj stopi, odbijen kao neutemeljen, dok je tužiteljici zahtjev na isplatu po osnovi ništetne odredbe o valutnoj klauzuli iznosa od 59.749,72 kn, uzimajući u obzir i takozvane negativne razlike, dosuđen iznos od 59.607,91 kn, odnosno 7.911,33 EUR-a, a odbijen preostali dio tužbenog zahtjeva po toj osnovi u iznosu od 141,81 kn, odnosno u iznosu od 18,82 EUR-a.

12.Ispitujući pobijanu prvostupanjsku presudu u granicama razloga navedenih u žalbama stranaka te pazeći o službenoj dužnosti na određene bitne povrede odredaba postupka u smislu članka 365. stavak 2. ZPP-a, ovaj drugostupanjski sud drži kako u prvostupanjskom postupku, u dijelu odluke pod točkama I., II., III., IV. i pod točkom V. izrijeke u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev na isplatu iznosa od 560,48 eur / 4.222,96 kn sa zateznim kamatama, nisu počinjene bitne povrede odredaba postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a na koje ukazuju žalbe, kao niti koja druga bitna postupovna povreda na koju drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, pa se zakonitost i pravilnost presude u tom dijelu može ispitati. U dijelu prvostupanjske presude kojim je odbijen tužbeni zahtjev na isplatu iznosa od 18,82 eur/141,81 kn počinjena je bitna povreda odredaba postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a jer se u tom dijelu odluka ne može ispitati, a na koju povredu sadržajno ukazuje tužiteljica u žalbi.

13.Stoga je i navedena činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda tek djelomice moguće prihvatiti kao pravilna i to u dijelu koji je potvrđen ovom drugostupanjskom presudom jer je dokaze u tom dijelu prvostupanjski sud pravilno cijenio u skladu s odredbom članka 8. ZPP-a i o čemu prvostupanjska presuda sadrži valjane razloge.

14.U odnosu na tuženikovu žalbu:

15.U ovom žalbenom stadiju postupka tuženik, pored ostaloga, osporava i pravilnost utvrđenoga činjeničnog stanja, u bitnom ponavljajući sve navode i prigovore koje je isticao i tijekom postupka, koje je prvostupanjski sud u pobijanoj odluci otklonio jasnim i valjano obrazloženim razlozima, koje prihvaća i ovaj žalbeni sud, jer su u skladu s utvrđenim činjenicama koje nisu u suprotnosti s izvedenim dokazima. Sporne odredbe Ugovora o kreditu nisu izuzete iz ocjene poštenosti pa ih je potrebno ispitati u skladu s odredbama Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 79/07, dalje ZZP/07) (odnosno za ugovore sklopljene u ranijem razdoblju s odredbama Zakona o zaštiti potrošača Narodne novine broj 96/03, dalje ZZP/03), kao i utvrditi moguće nepoštivanje načela savjesnosti i poštenja i postojanja možebitne značajne neravnoteže na štetu potrošača.

16.Člankom 96. ZZP/07 propisano je:

(1) Ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. (2) Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca.

(3) Ako se pojedinačno pregovaralo o pojedinim aspektima neke ugovorne odredbe, odnosno o pojedinoj ugovornoj odredbi, a cjelokupna ocjena ugovora ukazuje na to da je riječ o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru trgovca, to neće utjecati na mogućnost da se ostale odredbe tog ugovora ocijene nepoštenima. (4) Ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed formuliranom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati. (5) Odredbe ove glave Zakona ne primjenjuju se na ugovorne odredbe kojima se u ugovor unose zakonske odredbe prisilne naravi, odnosno kojima se u ugovor unose odredbe i načela konvencija koje obvezuju Republiku Hrvatsku.

17.Navedena zakonska odredba u skladu je s Direktivom Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim odredbama u potrošačkim ugovorima (Službeni list EZ 1993. L95/29; dalje u tekstu: Direktiva 93/13).

18.Prema članku 3. stavak 2. Direktive 93/13 smatra se kako odredba nije individualno stipulirana ako ju je unaprijed formulirao trgovac i ako potrošač nije mogao utjecati na njezin sadržaj, posebno u kontekstu unaprijed formuliranih standardnih ugovora, a ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj odredbi individualno pregovaralo, teret dokaza je na njemu. Dakle, iz područja primjene ove Direktive isključene su klauzule o kojima se pojedinačno pregovaralo. Ovo pravilo u svjetlu ostalih odredaba i cilja Direktive 93/13 tumači se restriktivno, na način što se, čak ako je potrošač i mogao pregovarati o sadržaju određene odredbe, ali stvarno nije na njezin sadržaj utjecao i nije ga promijenio, ugovorna odredba smatra jednostrano određenom. U Presudi Europskog suda pravde od 30. travnja 2014. u predmetu broj C-26/13 navodi se kako članak 4. stavak 2. Direktive 93/13 (koji iz testa poštenosti isključuje odredbe koje definiraju glavni predmet ugovora i adekvatnost cijene, pod uvjetom da su izražene jasnim i razumljivim jezikom) treba tumačiti na način što ugovorna odredba potrošaču ne mora biti samo gramatički razumljiva.

19.Konačno, člankom 102. stavak 1. ZZP/07 propisano je da je nepoštena ugovorna odredba ništetna.

20.Prije svega potrebno je navesti, a očitujući se ujedno i o žalbenim navodima, kako iz sadržaja predmetnog ugovora o kreditu proizlazi da je namjena kredita za kupnju novog vozila, koje vozilo je tužiteljica koristila kao fizička osoba i korisnik kredita je tužiteljica kao fizička osoba pa je pravilno prvostupanjski sud zaključio kako se radi o potrošačkom ugovoru u smislu odredaba ZZP/03 i takve zaključke u cijelosti kao pravilne prihvaća i ovaj sud.

21.U konkretnom slučaju Ugovor o kreditu je očito bio unaprijed formuliran od strane tuženika, u smislu citirane odredbe članka 96. ZZP/07, smatra se da se o prijepornim odredbama nije pojedinačno pregovaralo. Pritom nije od utjecaja to što je tužiteljici očito bilo poznato kako je ugovorena valutna klauzula i promjenljiva kamatna stopa jer se radi zapravo o neodređenoj formulaciji vezanoj za tuženikovu Odluku. Naime, tužiteljici je na temelju takve ugovorne odredbe bila poznata obveza, no nije bila i upoznata s osnovnim parametrima o kojima ovisi kretanje iznosa u budućem razdoblju, tako da predmetna obveza u ugovoru nije bila određena, niti odredljiva.

22.S obzirom da tužiteljica kao potrošač nije bila u mogućnosti pregovarati s tuženikom, a tuženik tužiteljici nije na valjan i razumljiv način objasnio promjene kamatne stope te postupak formiranja vrijednosti tečaja CHF-a u odnosu na kunu, odnosno koji sve čimbenici utječu na njezino formiranje tijekom trajanja ugovorenog kreditnog razdoblja, a na temelju čega bi ona kao potrošač mogla spoznati učinke koji će za nju u budućnosti proizaći iz takvih ugovornih odredbi, a tužiteljica prilikom sklapanja ugovora o kreditu, kao potrošač, nije raspolagala osnovnim parametrima o kojima je ovisila promjena ili kretanje tečaja CHF-a u odnosu na kunu, to je očito u pitanju ništetna ugovorna odredba te postoji tuženikova obveza vraćanja uplaćenog iznosa s pripadajućom zateznom kamatom na ime izvršene preplate kod otplate kredita. Tužiteljici je, naime, trebalo na temelju jasnih i razumljivih kriterija objasniti sporne odredbe ugovora kao bi ona mogla predvidjeti posljedice koje iz toga ugovora proizlaze, a što podrazumijeva i predmetne odredbe ugovora o kojima tužiteljica zasigurno nije bila u poziciji pregovaranja. Stoga se zaista radi o znatnoj neravnoteži u pravima i obvezama između stranaka i to na štetu tužiteljice, jer načelo savjesnosti i poštenja općenito znači kako su svi sudionici u postupku obveznih odnosa, kao u konkretnom slučaju, dužni međusobno postupati obzirno i uvažavati interese obiju strana, vodeći pritom računa o smislu i svrsi obveznih odnosa, pa je sud prihvaćenjem tužbenog zahtjeva pravilno primijenio materijalno pravo. Ovdje, dakle, valja posebno naglasiti kako je predmetni Ugovor o kreditu dvostrani pravni posao te se na njega primjenjuju temeljna načela obveznog prava kao što su načelo ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima, načelo dužnosti njihove suradnje, načelo jednakih vrijednosti činidbe, načelo savjesnosti i poštenja i načelo zabrane zlouporabe prava.

23.Budući da je tuženik povrijedio interese i prava tužiteljice, potrošača, jer je u potrošačkom ugovoru o kreditu koristio nepoštene ugovorne odredbe o kojim ugovornim odredbama se nije pojedinačno pregovaralo, a one uzrokuju znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužiteljice i potrošača, to su ugovorne odredbe nepoštene, a time i ništetne, što rezultira kako je tuženik koji je odgovoran za ugovaranje ništetne ugovorne odredbe, jer je iste nametnuo tužiteljici kao potrošaču, bez mogućnosti pregovaranja, nepošten stjecatelj, zbog čega sukladno odredbama članka 1115. ZOO-a, tužiteljica ima pravo zahtijevati zakonsku zateznu kamatu tekuću od dana plaćanja, kako to pravilno drži i prvostupanjski sud.

24.Glede tuženikovih žalbenih navoda valja ponoviti kako je prvostupanjski sud pravilno odbio tuženikove prigovore i za to dao potpuno prihvatljive razloge. U pogledu prigovora kako se na tuženika ne bi odnosila utvrđenja iz presuda u kolektivnom sporu na koje se i tužiteljica u postupku pozivala, valja ponoviti kako je i tuženik koristio nepoštene ugovorne odredbe o kojim ugovornim odredbama se nije pojedinačno pregovaralo, a one uzrokuju znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja i potrošača, a slijedom toga je danas tuženik nepošten stjecatelj, kako je već i obrazloženo.

25.U pogledu prigovora zastare ovdje također treba navesti, a ujedno se očitujući i o navodima i stavovima tužiteljice, kako je Vrhovni sud Republike Hrvatske u presudama broj Rev-2245/2017, Rev-3142/2018 i Rev-1404/2018 izrazio pravno shvaćanje prema kojemu pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju čl. 241. ZOO-a te da zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe. U konkretnom slučaju utužena je tražbina prema navedenim dospijećima, a u predmetu Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12 tužba je podnijeta 4. travnja 2012. i prekinula je tijek zastare te je zastara počela teći iznova od dana pravomoćnosti tog dijela presude broj P- 1401/12 nakon 13. lipnja 2014., a u odnosu na valutnu klauzulu navedena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu postala je pravomoćna dana 14. lipnja 2018. (Pž- 6632/2017), a tužba u ovom predmetu je podnijeta 28.. svibnja 2021., pa je jasno kako je prigovor zastare djelomice utemeljen, a kako to zaključuje i prvostupanjski sud. Žaliteljima valja navesti i kako, prema pravnom shvaćanju sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održane 30. siječnja 2020. (Su-IV- 47/2020-2), zastarni rok kao posljedica utvrđenja ništetnosti ugovara počinjene teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora, a što također pravilno prihvaća i prvostupanjski sud. Stoga se prigovor zastare ukazuje kao utemeljen tek u dijelu zahtijeva po osnovi isplate temeljem promjenljive kamatne stope u smislu članka 225. ZOO-a, dok u preostalom dijelu zahtjeva na isplatu po osnovi ništetnih odredaba o valutnoj klauzuli petogodišnji zastarni rok nije protekao.

26.Neutemeljeno tuženik u žalbi u bitnom osporava činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda i polemizira s pojedinim pravnim stavovima i zaključcima tog suda, ali gubi iz vida kako je prvostupanjski sud odluku u tom dijelu donio pravilnom ocjenom svih dokaza u skladu s odredbom članka 8. ZPP-a. Pritom valja navesti i kako prvostupanjski sud ocjenjuje vjerodostojnost svih izvedenih dokaza neposrednom ocjenom dokaza pa na taj način ocjenjuje i vjerodostojnost iskaza, odnosno nalaza i mišljenja vještaka, a u konkretnom slučaju je sud dao prihvatljive razloge zbog kojih je ocijenio kao vjerodostojne rezultate vještačenja, dok tuženik takva utvrđenja suda i njihove razloge nije utemeljeno doveo u sumnju. Ovdje valja dodati i kako se, suprotno tvrdnji tuženika, saslušanjem javnog bilježnika ne može utvrđivati obaviještenost potrošača prije sklapanja konkretnog ugovora, jer javni bilježnik pri solemnizaciji ugovora o kreditu nije mogao potrošaču objasniti parametre promjene kamatne stope ili rizike fluktuacije tečaja švicarskog franka koji nisu bili navedeni u ugovoru o kreditu kojeg je solemnizirao niti je imao takve zakonske ovlasti prema mjerodavnom zakonodavnom okviru (pravno shvaćanje iz rješenja Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-III-4223/2021 od 1. prosinca 2021.). Stoga je pravilno prvostupanjski sud odbio takav tuženikov dokazni prijedlog.

27.Tuženikovi žalbeni navodi glede ništetnih odredaba ugovora te činjenice kako je tužiteljica bila upoznata kako je dužna platiti predmetne iznose nisu utemeljeni i ne dovode u sumnju odluku suda prvog stupnja, jer tužiteljici kao potrošaču je onemogućeno pregovaranje i nije pravilno informirana o tečaju CHF-a, o čemu se izjasnio i Vrhovni sud Republike Hrvatske na sastanku predsjednika Građanskih odjela Županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda RH od 5. studenoga 2020.

28.Nadalje, pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo iz članka 1115. ZOO-a kada je obvezao tuženika na plaćanje zateznih kamata od dospijeća svake pojedine mjesečne razlike pa do isplate. Žalbeni navodi kojima tuženik osporava tijek dosuđene zatezne kamate uz tvrdnju da je on pošteni stjecatelj nisu osnovani. To iz razloga jer je tuženik utuženi iznos primio na temelju ništetnih ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli, dakle bez valjane pravne osnove, pa se ne može smatrati savjesnim stjecateljem preplaćenog iznosa. U konkretnom slučaju utvrđena je ništetnost ugovornih odredbi zbog povrede načela savjesnosti i poštenja već u predugovornoj fazi sklapanja ugovora, što podrazumijeva nesavjesnost, slijedom čega tužiteljici primjenom članka 1115. ZOO-a pripada pravo na zatezne kamate od uplate svakoga pojedinoga mjesečnog anuiteta, odnosno od dana kada je tuženik stekao preplaćene iznose na temelju ništetnih ugovornih odredbi. Prema stajalištu VSRH (Revd-1294/2021 od 12. listopada 2021.) savjesnost se prosuđuje prema okolnostima svakoga pojedinog slučaja a time što je u ovome slučaju utvrđeno da su odredbe nepoštene podrazumijeva nesavjesnost kreditne institucije.

29.Svi ostali tuženikovi žalbeni navodi nisu odlučni, a prvostupanjski sud je, kako je već i rečeno, za svoje zaključke o svim odlučnim činjenicama dao valjane i prihvatljive razloge koje prihvaća i ovaj sud.

30.U odnosu na žalbu tužiteljice:

31.Glede žalbenih navoda koji se odnose na dio prvostupanjske presude kojim je odbijen tužbeni zahtjev jer je prihvaćen tuženikov prigovor zastare potraživanja, treba ponoviti kako je prvostupanjski sud u tom dijelu pravilno primijenio materijalno pravo, a kako je to i detaljno obrazloženo pod točkom 25. obrazloženja ove drugostupanjske odluke.

32.U pravu je tužiteljica kada žalbom pobija prvostupanjsku presudu u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev na isplatu iznosa od 18,82 eur/141,81 kn po osnovi ništetnih ugovornih odredaba o valutnoj klauzuli zbog, kako navodi taj sud, „više i manje plaćenog“ jer se očito radi o isplati (ili o prigovoru tuženika) u pogledu manje plaćenih anuiteta. Naime, prema stavu ovog drugostupanjskog suda tuženik je u obvezi tužiteljici isplatiti cjelokupan preplaćeni novčani iznos jer tuženik (banka) u slučaju obveze vraćanja na ime stjecanja bez osnove u potrošačkim kreditnim odnosima zbog utvrđene nedopuštenosti valutne klauzule može utjecati na visinu zahtjeva tužitelja (potrošača) samo na osnovu protutužbenog zahtjeva ili procesnog prigovora radi prijeboja, a što je u konkretnom slučaju u postupku koji je prethodio donošenju prvostupanjske odluke izostalo (Tako i VSRH u odluci Revd 4393/2021-2 od 13. listopada 2021.). Povrh toga se ističe kako plaćanjem anuiteta tužiteljica nije stekla bez osnove ništa jer je čitavu uplatu primio tuženik, pa stoga i ne postoji obveza vraćanja nečega što nije ni primljeno. Nadalje, za istaći je kako se u konkretnom slučaju potražuje razlika s osnova ništetnosti navedenih odredbi potrošačkog ugovora, pa stoga tuženik ne može ostvariti korist u parnici u kojoj je istodobno utvrđeno da je povrijedio kolektivne interese i prava potrošača. Stoga činjenica ako se možebitno u pojedinim mjesecima ukazala negativna razlika, nije ni od kakvog značaja za predmetni postupak jer za tu negativnu razliku nije trebalo smanjiti preplaćene iznose u ostalim mjesecima.

33.Iz navedenoga proizlazi kako je na djelomice pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje u dijelu prvostupanjske odluke kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev te u dijelu kojim je taj zahtjev odbijen zbog zastare potraživanja, prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo iz citiranih odredaba ZZP-a i odredaba ZOO-a kada je tužbeni zahtjev djelomice prihvatio. Kako u tom dijelu nisu ostvareni žalbeni razlozi, kao niti oni na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti to je, postupajući temeljem članka 368. stavak 1. ZPP-a, valjalo djelomice odbiti tužiteljičinu žalbu i odbiti tuženikovu žalbu kao neutemeljenu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

34.U navedenom dijelu prvostupanjske presude kojim je odbijen tužbeni zahtjev na isplatu iznosa od 18,82 eur/141,81 kn prvostupanjski sud nije dao prihvatljive i jasne razloge za odluku te je u tom dijelu počinjena navedena bitna povreda odredaba postupka iz članka 354.stavak 2. točka 11. ZPP-a, a nisu ispunjeni zakonski uvjeti za donošenje drugostupanjske odluke uz primjenu članka 373.a. ZPP- a. Stoga je, postupajući temeljem članka 369. ZPP-a, djelomice prihvaćena žalba i u tom dijelu ukinuta prvostupanjska presuda.

35.U nastavku postupka prvostupanjski sud će otkloniti navedene povrede odredaba postupka, utvrditi sve odlučne činjenice u pogledu postojanja, dospijeća i visine predmetne tuženikove obveze te potom pravilnom primjenom materijalnog prava ponovno odlučiti o tužbenom zahtjevu.

36.S obzirom da je ukinuta prvostupanjska presuda o glavnoj stvari, to za sada nije moguće utvrditi uspjeh stranaka u postupku pa je valjalo ukinuti i prvostupanjsku odluku o troškovima postupka, a sukladno odredbama članka 164. ZPP-a.

37.Kako je ukinuta prvostupanjska presuda i predmet vraćen na ponovno suđenje, to je, temeljem članka 166. stavak 3. ZPP-a, ostavljano odluku o troškovima žalbenog postupka donijeti u konačnoj odluci.

38.Stoga je odlučeno kao u izrijeci ove presude i rješenja.

Split, 1.srpnja 2026.

Predsjednica vijeća

Mirjana Rubić